REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-359/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PBZ Card d.o.o., OIB:28495895537, Radnička cesta 44, iz Zagreba kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Stjepko Medved, odvjetnik u Valpovu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5012/2022-32 od 10. siječnja 2025., dana 1. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5012/2022-32 od 10. siječnja 2025.
i
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5012/2022-32 od 10. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.
1.1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku VB isplatiti tužitelju PBZ Card d.o.o. iznos od 6.455,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 6.427,16 eura teče od 8. srpnja 2022. do isplate po propisanoj stopi, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke) nadalje odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 7,22 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. srpnja 2022. do isplate po propisanoj stopi (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je tuženiku VB da tužitelju PBZ Card d.o.o., isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.498,83 eura zajedno sa zakonskom zateznom tekućom od 10. siječnja 2025. do isplate po popisanoj stopi, sve u roku od 15 dana dok je tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka preko dosuđenog iznosa troška odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).
2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. i toč. 11. Zakona o parničnom postupku( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP) navodeći da je izreka presuda proturječna sama sebi i njenom obrazloženju, da presuda ima nedostataka zbog kojih ne može ostati na snazi kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sada mjesno i stvarno nadležnom Općinskom sudu u Osijeku, Stalnoj službi u Valpovu.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od ukupno 6.462,32 eura i to iznos od 6.427,16 na me glavnice i 35,16 eura na ime zateznih kamata, koji iznos je prednik tuženika (pok. LB) ostao u obvezi tužitelju platiti s osnova zaostalog dugovanja po American Express kartici sa srcem.
6.2. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, pozivajući se na odredbu čl. 9. Ugovora o potrošačkom kreditu broj 8704466 kojom odredbom je ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu banke, dok je pobijanom presudom sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 6.455,10 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 6.427,16 teku od 8. srpnja 2022. do isplate po propisanoj stopi, u bitnome, da osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva proizlazi iz priloženih računa, koji su ostali nepodmireni nakon smrti prednika tuženika (pok. UB) po ugovoru o potrošačkom kreditu i po American Express kartici sa srcem, kojom je prednik tuženika (sada pok. LB) vršio plaćanja kupljene robe jednokratno i u ratama te je podizao novce sa bankomata.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. st. 2. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.
7.1. Prije svega, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st.2. toč.3. ZPP-a na koju ukazuje tuženik glede odluke o tuženikovom prigovoru mjesne nadležnosti. Naime, u konkretnom slučaju za suđenje u ovoj stvari nije određena isključiva mjesna nadležnost pa su stranke imale mogućnost sporazumjeti se o nadležnosti suda u mjestu sjedišta tužitelja. Navod tuženika da zbog udaljenosti od mjesta prebivališta do suda na čijem je području ugovorena nadležnost, tuženiku nastaju veći troškovi čime mu je onemogućen pristup sudu, nije uvjerljiv. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu u kojem je i istaknut prigovor mjesne nenadležnosti nije iznio činjenice o kojima bi ovisio zaključak o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka na štetu tuženika kao potrošača, pa kako se o toj činjenici nije raspravljalo tijekom prvostupanjskog postupka, a sukladno čl. 352. ZPP- a u žalbenom postupku se ne mogu iznositi nove činjenice, to ni ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost odluke suda prvog stupnja s aspekta žalbenih navoda tuženika.
7.2., U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl.70. ZPP kao mjesno nadležni sud donio odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja, pa tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan.
7.3. Slijedom navedenog, valjalo je u žalbu tuženika protiv pobijanog rješenja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. zoč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsko rješenje.
8. Osim toga, u ovom postupku sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP prilikom odlučivanja o glavnom tužbenom zahtjevu jer izreka presude nije nerazumljiva i kontradiktorna razlozima presude, budući se iz obrazloženja presude, može zaključiti o visini tužbenog zahtjeva i iznosu kojeg je sud prvog stupnja dosudio. Prema ocjeni ovog suda ne radi se nedostatku zbog kojeg se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, već je riječ o očitoj pogrešci u pisanju, koju sud prvog stupnja može ispraviti u bilo kojem trenutku u skladu sa odredbom čl. 342. ZPP-a.
8.1. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer se ne radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva. Sud prvog stupnja je tužitelju dosudio manje od postavljenog zahtjeva, jer je tužitelj postavio zahtjev za isplatu na iznos od ukupno 6.462,32 eura, a sud je dosudio iznos od ukupno 6.455,10 eura (razlika je 7,22 eura), kako je to sud prvog stupnja obrazložio u točki 22. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Iznos od 4.462,32 eura na kojeg žalitelj ukazuje je onaj kojeg je sud prvog stupnja naveo u obrazloženju odluke i to pogrešno, jer iz sadržaja cjelokupne presude jasno proizlazi da tužiteljevo potraživanje iznosi 6.462,32 eura.
8.1. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovom dijelu, u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, u cijelosti neosnovana.
9. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja budući da je sud prvog stupnja utvrdi odlučno činjenično stanje (koje djelom nije sporno a dijelom proizlazi iz izvedenih dokaza), a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.
9.1. U ovom postupku nije sporno da je tuženik nasljednik iza pok. UB, da je prednik tuženika (pok. LB) koristio American Express karticu sa srcem, da je između Privredne banke Zagreb d.d. i prednika tuženika sklopljen Ugovor o potrošačkom kreditu broj 8704466 temeljem kojeg je predniku tuženika (pok. UB) stavljen na raspolaganje iznos od 50.000,00 kuna, te da je prednik tuženika imao sklopljenu policu osiguranja za slučaj smrti za American Express karticu kod osiguravajućeg društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Gropu d.d.
10. S obzirom na žalbene navode tuženika u ovom dijelu postupka sporna je osnov i visina potraživanja.
11. Odlučujući o spornim pitanjima i posljedično tome o osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao djelomično osnovan prihvatio zahtjev tužitelja zaključivši, u bitnome da je pok. LB, kao prednik tuženika koristio American Express karticu sa srcem, da je između Privredne banke Zagreb d.d. i prednika tuženika sklopljen Ugovor o potrošačkom kreditu broj 8704466 temeljem kojeg je predniku tuženika (pok. UB) stavljen na raspolaganje iznos od 50.000,00 kuna kao i da je Wiener osiguranje Vienna Insurance Gropu d.d. djelomično podmirio dug pok. UB prema tužitelju po osnovi kreditne kartice i ugovora o potrošačkom kreditu u iznosu od 398,17 eura; te da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Prpića Darka proizlazi da ukupan dug na dan 7. srpnja 2022. iznosi ukupno 6.455,10 eura i to iznos od 6.427,16 eura na ime glavnice i na ime zakonske zatezne kamate do 7. srpnja 2022. iznos od 27,94 eura. Vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir uplatu od strane osiguravajućeg društva, a tuženik nije dokazao (čl. 221.a ZPP-a) da je cjelokupno dugovanje podmireno od strane osiguravajućeg društva, pa je taj njegov prigovor ocijenjen paušalnim.
12. Posljedično navedenom, a cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja utemeljeno na dopuni nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Prpić Darka, na koji nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja stranke nisu imale primjedbi (tuženik nije niti pristupio na ročište na kojem je mogao postaviti pitanja vještaku), a budući tuženik svoju tvrdnju da je predmetno potraživanje podmireno od strane osiguravajućeg društva nije potkrijepio materijalnim dokazima, to je tuženik kao nasljednik iza pok. UB, dužan podmiriti zaostalo dugovanje u iznosu od ukupno 6.455,10 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 6.427,16 eura teku od 8. srpnja 2022. do isplate, to je ocjena i ovog suda da u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Stoga je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
12.1. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio i materijalno pravo iz čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21 dalje ZOO)., kada je tuženiku naložio isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos.
13. Pri tome, ne odlučivanje suda prvog stupnja o prijedlogu tuženika za spajanjem postupaka, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, iz razloga što ono nije bilo bitno za rješavanje ovog predmet. Navod tuženika da utvrđivanje koliko je sredstava po osnovi drugog duga po Diners kartici naplaćeno od Winer osiguranja i zašto dug nije naplaćen u cijelosti, ne mogu biti predmetom ovog parničnog postupka, budući je ugovaranjem police osiguranja za slučaj smrti, utvrđen osigurani slučaj i isplata prema ugovorenim okolnostima.
14. Odluku o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti pa je pobijanu presudu trebalo potvrditi i u tom dijelu (čl.365. st.2. ZPP-a).
15. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se žalbom ukazuje, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je predmetnu žalbu odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
U Puli, 1. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Marija Sošić
