Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-
Buie
Buie, Via dell’ Istria 1
Poslovni broj P-729/2022-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: M.
V., u pravnoj stvari tužitelja: M. S., OIB …, S. 49 C, …
Valica zastupanog po punomoćnici O. M., odvjetnici iz B., protiv tuženika:
B2 K. d.o.o. za poslovne usluge, OIB …, R. cesta 41, …
Z. zastupanog po punomoćniku I. V., odvjetniku iz Z., radi
proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave
07. rujna 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i punomoćnika
tuženika, 12. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog
suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie pod posl. br. Ovr-293/2021, od dana
09. lipnja 2021.g.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka
u roku od 15 dana, uvećane za iznos zakonske zatezne kamate koje teku od dana
donošenja prvostupanjske presude do dana isplate."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.488,55 eura/18.748,735 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj P-729/2022-15 - 2 -
Obrazloženje
1. Zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni
broj Ovr-293/2021-18 od 13. rujna 2022., ovršenik, ovdje tužitelj, je upućen da u roku
od 15 dana od zaprimanja zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom.
2. U tužbi tužitelj navodi da je temeljem Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu,
Stalne službe u Bujama – Buie pod posl. br. Ovr-293/2021, od dana 09. lipnja 2021.g.,
na temelju ovršnih isprava zadužnice od 22. ožujka 2007.g. ovjerene od strane javnog
bilježnika Đ. P. pod brojem OV-3342/02 dana 22. ožujka 2007.g. i
zadužnice od 22. ožujka 2007.g. ovjerene od strane javnog bilježnika Đ.
P. pod brojem OV-3339/07 dana 22. ožujka 2007.g., određena ovrha na
nekretninama ovršenika označenim kao: k.č.br. 4494 upisane u zk.ul.br. 4930, k.o.
U., 2. Suvlasnički dio ½ i k.č.br. 4495/1 upisane u zk.ul.br. 4286, k.o. U., 2.
Suvlasnički dio ½, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti
nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog
prodajom. Naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu B. – B. da provede upis
zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi, po prijemu rješenja. Ovrhovoditelj u predmetnom
prijedlogu za ovrhu nije dostavio osnovu temeljem koje je nastala tražbina, već
isključivo zadužnice koje služe kao osiguranje tražbine. Prema tome, predmetni
prijedlog za ovrhu je nepotpun i neuredan, tj. sporne su i osnova i visina zahtjeva. 4. U
odnosu na potraživanje ovrhovoditelja, ističe se prigovor zastare (čl. 50. st. 1. toč. 11
Ovršnog zakona). Naime, sporne zadužnice na koje se u svom prijedlogu za ovrhu
tuženik poziva, obje datiraju iz 2007.g. i iste su „samo“ ovjerene. Dakle, rok zastare u
konkretnom slučaju iznosi 5 godina i isti je odavno protekao. Sve i da su navedene
zadužnice solemnizirane ili potvrđene od strane javnog bilježnika (a nota bene, iste to
nisu), člankom 233. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima jasno je propisano da
sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga
nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom,
odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon
inače predviđa kraći rok zastare. Dakle, pravo potraživanja eventualne tražbine iz
predmetnih zadužnica koje ovrhovoditelj potražuje je zastarjelo, budući da je od ovjere
predmetnih zadužnica kod javnog bilježnika prošlo više od 10 (deset) godina. Shodno
tome, tužitelj nema pravo tražiti prisilno ostvarenje eventualne tražbine na koju se
poziva, budući da je rok zastare protekao. (čl. 50. st. 1. toč. 7 i 9 Ovršnog zakona).
Nadalje, člankom 233. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je:
„Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe,
odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku
predviđenom za zastaru povremenih tražbina.“ Dakle, povremene tražbine, bez obzira
jesu li utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela
javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno
javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 3 (tri) godine od dospjelosti svakog pojedinog
davanja, budući da je taj rok propisan za zastaru povremenih tražbina člankom 226.
Zakona o obveznim odnosima. Taj stav je jasno zauzet i u recentnoj sudskoj praksi,
kao primjerice u Presudi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie,
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj P-729/2022-15 - 3 -
pod posl. br. P-1444/2019 od 11. listopada 2019.g. Sijedom iznijetog, tužitelj predlaže
da su proglasi predmetnu ovrhu nedopuštenom.
3. Tuženi tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim. Tužitelj u bitnome
navodi kako ovrhovoditelj ovdje tuženik u predmetnom prijedlogu za ovrhu nije
dostavio osnovu temeljem koje je nastala tražbina, već isključivo zadužnice koje služe
kao osiguranje tražbine slijedom čega smatra da je predmetni prijedlog za ovrhu
nepotpun i neuredan, tj. spori osnovu i visinu ovršnog zahtjeva. Također tužitelj ističe
kako pravo potraživanja eventualne tražbine iz predmetnih zadužnica koje
ovrhovoditelj ovdje tuženik potražuje je zastarjelo, budući da je od ovjere predmetnih
zadužnica kod javnog bilježnika prošlo više od 10 (deset) godina. Tuženik ističe kako
je tužba nerazumljiva s obzirom da tužitelj niti u jednom dijelu tužbe ne obrazlaže
nastup konkretnih činjenica na kojima temelji osnovanost svog tužbenog zahtjeva već
sasvim paušalno ističe da je prijedlog za ovrhu nepotpun te da je nastupila zastara, ne
navodeći kada i zbog kojih okolnosti. Tuženik nadalje ističe kako prijedlog za ovrhu
nije nepotpun budući je isti podnesen temeljem ovršnih isprava, konkretno zadužnica,
dok je visina potraživanja dokazana izvacima iz poslovnih knjiga tuženika a koje sve
isprave prileže prijedlogu za ovrhu. U odnosu na prigovor zastare tuženik naglašava
kako u predmetnom slučaju nije došlo do zastare potraživanja budući su za predmetna
potraživanja 16.11.2009.godine dostavljene na provedbu Financijskoj agenciji
zadužnice ovjerene pod brojem OV-3342/07 i OV-3339/07, izdane od strane tužitelja
ranijem vjerovniku radi osiguranja utuženih potraživanja, a čime je prekinuta zastara.
Tuženik predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.
4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi uvidom u specifikaciju izvršenja (str.
9-12), pročitane su isprave (str. 21-24), odluka Gž Ovr-1807/2021-2, pročitane su
potvrde Fina-e (str. 40-43), ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu (str. 44-49),
zadužnica (str. 50-51), ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu (str. 52-57),
zadužnica (str. 58), izvršen je uvid u predmet Ovr-293/2021, te u sve isprave u
navedenom predmetu.
Ostale dokaze sud nije izvodio jer ih je ocijenio nepotrebnima za odluku u ovoj
pravnoj stvari.
5. U okviru parnice za proglašenja ovrhe nedopuštenom sud raspravlja i odlučuje
samo o žalbenim razlozima zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu te se i tužba može
temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Kada
tome ne bi bilo tako onda ni sam postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a
koji je pokrenut upravo radi upućivanja suda ovršenika na pokretanje parnice u
određenim, ovršnim zakonom, propisanim situacijama ne bi imao smisla. To zato jer
bi ovršenik kao tužitelj mogao iznositi daljnje činjenice i prigovore i u tužbi, a radi kojih
nije bio upućen na parnicu. Postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je u
određenom smislu i strogo formalan postupak zato jer je sud strogo vezan na
raspravljanje o onim prigovorima koji su izneseni kao žalbeni razlozi. Sukladno odredbi
članka 52. Ovršnog zakona NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, ako je
žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. st. 1. točka 7. i točka 9.-11. sud će ako
ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana donijeti
zaključak kojim će ovršenika uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom zbog razloga iz kojih je ovršenik i izjavio žalbu.
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj P-729/2022-15 - 4 -
6. Uvidom u ovršni predmet poslovni broj Ovr-293/21 od 13. rujna utvrđeno je da
je ovršenik zaključkom suda poslovni broj Ovr-293/2021-18 od 13. rujna 2022. godine
upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom isključivo radi
istaknutog prigovora zastare. Nadalje, uvidom u navedeni spis utvrđeno je da je
ovršenik, (ovdje tužitelj) protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu. Njegova žalba je odbijena
i potvrđeno je rješenje o ovrsi odlukom Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž Ovr-
1807/2021-2 od 10. kolovoza 2022. godine. U obrazloženju navedenog rješenja se
navodi i "da je ovrhovoditelj uz predmetni prijedlog za ovrhu priložio kao ovršne isprave
dvije preslike zadužnica, čiji preslik je ovjeren kod javnog bilježnika P. D. pod
brojem Ov-2273/2021 (list 8-11 spisa) i pod brojem Ov-2272/2021 (list 13-16 spisa), i
to ovjerene preslike zadužnica potvrđenih 22. ožujka 2007. kod javnog bilježnika
Đ. P. u P. pod poslovnim brojem Ov-3342/07 i Ov-3330/07, iz kojih
proizlazi obveza ovršenika prema vjerovniku koji je na ovrhovoditelja prenio svoja
prava prema ovršeniku u odnosu na nenamirena novčana potraživanja s osnova
kredita za koje je pokrenut predmetni ovršni postupak, uključujući posebno i prava s
osnova predmetnih zadužnica (Ugovor o ustupu i prijenosu tražbina s lista 25-29
spisa), i to u iznosima koji ne prelaze iznose za koje se ovršenik usuglasio s pljenidbom
svojih računa (do iznosa od 26.000,00 eura po svakoj zadužnici), te je priložio i izvatke
iz zemljišne knjige iz kojih je vidljivo da je protivnik osiguranja vlasnik nekretnina koje
su predmet ovog postupka, dok opseg ovršenikove obveze proizlazi iz izvatka iz
poslovnih knjiga ovrhovoditelja od 18. svibnja 2021., slijedom čega ovrhovoditelj uz
prijedlog za ovrhu nije bio u obvezi dostavljati i osnovu temeljem koje je nastala
tražbina (dva Ugovora o kreditu koje je ovrhovoditelj naznačio u prijedlogu za ovrhu)".
Zatim je navedeno i da prema odredbi čl. 214. st. 1. OZ-a, dužnik može privatnom
ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine
određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih
računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku.
Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se
zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Prema odredbi čl. 214. st.
7. OZ-a, zadužnica ima i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha
protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe“.
7. U ovom postupku treba raspraviti prigovor zastare, radi čega je ovršenik upućen na pokretanje konkretne parnice.
8. Izvedenim dokazima, iz materijalnih dokaza u spisu utvrđeno je slijedeće
činjenično stanje:
Uvidom u ovršni predmet posl. br. Ovr-293/2021 utvrđeno je da je ovrhovoditelj
tuženik protiv ovršenika –tužitelja podnio prijedlog za ovrhu na nekretnini tužitelja-
ovršenika. Na tuženika-ovrhovoditelja je preneseno potraživanje ranijeg vjerovnika
prema tužitelju ovršeniku na temelju ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 6. srpnja
2018. godine.
Radi osiguranja naplate tražbine po partiji broj 7103565990, (broj ugovora
3208677384) ovršenik je ranijem vjerovniku bio izdao zadužnicu, ovjerenu od strane
javnog bilježnika pod brojem OV-3342/07., dana 22.ožujka 2007. godine.
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj P-729/2022-15 - 5 -
Radi osiguranja naplate tražbine po partiji broj 7103566007 (broj ugovora
3208677419) ovršenik je ranijem vjerovniku bio izdao zadužnicu, ovjerenu od strane
javnog bilježnika pod brojem OV-3339/07 dana 22.ožujka 2007. godine.
Ovršenik-tužitelj nije podmirio tražbinu bivšeg vjerovnika, a sada ovrhovoditelja-
tuženika. Iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, iz potvrde FINA-e od
12.3.2021. godine na str. 7, (spis Ovr-293/2021) je utvrđeno da je ukupan dug
ovršenika prema ovrhovoditelju 113.627,98 kuna, pri čemu je ukupni broj dana blokade
4669 dana.
Iz izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja (tuženika) str. 18 i 19 spisa poslovni
broj Ovr-293/2021 utvrđeno je ukupno potraživanje tuženika – ovrhovoditelja prema
tuženiku – ovršeniku prema kreditnim partijama 7103566007 i 7103565990.
U prijedlogu za ovrhu od 31. svibnja 2021. godine navedeno je ukupno
potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku, glavnica i kamate.
Iz ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 06. srpnja 2018. (str. 25 – 35 spisa
Ovr-293/21) vidljiv je prijenos tražbine Zagrebačke banke d.d. Zagreb (raniji vjerovnik)
na B2 Kapital d.o.o. Zagreb (novi vjerovnik) i to po osnovu ugovora o gotovinskom
nenamjenskom kreditu partija 7103566007 i 7103565990, ovršna isprava – zadužnica
poslovni broj OV-3342/2007 od 22. ožujka 2007. i OV-3339/2007 od 22. ožujka 2007.
Iz specifikacija izvršenja osnova za plaćanje OV-339/07 i OV-3342/07 (str. 9-
12) vidljiv je ukupni dug ovršenika M. S. na dan 15.03.2021.
Iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje izdana od Fina-e
dana 22. ožujka 2023. utvrđeno je da je prema osnovi OV-3342/07 datum prestanka
izvršenja dan 22. ožujka 2023., a prema osnovi OV-339/07 također datum prestanka
izvršenja 22.03.2023. (str. 40-42 spisa).
9. U vrijeme izdavanja predmetnih zadužnica, 22. ožujka 2007. zadužnice nisu bile
potvrđene od javnog bilježnika (solemnizirane), već je bila učinjena samo ovjera
potpisa pa se za predmetnu zadužnicu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz
čl. 371. ZOO/ 91 sada čl. 225. ZOO/05. ( Vrhovni sud Republike Hrvatske Broj: Su-IV-
4/18-17 od 19. studenoga 2018. Predmetne zadužnice dostavljene su Fina-i dana 16.
studenoga 2009. (13.09.2011.), a kako je navedeno u specifikaciji izvršenja str. 9 –
12,dakle, svakako unutar zastarnog roka od pet godina i u tom trenutku zastara je
prestala teći, zastara je prekinuta. Iz specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za
plaćanje izdana od Fina-e dana 22. ožujka 2023. utvrđeno je da je prema osnovi OV-
3342/07 datum prestanka izvršenja dan 22. ožujka 2023., a prema osnovi OV-339/07
također datum prestanka izvršenja 22.03.2023. (str. 40-42 spisa), pa je tuženik kao
ovrhovoditelj unutar zastarnog roka podnio prijedlog za ovrhu poslovni broj Ovr-
293/2021 na nekretninama tužitelja (ovršenika) zato jer je tijek zastare bio prekinut, a
ponovno bi se počeo računati od dana prestanka izvršenja utvrđenog od strane Fina-
e, a to je dan 22. ožujka 2023., ili ukoliko bi se računalo i tri godine unazad, prema
Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, to bi bio dan 22. ožujka 2020.
godine. Mada, kako je navedeno, FINA je utvrdila kao datum prestanka izvršenja dan
22. ožujka 2023. Stoga je prigovor zastare neosnovan, a jedino je o ovom razlogu za
žalbu radi kojeg je ovršenik bio upućen na pokretanje parnice, sud raspravljao.
Okolnost da li je tužitelj proglasio osobni stečaj za ovaj predmet nije od odlučne
važnosti pa na te okolnosti dokazi nisu izvođeni.
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj P-729/2022-15 - 6 -
10. Zakon o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima NN 68/2018
regulira Nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje za ovršenika fizičku osobu u
Članku 12. „(1) Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke
osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za
plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog
ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz
osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. (4) Ako je po osnovi za
plaćanje za koju je ispunjen uvjet iz stavka 1. ovoga članka zaplijenjen određeni iznos,
taj iznos ostaje zaplijenjen i nakon prestanka daljnjeg izvršenja osnove, dok se ne
steknu uvjeti za prijenos ili prestanak zapljene.“
11. Odredbom članka 241. Zakona o obveznim odnosima, NN35/05, 41/08, 125/11,
78/15 (dalje ZOO) propisano je: „Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom
drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim
nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.“ Odredbom članka
225. ZOO-a propisan je opći zastarni rok od pt godina koji se primjenjuje i u ovom
slučaju, jer se radi o zadužnici gdje je izvršena samo ovjera potpisa.
12. Odredbom članka 245 ZOO-a propisan je rok zastare u slučaju prekida: „(1)
Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne
računa se u zakonom određeni rok za zastaru: (3) Kad je prekid zastare nastao
podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu,
odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći
iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. (5) Isto vrijedi i kad
je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. (6) Zastara koja počinje teći
iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom
određeno za zastaru koja je prekinuta.
13. Utvrđeno je da je zadužnica predana na FINU u roku od pet godina od njezina
izdavanja, pa je nastupio prekid zastare, a iz potvrde FINA-e utvrđeno je da je kao
datum prestanka izvršenja naveden dan 22.3. 2023. godine. Prijedlog za ovrhu
podnesen je sudu 31. svibnja 2021., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina. Također
nije osnovan niti prigovor zastare tužitelja u odnosu na povremene tražbine, budući je
utvrđeno da je prijedlog za ovrhu podnesen unutar zastarnog roka i u zakonskim
rokovima, i nakon što je FINA utvrdila nemogućnost izvršenja, odnosno i prije tog
datuma.
14. Stoga je sud u odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i donio odluku na
način kao u izreci, sve sukladno Ovršnom zakonu, NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,
73/17, 131/20.
15. Kako tužitelj nije uspio u postupku to mu ne pripada parnični trošak.
16. U postupku je uspio tuženik to mu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku, NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
123/08, 57/11 i 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, dalje ZPP pripada
parnični trošak. Tuženik je zahtijevao trošak odgovora na tužbu u iznosu od 497,71
eur, pristup na dva ročišta, svako 497,71 eur, obrazloženi podnesak 497,71 eur, PDV
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj P-729/2022-15 - 7 -
497,71 eur, ukupno 2,288,55 eura/ 18.748,73 kuna. Ovaj iznos priznat je obzirom na
VPS i Tarifu o nagradama i naknadama za rad odvjetnika Tbr. 7., 9. i 42. Trošak je bio
potreban u smislu odr. čl. 155. ZPP-a.
17. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci u smislu odredbe čl. 325. ZPP-a, a na temelju navedenih odredbi zakona.
Buje-Buie, 12. listopada 2023.
Sutkinja Margareta Vivoda
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Punomoćniku tužitelja, uz rješenje o pristojbi,
2. Punomoćniku tuženika.
__________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Kontrolni broj: 027e7-83403-9c315
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Margareta Vivoda, O=OPĆINSKI SUD U PAZINU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Pazinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.