REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-73/2024-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Rijeci, protiv I. tuženika Lovačko društvo "PATKA" Novigrad, OIB 43534337399, Novigrad, Bužinija 0, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, II. tuženika GRAD NOVIGRAD, OIB 53785741678, Novigrad, Veliki trg - Piazza Grande 1, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli i III. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri d.o.o. u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika svih tuženika, na ročištu za objavu presude 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „PATKA“ NOVIGRAD, OIB: 43534337399, Bužinija bb, 52466 Novigrad i trećetuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, da solidarno isplate tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, iznos od 2.436,54 eura uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja na taj iznos teče od 24. ožujka 2021. pa sve do isplate, a koja se do 31. prosinca 2022. obračunava, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da se prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „PATKA“ NOVIGRAD, OIB: 43534337399, Bužinija bb, 52466 Novigrad i trećetuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, naloži da solidarno isplate tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 2.436,54 eura teče na dan 23. ožujka 2021.

III. Odbija se zahtjev tužitelja da se drugotuženiku GRAD NOVIGRAD, OIB: 53785741678, Veliki trg 1, 52466 Novigrad, naloži da sa prvotuženikom i trećetuženikom solidarno isplati tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, iznos od 2.436,54 EUR, uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja na taj iznos teče od 23. ožujka 2021. pa sve do isplate, koja se do 31. prosinca 2022. obračunava, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se prvotuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „PATKA“ NOVIGRAD, OIB: 43534337399, Bužinija bb, 52466 Novigrad i trećetuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, da tužitelju u roku od 15 dana solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 1.495,25 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. studenog 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. studenog 2025. do isplate.

VI. Nalaže se tužitelju da drugotuženiku GRAD NOVIGRAD, OIB: 53785741678, Veliki trg 1, 52466 Novigrad, u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 1.697,87 eura.

VII. Odbija se zahtjev drugotuženika GRAD NOVIGRAD, OIB: 53785741678, Veliki trg 1, 52466 Novigrad, za naknadom troškova postupka u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. veljače 2024. podnio tužbu radi isplate u kojoj navodi da se 14. veljače 2021. u Novigradu, Ulica Sveti Vidal bb, dogodila prometna nesreća na način da je vozačica JL upravljala vozilom Mercedes GLC, registarske oznake [registarska oznaka] kada joj je na prometnicu iskočila divlja životinja – srna, koju nije mogla izbjeći pa je došlo do udara divljači u prednji dio vozila. Na vozilu je nastala materijalna šteta, a na lice mjesta je izašao lovočuvar tuženika LD „PATKA“, Novigrad. Tužitelj dalje navodi da je vozilo kojim je upravljala JL u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br. 8311003609 te da je tužitelj po podnijetom zahtjevu za naknadu štete, odnosno isplatu temeljem kasko police osiguranja, izvršio izvid i obračun štete te temeljem izdanog računa ovlaštenog servisera vlasniku vozila isplatio iznos od 18.358,10 kn, sada 2.436,54 eura. Tvrdi da se prometna nesreća dogodila na način da je istu u cijelosti skrivila divljač unutar granica lovišta kojim upravlja i gospodari tuženik LD „PATKA“, Novigrad, koji da je stoga odgovoran za nastanak štetnog događaja. Tužitelj drži da je za štetni događaj solidarno s prvotuženikom odgovoran tuženik Grad Novigrad, kao jedinica lokalne samouprave temeljem odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o zaštiti životinja. Kako je tuženik CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb u vrijeme štetnog događaja bio osiguravatelj svih lovoovlaštenika na području Republike Hrvatske to da je isti solidarno odgovoran s tuženikom LD „PATKA“, Novigrad, i tuženikom Gradom Novigradom.

2. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu podnesenom 23. veljače 2024. izjavio je da ne osporava da je u vrijeme štetnog događaja Hrvatski lovački savez iz Zagreba, Vladimira Nazora 63, kod CROATIA osiguranja d.d. imao zaključeno osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti za sve članove Lovačkog saveza i lovoovlaštenike, pa tako i za tuženika LD „PATKA“ Novigrad. Predmetnim osiguranjem sva lovačka društva/udruge osigurana su od odgovornosti isključivo za imovinsku i neimovinsku štetu koje prouzroče divlje životinje na motornim ili željezničkim vozilima, i to policom osiguranja za 2021. (od 1. siječnja 2021 do 31. ožujka 2021.), br. police 078700070726 na svotu osiguranja od 9.954,24 EUR/75.000,00 kn po štetnom događaju, uz ugovoreni agregatni limit ugovora od 1.791.757,91 EUR/13.500.000,00 kn (gornja granica obveze za sve osigurane slučajeve nastale unutar jedne osigurateljne godine), koji da trenutku podnošenja odgovora na tužbu nije upitan. Međutim, istaknuo je prigovor promašene legitimacije, osporio je osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva, te istaknuo prigovor zastare s obzirom na to da je do štetnog događaja došlo 14. veljače 2021., a tužba da je na sudu zaprimljena dana 15. veljače 2024, odnosno po proteku zastarnog roka od 3 godine od dana nastanka štetnog događaja.

2.1. Podredno, za slučaj da prigovor zastare ne bude prihvaćen, tuženik CROATIA osiguranje d.d. obrazlaže da iz potvrde PP Umag od 28. veljače 2021. ne proizlazi da je u predmetnoj prometnoj nesreći do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo u kontaktu s divljači jer da nije utvrđeno da je divljač nađena na licu mjesta, da sa vozila nisu izuzeti tragovi divljači, a niti da je o događaju obaviještena odgovorna osoba tuženika LD „PATKA“ Novigrad. Stoga, da je sporno da se u konkretnom slučaju radilo o naletu vozila na domaću ili divlju životinju, s obzirom na to da je mjesto štetnog događaja u gradu, na gradskoj prometnici. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postojanje solidarne odgovornosti tuženika jer da se u slučaju naleta vozila na divljač u odnosu na tuženike imaju se primijeniti Zakon o obveznim odnosima, kao opći propis i Zakon o lovstvu, kao specijalni propis. Da divljač, ukoliko bi bilo dokazano da je došlo do naleta vozila na divljač, koja istrči na cestu predstavlja opasnu stvar, a prema odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima da šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. poziva se i na odredbe članaka 1064. i 1067. Zakona o obveznim odnosima, dok u pogledu Zakona o lovstvu, kao specijalnog propisa, upire na odredbu članka 80. stavka 6. Zaključuje da tužitelj neosnovano smatra da postoji solidarna odgovornost tuženika prema objektivnom kriteriju, sve dok se ne utvrdi da li je u konkretnom slučaju uopće došlo do naleta vozila na divljač i kojom se brzinom kretao osiguranik tužitelja, jer ukoliko se utvrdi da se kretao brzinom većom od ograničene tada da isti sam snosi krivnju za predmetnu prometnu nezgodu, a ne tuženici. U svakom slučaju, da tuženik LD „PATKA“ Novigrad na dan štetnog događaja nije provodio nikakvu lovnu aktivnost, slijedom čega da tuženici ne mogu u ovom slučaju solidarno odgovarati tužitelju za nastalu štetu.

2.2. Osim navedenog, tuženik CROATIA osiguranje d.d. prigovorio je postojanju eventualne odgovornosti pravne osobe ovlaštene upravljati javnom cestom za slučaj kretanja divljači na kolniku ukoliko nadležna pravna osoba nije u cijelosti postupala u skladu sa zakonskim odredbama Zakona o cestama. Potvrdio je da mu se tužitelj prethodno obratio u mirnom postupku sa regresnim zahtjevom od 13. travnja 2021., da je sačinjen izvid i procjena štete na oštećenom vozilu te zatraženo očitovanje tuženika LD „PATKA“ Novigrad o predmetnom štetnom događaju, a na temelju čije izjave da je šteta odbijena kao neosnovana.

3. Tuženik LD „PATKA“ Novigrad u odgovoru na tužbu podnesenom 23. veljače 2024. potvrdio je da je bio obaviješten o predmetnom štetnom događaju te da je lovnik ML izašao na mjesto događaja ali da na istom nije pronašao divljač. Uputio je na to da je na prometnici bio postavljen znak ograničenja brzine od 60 km/h, da u vrijeme štetnog događaja nije vršen lov, da cesta nije lovište, odnosno da je mjesto štetnog događaja gotovo u samom centru Grada Novigrada u kojem se ne vrši lov, a niti bilo koje lovne aktivnosti jer se radi o površini na kojoj se ne ustanovljuje lovište iako se ista nalazi u opasanim granicama lovišta. Zbog svega navedenog da je tužba u cijelosti neosnovana.

4. Tuženik Grad Novigrad podnio je odgovor na tužbu 25. ožujka 2024. kojim se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, odnosno osporio osnovu i visinu te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Obrazlaže da iz spisu priložene dokumentacije i fotodokumentacije proizlazi da je mjesto prometne nesreće u Ulici Domovinskih žrtava. Da se radi o državnoj cesti oznake DC301, opis ceste Novigrad (DC75) – Nova Vas (A9/DC44), duljine 5,751 km. Zbog navedenog ističe da sukladno članku 50. Zakona o cestama („Narodne novine“, br. 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 4/2023 i 133/2023; u daljnjem tekstu - ZC), za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom i to trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. u skladu s odredbom članka 82. stavka 1. ZC-a. Podredno, osporava da bi bio odgovoran za nastanak štetnog događaja jer da nisu ispunjene pretpostavke za nastanak odgovornosti za štetu nastalu zbog naleta divljači na strani Grada Novigrada. Osporava da je do naleta divljači došlo u Ulici Sveti Vidal bb te ponavlja da se vozilo tužiteljeva osiguranika kretalo Ulicom Domovinskih žrtava koja je dio državne ceste oznake DC301, kojom upravlja društvo Hrvatske ceste d.o.o. Tvrdi da Grad Novigrad nikada nije zaprimio zahtjev tuženika LD „PATKA“ da se predmetna javna cesta označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

4.1. Drži da tužitelj navodima iz tužbe ne dokazuje da mu je šteta nastala zbog postupanja ili propusta Grada Novigrada, odnosno da postoji adekvatna uzročna veza između eventualne štetne radnje na strani Grada Novigrada i nastale posljedice, u konkretnom slučaju, da je do naleta na divljač na mjestu prometne nesreće došlo uslijed propusta ili radnji Grada Novigrada. Naprotiv, da ne postoji propust ni prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, kao ni prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o zaštiti životinja, slijedom čega ne postoji krivnja ni protupravnost u postupanju Grada Novigrada. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu utvrđene sve odlučne činjenice da je i dalje sporno da li je vozačica prilagodila upravljanje vozilom prema prometnoj signalizaciji i uvjetima na kolniku, odnosno je li ista svojim radnjama ili propustima doprinijela nastanku štete i ako jest u kojoj mjeri, slijedom čega su osporeni navodi iz tužbe da je predmetnu prometnu nesreću u cijelosti skrivila divljač, odnosno da nije utvrđeno kršenje propisa o sigurnosti prometa na cestama od strane vozačice oštećenog vozila. Predloženo je da se po provedenom dokaznom postupku u odnosu na Grad Novigrad u cijelosti odbije tužba i tužbeni zahtjev.

5. Na pripremnom ročištu održanom 11. srpnja 2024. tuženici su suglasno izjavili da nije sporno da je tužitelj izvršio isplatu iznosa od 2.436,54 eura, kako to tužitelj opisuje u tužbi pa se nisu provodili dokazi na okolnost plaćanja utuženog iznosa, plaćanja police kasko osiguranja i popravka vozila po ovlaštenom serviseru. Na istom su ročištu punomoćnici stranaka izjavili da su suglasni da se ne provodi vještačenje po vještaku mjernične struke s obzirom na to da je do prometne nesreće došlo na području Grada Novigrada te uzimajući u obzir da će se provedbom uviđaja moći utvrditi u kojoj je ulici došlo do štetnog događaja.

6. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Istarske, Policijska postaja Umag-Umago s Ispostavom Buje-Buie, dostavilo je fotodokumentaciju predmetne prometne nesreće, zapisnik o očevidu i skicu mjesta događaja. U vezi izuzetog biološkog materijala očitovalo se da su policijskim očevidom fotografijom fiksirani tragovi dlake divljači na vozilu ali da isti nisu izuzeti (ispis elektroničke poruke MUP-a na listu 125. spisa i očitovanje na listu 195. spisa) pa se nije mogao provesti dokaz vještačenja bioloških tragova.

7. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu, uvidom u fotodokumentaciju, saslušanjem svjedoka JL, TL, DL, ŽL, uviđajem i vještačenjem po vještaku prometne struke.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Tužitelj zahtijeva da mu tuženici solidarno isplate iznos od 2.463,54 eura koji je iznos tužitelj prethodno isplatio svom osiguraniku na ime popravka vozila oštećenog 14. veljače 2021. u Gradu Novigradu. Tužitelj tvrdi da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači na vozilo i to divljači koja da je istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik LD „PATKA“. Međutim, tvrdi da su za nastanak štetnog događaja odgovorni i tuženik Grad Novigrad, kao jedinica lokalne samouprave čija odgovornost da proizlazi iz odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o zaštiti životinja te tuženik CROATIA osiguranje d.d. Zagreb koji je u vrijeme štetnog događaja bio osiguravatelj svih lovoovlaštenika na području Republike Hrvatske.

10. Tuženici su osporili pasivnu legitimaciju, nastanak i dinamiku štetnog događaja te visinu štete, a po trećetuženiku istaknut je i prigovor zastare.

11. Prigovor zastare nije osnovan s obzirom na to da je do predmetnog štetnog događaja došlo 14. veljače 2021., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. veljače 2024., odnosno prije proteka roka zastare od 3 godine (članak 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; „Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; u daljnjem tekstu - ZOO).

12. Čitanjem dokumentacije priložene spisu i uvidom u fotodokumentaciju utvrđeno je da se 14. veljače 2021. u 17:40 sati u Gradu Novigradu, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovala JL, vozačica vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], marke i tipa Mercedes, klasa GLC, u vlasništvu OTD LEASING d.d., osiguranog kod tužitelja policom broj [broj police]. Vozačica nije bila pod utjecajem alkohola te obavljenim očevidom nije utvrđena njena prekršajna odgovornost. Osim JL u vozilu je bio i putnik TL. Vozilo je do dolaska očevidne ekipe maknuto sa kolnika. O nastanku štetnog događaja obaviješten je lovnik IL. U vezi oštećenja na vozilu policijski je službenik u zapisniku o očevidu evidentirao da je došlo do oštećenja prednjeg branika i poklopca motora. Oštećenja na vozilu su fotodokumentirana (list 128.-130. spisa). Osim oštećenja fotodokumentirani su i tragovi dlake divljači (list 129.-130. spisa).

13. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. listopada 2024. (zapisnik na listu 145.-150) proveden je uviđaj, saslušani su svjedoci JL, TL i IL te je provedeno vještačenje po vještaku prometne struke. Uviđajem je utvrđeno da je do štetnog događaja došlo na državnoj cesti oznake DC301.

14. Svjedokinja JL iskazala je da je upravljala vozilom koje se kretalo iz smjera Grada Novigrada prema Ulici Sveti Vidal. Vozilo se kretalo brzinom od oko 40 km/h. Iskazala je da je na vozilo naletjela srna koja se brzo kretala s lijeve prema desnoj strani, a potom da je udarila po sredini prednjeg dijela vozila. J je odletjela na desnu stranu, a nakon kratkog vremena se podigla i otišla. JL je o prometnoj nezgodi obavijestila MUP. Iskazala je da je policijskog službenika i lovnika dočekala uz vozilo, na mjestu na kojem se dogodio sraz sa srnom.

15. Svjedok TL, suprug JL, iskazao je da se vozilo kojim je upravljala njegova supruga, a u kojem je bio suvozač, kretalo prema Ulici Sveti Vidal. Da se vozilo kretalo brzinom od oko 40 km/h, a srna da je došla na kolnik sa lijeve strane. Prvotno je iskazao da se srna nakon naleta kretala u lijevu stranu, a potom da se po naletu kretala u desnu stranu. U pogledu kretanja vozila nakon naleta na divljač iskazao je da je njegova supruga, svjedokinja JL, upalila sva četiri pokazivača smjera te da su tako dočekali policiju. Istaknuo je da je prednja maska vozila bila puna srnećih dlaka, a što da je po policijskom službeniku fotodokumentirano.

16. Svjedok IL, lovnik LD „Patka“, iskazao je da se odmah po pozivu uputio na mjesto događaja na kojemu da nije nikoga zatekao već da je u blizini trgovačkog centra Plodine uočio policijsko vozilo i vozilo tužiteljeva osiguranika, a potom da su svi zajedno došli na lice mjesta. Iako su mu vozačica i suvozač rekli da je došlo do udara u srnu, da pretragom lijeve strane srnu nije pronašao pa je otišao. Nije utvrđivao jesu li na vozilu zaostale dlake. Nije mu bilo rečeno zašto je vozilo bilo udaljeno s lica mjesta. U vezi vršenja lova iskazao je da mjesto štetnog događaja nije lovište, da se toga dana nije provodio lov u lovištu LD „Patka“ te da se lovne aktivnosti provode na udaljenosti od minimalno 3 km od mjesta prometne nesreće.

17. Svjedok ŽL, policijski službenik koji je proveo očevid prometne nesreće, sastavio zapisnik o očevidu i snimio fotografije i izradio fotodokumentaciju, prilikom iskazivanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. listopada 2025. (list 232. spisa), iskazao je se ne sjeća predmetne prometne nesreće. Pojasnio je da ukoliko je zapisniku o očevidu bilo uneseno da je vozilo do dolaska očevidne ekipe bilo maknuto sa kolnika da to znači da više nije bilo na mjestu događaja kada su tamo pristigli policijski službenici. U slučaju kada policijski službenik naredi da se vozilo makne s kolnika da se to evidentira u zapisnik. Međutim, napomenuo je da je vozač u obvezi maknuti vozilo s kolnika kako bi se promet mogao normalno odvijati. U odnosu na konstataciju iz fotodokumentacije da su na vozilu utvrđene dlake divljači svjedok je iskazao da je radio na stotine predmeta naleta na divljač i da je policijskom službeniku poznato kada se radi o dlakama divljači. Stoga da je siguran da se i u konkretnom slučaju radilo o divljači. Pretpostavio je da se najprije našao sa vozačicom pa da se potom otišlo na mjesto događaja jer da tako to u pravilu bude.

18. Po analizi provedenih personalnih dokaza sud nije prihvatio iskaz svjedokinje JL i TL u dijelu koji se odnosi na tvrdnju da vozilo do dolaska policijskih službenika i lovnika nije bilo maknuto s mjesta događaja jer iz zapisnika o očevidu i iskaza lovnika DL proizlazi da je vozilo bilo maknuto sa kolnika. Iako je svjedok IL iskazao da nije utvrđivao jesu li na vozilu zaostale dlake, a svjedokinja JL je tvrdila tomu suprotno, iz fotodokumentacije jasno proizlazi da su na vozilu fotodokumentirani tragovi dlaka, opisani kao tragovi dlaka divljači.

19. Po provedenom prometnom vještačenju vještak Saša Monas, stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila, izradio je nalaz i mišljenje (list 159.-176. spisa). Vještak je nakon analize prometne nesreće, uzimajući u obzir zaostala oštećenja i njihov položaj na vozilu tužiteljeva osiguranika, fotodokumentaciju, zapisnik o očevidu i iskaze svjedokinje JL i svjedoka TL, zaključio da se vozilo tužiteljeva osiguranika kretalo kolnikom DC301 iz smjera centra Grada Novigrada u smjeru Ulice Sv. Vidal. Vještak je mišljenja da je neposredno prije dolaska na raskrižje DC301 sa ulicom Vergal, a prije pješačkog prijelaza na kolniku DC301 gledano iz smjera kretanja vozila na ravnom cestovnom potezu došlo do naleta vozila na srnu koja je na kolnik ušla sa lijeve strane gledajući smjer vozila i kretala se brzo s lijeve strane prema desnoj, sve sukladno kazivanju svjedokinje JL. Nalet je ostvaren mehanizmom punog čeonog naleta vozila u životinju, gdje je prednja čeona strana vozila kontaktirala sa tijelom životinje. Vještak je prema pokazivanju svjedokinje JL na uviđaju utvrdio da se nalet na srnu dogodio na oko 38 m od PTM u smjeru juga u desnoj prometnoj traci D301 kada se svjedokinja kretala sredinom te prometne trake, dok je prema pokazivanju svjedoka TL do naleta na srnu došlo u položaju koji je udaljen 45 m od PTM u smjeru juga u desnoj prometnoj traci gledano po njihovu smjeru kretanja. Mišljenje je vještaka da se brzina kretanja vozila u trenutku naleta nalazila u području od oko 35km/h do 40km/h jer je za zaustavljanje vozila pri brzini kretanja od 37,5km/h i stanju kolnika kao u trenutku prometne nesreće, potreban zaustavni put (uključujući reakciju prosječnog vozača od 0,8s) od oko 17,9m i vrijeme od oko 2,6s. Od mjesta prelaska zapadnog ruba kolnika DC301 do mjesta naleta K1 odnosno K2, na sredini desne kolničke trake, životinja u vidu srne bi prešla put od oko 5,25m u trčanju, u vremenu od oko 0,54s. Vremenski 0,54s prije naleta vozila na životinju u vidu srne vozilo se nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 5,6m. Na dužini puta od 5,6m (udaljenost vozila do mjesta naleta, u trenutku ulaska životinje u vidu srne na kolnik kada je nastala opasnost) moguće je zaustavljanje predmetnog vozila prije mjesta naleta za sve brzine kretanja niže od oko 15,8km/h. Stoga da proizlazi da proizlazi da svjedokinja JL koja je predmetne zgode upravljala vozilom područjem brzine kretanja od oko 35km/h do 40km/h kolnikom DC301, nije imala tehničke mogućnosti poduzeti radnju kočenja svog vozila prije mjesta naleta na životinju u vidu srne. Vještak je u mišljenju pojasnio da vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju normalne složenosti u prometu tijekom dnevnih uvjeta, nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja iznosi od oko 0,8s, a što je za 0,26s više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska životinje u vidu srne na kolnik (nastanak opasne situacije) do trenutka naleta. U odnosu na visinu štete vještak je mišljenja da visina štete u vrijeme nastanka štete na vozilu Mercedes GLC 220D, registarske oznake [registarska oznaka], iznosi 2.436,54 eura, pri čemu PDV nije uključen jer je vlasnik vozila pravna osoba.

20. S obzirom na iznesene prigovore na nalaz i mišljenje vještaka vještak je bio pozvan na ročište za glavnu raspravu održano 21. siječnja 2025. (list 201. i 203. spisa) te je na istom u cijelosti ostao pri pisanom nalazu i mišljenju. Vještak nije mogao isključiti mogućnost da u konkretnom slučaju nije došlo do čeonog naleta na srneću divljač. Međutim, s obzirom na oštećenja vozila mišljenja je da ista ne bi nastala u kontaktu sa nekim drugim vozilom, nepomičnom preprekom ili sl. Istaknuo je da je iz fotodokumentacije razvidno da se na prednjoj maski vozila nalaze dlake kojih ima dosta i zaključio je da se radi o uobičajenom tragu zaostalih dlaka životinje nakon naleta na divljač. Naime, da takva rešetkasta struktura prednje maske vozila je upravo pogodna da se na istoj zadrže tragovi dlaka te da iz vidljivog na fotografijama ništa ne upućuje da bi osim naleta na srneću divljač na tom dijelu vozila bili zaostali tu tragovi. Iako po tragu dlake nije mogao prepoznati da se radi o srnećoj divljači po njegovu dosadašnjem iskustvu, a uzimajući u obzir prosječnu visinu i težinu srne, doista da se radi o srnećoj divljači pa stoga nije niti mogao isključiti mogućnost da se radilo o naletu na srnu. Nadalje, vještak je iskazao da je tehnički moguće da je srneća divljač došla sa lijeve strane gledajući smjer kretanja vozila osiguranika tužitelja. Vezano za radnju kočenja pojasnio je da je od trenutka ulaska srneće divljači na kolnik do trenutka naleta prošlo vrijeme od oko 0,54 sekunde, iz čega da proizlazi da je vozačica dio vremena od trenutka ulaska životinje na kolnik do trenutka naleta potrošila na vrijeme reagiranja. Sam proces kočenja uslijedio je nastavno nakon samog naleta i to vremenski za od oko 0,38 sekundi. To je vrlo kratki odsječak vremena gdje vozači u realno stresnoj situaciji ne mogu objektivno razlučiti da li je vozač zakočio prije ili poslije naleta. Za zakočiti prije naleta na životinju tehnički nije bilo vremena. Na raspolaganju je bilo vremena za percipirati opasnost nakon čega slijedi radnja prebacivanja noge vozača sa gasa na kočnicu i poduzimanje samog kočenja. U vezi utvrđenja brzine kretanja pozvao se na nalaz i mišljenje te ustvrdio da je na temelju zaostalih oštećenja na vozilu definirao područje naletne brzine vozila osiguranika tužitelja. S obzirom na to da se radi o punom čeonom naletu proizlazi da bi pri većim vrzinama od definirane u trenutku naleta zaostala oštećenja bila veća od prikazanih. U pogledu ograničenja brzine na licu mjesta obrazložio je da je u zapisniku o očevidu, izrađenom od strane policijskih službenika navedeno da je ograničenje na licu mjesta 60 km/h. Uputio je da se prilikom unošenja u zapisnik tijekom uviđaja od 11. listopada 2024. potkrala greška na način da je upisano da na prometnom znaku ograničenja brzine od 50 km/h koji se nalazi neposredno prije mjesta naleta gledano u smjeru osiguranika tužitelja, postoji naljepnica na strani prometnog znaka da je isti ugrađen 2002., a da je trebalo stajati 2022., sve kako proizlazi iz fotodokumentacije u nalazu i mišljenju na listu 10. nalaza i mišljenja (list 168. spisa). Nadalje, vještak je pojasnio da sa prometno tehničke strane kada dođe do naleta srneće divljači u trčanju ista biva odbačena prema naprijed i bočno tako da bi u ovom slučaju ukoliko bi srneća divljač pretrčavala kolnik sa lijeve na desnu ista bila odbačena prema naprijed i u desnu stranu. U odnosu na mjesto štetnog događaja vještak je odgovorio da s obzirom na to da je vozilo nakon naleta, a do dolaska policijskih službenika, pomaknuto sa lica mjesta da ne može isključiti mogućnost da je do naleta došlo na nekom drugom mjestu. Policijski službenici prilikom očevida nisu izuzeli materijalne tragove niti su iste ucrtali u skicu mjesta događaja. Iz fotodokumentacije MUP-a, fotografije F1, nije mogao zaključiti da su predmeti prikazani na toj fotografiji dijelovi koji potječu sa vozila tužiteljeva osiguranika. Međutim, s obzirom na utvrđenu dinamiku štetnog događaja i utvrđena oštećenja da je moguće da su dijelovi vozila pali neposredno na kolnik nakon samog mjesta naleta.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući da je isto dano objektivno i sukladno pravilima struke. Po prigovorima na nalaz i mišljenje vještak je iznio daljnja obrazloženja nalaza i mišljenja. iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka te njegova usmenog kazivanja jasno proizlazi da je vještak detaljno proučio dostavljenu mu dokumentaciju, fotodokumentaciju, razmotrio predmet vještačenja i kritički ocijenio iskaze svjedoka te u konačnici na temelju detaljnog nalaza iznio zaključak kojeg sud prihvaća.

22. Na temelju svih provedenih dokaza proizlazi da je do predmetnog štetnog događaja od 14. veljače 2021. došlo na području Grada Novigrada, na DC301, kada je uslijed naleta divljači, srne, oštećeno vozilo tužiteljeva osiguranika Mercedes GCL, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljala JL, a suvozač je bio njen suprug TL. Nije bilo propusta u vožnji od strane vozačice JL. Vozačica nije imala tehničkih mogućnosti poduzeti radnju kočenja vozila prije mjesta naleta na divljač. Na dan štetnog događaja nije se provodio lov. Nije utvrđeno da je na dan štetnog događaja na predmetnoj dionici ceste bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“. Uslijed naleta divljači na vozilo tužiteljeva osiguranika na vozilu su nastala oštećenja na prednjoj čeonoj strani. Visina štete u vrijeme nastanka štete na vozilu utvrđena je u iznosu od 2.436,54 eura.

23. U vezi utvrđenja da je do predmetne prometne nesreće došlo uslijed naleta divljači, srne, na prednji čeoni dio vozila tužiteljeva osiguranika valja naglasiti da unatoč tomu što u konkretnom slučaju na mjestu štetnog događaja nije pronađeno tijelo divljači, srne, a niti se mogla provesti analiza dlaka zaostalih na vozilu nakon naleta na divljač, jer dlake nisu bile izuzete, iz provedenih dokaza proizlazi da je policijski službenik fotodokumentirao tragove dlaka divljači na vozilu. Utvrđeno je i da je policijski službenik koji je vršio očevid prethodno u više navrata postupao po dojavi građana o naletu vozila na divljač, srnu, te da je sa sigurnošću iskazivao da je u konkretnom slučaju na vozilo naletjela divljač, srna. Vještak je pak izjavio da nije moguće isključiti da nije došlo do naleta na srneću divljač ali je isto tako bio izričit u tome da zaostala oštećenja ne bi nastala u kontaktu sa nekim drugim vozilom, nepomičnom preprekom i sl., kao i to da ništa ne upućuje da bi osim naleta na srneću divljač na prednjem dijelu vozila zaostali tragovi. Sud je cijenio i mišljenje vještaka, a u odnosu na kazivanje svjedokinje JL i ČL, da je tehnički moguće da je srneća divljač došla sa lijeve strane gledajući smjer kretanja vozila te da bi u slučaju da se kretala brzo sa lijeve na desnu ista bila odbačena prema naprijed i u desnu stranu. To što je utvrđeno da su svjedokinja JL i ČL kazivali suprotno od sadržaja zapisnika o očevidu i iskaza svjedoka DL u odnosu na pomicanje vozila nakon naleta na divljač sud nije cijenio odlučnim budući da je po provedenom dokaznom postupku, kako je već izneseno, utvrđeno da je do predmetne prometne nesreće došlo uslijed naleta na divljač, srnu. Osim navedenog, svjedok ŽL, policijski službenik, u iskazu je uputio na obvezu pomicanja vozila s kolnika.

24. S obzirom na to da je utvrđeno da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači proizlazi da je prigovor pasivne legitimacije tuženika LD „PATKA“ i tuženika CROATIA osiguranje d.d. neosnovan. Naime, iako tuženik LD „PATKA“ nije vlasnik divljači isti gospodari divljači u lovištu „Novigrad“. Do prometne nesreće došlo je na državnoj cesti na kojoj se ne može ustanoviti lovište no odgovornost lovoovlaštenika, a tako i njegova osiguratelja, proizlazi iz činjenice da je do prometne nesreće došlo uslijed naleta divljači na državnoj cesti koja se nalazi unutar lovišta tuženika LD „PATKA“ pa je divljač koja je uzrok prometne nesreće na prometnicu mogla doći jedino iz lovišta tuženika LD „PATKA“ koji je stoga odgovoran za štetni događaj i nastalu štetu (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-499/2025-3 od 3. srpnja 2025.).

25. Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu; „Narodne novine“ broj 99/18., 32/19., 32/20.).

Sukladno stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (rješenje poslovni broj Pž-4407/2022-2 od 20. veljače 2023.), premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., Rev-1542/2024-2 od 26. veljače 2025.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev-1816/90 od 5. prosinca 1990. zauzeo stav da za štetu koju učini divljač naletom na motorno vozilo, na javnoj prometnici, lovačko društvo odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

26. Kako je već obrazloženo, u ovoj pravnoj stvari ne proizlazi da je oštećenik pridonio nastanku štete. Tuženik LD „PATKA“ je stoga po načelu objektivne odgovornosti u obvezi tužitelju naknaditi štetu (članak 1063. i 1064. ZOO). Kako je nesporno da je Hrvatski lovački savez u vrijeme štetnog događaja kod tuženika CROATIA osiguranje d.d. imao zaključeno osiguranje od odgovornosti od obavljanja djelatnosti za sve njegove članove, pa tako i za tuženika LD „PATKA“, proizlazi i solidarna odgovornost tuženika CROATIA osiguranje d.d., kao lovoovlaštenikova osiguratelja.

27. Provedbom vještačenja utvrđeno je da je na vozilu tužiteljeva osiguranika uslijed naleta divljači nastala šteta u iznosu od 2.436,54 eura. Tuženici su učinili nespornim da je tužitelj izvršio isplatu iznosa od 2.436,54 eura, kako to tužitelj opisuje u tužbi. Iz potvrde o izvršenom plaćanju proizlazi da je tužitelj izvršio plaćanje utuženog iznosa 23. ožujka 2021. Sva osiguranikova prava su stoga isplatom naknade prešla na tužitelja kao osiguratelja (članak 963. ZOO-a). Tužitelj od dana isplate naknade ostvaruje pravo na zatezne kamate i to po stopi koja se primjenjuje za ostale odnose (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-3321/2022- 4 od 5. rujna 2024.). U izreci presude tuženicima LD „PATKA“ i CROATIA osiguranje d.d. naloženo da tužitelju solidarno isplate iznos od 2.436,54 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 2.436,54 eura teče od 24. veljače 2021. Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/22., 156/22., i 155/23.).

28. U točki II. Izreke odbijen je zahtjev tužitelja da se tuženicima LD „PATKA“ i CROATIA osiguranje d.d. naloži plaćanje zateznih kamata na dan 23. ožujka 2021. s obzirom na to da tužitelj ostvaruje plavo na isplatu zateznih kamata prvog idućeg dana od dana izvršenja plaćanja, odnosno od 24. ožujka 2021.

29. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika Grad Novigrad. Prihvaćen je prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tom tuženiku s obzirom na to da je utvrđeno da je do predmetne prometne nesreće došlo na državnoj cesti oznake DC301, a državnim cestama sukladno odredbi članka 82. stavka 1. ZC-a, upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava društvo Hrvatske ceste d.o.o.

30. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i 5. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP)

31. Kako su tuženici LD „PATKA“ i CROATIA osiguranje d.d. izgubili parnicu, osim u neznatnom dijelu odbijenog tijeka zatezne kamate, isti su u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka. U točki IV. izreke naloženo je tuženicima LD „PATKA“ i CROATIA osiguranje d.d. da tužitelju naknade trošak postupka u iznosu od 1.495,25 eura, koji se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, u skladu s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), zastupanja na pripremnom ročištu održanom 11. srpnja 2024. u iznosu od 125,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, po 250,00 eura za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanim 11. listopada 2024., 21. siječnja 2025. i 13. listopada 2025., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, iznos od 299,43 eura koji je tužitelj u tijeku postupka uplatio na ime predujma za trošak vještačenja i 70,82 eura na ime sudske pristojbe na tužbu. U dosuđenom iznosu troškova parničnog postupka obračunat je i porez na dodanu vrijednosti (članak 46. Odvjetničke tarife). Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka naloženo je i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.

32. Tužitelju je u točki V. izreke rješenja odbijen više zatraženi trošak za zastupanje na pripremnom ročištu na kojem se nisu provodili dokazi. O zahtjevu za naknadu troškova tužitelja koji se odnose na troškove svjedoka (100,00 eura) nije odlučeno jer svjedocima još nije dosuđen trošak.

33. U točki VI. izreke tužitelju je naloženo da tuženiku Gradu Novigradu naknadi troškove postupka jer je zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen u odnosu na tog tuženika. Tuženiku Gradu Novigradu priznat je trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura, u skladu s Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, zastupanja na pripremnom ročištu održanom 11. srpnja 2024. u iznosu od 125,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, po 250,00 eura za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanim 11. listopada 2024., 21. siječnja 2025. i 13. listopada 2025., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, iznos od 250,00 eura za sastav podneska od 20. prosinca 2024., sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, te 322,87 eura koji je tuženik Grad Novigrad u tijeku postupka uplatio na ime predujma za trošak vještačenja. Sveukupno dosuđeno je 1.697,87 eura. U dosuđenom iznosu troškova parničnog postupka obračunat je i porez na dodanu vrijednosti (članak 46. Odvjetničke tarife).

34. Tuženiku Gradu Novigradu je u točki VII. izreke rješenja odbijen više zatraženi trošak za zastupanje na pripremnom ročištu.

U Pazinu 28. studenog 2025.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- I. Tuženiku po punomoćniku,

- II. Tuženiku po punomoćniku,

- III. Tuženiku po punomoćniku.