REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. Povrv-794/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja "ALFA-COMMERCE"-PROIZVODNJA, TRGOVINA I USLUGE DRUŠTVO OGRANIČENE ODGOVORNOSTI VITEZ, Vitez, Petra Svačića BB 0, Bosna i Hercegovina, OIB: 08755050450, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Dumančić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika DRVO - OGRJEV d.o.o. Jasenovac, Ulica Žrtava Domovinskog Rata 4, OIB: 28626743570, radi naknade štete, 12. rujna 2025 nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 4. studenoga 2025., na ročištu za uručenje i objavu presude, 28. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ive Medić iz Kutine, poslovni broj Ovrv- 123/2025 od 17. ožujka 2025. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.477,49 eur, iznos od 10.001,76 eur, iznos od 7.776,00 eur, iznos od 8.372,16 eur i iznos od 9.221,52 eur kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.653,11 eur, sve u roku od 8 dana.

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ive Medić iz Kutine, poslovni broj Ovrv-123/2025 od 17. ožujka 2025. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo namiriti tužitelju zatezne kamate koje teku od:

- 1.477,49 eur od 22.1.2022.,

- 10.001,76 eur od 23.1.2022.,

- 7.776,00 eur od 26.1.2022.,

- 8.372,16 eur od 8.2.2022.,

- 9.221,52 eur od 9.3.2022.

- 1.653,11 eur od 26.3.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glave operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 % poena, sve u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 1.477,49 eur od 22.1.2022. do isplate,

- na iznos od 10.001,76 eur od 23.1.2022. do isplate,

- na iznos od 7.776,00 eur od 26.1.2022. do isplate,

- na iznos od 8.372,16 eur od 8.2.2022. do isplate,

- na iznos od 9.221,52 eur od 9.3.2022.do isplate

- na iznos od 1.653,11 eur od 26.3.2025. do isplate,

po stopi od 10 % godišnje na temelju članka 3. stavka 1. Zakona o visini kamatne stope (Sl. novine FBIH 18/2020), sve u roku od 8 (osam) dana.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1. zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., tekućom od 28. studenoga 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

V/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška u iznosu od 403,11 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, zatražio određivanje ovrhe protiv tuženika, kao ovršenika, u postupku pred javnim bilježnikom, a uz prijedlog je dostavio izvod otvorenih stavaka na dan 10. siječnja 2025. te račune otpremnice, na kojim vjerodostojnim ispravama zasniva utuženo potraživanje (list 16-27 spisa).

2. Protiv rješenja o ovrsi koju je odredio javni bilježnik (ovršenik) tuženik je izjavio prigovor u kojem je navedeno rješenje osporio u cijelosti ističući da nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu te je ovrhovoditelj trebao ovršeniku isporučiti robu – gredice jelovine, rezanu na određene dimenzije 95x75x3000/4000 m3. Navodi da je ovršenik uložio prigovor na kvalitetu robe koja se odnosila na vlažnost i dimenzije predmetnih gredica, a koje nisu odgovaralo naručenoj kvaliteti odnosno dimenzijama. Pojašnjava da je zamolio ovrhovoditelja da isporuči robu odgovarajuće kvalitete te je odbio račune ovrhovoditelja kao neopravdane. Do sporne isporuke, sve je bilo u redu te je ovršenik po isporučenim računima isplatio ovrhovoditelju iznos od 120.724,36 eur. Predlaže provesti šumarsko vještačenje.

3. Postupajući po prigovoru tuženika, sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj se očitovao na izjavljeni prigovor navodeći da je tužitelj isporučio robu tuženiku navedenu u računima-otpremnicama u obvezno pravnom odnosu kupoprodaje, a tvrdnja tuženika da je prigovorio kvaliteti robe je paušalna. U ime tuženika, poslovnu suradnju ugovarala je GK koja je uvjeravala tužitelja da će računi biti podmireni, a što proizlazi iz elektroničke korespondencije od 3. siječnja 2024 te 15. srpnja 2024.

5. Tužitelj napominje da je sjedište tuženika na adresi prebivališta GK te ističe kako robe nema, a po proteku roka više od tri godine, takvo vještačenje nije ni moguće. Spisu privija: ovjerene izjave ZK (direktora tužitelja) i ŠK, elektroničku korespondenciju, izvadak iz Zakona o obligacionim odnosima i Zakon o visini stope zatezne kamate (list 84-100 spisa).

6. U daljnjem tijeku postupka, tuženik nije iznosio daljnja osporavanja, nije sudjelovao u postupku te nije osporavao vjerodostojnost isprava koje je tužitelj privio sudskom spisu.

7. Na pripremnom ročištu 4. studenoga 2025. sud je na prijedlog tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Tužitelj je istaknuo da tuženik nije osporio primitak računa te ih nije vratio tužitelju niti im je prigovorio. Nije osporio pisane iskaze zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka ŽK, a također nije osporio primitak robe. Vezano uz mjerodavno pravo, a kako se tuženik nije izričito usuglasio s primjenom prava Republike Hrvatske navodi da se u ovom predmetu primjenjuje pravo uobičajenog boravišta prodavatelja odnosno pravo [adresa] koje je tužitelj privio uz podnesak.

8. Iz navedenog razloga, tužitelj je odustao od predloženih dokaznih prijedloga za provođenjem knjigovodstvenog vještačenja te postavljanja upita Poreznoj upravi, Ministarstvu financija Republike Hrvatske - Carinskoj upravi, pri čemu se ističe da je tužitelj navedene dokazne prijedloge stavio u slučaju osporavanja odlučnih činjenica od strane tuženika.

9. U skladu s načelom otvorenog pravosuđenja, sud je raspravio sa prisutnim punomoćnikom tužitelja predmet spora te je pojasnio da smatra kako su tužiteljeve tvrdnje pokrijepljene dokazima, dok tuženik nije iznio valjana osporavanja niti je za iznijete tvrdnje priložio dokaze. Slijedom navedenog, sud je istaknuo kako su svi potrebni dokazi priloženi spisu predmeta, a u predmetnom slučaju se primjenjuje pravo BiH koje je tužitelj pravovremeno priložio u spis.

10. Na temelju odredbe čl. 292.a. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91.,191/92.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 7/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu ZPP), po okončanju pripremnog ročišta sud je rješenjem zaključio prethodni postupak te je na istom ročištu održao i zaključio glavnu raspravu.

11. U dokaznom postupku sud je na temelju odredbe čl. 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke pa je tako izveo dokaz uvidom (čitanjem) u isprave koje priležu spisu te je navedene isprave cijenio u kontekstu mjerodavnog materijalnog i procesnog prava.

12. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene kako svakog dokaza zasebno, tako i dokaza u njihovoj ukupnosti, (čl. 8. ZPP- a), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan te je odlučio o platnom nalogu kao u izreci (t. I. i II. izreke) pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a i naložio tuženiku podmiriti tužitelju i pripadajuće zatezne kamate po stopi od 10 % godišnje na temelju odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o visini kamatne stope (Sl. novine FBIH 18/2020),.

13. Predmet spora je novčana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 36.848,93 eur koju ima prema tuženiku po ispostavljenim računima u obvezno- pravnom odnosu, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

14. Kako je tužitelj trgovačko društvo sa sjedištem u [adresa], a tuženik trgovačko društvo sa sjedištem u [adresa], radi se o sporu s međunarodnim obilježjem pa je sud u predmetnom slučaju primijenio Uredbu (EZ) broj 503/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. (Rim I) odnosno Bečku konvenciju o međunarodnoj prodaji robe (CISG).

15. Budući da su i Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska ugovorne strane Konvencije, sud utvrđuje da je ona u predmetnom slučaju mjerodavno pravo za ugovor o međunarodnoj prodaji robe te se primjenjuje neposredno (čl. 1. CISG)

16. Međutim, prema odredbi čl. 7. st. 2. CISG-a, pitanja koja su u području primjene Konvencije, ali nisu njome izričito uređena, razrješuju se prema općim načelima na kojima se ona temelji, a ako takva načela ne postoje, prema pravu koje je mjerodavno na temelju pravila međunarodnoga privatnog prava. Ugovorne strane nisu isključile primjenu Konvencije.

17. U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 593/2008 (Rim I), u odsutnosti izbora mjerodavnog prava i s obzirom da je riječ o ugovoru o prodaji robe, mjerodavno je pravo države u kojoj prodavatelj ima uobičajeno boravište. Budući da prodavatelj ima uobičajeno boravište u [adresa], mjerodavno nacionalno pravo, koje se primjenjuje supsidijarno uz CISG, jest pravo Bosne i Hercegovine.

18. Sadržaj stranog (mjerodavnog) prava sud je utvrdio u skladu s odredbom čl. 8. st 1. i 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 101/17), na temelju priloženih odredbi mjerodavnog prava te javno dostupnih izvora (po službenoj dužnosti).

19. Tuženik nije osporio postojanje poslovnog odnosa između stranaka niti vjerodostojnost dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, a iz koje proizlazi osnovanost predmetnog potraživanja. Sud pri tom ističe, da u potpunosti prihvaća kao osnovane činjenične navode tužitelja koje je potkrijepio pisanim dokazima.

20. Nadalje tuženik, osim što je iznio paušalnu tvrdnju da roba nije bila propisane kakvoće, nije osporio primitak računa niti je dokazao da je račune osporio odnosno da je zaprimljenoj robi pravovremeno prigovorio. Upravo suprotno njegovim tvrdnjama, sud iz elektroničke korespondencije koja prileži spisu i pisanih iskaza zakonskog zapisnika tužitelja i svjedoka ŽK (čl 492.c. ZPP-a) utvrđuje da je tuženik obećavao da će podmiriti utuženo potraživanje te da nikada nije izjavljivao prigovore na zaprimljenu robu.

21. Slijedom navedenih utvrđenja, budući da je tužitelj dokazao da je naručenu robu, uredno isporučio tuženiku i na osnovi toga ispostavio račune, koje je tuženik uredno zaprimio i nije podmirio, sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

22. Kako je sud utvrdio da tuženik po dospijeću nije podmirio utužene račune koje je uredno zaprimio, te kojima nije prigovorio, povrh glavnice duguje tužitelju i zateznu kamatu koja se određuje u skladu s odredbom čl. 277. Zakona o obligacionim odnosima (Sl .list. SFRJ br. 29/78., 39/85, 45/89, 57/89, 2/92, 13/93 i 13/94, 29/03 i 42/11) po stopi određenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate, po stopi od 10 % godišnje na temelju članka 3. stavka 1. Zakona o visini kamatne stope (Sl. novine FBIH 18/2020).

23. Tužitelju koji je uspio u sporu valjalo je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a dosuditi parnični trošak. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

24. Imajući u vidu prethodno navedeno, sud je tužitelju priznao troškove zastupanja po odvjetniku i to: za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr.t.11. Tarife), podneska od 8. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 eur (8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 4. studenoga 2025. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife) što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 42. Tarife) iznosi 3.750,00 eur.

25. Sud nije priznao tuženiku materijalni trošak u iznosu od 403,11 eur budući da taj trošak nije dokumentiran, a niti potreban za provođenje postupka (čl. 155. ZPP-a).

26. Tužitelju je na dosuđeni trošak parničnog postupka valjalo dosuditi i zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje ZOO) po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 28. studenoga 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

27. Zatezna kamata na glavnicu dosuđuje se prema mjerodavnom materijalnom pravu Bosne i Hercegovine, koje se primjenjuje u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe Rim I. Trošak postupka i pripadajuća kamata uređuju se prema pravu Republike Hrvatske (mjerodavno procesno pravo – pravo foruma) prema odredbama Zakona o obveznim odnosno.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 28. studenoga 2025.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.