Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-833/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sutkinji Ani Bosančić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb zastupani po punomoćniku Mateu Mandić odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1594/2020 od 16. srpnja 2025., 1. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki IV. presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1594/2020 od 16. srpnja 2025.:

a) potvrđuje do iznosa od 3.198,50 EUR;

b) preinačava preko iznosa od 3.198,50 EUR do iznosa od 6.775,00 EUR i odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 3.576,50 EUR.

II. Nalaže se tužiteljici DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, trošak sastava žalbe u iznosu od 65,99 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2025. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđena je ništetnost dijela Ugovora o kreditu, te je naložena isplata tuženiku iznosa od 1.230,49 eura na ime preplaćenih kamata, kao i preplaćenog po osnovu valute, a prema dospijeću pojedinih iznosa uz pripadajuću kamatu, kao i troška u visini od 6.775,00 eura koji je zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025., kao dana presuđenja, tuženik dužan platiti tužiteljici.

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom tuženik pobija rješenje o trošku parničnog postupka sadržano u točki IV. izreke presude prvostupanjskog suda zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu ZPP). U žalbi posebno ukazuje kako prvostupanjski sud tužiteljici pogrešno sve poduzete radnje u ovom postupku dosuđuje prema vrijednosti predmeta spora u razredu od 13.272,01 EUR do 33.181,00 EUR; a kako joj je točkom III. presude dosuđeno 1.230,49 EUR, stoga bi sukladno odredbama Odvjetničke tarife, za tužbu, obrazložene podneske i za zastupanja na ročištu, ispravno pripadalo 75 bodova po pojedinoj radnji (ili najviše 100 bodova), a ne 250 bodova koliko je pogrešno dosuđeno. Nadalje ističe kako podnesak od 18. kolovoza 2020. nije bio nužan za vođenje postupka jer u njemu tužiteljica ponavlja navode iznesene već u tužbi, kao niti podnesci od 14. siječnja 2020., 10. veljače 2020., 1. lipnja 2020., 3. rujna 2021., 12. prosinca 2024., te 13. ožujka 2025 koje podneske tuženik nikada nije niti zaprimio. Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda uz dosudu troška žalbe zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima postupka sadržanu u točki IV. izreke prvostupanjske presude, postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tuženika utvrđeno je da prvostupanjski sud suprotno navodima žalbe nije počinio niti jednu bitnu povredu odredbi parničnog postupka određenu člankom 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ali je ocijenjen osnovanim žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U navedenoj pravnoj stvari prihvaćen je konačno postavljeni tužbeni zahtjev, utvrđena je ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu, te je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 1.230,49 eura na ime preplaćenih kamata, kao i preplaćenog po osnovu valute, a prema dospijeću pojedinih iznosa uz pripadajuću kamatu, kao i troška u visini od 6.775,00 eura, a kako prvostupanjski sud navodi na temelju članka 155. stavak 1. u vezi sa člankom 156. ZPP-a i to prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje u tekstu - Tarifa) prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za koji ne navodi kolika je uzeta vrijednost predmeta spora. Tuženik žalbu izjavljuje isključivo na dio odluke o trošku postupka.

7. Uvidom u spis prvostupanjskog suda utvrđeno je kako je tužiteljica podnijela tužbu u kojoj nije označena vrijednost predmeta spora, s time da je ista prvotno sadržavala dio tužbenog zahtjeva koji je usmjeren na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kao i zahtjev za isplatom novčanog iznosa čija visina će se odrediti tek nakon što tuženik da potrebne podatke, odnosno nakon što se provede odgovarajuće vještačenje.

7.1. U nastavku postupka 7. veljače 2020. tužiteljica, obzirom da je u tužbi propustila označiti vrijednost predmeta spora, u sudski spis dostavlja podnesak kojim naznačuje vrijednost predmeta spora u visini od 101.000,00 kuna.

7.2. Navedeni podnesak nikada nije dostavljen tuženiku, koji već u odgovoru na tužbu ističe kako je tužiteljica u tužbi propustila odrediti vrijednost predmeta spora, te predlaže da sud istu odredi u visini od 10.000,01 kunu.

7.3. U daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud nikada nije posebnim rješenjem odlučio o vrijednosti predmeta spora, niti je tuženika upoznao sa podneskom tužiteljice kojim je naknadno označila vrijednost predmeta spora.

8. Odredbom članka 40. ZPP-a propisano je:

(1) Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

(2) U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. (3) Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

(4) Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

(5) Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 6630,00 eura (ranije 50.000,00 kuna).

9. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama ZPP-a u situaciji ako tužitelj u tužbi i do upuštanja tuženika u raspravljanje ne naznači vrijednost predmeta spora, a niti vrijednost predmeta spora utvrdi prvostupanjski sud u skladu s odredbom članka 40. stavak 4. ZPP-a, smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn, odnosno 6.630,00 eura prema članku 40. stavak 5. ZPP-a.

10. Istina je da je tužiteljica naknadno dostavila podnesak kojim je označila vrijednost predmeta spora u visini od 101.000,00 kunu.

10.1. Međutim, tuženik je i ne znajući za naknadno označenu visinu prigovorio da vrijednost predmeta spora nije označena, na što prvostupanjski sud propušta tijekom cijelog postupka reagirati i rješenjem odlučiti o vrijednosti predmeta spora, te niti u dijelu odluke kojim odlučuje o trošku postupka ne navodi precizno koju vrijednost uzima za vrijednost predmeta spora. Zbog navedenog se ne može smatrati da je tužiteljica označila vrijednost predmeta spora, s time da nije niti ukazala na propust u odnosu na utvrđenje vrijednosti predmeta spora nakon što je zaprimila odgovor na tužbu gdje je tuženik istaknuo prigovor u odnosu na činjenicu da vrijednost predmeta spora nije označena.

10.2. Ovaj sud zaključuje da je kao vrijednost predmeta spora prilikom obračuna troška prvostupanjski sud uzeo vrijednost od 101.000,00 kuna (13.405,00 eura) obzirom da je kod odmjeravanja troška tužiteljici koristio vrijednost od 250 bodova, što se odnosi na trošak u razredu od 13.272,01 EUR do 33.181,00 EUR, a na što žalbom i upire tuženik.

11. U konkretnom predmetu primjenom odredbe članka 40. stavak 5. ZPP-a valjalo je uzeti da je vrijednost predmeta spora 6.630,00 eura iz naprijed objašnjenih razloga, te je u skladu s navedenom vrijednosti valjalo ponovo obračunati trošak tužiteljice.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju vrijednost predmeta spora i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje Tarifa) u vrijeme postavljanja zahtjeva za naknadom troškova i odlučivanja o istim, tužiteljici koja je bila zastupana po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni: trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife sa 100 bodova, trošak sastava žalbe od 30. prosinca 2019. prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife sa 50 bodova, trošak sastava 4 obrazložena podneska od 18. srpnja 2020., 18. kolovoza 2020., 2. srpnja 2024., 11. travnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife sa ukupno 400 bodova, trošak zastupanja na ročištima održanim 5. listopada 2020., 15. svibnja 2024., 2. travnja 2025., te 26. svibnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife sa ukupno 400 bodova, odnosno za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku ukupno 950 bodova, što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 2.375,00 eura. Za plaćene sudske pristojbe tužiteljici pripada iznos od 180,50 eura za tužbu i 180,50 eura za presudu, kao i trošak vještačenja u iznosu od 462,50 eura, te je ukupni priznati trošak tužiteljice 3.198,50 eura.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika tužiteljici pripada trošak sastava podneska od 18. kolovoza 2020. jer se radi o obrazloženom podnesku za koji se ima smatrati da je bio potreban i nužan sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a.

14. Međutim, osnovano žalbom tuženik ukazuje da podnesci od 14. siječnja 2020., 10. veljače 2020., 1. lipnja 2020., 3. rujna 2021., 12. prosinca 2024. i 13. ožujka 2025. nisu bili nužni za vođenje postupka, kao i da nisu tuženiku nikada dostavljeni na očitovanje. Naime, podneskom od 14. siječnja 2020. tužiteljica izvještava sud o promjeni adrese njenog punomoćnika, podnesci od 10. veljače 2020. i 1. lipnja 2020. uopće se ne nalaze u spisu, podnescima od 3. rujna 2021. i 12. prosinca 2024. tužiteljica požuruje postupanje prvostupanjskog suda, te podneskom 13. ožujka 2025. dostavlja sudu dokaz o uplati. Niti jedan od navedenih podnesaka nije bio potreban niti nužan za vođenje ovoga postupka te stoga nije bilo osnove da se tužiteljici prizna nagrada za iste.

15. Dakle, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku za sve poduzete radnje u postupku umjesto iznosa dosuđenog prvostupanjskom odlukom u visini od 6.775,00 eura pripada iznos od 3.198,50 eura zbog čega je do istog iznosa potvrđeno pobijano rješenje, a preko toga iznosa preinačeno i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 3.576,50 eura.

16. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika donesena je na temelju članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 2. ZPP-a, te je tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznat trošak sastava žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 4. Tarife, u iznosu od 125,00 eura. Međutim, s obzirom na djelomični uspjeh s podnesenom žalbom u omjeru od 52,79% od istog troška dosuđen mu je iznos od 65,99 EUR. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe na žalbu jer nije dokazao da je isti iznos pristojbe plaćen, niti da je pozvan na njezino plaćanje. Na isti iznos troška dosuđena je i pripadajuća zakonska zatezna kamata primjenom članka 151. stavak 3. ZPP-a.

17. Slijedom iznijetog, a primjenom odredbe članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Vukovaru, 1. prosinca 2025.

Sudac

Ana Bosančić