Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-808/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marin kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica pod/1 RF, R. 22, 73230 Kircheim Teck, Njemačka OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod/2 SF, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranije tužitelja pok. ŽF), obje zastupane po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić i partneri iz Splita, protiv tuženika AF, [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku iz Imotskog, radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-1049/2019-42 od 6. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-1049/2019-42 od 6. veljače 2024..

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Dužan je tuženik AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti posebne dijelove balkona objekta izgrađenog na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] i to upravo na način da:

- ukloni dio balkona na prvom katu predmetnog objekta koji dio balkona je u Skici lica mjesta sudskog vještaka dipl. ing. geod. FF od 30. travnja 2019. godine koja skica lica mjesta čini sastavni dio izreke ove presude, označen magenta bojom, a koji dio balkona u jugozapadnom kraju prelazi među za 0,03 m te se u duljini 2,75 m nalazi u zračnom prostoru tužitelja pritom formirajući trokut E-F-G-E koji trokut se nalazi unutar čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 0,1 m2, te u istom roku od 15 dana ukloni dio balkona na prvom katu predmetnog objekta koji dio balkona je u navedenoj skici lica mjesta sudskog vještaka dipl. ing. geod. FF od 30. travnja 2019. godine koja skica čini sastavni dio izreke ove presude označen magenta bojom i slovima H-I-J-H površine 0,3 m2

- ukloni dio balkona na drugom katu predmetnog objekta koji dio balkona je u Skici lica mjesta sudskog vještaka dipl. ing. geod. FF od 30. travnja 2019. godine, koja skica čini sastavni dio izreke ove presude označen svijetlo plavom bojom i slovima K-L-M-N-K koji balkon na kraju ima oluk širine 0,12 m s jugoistočne i sjeveroistočne strane te koji balkon u jugozapadnom dijelu prelazi među za 0,30 m (zajedno s olukom) dok u sjeveroistočnom dijelu prelazi 0,11 m, ukupne površine unutar čest. zem. [katastarska čestica] m2

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.044,70 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. veljače 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.“

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku dosude troškovi postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku. Traži trošak žalbenog postupka. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s članom 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno analizirao i ocijenio dokaze kojima je utvrdio činjenice koje su relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva.

6. Na temelju predloženih i u postupku provedenih dokaza činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno i materijalno pravo.

7. Prije svega potrebno je napomenuti kako je tužitelj ŽF tijekom postupka preminuo, te su sukladno članku 215. stavak 1. ZPP-a postupak preuzele njegove zakonske nasljednice kćeri RF i JF.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja usmjeren na uklanjanje dijela balkona nekretnine tuženika izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dijelovi ulaze u zračni prostor tužiteljeve čestice 3544/3 k. o. [katastarska općina].

9. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

- da je ova tužba podnesena kao protutužba još 17. lipnja 2013. i to u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Makarskoj pod poslovnim brojem P-946/06 gdje je tuženik bio tužitelj, a pokojni ŽF tuženik, koji postupak se vodio radi utvrđenja vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gdje je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj, ovdje tuženik, utvrđen vlasnikom dijela navedene čestice;

- da je na naprijed navedenoj čestici dana 9. travnja 1990. izvršen uviđaj na licu mjesta-objektu investitora od strane građevinske inspekcije, te je obustavljena daljnja gradnja istog dana, 18. svibnja 1990. da je pokrenut prekršajni postupak protiv investitora, da je 21. svibnja 1990. izvršen ponovni uviđaj i donesen novi zaključak o obustavi radova, da je 1. listopada 1990. izvršen ponovni uviđaj i donesen zaključak s kaznom investitoru, te da je rješenjem od 15. studenog 1990. određeno rušenje započetog objekta, a što je sve vidljivo iz odgovora na predstavku HF od strane Općine Makarska, Općinskog komiteta za prostorno uređenje i komunalne poslove broj klasa: UP-I-352-02/90-04/25 ur. br. 2147-08-17/2-90-10 od 26. studenog 1990.;

- da su ŽF i AF **.**.1991. sklopili sudsku nagodbu u predmetu R1-23/91 prema kojoj su stranke suglasne da je AF korisnik zemljišta odnosno vlasnik na kojem se nalazi zgrada u izgradnji, a da su ŽF, S i ĐF vlasnici zemljišta jugozapadnog i jugoistočnog na kojem se nalazi zgrada, isti su se sporazumjeli da jugozapadna granična linija između njihovih parcela predstavlja na svojoj dužini pravac dug oko 8 metara čije definiranje će biti prikazano na skici vještaka numeričkim podacima vezanim za kuće stranaka u sporu te da jugoistočna međa između kuća AF, odnosno ŽF, postoji u naravi i izvedena je u suhozidu – pristavi, a navedenom nagodbom se AF obvezuje nakon što izgradi jugoistočni zid da će isti izgraditi na način da bude 20-ak cm iznad razine svog terena, a sve radi sprečavanja odlijevanja oborinskih voda sa svog terena, također je navedeno i da u slučaju da AF ostavi otvor na kuhinji, na jugozapadnom zidu, mora ga postaviti tako da pri otvaranju grilja ne zalazi u zračni prostor nekretnine IF i dr.;

- iz spisa upravnog inspekcijskog postupka Državnog inspektorata Područnog ureda u Splitu, Odjela građevinske inspekcije, broj klasa: UP/I-362-02/06- 02/08718 utvrđeno je da je u navedenom postupku od strane Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Područne jedinice Split, 11. travnja 2006. sačinjen zapisnik o inspekcijskom pregledu građevine na dijelu č. z. 3544/1 k. o. [katastarska općina], investitora građevine Ž i AF i to radi kontrole zakonitosti izgradnje, te je utvrđeno da su započeli s gradnjom kuće 1991., da su do 1993. izgradili suteren i prizemlje, za što da su ishodili rješenje o zadržavanju u prostoru objekta izgrađenog protivno prostornom planu i bez odobrenja za građenje, da su u razdoblju od 1993. do 1998. izgradili prvi kat i visoko potkrovlje, a za koje radove nisu ishodili konačnu građevinsku dozvolu zbog čega je gradilište zatvoreno, te doneseno rješenje 14. prosinca 2006. o uklanjanu objekta;

- da je saslušanjem IF i tuženika utvrđeno kako je tuženik započeo sa gradnjom 1990., da je nekoliko puta na teren izlazila građevinska inspekcija, da je tuženik sa gradnjom zastao tijekom Domovinskog rata 1991., kao i da je tuženik završio sa gradnjom svih katova negdje u razdoblju između 1998. i 2000. godine, odnosno da je u vrijeme sklapanja sudske nagodbe, koja se odnosi na među, zgrada tuženika nije imala niti jedan od katova koje ima danas, kao i da ŽF navodi kako je primijetio da je tuženik ušao u prostor njegove parcele kada je pokrenut postupak legalizacije objekta tuženika, a što je utvrđeno i tijekom ranije spomenutog sudskog postupka pod poslovnim brojem P-946/06;

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka mjernika FF od 6. studenog 2018., te dopune od 30. travnja 2019. utvrđeno da su predmet spora tri balkona na tuženikovoj kući koja se nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da balkoni ulaze u zračni prostor čest. zem. [katastarska čestica] i to: balkon na prvom katu (magenta boja) u jugozapadom kraju prelazi među za 0,03 m, te se u duljini od 2,75 m nalazi u zračnom prostoru tužitelja formirajući trokut označen na skici slovima E-F-G-E unutar čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 0,1 m2, te u površini od 0,3 m2 omeđeno slovima H-I-J-H, kao i balkon na drugom katu (svijetlo plava boja) na kraju ima oluk širine 0,12 m s jugoistočne i sjeveroistočne strane, te u jugozapadnom dijelu prelazi među A-B za 0,30 m (zajedno s olukom) dok u sjeveroistočnom dijelu prelazi 0,11 m dok površina balkona unutar čest. zem. [katastarska čestica] je omeđen slovima K-L-M-N-K i iznosi 1,7 m2.

10. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, a primjenjujući odredbe članka 42. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96. – dalje u tekstu: ZOVO) pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Neosnovano žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 25. ZOVO-a koja uređuje pravnu situaciju građenja na tuđem zemljištu, te da je tužitelj imao pravo zahtijevati uklanjanje balkona, ali samo u roku od 3 godine od dana završetka gradnje.

12. Naime, prije svega valja razjasniti kako su stranke uredile među (međašni zid) u postupku R1-23/91, ali iz navedenog, kao i iskaza samih stranaka, prijava građevinskoj inspekciji i prethodnih parničnih postupaka koji se vode još od 2006. godine jasno proizlazi kako ŽF nije tuženiku dao suglasnost za izgradnju spornih balkona, a posebno se nije suglasio da isti zadiru u njegovo zemljište.

12.1. Već iz same sudske nagodbe, i to točke 4., jasno je kako je nekretnina tuženika bila u tom trenutku u početnoj fazi gradnje, bez izgrađenih katova i balkona, kao i da je navedenom točkom naglašeno da niti grilje prozora tuženika, koje će u budućnosti eventualno staviti na otvor prozora, kada se otvaraju ne smiju ulaziti u prostor nekretnine tada ŽF.

12.2. Nadalje, jasno je da se ŽF protivio gradnji nekretnine tuženika, te da ga je prijavio građevinskoj inspekciji koja je više puta izlazila na teren i zaustavljala radove tuženika, o čega se isti oglušio, kao i da je tuženiku 2006. naloženo i uklanjanje njegove građevine. Prema izjavi samog tuženika izgradnju kuće završio je negdje 2000., nagodbu su zaključili dok je bio izgrađen samo suteren njegove kuće, a dopuštenje za gradnju balkona nikada nije tražio jer je isto gradio na svojoj zemlji.

12.3. Dakle, iz navedenog je isto vidljivo kako nema nikakve suglasnosti IF za izvođenje bilo kakvih radova od strane tuženika, a posebno ne dozvole da balkonima tuženik ulazi u njegov zračni prostor. Iz spisa također proizlazi da ne samo što se protivio gradnji tuženika ŽF nije niti znao da isti dijelom balkona ulazi u zračni prostor iznad njegova zemljišta dok nije vještačeno 2012. godine u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-945/06 kod istoga suda, nakon čega isti i podnosi ovu tužbu. Slijedom iznijetog nema govora da se ŽF nije protivio gradnji tuženika, kao i da bi bio prekludiran u traženju pravne zaštite.

13. Žalbeni navod tuženika, koji je prvi puta iznesen u žalbi, a odnosi se na primjenu članka 54. ZOVO-a, kao i da je tuženik faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a da se vlasnik poslužnog dobra nakon sklapanja nagodbe od 20. ožujka 1991. tome nije protivio nemaju uporišta u provedenim dokazima, a kako je to naprijed već i obrazloženo.

14. Dakle, nakon analize svih provedenih dokaza, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev s time da je i iz nalaza i mišljenja vještaka, precizno utvrđeno u kojem dijelu sa svojim balkonima tuženik ulazi u zračni prostor zemljišta tužitelja.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika odluka o troškovima postupka prvostupanjskog suda donijeta je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, obrazložena je i sačinjena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i vrijednosti predmeta spora. Tumačenje tuženika kako se ovdje radi o postupku radi služnosti, te da je trebalo tužitelju odmjeriti jednokratnu naknadu na ime troška postupka je nepravilno jer se ne radi o takvoj vrsti postupka što je jasno vidljivo i iz tužbenog zahtjeva tužitelja.

16. Pravilno je sud prvog stupnja tužiteljima dosudio trošak zastupanja na ročištima održanim 23. veljače 2021., 30. ožujka 2022. i 11. listopada 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife s obzirom da se radi o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, neovisno jesu li se ili nisu na pojedinim ročištima izvodili određeni dokazi. Naime, za svako ročište na kojem je tužitelj naveo da i nadalje ostaje kod tužbe, a tuženik da ostaje kod odgovora na tužbu smatra se ročištem na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari pa stoga i nagrada za zastupanje na istom ročištu tužitelju pripada prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-547/2023-2 od 5. rujna 2023.).

16.1. Pri tome je potrebno ukazati tuženiku da je na ročištu održanom 12. prosinca 2023. zaključena glavna rasprava te se u svakom slučaju radi o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari.

17. Također, pravilno je sud prvog stupnja priznao tužiteljima i trošak sastava podnesaka od 12. travnja 2018., 10. srpnja 2018., te 12. prosinca 2018. i to primjenom odgovarajućih Tbr. 8. toč. 1. Tarife ocjenjujući pri tome da su isti troškovi bili potrebni i nužni sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a, dok za podnesak od 28. rujna 2018. trošak tužitelju nije niti određen.

18. Slijedom iznijetog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika iz toč. II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

U Vukovaru, 1. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin