Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-486/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Mučnjaku, odvjetniku iz Ivanić Grada, Moslavačka 4, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupani po punomoćniku Mariji Vujasin odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1529/2021-30 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1529/2021-30 od 5. prosinca 2024..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 34.219,17 kuna/ 4.541,65 eura (slovima: trideset četiri tisuće dvjesto devetnaest kuna i sedamnaest lipa/četiri tisuće petsto četrdeset jedan euro i šezdeset pet eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

20,74 kn / 2,74 € od dana 1.10.2008 do isplate

133,59 kn / 17,73 € od dana 28.11.2008 do isplate

57,91 kn / 7,69 € od dana 1.12.2008 do isplate

154,09 kn / 20,45 € od dana 1.1.2009 do isplate

168,87 kn / 22,41 € od dana 1.2.2009 do isplate

175,55 kn / 23,30 € od dana 1.3.2009 do isplate

157,13 kn / 20,85 € od dana 1.4.2009 do isplate

160,66 kn / 21,32 € od dana 31.4.2009 do isplate

132,51 kn / 17,59 € od dana 1.6.2009 do isplate

111,78 kn / 14,84 € od dana 1.7.2009 do isplate

117,29 kn / 15,57 € od dana 21.8.2009 do isplate

128,21 kn / 17,02 € od dana 8.11.2009 do isplate

127,27 kn / 16,89 € od dana 8.11.2009 do isplate

116,22 kn / 15,43 € od dana 25.11.2009 do isplate

136,94 kn / 18,18 € od dana 22.12.2009 do isplate

153,57 kn / 20,38 € od dana 2.2.2010 do isplate

177,20 kn / 23,52 € od dana 12.3.2010 do isplate

171,78 kn / 22,80 € od dana 12.3.2010 do isplate

203,87 kn / 27,06 € od dana 14.4.2010 do isplate

197,78 kn / 26,25 € od dana 11.5.2010 do isplate

209,63 kn / 27,82 € od dana 30.7.2010 do isplate

312,30 kn / 41,45 € od dana 10.10.2010 do isplate

291,16 kn / 38,64 € od dana 10.10.2010 do isplate

355,73 kn / 47,21 € od dana 10.10.2010 do isplate

333,43 kn / 44,25 € od dana 10.10.2010 do isplate

297,54 kn / 39,49 € od dana 11.1.2011 do isplate

373,25 kn / 49,54 € od dana 25.2.2011 do isplate

469,57 kn / 62,32 € od dana 25.2.2011 do isplate

401,37 kn / 53,27 € od dana 30.4.2011 do isplate

427,61 kn / 56,75 € od dana 30.4.2011 do isplate

397,15 kn / 52,71 € od dana 14.7.2011 do isplate

402,70 kn / 53,45 € od dana 14.7.2011 do isplate

531,59 kn / 70,55 € od dana 14.7.2011 do isplate

544,15 kn / 72,22 € od dana 31.8.2011 do isplate

651,83 kn / 86,51 € od dana 20.10.2011 do isplate

596,52 kn / 79,17 € od dana 18.11.2011 do isplate

535,96 kn / 71,13 € od dana 29.12.2011 do isplate

529,47 kn / 70,27 € od dana 13.1.2012 do isplate

524,80 kn / 69,65 € od dana 13.1.2012 do isplate

553,69 kn / 73,49 € od dana 21.2.2012 do isplate

578,87 kn / 76,83 € od dana 16.3.2012 do isplate

582,24 kn / 77,28 € od dana 17.4.2012 do isplate

564,82 kn / 74,96 € od dana 15.5.2012 do isplate

576,58 kn / 76,53 € od dana 16.5.2012 do isplate

20.374,35 kn / 2.704,14 € od dana 16.5.2012 do isplate s tim da zakonske zatezne kamate teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od dana 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, nadoknaditi parnične troškove tužitelju ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 2.436,12 eura ( slovima: dvije tisuće četiristo trideset šest eura i dvanaest centi ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 5. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. III Odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 2.000,00 eura (slovima: dvije tisuće eura).“

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik i to zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 142/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tuženiku svih troškova parničnog postupka, podredno ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. ZPP-a, kao i na bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 186. b. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, kao niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a obzirom da prvostupanjski sud tužbeni zahtjev nije prekoračio.

7. Neosnovani su žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije proveo predložene dokaze, odnosno da je trebao usvojiti prijedlog tuženika za dopunu financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, obzirom da tuženik u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka jasno navodi kako se radi o prigovorima pravne prirode koji se ne odnose na matematički izračun. Također valja napomenuti kako u skladu sa odredbom članka 220. stavak 2. ZPP-a sud nije dužan prihvatiti sve predložene dokaze već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti njihovu relevantnost za utvrđenje odlučnih činjenica.

8. Dakle, presuda suda prvog stupnja sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana. Sud prvog stupnja je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, poštovao je pravo na dokaz, pravo na jednakost oružja i ravnopravnost stranaka, kao i pravo na obrazloženu sudsku odluku, a okolnost što tuženik nije dokazao svoje određene navode i što nije zadovoljan presudom suda prvog stupnja, ne znači povredu navedenih prava.

9. Nadalje, u donošenju presude nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka, odnosno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 186.b. ZPP-a na koju u podnesenoj žalbi upire tuženik.

9.1. Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj podnio tužbu radi isplate u kojoj je odmah postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev u visini od 34.145,33 kn, dakle suprotno navodima tuženika iznesenim u žalbi, uopće nije tužbu niti postavio kao stupnjevitu, te se taj prigovor tuženika ukazuje u cijelosti neosnovanim.

10. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.541,65 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je:

- da su stranke 1. kolovoza 2008. zaključile Ugovor o kreditu broj 066-385/2008 kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu 20.816,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate 84 mjeseca;

- da je namjena kredita bila kupnja motocikla;

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća;

- da tuženik nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule;

- da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka (među njima i protiv tuženika iz predmetne parnice) radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača;

- da je u navedenom predmetu 4. srpnja 2013. godine donesena presuda koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.;

- da je nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrđeno da je tužitelj preplatio iznos ostvarenog kredita tijekom razdoblja otplate kredita i to zbog promjena tečaja, a uzevši u obzir prvotno ugovorenu kamatnu stopu, te tečaj CHF na dan isplate kredita u ukupnom iznosu od 4.541,65 eura, kao i da je vještak navedeni iznos dobio nakon što ga je umanjio za razlike s osnova promjene kamatne stope, te da nije utvrđen manje plaćeni iznos.

12. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja i pozivanjem na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da su sporne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula, nepoštene ugovorne odredbe, a onda i ništetne, slijedom čega iste ne proizvode nikakve pravne učinke.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., te je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i pravo potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) i to čl. 81. i 82., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 33/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

14. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu s odredbama članka 131. do 141.b Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

14.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu s odredbom članka 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju članka 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u članku 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku na temelju ništetnih odredbi i to primjenom članka 323. i članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21.,114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO).

14.2. S obzirom da predmetnu parnicu tužitelj pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on se je, u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, bio ovlašten pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu s odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

15. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

16. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, tuženik to u provedenom postupku nije dokazao primjerice saslušanjem svoga djelatnika koji je sudjelovao u pregovorima oko kredita s tužiteljem, odnosno da su njegovi zaposlenici protumačili i objasnili tužitelju značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su mu te odredbe učinili razumljivima, i to ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, odnosno na način da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

17. Imajući na umu da je sud prvog stupnja u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača, pravilno pritom utvrđujući da je tužitelj predmetni ugovor zaključio kao potrošač, neosnovano tuženik u žalbi navodi da se presuda temelji na pogrešno i nepotpunom činjeničnom stanju.

18. Odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelju isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i to u visini koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem temelji se na pravilnoj primjeni članka 1111. stavka 1. ZOO-a. U konkretnom predmetu tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 4.541,65 eura, koji je vještak utvrdio nakon što je umanjen za razlike s osnova promjene kamatne stope, te nije utvrđen manje plaćeni iznos, odnosno nije utvrđeno postojanje negativnih razlika.

19. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima osporava zadatak vještačenja, utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja vezano za visinu potraživanja tužitelja, treba odgovoriti kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se radi o ništetnoj odredbi, a u cilju postupanja sukladno odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje i odredbi članka 1111. stavak 1. ZOO-a (kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi), pravilno je zaključio i u tom smislu dao zadatak vještaku za izradu nalaza na način da se primijeni početni tečaj CHF. Nije nedopušteno ugovarati valutnu klauzulu u ugovorima o kreditu, ali je nedopušteno potrošača ostaviti u neznanju koliko i što to konkretno znači, osobito kada je u konačnici ista dovela do značajne neravnoteže.

20. Također je neosnovan istaknuti prigovor zastare tuženika.

21. Odredbom članka 241. ZOO-a propisan je prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a takav stav zauzet je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a u individualnim postupcima.

21.1. Nadalje, u istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u zastarnom roku od pet godina, dakle, primjenjuje se opći zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

21.2. U tom smislu je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 31. siječnja 2022., koje je obvezujuće za nižestupanjske sudove, a prema kojem zastare ponovno počinje teći od pravomoćnosti odluke iz kolektivnog spora.

21.3. Konkretni predmetni postupak je pokrenut tužbom podnesenom 4. ožujka 2021., tako da nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. do kada je trajao prekid zastare, a nakon te presude zastara je počela teći ispočetka od 15. lipnja 2018. tako da se tuženik neosnovano poziva na zastaru, jer do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari zastara nije nastupila.

22. Polazeći od svega navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i da tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platio na temelju ništetnih odredbi sukladno članku 323., članku 324. u svezi sa člankom 1111. stavak 1. ZOO-a.

23. Odluka o zateznoj kamati, suprotno žalbenim navodima tuženika, u skladu je s odredbom članka 1115. ZOO-a obzirom da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu koristio ništetnu i nepoštenu ugovornu odredbu te se ne može smatrati poštenim stjecateljem. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1535/2021 od 19. listopada 2021. i Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.). Slijedom toga, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio zatezne kamate od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.

24. Neosnovano tuženik prigovara visini dosuđenih troškova parničnog postupka u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari, bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog razloga, s time da ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti. U tom dijelu presuda suda prvog stupnja je valjano obrazložena i dosuđena visina troškova je u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a i važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) koja se primjenjivala u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Sve radnje za koje su tužitelju priznati troškovi bile su potrebne i nužne za vođenje parnice u skladu s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a.

25. Tužitelju pripada trošak pristojbe na tužbu jer u vrijeme podnošenja tužbe potrošači još nisu bili oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi u ovakvim slučajevima. Oslobođeni su tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskih pristojbama „Narodne novine“ broj: 51/23 koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023. .

26. U odnosu na žalbu tuženika da je prvostupanjski sud tužitelju pogrešno dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude, tuženiku valja ukazati da je člankom 151. ZPP-a propisano da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka te da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na naknadu. Odredbom članka 335. ZPP-a propisana je mogućnost objave presude na posebnom ročištu kojom prilikom će stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude ili će je, iznimno, uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 8. ZPP-a), pa stoga i trošak punomoćnika tužitelja na tom ročištu predstavlja parnični trošak u tijeku parničnog postupka, time da se napominje da je prema ustaljenoj sudskoj praksi ovog suda parničnoj stranci koja je uspjela u sporu dosuđivan trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u visini određenoj Tarifom.

27. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

28. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

U Vukovaru, 1. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin