Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 57/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 57/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. C. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. Kaznenog zakona i dr. ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 21. svibnja 2021. broj K-152/2021-9 i Županijskog suda u Splitu od 3. veljače 2023. broj Kž-561/2022-7, u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Zahtjev osuđenog Z. C. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-152/2021 od 21. svibnja 2021., potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Kž-561/2022 od 3. veljače 2023., osuđen je Z. C. zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i čl. 228. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine.

 

2. Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po svom branitelju B. S., odvjetniku iz Z., zbog povrede prava obrane na raspravi iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da ''sud usvoji ovaj zahtjev te sukladno zakonu postupi.''.

 

3. Temeljem čl. 518. st. 4. ZKP/08, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske odgovorio je na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Uvodno treba reći da se zahtjevom, doslovce, reproduciraju navodi žalbe optuženika podnesene protiv prvostupanjske presude, time da se tamo isticani osnovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sada kvalificiraju kroz povredu prava obrane na raspravi koja je bila od utjecaja na presudu.

 

6. U zahtjevu se navodi da ''tvrdnja tuženice svakako nije dokazana'', a presuda se temelji na nevjerodostojnom iskazu oštećenice u pitanju postojanja, a time i otuđenja novčanog iznosa od 30.000,00 EUR te da ''na takvom iskazu sud ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuću presudu''. Zaključno se tvrdi da je sud propustio ocijeniti odlučne činjenice koje su od utjecaja na donošenje pravilne odluke tj. ''razvidno je da je Naslovni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo''.

 

6.1. Ovim navodima zahtjeva, kojima se osporava dokazanost postojanja, a time i otuđenja spornog novčanog iznosa, očito se pobija činjenično stanje utvrđeno u pravomoćnoj presudi. To ne proizlazi samo iz sadržaja zahtjeva, već se i izrijekom u zahtjevu tvrdi. Stoga nikakve dvojbe nema da je u tom dijelu zahtjev podnesen iz razloga temeljem kojeg se po zakonu ne može podnijeti. Naime, prema taksativno navedenim zakonskim osnovama iz čl. 517. st. 1. ZKP/08, zahtjevom se mogu isticati, isključivo, tamo pobrojane povrede procesnog ili materijalnog zakona, ali ne i tražiti preocjena utvrđenog činjeničnog stanja jer bi se u protivnom, mimo zakonskih uvjeta, dozvolilo njegovo ispitivanje u trećem stupnju.

 

6.2. Stoga su navodi zahtjeva u tom dijelu nedopušteni, a isti prigovori već su bili predmetom razmatranja od strane suda drugog stupnja prilikom odlučivanja o žalbi optuženika.

 

7. Osim navedenog, u zahtjevu se tvrdi da odbijanje dokaznog prijedloga obrane za pribavom medicinske dokumentacije za oštećenicu i svjedoka N. C., radi eventualnog psihijatrijskog vještačenja, predstavlja povredu prava na obranu okrivljenika na raspravi iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, koja povreda je mogla utjecati na presudu.

 

7.1. U tom dijelu, zahtjev je dopušten, ali nije osnovan.

 

7.2. Naime, točno je da je prvostupanjski sud odbio provesti navedene dokazne prijedloge, ali je za takvu svoju odluku u presudi dao razložno i uvjerljivo obrazloženje (toč. 9 presude). Doista, sudovi nisu dužni izvoditi sve dokaze koje stranke predlože niti sama činjenica odbijanja tih dokaza automatski ukazuje na povredu njihovih prava. U konkretnom slučaju, dokaznim prijedlozima obrane htjela se izazvati sumnja u vjerodostojnost iskaza ošt. S. M. i svjedoka N. C. temeljem laičke prosudbe optuženika o njihovim psihičkim tegobama u vidu depresije, a možda i shizofrenije (ošt. M.). Budući da nikakvih ozbiljnih pokazatelja u tom pravcu nije bilo niti je sud prilikom njihovog ispitivanja takav dojam stekao, osnovano je dokaz za pribavom medicinske dokumentacije odbijen kao nevažan i odugovlačeći. Pri tome, ocjena o vjerodostojnosti iskaza oštećenice temelji se na činjenici da je ona, za razliku od optuženika, tijekom postupka dosljedno iskazivala o svim detaljima događajima, pa tako i u pitanju količine i porijekla otuđenog novca te načina njegovog sakrivanja u ormaru, a sve to u kontekstu izostanka bilo kakvog motiva za lažno terećenje, do tada, nepoznatog optuženika. Obrana na raspravi nije prigovarala njezinom iskazu, kao niti iskazu svjedoka N. C., s čitanjem kojeg se na raspravi suglasila. Stoga je naknadni pokušaj izazivanja sumnje u duševno zdravlje ovih osoba, osim što je nevažan, očigledno usmjeren i na odugovlačenje postupka, kako pravilno cijene i obrazlažu sudovi u pobijanim presudama.

 

8. Slijedom navedenog, dakle, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je dijelom nedopušten, a dijelom neosnovan pa ga je kao takvog trebalo odbiti, sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08.

 

              Zagreb, 12. listopada 2023.

 

                                                       Predsjednik vijeća:

                                                                                            Melita Božićević-Grbić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu