REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-1415/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EURO ZOV d.o.o. za trgovinu i usluge, Sesvete, Franje Puđaka 19, OIB: 64295927772, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, Grahorova 24, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu GLAMUZINA & GROŠETA d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. studenoga 2025., na ročištu za objavu i uručenje presude, 28. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. , Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da isplati tužitelju EURO ZOV d.o.o, Sesvete, Franje Puđaka 19, OIB: 64295927772 iznos od 45.181,55 EUR1 u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja uvećano za zakonsku zateznu kamatu obračunatu po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče od 25.03.2020.godine pa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 11.250,00 eur zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., tekućom od 28. studenoga 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. travnja 2020. podnio tužbu naslovnom sudu u kojoj regresno potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od 45.181,55 eur.

2. U historijatu tužbe pojašnjava da se bavi prodajom, čuvanjem i skladištenjem automobila pa je za potrebe tuženika obavljao i još uvijek obavlja usluge čuvanja i skladištenja automobila oduzetih u ovršnim postupcima u kojima je tuženik sudjelovao kao ovrhovoditelj. To stoga što je o odredbi čl. 141. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje OZ) prilikom provedbe ovrhe na pokretninama, ovrhovoditelj dužan osigurati sve što je potrebno za urednu otpremu pokretnina te smještaj u kojem će se one čuvati od oštećenja, ili pogoršanja njihova stanja, osim onog do kojeg bi došlo prema redovnom tijeku stvari.

3. Oduzete pokretnine tuženik je smještao u skladište tužitelja u Sesvetama, sve sukladno zapisniku sudskog ovršitelja, u ovršnim postupcima koje je vodio ovrhovoditelj protiv ovršenika. Kod tužitelja se nalazi na čuvanju i skladištenju 7 (sedam) motornih vozila koja su oduzeta po nalogu ovrhovoditelja u ovršnim postupcima koje je ovrhovoditelj vodio ili još uvijek vodi protiv ovršenika. Smatra da Iako stranke nisu zaključile pisani ugovor, predajom vozila na čuvanje tužitelju, sklopile su ugovor o ostavi, pa je stoga razumno za očekivati od tuženika da tužitelju podmiri naknadu za čuvanje i skladištenje motornih vozila, koju tužitelj izvršava u korist tuženika.

4. Spisu privija: nalog za prijevoz tereta, zapisnik o uvjetima za smještaj ovršenikovih pokretnina, zapisnik o oduzimanju, otpremanju te povjeravanju na čuvanje ovrhovoditelju motornih vozila ovršenika, Zapisnike o uvjetima za smještaj ovršenikovih pokretnina, dopis tužitelja od 11. ožujka 2020., očitovanje tuženika od 24. ožujka 2020. te drugu dokumentaciju (list 6-32 spisa).

5. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da predmetna motorna vozila nisu u njegovom vlasništvu, već u vlasništvu ovršenika protiv kojih je tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnim postupcima navedenim u historijatu tužbe vodio postupke ovrhe. Tuženik ističe da predmetna vozila nije dao na čuvanje i skladištenje tužitelju te na to nije bio ni ovlašten obzirom na to da je na njima bila u tijeku provedba ovrhe. Iz samih isprava priloženih tužbi, a koje se odnose na predmetne ovršne postupke, proizlazi da je predmetna motorna vozila na čuvanje trećoj osobi FL, a ne tužitelju, predao sudski ovršitelj koji je bio zadužen za provedbu pojedine ovrhe odnosno sud, a ne tuženik. Pojašnjava da su svi ovršni postupci obustavljeni i tuženik nije imao saznanja da se predmetna motorna vozila još uvijek nalaze kod tužitelja, a ovršenik je taj koji je dužan snositi trošak čuvanja pokretnina, a ne tuženik. Tuženik nije sa tužiteljem zaključio nikakav pravni posao u pogledu predmetnih vozila, a uostalom tužitelj traži plaćanje tek po proteku sedam godina od kada je FL preuzeo prvo vozilo te se ističe i prigovor zastare utuženog potraživanja.

6. Tužitelj ustraje kod tvrdnje da se predmetna vozila još uvijek nalaze kod njega na skladištu te da mu se tuženik 2017. obratio tražeći od njega da sastavi popis svih vozila koje se po pokrenutim ovrhama nalaze u skladištu, te da o tome dostavi dokumentaciju, što je tužitelj odnosno HL, tada odgovorna osoba tužitelja i učinio te dostavio pravnoj službi tuženika. Smatra da iako je ovršenik nakon obustave postupka ovlašten preuzeti o svom trošku oduzete pokretnine - pod tim troškom podrazumijeva se trošak prijevoza, radne snage itd., koji je potreban da bi se pokretnina preuzela od treće osobe. Taj trošak ne obuhvaća naknadu za trud koji je tuženik, prema čijem nalogu su vozila smještena, dužan tužitelju. Smatra da su stranke zaključile ugovor o ostavi, iako nije sklopljen u pisanom obliku. Smatra da je zastara počela teći protekom roka za plaćanje iz dopisa tužitelja od 11. ožujka .2020.

7. Tuženik ističe da predmetna vozila nisu oduzeta vlasnicima po nalogu tuženika kao ovrhovoditelja, te ih tuženik nije predao tužitelju na čuvanje, već je vozila oduzeo sudski ovršitelj JL. Postupajući po ovosudnom rješenju od 27. siječnja 2021., tuženik dostavlja prijedloge za ovrhu, a sud pribavlja ostalu dokumentaciju koju tuženik nije imao u posjedu, a iz koje proizlazi da su ovršni postupci obustavljeni, a što među strankama nije sporno.

8. U prvostupanjskom postupku, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka HL i SL, dok je odbio provesti uviđaj na licu mjesta, jer tuženik nije izričito sporio da bi vozila bila u njegovom posjedu. Predloženi svjedok ĐL se pozivom na odredbu čl. 236. u svezi s čl. 237. ZPP-a pozvao na pravo na uskratu svjedočenja budući da je bio odvjetnik tuženika, što je sud uvažio i stoga ga nije saslušavao.

9. Vezano uz istaknuti prigovor zastare, sud je istaknuo da prema odredbi čl. 215. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a u predmetnom slučaju je teško ocijeniti dan od kojeg zastara počinje teći jer su vozila još uvijek u posjedu tužitelja, a tuženik ih nije nazad zatražio, u smislu odredbe čl. 725. st. 1. ZOO-a. Sud je nadalje istaknuo da tužitelj nije ispostavio tuženiku račun za izvršene usluge pa je zaključio da tražbina nije osnovana, ni dospjela.

10. Povodom žalbe tuženika, drugostupanjski sud ukinuo je se presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-671/2020-35 od 21. listopada 2022. u točkama I. i II. izreke i predmet vratio na ponovno suđenje.

11. Drugostupanjski sud zaključuje da su tužitelj i tuženik zaključili ugovor o ostavi, sukladno odredbi čl. 725. ZOO-a, budući da je tužitelj kao ostavoprimac primio na čuvanje od tuženika kao ostavodavca pokretne stvari – 7 (sedam) vozila. Iako stranke nisu u pisanom obliku zaključile ugovor o ostavi, ta činjenica ne isključuje postojanje ugovora o ostavi jer je primitkom vozila na čuvanje između stranaka postignuta suglasnost i volja o predaji i primitku stvari na čuvanje pa su stranke najkasnije predajom i primitkom vozila potvrdile da su sklopile ugovor o ostavi.

12. Drugostupanjski sud nadalje ističe da je odredbom čl. 732. ZOO-a u ređeno da ostavoprimac ima pravo zahtijevati od ostavodavca naknadu troškova učinjenih radi čuvanja stvari, a što tužitelj i potražuje od tuženika u parničnom postupku. Činjenica da su ovršni postupci obustavljeni nije od utjecaja na ugovor o ostavi koji je sklopljen između stranaka. Tužitelj nije u nikakvom pravnom odnosu s ovršenicima čija su vozila oduzeta već s tuženikom prema čijem su nalogu vozila smještena u prostor tužitelja na čuvanje. Tuženik je trebao obavijestiti tužitelja o tome da su ovrhe obustavljene i raskinuti ugovor. U odnosu na pitanje zastare, drugostupanjski sud smatra da je potrebno utvrditi od kojeg je datuma tužitelj imao pravo potraživati predmetnu naknadu, ako su vozila bila dopremljena tužitelju tijekom 2013. i 2014. isprava, što je sud i činio u provedenom postupku, nadopunjavajući svoje spoznaje iskazima svjedoka.

13. U ponovljenom postupku stranke nisu imale dokaznih prijedloga pa je valjalo zaključiti prethodni postupak, održati glavnu raspravu i odrediti ročište za objavu presude.

14. Po uputi drugostupanjskog suda i njegovu pravnom shvaćanju da su između tužitelja i tuženika sklopljeni ugovori o ostavi, ostalo je da se utvrdi kad su oni glede svake preuzete pokretnine prestali proizvoditi pravne učinke. Prema shvaćanju ovoga suda ugovor o ostavi je u svakom konkretnom slučaju prestao proizvoditi učinke na dan pravomoćnosti rješenja ovršnog suda o obustavi ovrhe, u kom je trenutku ovršenik, a ne tuženik, prema prisilnim propisima postao ovlašten tražiti predaju pokretnine prema odredbi čl. 150. st. 3. ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje OZ).

15. Budući da je od pravomoćnosti rješenja o obustavi ovrhe, izuzev u dva ovršna postupka, prošlo više od 3 godine to je prema odredbi članka 228. Zakona o obveznim odnosima nastupila zastara.

16. Glede spomenuta dva ovršna postupka (Ovr-167/11 – Općinski sud u Glini, Ovr- 678/13 – Općinski sud u Varaždinu) zastara nije nastupila, ali tužitelj nije izdao račune za usluge koje je pružio temeljem tih ugovora o ostavi, niti je na bilo koji način dokazao visinu njegove tražbine u vezi s tim ugovorima (cjenik, opći uvjeti poslovanja i sl). Stoga je njegov zahtjev odbijen i u tom dijelu.

17. Čak i kad bi sud smatrao da je tuženi zahtjev u tom dijelu osnovan, budući da je tužitelj utužio jedinstveni iznos, to sudu nije niti moguće utvrditi koji iznos tužitelj potražuje s tog naslova.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. te članka 164. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. , 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a budući da je tuženik u cijelosti uspio u parnici.

19. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

20. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištu od 18.1.2020., 11.10.2021., 12.1.2022., 14.4.2022., 7.7.2022., 19.9.2022 i 20.11 2025., svaka radnja u iznosu od 1.000,00 eur, uvećano za PDV 25 %, iznosi u 11.250,00 eur.

21. Budući da je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. studenoga 2025

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.