Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: P-424/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Snježani Brajko, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo hrvatskih branitelja zastupana po ODO Osijek, Stalna služba u Đakovu, protiv tuženika DS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi povrata pripadajuće naknade, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika i javno objavljene presude 28. studenog 2025. g. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Republici Hrvatskoj za Ministarstvo hrvatskih branitelja naknadi iznos od 795,90 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 30. prosinca 2023. pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnja banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja I- stupanjske presude, tj. od 28. studenog 2025. godine, pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnja banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je Rješenjem Osječko-Baranjske županije, Službe za društvene djelatnosti, Ispostava Đakovo, KLASA: UP/I-561-02/19- 12/98, UR.BROJ: 2158-13-02/5-19-29 od 27. svibnja 2019. tuženiku je priznato pravo na novčanu naknadu u iznosu od 159,18 EUR-a /1.199,36 kuna mjesečno od 1. ožujka 2019. godine, pa dok za to postoje zakonom propisani uvjeti. Rješenjem Osječko- Baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje KLASA: UP/I-561-03/23-01/305 od 15. lipnja 2023. godine tuženiku je prestalo pravo na naknadu za nezaposlene s danom 31. prosinca 2022. godine. Po prethodnom rješenju tuženiku je vršena isplata na ime naknade za nezaposlene do 31. svibnja 2023. godine u mjesečnom iznosu od 159,18 EUR-a /1.199,36 kn. Temeljem navedenog rješenja tuženiku je isplaćeno više novčanih sredstava za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. svibnja 2023. u iznosu od 795,90 EUR-a/ 5.996,71 kn. Tuženik u roku za dobrovoljno ispunjenje nije izvršio povrat više isplaćene naknade za nezaposlene hrvatske branitelje, pa mu je tužitelj dana 29. studenoga 2023. godine dostavio obavijest da izmiri dug u iznosu od 795,90 EUR-a/5.996,71 kuna u roku od 30 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, smatra da isti ne može snositi odgovornost za štetu. Tuženik je bio kako u stvarnoj, tako i pravnoj zabludi glede primanja novčanih sredstava za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. svibnja 2023. godine. Tuženik navodi da se formalno vodio kao suvlasnik nekretnina i da bi treća osoba kao kupac riješio svoje imovinsko stanje glede utvrđenja prava vlasništva nekretnina zaključen je formalnim kupoprodajnim ugovorom a da pri tome nije bilo nikakve stvarne, novčane transakcije. Ovo se kasnije pokazalo kao novčani prihod tuženika a koji faktično i stvarno uopće nije niti postojao, a niti nastao.

3. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je proveo dokaze uvidom u podnesak tužitelja od 22. veljače 2024. godine, kartica isplata, podnesak od 13. listopada 2023. godine, rješenje od 15. lipnja 2023. godine i 27. svibnja 2019. godine, te saslušao tuženika.

4. Tuženik DS u svom iskazu je naveo da u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu. Navodi da je formalno bio upisan kao vlasnik nekretnine, tj. poljoprivrednog zemljišta, znači zemljišta kojeg nikada nije bio u posjedu već je u posjedu bio PS i 2001. ili 2002. godine je PS kupio tu zemlju i isplatio baku D koja je bila i stvarni vlasnik te zemlje. Međutim, to nikada nisu proveli u zemljišnim knjigama da bi 2023. godine to shvatili pa je onda PS kada je vidio da se on i dalje vodi kao vlasnik 1/1 njega pitao da potpiše kupoprodajni ugovor što je i učinio i to kod javnog bilježnika Pave Ratinčević a kako bi zemlja prešla na njegovo vlasništvo. To znači da nikada nije primio novac za tu zemlju jer je nikada nije niti uživao niti je stvarno bila njegova, ali se dotični PS i uknjižio u zemljišnim knjigama kao vlasnik što je bio više od 25 godina.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno da je rješenjem Ureda državne uprave od 27. svibnja 2019. godine tuženiku kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata priznato pravo na novčanu naknadu za nezaposlene u iznosu od 1.199,36 kn mjesečno od 1. ožujka 2019. godine, a rješenjem Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Osječko – baranjske županije od 15. lipnja 2023. godine tuženiku je prestalo pravo na naknadu za nezaposlene s danom 31. prosinca 2022. godine, a po prethodnom rješenju tuženiku je vršena isplata na ime naknade za nezaposlene do 31. svibnja 2023. godine u mjesečnom iznosu od 159,18 eura, te je tuženiku za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. svibnja 2023. godine isplaćeno novčanih sredstava u iznosu od 795,90 eura. Na rješenje od 15. lipnja 2023. godine tuženik je uložio žalbu, a koja mu je odbijena kao neosnovana rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja od 3. kolovoza 2023. godine.

7. Nadalje nije sporno da je tuženik pozivan od strane Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje 13. listopada 2023. godine da pristupi u Upravni odjel 25. listopada 2023. godine, a vezano za nastali dug i način otplate duga ali isti se nije odazvao pozivu.

8. Sporno je, a kako tuženik navodi u odgovoru na tužbu i svom iskazu, dali je isti primio novac, odnosno kupoprodajnu cijenu temeljem zaključenog ugovora o kupoprodaji.

9. Navodi tuženika su neosnovani.

10. Sud je utvrdio da je tuženik prodao svoju nekretninu, tj. poljoprivredno zemljište, pa navodi tuženika da je bio samo formalni vlasnik predmetne nekretnine i da nikada nije bio posjednik su neosnovani. Kako proizlazi iz tužbe i priloženih dokaza, a posebno pravomoćnog rješenja Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje od 15. lipnja 2023. godine, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja od 3. kolovoza 2023. godine, sud je utvrdio da je tuženik bio upisan i kao posjednik predmetne nekretnine u posjedovnom listu br. 241, a također je bio upisan i kao vlasnik u zk odjelu, te da je u ugovoru o kupoprodaji nekretnina jasno naznačena kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 kn, a koju će kupac odmah isplatiti prodavatelju na ruke, tj. tuženiku. Stoga sud smatra da pored ovako utvrđenih činjenica nema mjesta provođenju postupka saslušanja svjedoka od strane tuženika, a koji bi prema navodima tuženika i potvrdili da tuženik doista nije primio nikakav novčani iznos te da je kupoprodaja bila samo formalna.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe 150,00 eura, zastupanje na jednom ročištu 150,00 eura, tj. ukupno 300,00 eura.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Đakovu, 28. studenog 2025.

Sutkinja

Snježana Brajko

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku