REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj Pr-1443/2021-62
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice HII iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Čović Latin, odvjetnici u Puli, protiv tuženika ZRAČNE LUKE PULA d.o.o., Ližnjan, Valtursko polje 210, OIB: 51946493681, zastupanog po punomoćniku Dinu Čekadi, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon zaključene glavne javne rasprave 16. srpnja 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 28. studenog 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da Odluka o otkazu postojećeg ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu od 29. travnja 2021., Klasa:
2021/161, Urbroj: 2021-01-2, koju je donio tuženik Zračna luka Pula d.o.o., OIB: 51946493681, a kojom se tužiteljici HII, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazuje Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 160 od 23. veljače 2010. i pripadajući aneksi na radnom mjestu Voditelja službe prihvata i otpreme putnika (dalje: P/O) putnika nije dopuštena ni zakonita te da nije prestao radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 160 od 23. veljače 2010. i pripadajućih aneksa posebno Aneksa III Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 160 od 23. travnja 2018. Urbroj: 2018- 05/2-96 za radno mjesto Voditelj Službe P/O putnika.
Nalaže se tuženiku Zračna luka Pula d.o.o., OIB: 51946493681, da tužiteljicu HII, OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na radno mjesto Voditelja službe prihvata i otpreme (P/O) putnika na kojem radnom mjestu je radila prije Odluke o otkazu postojećeg ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu od 29. travnja 2021. Klasa: 2021/161, Urbroj: 2021- 01-2, a temeljem Aneksa III Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 160 od 23. travnja 2018., Urbroj: 2018-05/2-96, sa svim pravima i obvezama utvrđenim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od broj 160 od 23. veljače 2010. i pripadajućim Aneksima (Aneks I od 22. siječnja 2013., Aneks II od 21. siječnja 2018., Aneks III od 23. travnja 2018. i Aneks IV od 4. ožujka 2021.) ili drugo odgovarajuće radno mjesto koje po svojim karakteristikama i plaći najviše odgovara stručnoj spremi radnom iskustvu i znanju tužiteljice HII, OIB: [osobni identifikacijski broj], i koje najviše odgovara radnom mjestu na kojem je radila prije donošenja Odluke o otkazu postojećeg ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu od 29. travnja 2021. Klasa: 2021/161, Urbroj: 2021-01-2, u roku od 15 dana."
r i j e š i o j e
I Dopušta se preinaka tužbe sadržana u podnesku tužiteljice od 6. ožujka 2025.
II Odbacuje se protutužba tuženika u dijelu koji glasi:
"Utvrđuje se da je radni odnos između stranaka ovog parničnog postupka, i to tuženika Zračna luka Pula, OIB: 51946493681, kao poslodavca s jedne strane, i tužiteljice HII, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnice s druge strane, prestao temeljem Redovitog otkaza Ugovora o radu kojeg je dana 25.2.2022. jednostrano podnijela tužiteljica, povodom čega je i odjavljena sa radnog odnosa kod tuženika, dana 26.3.2022."
III Nalaže se tužiteljici HII, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Zračnoj luci Pula d.o.o., OIB: 51946493681, naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, sa zateznim kamatama od 28. studenog 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV U preostalom dijelu, u iznosu od 1.303,00 eura, zahtjev tuženika za naknadnu parničnog troška odbija se kao neosnovan.
V Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 5. srpnja 2021. podnijela tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.
1.1. U tužbi navodi da je 21. svibnja 2021. zaprimila Odluku o otkazu postojećeg Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu od 29. travnja 2021., Klasa: 2021/161, Urbroj: 2021-01-2. U odnosu na ponudu za sklapanje novog Ugovora o radu tužiteljica je istu prihvatila, ali je zadržala svoje zakonsko pravo pobijati odluku o otkazu te je 4. lipnja 2021. tuženiku uputila zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa zaprimio 9. lipnja 2021., no na isti nije odgovorio.
1.2. Ističe da se u radnom odnosu kod tuženika nalazi od 10. svibnja 2005. kada je kao studentica započela rad u službi prihvata i otpreme putnika (dalje: P/O putnika). Početkom svibnja 2007. tužiteljica je s tuženikom sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto zemaljske domaćice 1, a krajem veljače 2010. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto zemaljske domaćice 1. Krajem 2012. tužiteljica je s tuženikom sklopila novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditeljice smjene službe P/O putnika. U proljeće 2018. tuženik je raspisao natječaj za radno mjesto voditelja službe P/O putnika, pri čemu se od kandidata tražilo da dostave životopis, motivacijsko pismo i petogodišnji plan razvoja navedene službe te da posjeduju licencu Koordinacija poslovima prihvata i otpreme putnika. Nakon provedenog natječaja tužiteljica je imenovana novom voditeljicom službe P/O putnika te je 1. travnja 2018. s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za to radno mjesto. Također je imenovana jedinim ovlaštenim instruktorom za sva ovlaštenja vezana uz službu P/O putnika koja djeluje pri Centru za stručno osposobljavanje Zračne luke Pula.
1.3. Dana 12. travnja 2021. tuženik je Radničkom vijeću uručio Odluku o izmjeni organizacijske strukture Zračne luke Pula d.o.o., Odluku o izmjenama i dopunama Standarda – opisa radnih mjesta s pročišćenim standardom te Odluku o koeficijentima novih radnih mjesta urudžbiranih pod Klasom: 2021/15, Urbroj: 2021- 01-12. Navedenim odlukama, između ostalog, određeno je ukidanje radnog mjesta tužiteljice i radnog mjesta voditelja Službe opterećenja i balansa te spajanje dviju službi u jednu – Službu opterećenja, balansa zrakoplova i P/O putnika, uz obrazloženje da dosadašnja struktura radnih mjesta nije učinkovita i zadovoljavajuća, da su dosadašnja organizacija i planiranje rada neadekvatni te da bi se ukidanjem, odnosno uvođenjem novih radnih mjesta povećala fleksibilnost radnih procesa. Radničko vijeće je uskratilo suglasnost na odluke tuženika, uz obrazloženje da nije objašnjeno kako je dosadašnja struktura radnih mjesta neučinkovita i nezadovoljavajuća ako je Zračna luka [adresa] d.o.o. u 2019. (prije pandemije korona virusa) zabilježila najveći porast putnika od osamostaljena Republike Hrvatske, gdje su voditelji službi pokazali izuzetnu učinkovitost i sposobnost vođenja službi. Radničko vijeće je također naglasilo da je nejasno na koji će način biti izabrani zaposlenici na novim mjestima koja su predviđena odlukom, smatrajući da bi se zapošljavanje u Zračnoj luci Pula d.o.o. trebalo vršiti putem provedenog natječaja, a sve u svrhu transparentnosti i dosljednosti u radu društva. Naime, za radno mjesto tužiteljice koje je bilo raspisano u proljeće 2018. bilo je potrebno udovoljiti zahtjevnom uvjetu izrade petogodišnjeg plana razvoja službe P/O putnika te udovoljavati posebnim zahtjevima posjedovanja ovlaštenja za obavljanje poslova za ''Kontrolu i vođenje putnika'', ''Registraciju putnika i prtljage'' i ''Koordinaciju poslova P/O putnika'', dok novi voditelj dviju spojenih službi nije bio dužan napraviti petogodišnji plan ni posjedovati navedena ovlaštenja. Iz toga proizlazi da bi novi voditelj Službe opterećenja, balansa zrakoplova i P/O putnika bila osoba koja nema ovlaštenja, znanja i iskustva potrebna za kvalitetno izvršavanje poslova vezanih za službu prihvata i otpreme putnika. Istog dana, radno mjesto voditelja nove Službe opterećenja, balansa zrakoplova i P/O putnika ponuđeno je tadašnjem voditelju Službe opterećenja i balansa, što je isti odbio. Unatoč uskraćenoj suglasnosti Radničkog vijeća, tuženik je 20. travnja 2021. donio Odluku o organizacijskog strukturi Zračne luke [adresa] d.o.o., koja stupa na snagu 21. travnja 2021. i kojom je radno mjesto tužiteljice ukinuto jer je Služba P/O putnika pripojena Službi balansa i opterećenja zrakoplova te je novonastala Služba balansa, opterećenja zrakoplova i P/O putnika.
1.4. Na radno mjesto voditeljice nove službe zaposlena je osoba koja je ranije vrlo kratko bila voditeljica službe opterećenja i balansa te kojoj nakon šestomjesečnog probnog rada kod tuženika na radnom mjestu koordinatora prometa nije produžen ugovor o radu. Tužiteljici unatoč svim njezinim kvalifikacijama, dugogodišnjem radnom iskustvu i spremnosti na stjecanje dodatnih licencija nikada nije ponuđeno radno mjesto voditeljice Službe opterećenja, balansa zrakoplova i P/O putnika niti mjesto voditeljice smjene P/O putnika, na kojem radnom mjestu je bila zaposlena prije nego što je imenovana voditeljicom Službe P/O putnika.
1.5. Dana 21. svibnja 2021. tužiteljici je uručena odluka o otkazu postojećeg ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu za radno mjesto zemaljske domaćice 1, na kojem je bila zaposlena kada je započela svoju karijeru u Zračnoj luci Pula d.o.o. kao studentica. Sukladno čl. 120. Zakona o radu otkaz mora biti u pisanom obliku i poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Nadalje, otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Pobijana odluka o otkazu ne sadrži razloge otkaza te nije obrazložena u skladu s odredbama Zakona o radu. U odluci o otkazu nisu na dostatan način navedeni razlozi koji su doveli do nove sistematizacije radnih mjesta. Iako je poslodavac donekle autonoman u organizaciji rada, isti ne može mijenjati postojeća radna mjesta na štetu radnika, ali i samog poslodavca, a posebno ne kako bi svojim odlukama i novom sistematizacijom radnih mjesta degradirao radnike.
1.6. Tuženik je prije donošenja Odluke o otkazu zatražio suglasnost Radničkog vijeća koje je opetovano svoju suglasnost uskratilo. Naime, 20. travnja 2021. tuženik je Radničkom vijeću na savjetovanje dostavio prijedlog aneksa Ugovora o radu i Alt. Odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom novog ugovora o radu za tužiteljicu. Radničko vijeće je uskratilo suglasnost uz obrazloženje da ne postoji opravdan razlog da se tužiteljici ne ponudi ugovor o radu za radno mjesto Voditelja smjene P/O putnika, s obzirom na njeno radno iskustvo kod tuženika, kao i činjenicu da je ona jedini instruktor za ovlaštenja vezana za poslove P/O putnika pri Centru za stručno osposobljavanje Zračne luke Pula od njegovog osnutka. Novom odlukom tuženika tužiteljica je, kao jedini instruktor za ovlaštenja vezana za poslove P/O putnika, dužna obučiti sve nove radnike u novoosnovanoj Službi balansa, opterećenja zrakoplova i P/O putnika, a da je pri tome zaposlena na radnom mjestu zemaljske domaćice, za koje je prekvalificirana s obzirom na stručna znanja, licence i dosadašnje iskustvo. Usput rečeno, na radno mjesto voditeljice smjene P/O putnika unutar novonastale Službe balansa, opterećenja zrakoplova i P/O putnika je imenovana radnica koje je u trenutku imenovanja bila zaposlena na radnom mjestu zemaljske domaćice. Tužiteljici, koja je prije otkaza radila na radnom mjestu voditeljice službe, nije ponuđeno ni radno mjesto voditeljice smjene. Također, tuženik je zaposlenicima otkazao Kolektivni ugovor o radu i ukinuo naknade za instruktore Centra za stručno osposobljavanje zbog čega su im značajno smanjeni prihodi u odnosu na prethodno razdoblje. Sklapanjem novog ugovora o radu za radno mjesto zemaljske domaćice I, tužiteljici je dodatno smanjena mjesečna plaća budući da navedeno radno mjesto ima manji koeficijent složenosti. Nadalje, pobijana Odluka o otkazu je nezakonita, jer joj nije za cilj bolja i učinkovitija organizacija radnih mjesta, već nastavak degradiranja tužiteljice kao radnice. Iako je poslodavac u pobijanoj odluci naveo da je vodio računa o odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu isto ne proizlazi iz obrazloženja odluke. Naime, tužiteljica je zaposlena kod poslodavca od 2007., a što je više od 14 godina, ima 39 godina života i majke je dvoje mlt. djece. Prije donošenja pobijane odluke tužiteljica je radila na radnom mjestu voditelja službe P/O putnika i to od 2018. Spajanjem te službe sa službom balansa i opterećenja zrakoplova, a vodeći računa o trajanju radnog odnosa i okolnosti da je tužiteljica tri godine uspješno radila kao voditeljica službe P/O putnika, o njezinim godinama života i činjenici da je majka dvoje maloljetne djece, istoj je trebalo biti ponuđeno radno mjesto voditeljice nove Službe balansa opterećenja zrakoplova i P/O putnika (za koje je u kratkom roku mogla steći potrebne licence) ili barem radno mjesto voditeljice smjene P/O putnika. Suprotno tome, ponuđeno joj je radno mjesto na kojem je radila na početku svog radnog vijeka i čime je u potpunosti degradirana. Dodatno ističe da je sve što je prethodilo donošenju pobijane odluke zapravo bilo u cilju degradiranja nje s postojećeg radnog mjesta na najniže radno mjesto s obzirom na njena stručna znanja i licence koje posjeduje. Organizacijska promjena sama po sebi nije opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Ona je od značaja samo ako je prestala potreba za obavljanjem određenog posla. Prema tome, ako se i dalje obavljaju poslovi koje je obavljala tužiteljica, a obavljaju se, potreba za njezinim radom nije prestala. Zbog toga je tuženik trebao utvrditi koje je poslove tužiteljica obavljala prije otkaza (voditeljice službe P/O putnika) i usporediti ih s poslovima koji postoje u novoosnovanoj službi. Štoviše, i nakon provedene organizacijske promjene na terenu se stvari nisu promijenile. Naime, novonastala služba postoji samo na papiru dok u praksi služba P/O putnika i služba balansa i dalje djeluju odvojeno i razdvojeno, svaka za sebe te imaju razdvojene planove. Štoviše, djelatnici koji rade na odjelu P/O putnika nemaju potrebne licence da bi radili na odjelu balansa. Dakle, sve u praksi funkcionira onako kako je funkcioniralo i prije organizacijske promjene. Voditelj smjene zapravo radi posao koji je prije radila tužiteljica kao voditeljica Službe P/O putnika. Voditeljica novonastale službe samo preusmjerava e-mailove koje dobije od voditelja smjene. Tužiteljica kao osoba koja ima višegodišnje iskustvo na radnom mjestu voditeljice Službe P/O putnika te kao jedini instruktor za ovlaštenja vezana za poslove P/O putnika sve ostale radnike dužna je uputiti u posao, kao i samu voditeljicu novonastale službe. Tužiteljica je dužna školovati voditeljicu novonastale službe kako bi ista mogla obavljati taj posao, a da joj prilikom organizacijske promjene nije ponuđeno to radno mjesto ili barem radno mjesto voditelja smjene, već radno mjesto zemaljske domaćice 1. U odnosu na navedeno u Odluci o otkazu nedostaje obrazloženje. Ako je poslodavac uistinu vodio računa o odredbi čl. 115. st. 2. Zakona o radu ostaje nejasno zašto je tužiteljici ponudio sklapanje ugovora o radu na najniže radno mjesto, kada joj je mogao ponuditi sklapanje ugovora o radu za radno mjesto voditelja službe.
1.7. Dodatno, ističe da je radna klima kod tuženika izrazito nepovoljna te da se, i prije odluke o otkazu, nagoviještao ovakav rasplet događaja. Naime, nekolicina zaposlenika Zračne luke Pula d.o.o., među kojima je i tužiteljica, članovi su Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD). U Zračnoj luci Pula d.o.o. odnosi između uprave i SIKD su narušeni te postoji problem u komunikaciji i postizanju dogovora. Prilikom ukidanja Kolektivnog ugovora, čime su radnicima smanjene plaće i dodaci na plaću te ostale pogodnosti, SIKD je inzistirao da se zaštite plaće najugroženijih radnika te da se radnicima ne mogu isplaćivati plaće manje od 4.000,00 kuna budući da je taj iznos zajamčen mjerama potpore za vrijeme pandemije Korona virusa od strane Vlade Republike Hrvatske. Direktorica Zračne luke Pula d.o.o. otkazala je pregovore i jednostrano ukinula Kolektivni ugovor, što je zaoštrilo međusobne odnose. Osim toga, odnosi Sindikata Zračne luke Pula i SIKD također su zaoštreni. Tužiteljicu stoga ne iznenađuju postupci uprave prema članovima SIKD-a. Smatra da se navedeno ponašanje tuženika može okarakterizirati kao diskriminacija tužiteljice kao radnice zbog članstva u sindikatu.
1.8. Radno mjesto na kojem je tužiteljica radila do Odluke o otkazu više ne postoji, jer je organizacijskim promjenama došlo do ukidanja tog radnog mjesta. Radno mjesto koje po svojim karakteristikama, opisu poslova i plaći najviše odgovara radnom mjestu na kojem je ranije radila do odluke o otkazu (voditeljica službe P/O putnika) je radno mjesto Voditeljice smjene u Službi balansa, opterećenja zrakoplova i P/O putnika. Stoga, predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njen tužbeni zahtjev i utvrdi da Odluka o otkazu postojećeg ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu od 29. travnja 2021., nije dopuštena ni zakonita, kao i da naloži tuženiku da tužiteljicu zaposli na radnom mjestu Voditeljice smjene P/O putnika u Službi balansa, opterećenja zrakoplova i P/O putnika, koje po svojim plaćama i karakteristikama najviše odgovara radnom mjestu na kojem je tužiteljica radila do dana Odluke o otkazu, ili na drugom odgovarajućem radnom mjestu u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužiteljice. Potražuje i parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da nisu ostvarene postupovno-pravne niti materijalno-pravne pretpostavke za raspravljanje o tužbenom zahtjevu. Ne osporava činjenice koje se odnose na donošenje odluke o otkazu s ponudom sklapanja novog ugovora o radu, kao ni činjenicu da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa te da tuženik na taj zahtjev nije odgovorio. Sve ostale činjenice se osporavaju.
2.1. U odnosu na zahtjev za vraćanje na rad ističe prigovor prekluzije, jer tužiteljica od tuženika zahtijeva da ju se zaposli na drugo radno mjesto na kojem nikada ranije nije radila, dok je u zahtjevu za zaštitu prava zahtijevala vraćanje na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja odluke, a koje više ne postoji kod tuženika. Dakle, u tom dijelu zahtjev za zaštitu prava nije u skladu s tužbom.
2.2. Iz historijata tužbe vidljivo je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika preko 15 godina, što nije sporno, a što znači da je tuženik čitavo to vrijeme osiguravao tužiteljici, kako posao, tako i plaću za taj posao. Međutim, to ne znači da je svako radno mjesto sigurno do mirovine, niti se u današnjim vremenima neizvjesnosti i čestih promjena to nekome može osigurati. Opće je poznata činjenica da je u mjesecu ožujku 2020. čitavim svijetom zavladala pandemija uzrokovana korona virusom, koja je posebno pogodila sektor avionskog prijevoza, koji je mjesecima bio obustavljen te nikakvog prometa ni posla za radnike nije bilo. Promet se usporeno počeo opravljati, ali to nije ni blizu punog kapaciteta. U takvim okolnostima značajno smanjenog opsega posla poslodavac (tuženik) je imao opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu, kako tužiteljici, tako i drugim radnicima. Međutim, to se nije dogodilo, već je svim radnicima, pa i tužiteljici, redovno isplaćivana mjesečna plaća. Međutim, ugovor o radu, kao i svaki drugi pravni posao, podložan je izmjeni, raskidu, otkazu i sl.
2.3. Promjena organizacijske strukture poslodavca jeste odluka uprave društva koja se donosi u skladu s poslovnom politikom društva, a na koju radničko vijeće ne može utjecati. U skladu sa Zakonom o radu odluka o promjeni organizacijske strukture uredno je dostavljena radničkom vijeću ustanovljenom kod tuženika. Točno je da radničko vijeće nije podržalo novu organizacijsku strukturu Zračne luke Pula d.o.o., ali to nije zapreka da se ta namjeravana poslovna odluka uprave društva ostvari. Zakon o radu razlikuje pojmove savjetovanja (čl. 150.) i suodlučivanja (čl. 151.). Tuženik je u skladu sa čl. 150. Zakona o radu dostavio namjeravanu odluku na savjetovanje radničkom vijeću, koje se s njom nije složilo. Međutim, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta suodlučivanju radničkog vijeća, jer je suodlučivanje potrebno isključivo za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu točno propisanim, odnosno posebno zaštićenim kategorijama radnika. Dakle, u tužbi je pogrešno navedeno da je radničko vijeće uskratilo suglasnost na izmjenu organizacijske strukture, jer takva suglasnost nije bila ni potrebna.
2.4. Vezano uz konkretnu odluku koja se odnosi na tužiteljicu, tuženik ukazuje da se radi o odluci tuženika koja se bazira upravo na izmijenjenoj organizacijskoj strukturi poslodavca. Točno je da je ukinuto radno mjesto kod tuženika, uz napomenu da se kod donošenja nove organizacijske strukture poslodavac nije rukovodio imenima i prezimenima zaposlenika, već potrebama društva. Stekli su se uvjeti za redoviti otkaz zbog poslovno uvjetovanih razloga, međutim, tužiteljici je ponuđeno novo radno mjesto na kojem je već imala iskustva, a koje je ona i prihvatila. Na novo radno mjesto zaposlena je osoba koja za to ispunjava uvjete, a tužiteljice se tome nije ovlaštena protiviti. Uostalom, i sama je u tužbi priznala da nema potrebne licence za obavljanje poslova voditeljice novo-ustrojene službe. Točno je također, da se radničko vijeće "protivilo" odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora, ali kako tužiteljica ne spada u posebno zaštićenu kategoriju radnika iz čl. 151. Zakona o radu, nije propisano suodlučivanje radničkog vijeća za donošenje pobijane odluke. Tuženik pritom ističe da je jedan od članova radničkog vijeća koje nije podržalo spornu odluku uprave društva HI, bračni drug tužiteljice. Ni njemu, kao ni tužiteljici, za vrijeme krize plaća nije smanjena te su on i tužiteljica tijekom 2020. ostvarivali znatna primanja kod tuženika. Navodi tužiteljice su proturječni i zlonamjerni, budući da se u istima prepoznaje isključivo povlačenje poteza za vlastitu korist, ne vodeći računa ni o tuženiku kao poslodavcu, ni o kolegama s posla. Naime, najprije svu energiju usmjerava na osporavanje izvršene promjene organizacijske strukture, da bi nastavno navela kako je upravo ona po toj novoj organizacijskoj strukturi trebala biti zaposlena na novo-formirano radno mjesto.
2.5. Radno mjesto na koje pretendira tužiteljica, voditeljice smjene P/O putnika u Službi balansa, opterećenja zrakoplova i P/O putnika, nije slobodno radno mjesto, ono je zauzeto od ranije i na njemu su zaposlene tri osobe te se nakon organizacijske strukture nije otvorilo novo radno mjesto. Radi se o KII koja je zaposlena **.**.2017., KI koja je zaposlena **.**.2013., PI koja je zaposlena **.**.2017. EI počela je obavljati te poslove 5. svibnja 2021., ali samo do povratka KII s porođajnog dopusta, kako je to i navedeno u aneksu ugovora o radu kojeg je sklopila, s time da je potrebno napomenuti da se taj posao (zamjena) nije mogao ponuditi tužiteljici budući da je tada bila na bolovanju zbog bolesti djeteta. Tužiteljica se, dakle, ne može zaposliti na radnim mjestima koja nisu slobodna, niti ona samostalno može određivati gdje će se i kada zaposliti. Kod tuženika su slične odluke donijete za još dvojicu radnika, koji su na to pristali i nikakvih problema nije bilo, s time da je radničko vijeće također za jednoga od njih uskratilo pozitivno mišljenje (II), a za drugog dalo pozitivno mišljenje (DI).
2.6. Navodi koji se odnose na stanje u Zračnoj luci Pula d.o.o., sindikatima i sl., nisu predmet ovog postupka te nema potrebe dalje širiti činjenično stanje niti saslušavati svjedoke na te okolnosti. Predmet ovog postupka nije niti kolektivni ugovor, koji je otkazan na zakonit način, jer je predstavljao prekomjerno financijsko opterećenje društva. Njegovim otkazivanjem umanjena su određena materijalna prava radnika kako bi društvo nesmetano moglo izvršavati svoje obveze. Tužiteljici nikakvo pravo nije povrijeđeno niti je njeno članstvo u sindikatu bio razlog donošenja pobijane odluke, a niti se bilo kome najavljivalo otkazivanje ugovora o radu. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troška.
3. Podneskom predanim na pripremnom ročištu 1. travnja 2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev (list 171 spisa), na način da, uz utvrđenje da odluka o otkazu postojećeg ugovora o radu nije dopuštena ni zakonita, zahtijeva i utvrđenje "da radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Aneksa broj III Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 160 od 23. travnja 2018. nije prestao". Unatoč protivljenju tuženika, sud je raspravnim rješenjem od 1. travnja 2022. dopustio preinaku tužbe, smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 191. st. 1. i 3. Zakon o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).
3.1. Nadalje, podneskom od 6. ožujka 2025. (list 574-575 spisa) tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev, izmijenivši ga u dijelu vraćanja na rad, zahtijevajući da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto voditelja službe P/O putnika, na kojem je radila prije Odluke o otkazu od 29. travnja 2021. , a to iz razloga što je u prosincu 2024. radno mjesto voditelja službe P/O putnika, na kojem je tužiteljica radila prije Odluke o otkazu i koje je od strane tuženika bilo ukinuto, ponovno vraćeno u sistematizaciju tuženika. Sud je navedenu preinaku dopustio na temelju čl. 190. st. 2. ZPP, jer je posljedica okolnosti nastalih nakon zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke rješenja.
3.2. Nadalje, tuženik je podneskom od 28. veljače 2025. (list 555 do 557 spisa) podnio protutužbu zahtijevajući utvrđenje da je radni odnos između stranaka ovoga postupka prestao na temelju redovitog otkaza Ugovora o radu tužiteljice od 25. veljače 2022. Ako sud takav zahtjev ne prihvati te ako prihvati tužbeni zahtjev na utvrđenje otkaza nedopuštenim, tuženik je predložio prihvaćanje idućeg (protu)tužbenog zahtjeva usmjerenog na sudski raskid Ugovora o radu s danom 26. ožujka 2022.
3.3. Odredbom čl. 189. ZPP propisano je da tuženik može podnijeti protutužbu do zaključenja prethodnog postupka. S obzirom na navedeno, u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje da je radni odnos između stranaka prestao 25. veljače 2022., protutužba je odbačena kao nepravovremena, tim više što se temelji na činjenicama koje su tuženiku bile poznate i prije zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak je zaključen 1. travnja 2022.). Stav je ovog suda da tuženik nema ni pravni interes za podnošenjem protutužbe opisanog sadržaja, jer nije sporno da je tužiteljica 25. veljače 2022. redovitim otkazom otkazala ugovor o radu za radno mjesto zemaljske domaćice I. Međutim, to ju ne sprječava da osporava odluku o poslovno uvjetovanom otkazu, a što će se nastavno detaljnije obrazložiti. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.
3.4. Odredbom čl. 125. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR/14) propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Takvu odluku sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.
3.5. Primjenom citirane odredbe, protutužbeni zahtjev usmjeren na sudski raskid ugovora o radu nije nepravovremen te će sud o istom odlučiti ako utvrdi da otkaz nije dopušten. Posljedično tome, ako sud prihvati zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, odlučit će i o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete koji je sadržan u podnesku od 6. ožujka 2025. Tužiteljica je takav zahtjev u smislu čl. 125. st. 3. ZR/14 također bila ovlaštena podnijeti do zaključenja glavne rasprave.
4. U dokaznom postupku pročitana je dokumentacija sadržanu u spisu te su saslušani svjedoci NI, PII, KI, LI, ĐI, ŠI, PI, TI, VI, SI, MI, ČI, EI te parnične stranke - tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika EII. Nisu saslušani svjedoci RI i ĆI, jer je tužiteljica na ročištu glavne rasprave 5. lipnja 2025. odustala od izvođenja navedenih dokaza.
4.1. Nadalje, iako je sud na zahtjev tuženika izvršio uvid u spise poslovni broj Pr- 1847/21 (Zračna luka Pula d.o.o. – ŽI – presude na listovima 456- 475 spisa), Pr-27/22 (III – Zračna luka Pula d.o.o. – presuda na listovima 579-601 spisa) i Pr-794/21 (JI – Zračna luka Pula d.o.o. – iza lista 170), u konačnici nije na njima temeljio svoju odluku. Naime, radi se o radnim sporovima koje su vodili drugi radnici protiv ovdje tuženika, ili tuženik protiv njih, a koji se temelje na bitno različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od one o kojoj se u ovom postupku raspravlja. Osim toga, uvidom u eSpis utvrđeno je da je presuda poslovni broj Pr-27/22 od 18. srpnja 2024. ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak.
4.2. Nije pribavljen podatak od Zračnih luka Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Dubrovnik i Zadar o tome jesu li u navedenim zračnim lukama spojene služba opterećenja i balansa zrakoplova i služba P/O putnika, jer navedeni podatak nije relevantan za ovaj postupak niti se na temelju podatka o organizacijskoj strukturi drugih zračnih luka u Hrvatskoj mogu utvrditi sporne činjenice u ovom postupku. Tužiteljica je uz podnesak od 6. studenog 2022. dostavila videozapis – isječak iz emisije u kojoj je sudjelovao voditelj prometnog sektora ŠI. Kako je navedena snimka dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je nije uzeo u obzir, tim više što je prethodno odredio da će se imenovani djelatnik saslušati neposredno pred sudom u svojstvu svjedoka.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da Odluka o otkazu postojećeg ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu od 29. travnja 2021., a kojom odlukom je tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 160 od 23. veljače 2010. i pripadajući aneksi, nije dopuštena ni zakonita te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev tužiteljice da je tuženik vrati na radno mjesto Voditelja službe prihvata i otpreme putnika na kojem je radila prije Odluke o otkazu, ili na drugo odgovarajuće radno mjesto koje po svojim karakteristikama i plaći najviše odgovara njenoj stručnoj spremi, radnom iskustvu i znanju.
6.1. Predmet spora je i zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, kao i zahtjev tužiteljice da joj tuženik, u slučaju sudskog raskida, naknadi štetu isplatom iznosa od 10.358,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
7. Među strankama nije sporno:
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od 2007. pa do 2022. (list 210- 222 spisa) i to najprije na radnom mjestu zemaljske domaćice I (do 2013.), potom na radnom mjestu voditeljice smjene P/O putnika (od 2013. do 2018.), zatim na radnom mjestu voditeljice službe P/O putnika (od 2018. do 2021., na temelju Anexa III Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 160 od 23. travnja 2018. – list 221 spisa), a potom ponovno na radnom mjestu zemaljske domaćice I (od travnja 2021. do veljače 2022.);
- da je tuženik 20. travnja 2021. donio Odluku o organizacijskoj strukturi koja je stupila na snagu 21. travnja 2021., kojom su spojene Služba prihvata i otpreme putnika te Služba balansa i opterećenja zrakoplova u Službu balansa i opterećenja zrakoplova i P/O putnika, uslijed čega je radno mjesto tužiteljice kao voditeljice Službe P/O putnika ukinuto;
- da je tuženik 29. travnja 2021. donio Odluku o otkazu postojećeg ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga s ponudom novog ugovora o radu, kojim je tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog okolnosti što je, uslijed reorganizacije, radno mjesto voditeljice Službe P/O putnika, na kojem je tužiteljica bila zaposlena, ukinuto;
- da je tuženik tužiteljici uz poslovno uvjetovani otkaz istodobno ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto zemaljske domaćice I, što je ona prihvatila, zadržavajući pravo pobijanja odluke o otkazu;
- da je tužiteljica protiv spomenute Odluke tuženika u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio;
- da je tuženik u skladu sa čl. 150. ZR/14 prije donošenja Odluke o izmjeni organizacijske strukture, kao i prije donošenja Odluke o otkazu postojećeg Ugovora o radu tužiteljici s ponudom novog ugovora proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem;
- da je radničko vijeće u svom očitovanju od 19. travnja 2021. (list 18-22 spisa) u bitnom navelo da se ne slaže s prijedlogom odluke o ukidanju radnih mjesta Voditelja službe P/O putnika i Voditelja službe opterećenja i balansa te uvođenju novog radnog mjesta Voditelja službe opterećenja, balansa zrakoplova i P/O putnika, iz razloga što nije detaljno objašnjeno na koji način bi se navedenom odlukom poboljšalo poslovanje, kao i iz razloga što radničko vijeće ne prihvaća navod poslodavca da su voditelji postojećih služi neadekvatno organizirani i neučinkoviti, uz napomenu da se poslodavac nije izjasnio na koja radna mjesta će biti premješteni radnici čija se radna mjesta ukidaju;
- da je radničko vijeće u svom očitovanju od 28. travnja 2021. (list 23-24 spisa) navelo da nije suglasno s Odlukom o otkazu postojećeg Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tužiteljici, smatrajući da ne postoji opravdani razlog da se njoj ne ponudi ugovor o radu za radno mjesto voditelja smjene P/O putnika, na kojem je radila od 2013. do 2018., uz napomenu da je tužiteljica ujedno i jedini instruktor za ovlaštenja vezana za poslove P/O putnika pri Centru za stručno osposobljavanje Zračne luke Pula, a što ukazuje da je prepoznata kao sposobna i kompetentna osoba;
- da je tužiteljica 8. rujna 2021. tuženiku podnijela pritužbu navodeći da je od donošenja Odluke o izmjeni organizacijske strukture Zračne luke [adresa] i ukidanja njenog radnog mjesta te premještaja na radno mjesto nižeg koeficijenta složenosti izložena diskriminaciji i uznemiravanju na radnom mjestu od strane Voditeljice službe za odnose s javnošću ĐI i Voditeljice službe opterećenja i balansa zrakoplova i prihvata i otpreme putnika ZI (list 153-157 spisa);
- da je Odlukom tuženika od 22. rujna 2021. utvrđeno da tužiteljica nije uznemiravana od strane navedenih radnica (list 158-159 spisa), uz obrazloženje da je riječ o subjektivnom osjećaju povrijeđenosti tužiteljice zbog izmjene organizacijske strukture, a ne diskriminaciji;
- da je tužiteljica 25. veljače 2022. redovitim otkazom otkazala Ugovor o radu od 31. svibnja 2021. (list 173 spisa).
8. Sporna je valjanost i zakonitost Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora s obzirom na navode tužiteljice da se navedenom Odlukom ne postiže bolja i učinkovitija organizacija radnih mjesta, da je Odluka o otkazu motivirana osobnim razlozima poslodavca tei da je ista posljedica diskriminacijskog postupanja poslodavca prema tužiteljici zbog njenog učlanjenja u sindikat (Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije).
8.1. Sporno je i je li tužiteljica ovlaštena zahtijevati vraćanje na rad kod tuženika, s obzirom na okolnost da je 25. veljače 2022. (nakon podnošenja tužbe) dala redoviti otkaz Ugovora o radu na radnom mjestu zemaljske domaćice.
9. Prije svega, okolnost što je tužiteljica 25. veljače 2022. dala redoviti otkaz Ugovora o radu za radno mjesto zemaljske domaćice I ni na koji način ne utječe na osnovanost ovog tužbenog zahtjeva niti na pravo tužiteljice za nastavkom vođenja ovog postupka.
9.1. Naime, kada je tuženik u travnju 2021. tužiteljici otkazao Ugovor o radu i istodobno joj ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto zemaljske domaćice, ona je tu ponudu u skladu s čl. 123. ZR/14 mogla prihvatiti ili odbiti.
9.2. Prihvaćajući ponudu poslodavca i sklapanjem ugovora o radu za radno mjesto zemaljske domaćice I tužiteljica je prema čl. 123. st. 2. ZR/14 zadržala pravo pred sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza i zahtijevati vraćanje na rad na radno mjesto na kojem je radila prije odluke o otkazu (što u ovom postupku i čini), a to pravo nije izgubila kada je naknadno otkazala Ugovor o radu za radno mjesto zemaljske domaćice I, jer u tužbenom zahtjevu ne zahtijeva vraćanje na to radno mjesto, već na ono na kojem je radila prije odluke o otkazu.
10. Također, utvrđeno je da je osporavana Odluka o otkazu donijeta nakon zakonito provedenog postupka savjetovanja s radničkim vijećem (u skladu sa čl. 150. ZR/14), odnosno da je tuženik kao poslodavac prije namjeravanog otkazivanja ugovora o radu (kao i prije donošenja odluke o promjeni organizacijske strukture) ispunio zakonsku obvezu provođenja postupka savjetovanja s radničkim vijećem, kojemu je dostavio prijedlog nove organizacijske strukture i s radničkim vijećem održao sastanak. Okolnost što je radničko vijeće u svom očitovanju iskazalo neslaganje s odlukama i razlozima poslodavca ne utječe na zakonitost donesenih odluka, jer institut savjetovanja s radničkim vijećem pri namjeravanom otkazivanju ugovora o radu (i promjeni organizacijske strukture) ne implicira obvezu uvažavanja iznesenih primjedaba i prijedloga radničkog vijeća.
11. Prema odredbi čl. 115. st. 1. točke 1. ZR/14 poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Prema st. 2. istog zakonskog članka, pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
11.1. Okolnost da je donošenjem Odluke o promjeni organizacijske strukture, kojom su spojene služba P/O putnika te služba balansa i opterećenja zrakoplova, tužiteljičino radno mjesto Voditeljice službe P/O putnika ukinuto, predstavlja opravdani razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu u smislu čl. 115. st.1. toč. 1. ZR/14, jer je iz organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova njenog radnog mjesta.
11.2. Autonomno je pravo poslodavca na opisani način organizirati proces rada i poslovanja. Radi se o poslovnoj odluci poslodavca koja, po mišljenju ostalih radnika, radničkog vijeća, pa čak i po mišljenju suda, može biti dobra ili loša, opravdana ili neopravdana, oportuna ili neoportuna. Ako se pokaže da je odluka poslodavca, kojom je spojio dvije službe i ukinuo radna mjesta voditelja opisanih službi, bila loša, poslodavac će snositi posljedice svojih loših poslovnih odluka. Međutim, eventualne loše poslovne odluke o promjeni organizacijske strukture, posljedično kojima su se stekli uvjeti za poslovno uvjetovani otkaz, ne upućuju (same po sebi) na zaključak o nedopuštenosti odluke o otkazu. Iz navedenog razloga sud se neće posebno upuštati u analiziranje iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka u dijelu u kojem su navodili da su službe P/O putnika i opterećenje i balansa i nakon reorganizacije nastavile samostalno djelovati, da nisu imale zajedničke sastanke, radne planove, zajednički mail ni telefon, smatrajući da je navedeno posljedica unutarnje organizacije unutar službe, u koju sud nije ovlašten ulaziti. Poslodavac je u konkretnom slučaju svoju Odluku o promjeni organizacijske strukture spajanjem službi opravdao boljom organizacijom procesa rada u uvjetima manjka osoblja, pojašnjavajući da je u zimskim periodima u službi opterećenja i balansa bilo više zaposlenih, jer su radnici zaposleni u službi P/O putnika u zimskom periodu koristili sate preraspodjele. Nakon spajanja djelatnici dotadašnje službe opterećenja i balansa pomagali su u prihvatu putnika, uslijed čega je u toj službi mogao biti manji broj izvršitelja. Ovaj sud je stava da je poslodavac ovlašten samostalno organizirati svoje poslovanje i proces rada i u tom pravcu izvršiti racionalizaciju i reorganizaciju na način da će poslove određenog radnom mjesta obavljati s manjim brojem izvršitelja, da će ukinuti pojedina radna mjesta te spojiti ili na drugi način reorganizirati pojedine službe (i ukinuti radna mjesta voditelja opisanih službi). Takvu odluku, a posljedično ni Odluku kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, sud nije ovlašten procjenjivati u smislu njene svrsishodnosti ni opravdanosti, već je ovlašten ispitivati isključivo njenu zakonitost i usklađenost s propisima radnog prava.
11.3. Kako je novom sistematizacijom ukinuto radno mjesto na kojem je radila tužiteljica, to su sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. ZR/14 ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora o radu.
11.4. Nadalje, kako na radnom mjestu na kojem je bila zaposlena tužiteljica (voditelj službe P/O putnika) nije bilo više izvršitelja (time ni usporednih radnika), tuženik nije bio dužan prilikom donošenja sporne odluke o otkazu rukovoditi se socijalnim kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR/14.
11.5. Ujedno, ponuđeni ugovor o radu, odnosno ponuđeno novo radno mjesto, ne mora nužno odgovarati stupnju složenosti poslova, stručnoj spremi, dosadašnjem radnom iskustvu ili visini plaće koju je tužiteljica prethodno ostvarivala. To stoga što odredbama ZR/14 nije propisano koje bi uvjete ponuđeno radno mjesto trebalo ispunjavati da bi ponuda poslodavca bila zakonita. Međutim, pri donošenju spomenute odluke poslodavac je dužan poštovati temeljno načelo zabrane diskriminacije na području rada i uvjeta rada (čl. 7. st. 4. ZR/14), kao i načelo poštovanja prava i dostojanstvo radnika (čl. 7. st. 2. ZR/14), pa su to ujedno i uvjeti koje minimalno mora sadržavati ponuda izmijenjenog ugovora.
11.6. Upravo navedeno je među strankama sporno s obzirom na navode tužiteljice da je opisana odluka zapravo odgovor, odnosno odmazda poslodavca zbog njenog učlanjenja u Sindikat Istre i Kvarnera, što po mišljenju tužiteljice upućuje na diskriminatorno ponašanje tuženika.
12. Diskriminacija je nejednako postupanje, odnosno stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj, na osnovu određenih karakteristika propisanih u čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12, dalje u tekstu: ZSD), poput rase, spola, nacionalnosti, jezika, vjere, imovnog stanja, članstva u sindikatu i slično. Sukladno odredbi čl. 2. ZSD izravna diskriminacija znači postupanje uvjetovano nekim od temelja iz st. 1. toga članka kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (st 1.). Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. toga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna (st. 2.).
12.1. Dakle, diskriminacija je nejednako postupanje odnosno stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na osnovu određenih karakteristika, a postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe odnosno pojedinca, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili je cilj neprimjeren).
12.2. Prema čl. 16. ZSD svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo, može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku. Odredbom čl. 20. st. 1. ZSD je propisano da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci, ovdje poslodavcu - tuženiku.
12.3. Dakle, da bi se radilo o diskriminaciji potrebno je utvrditi je li tužiteljica stavljena u nepovoljni položaj po kojoj od osnova navedenih u čl. 1. st. 1. ZSD, konkretno članstvu u sindikatu. Budući se tužiteljica poziva na diskriminaciju, tada je na njoj teret dokazivanja da je došlo do stavljanja u nepovoljniji položaj i da je nepovoljno postupanje uvjetovano navedenom diskriminatornom osnovom. Radi se zapravo o dokazivanju prima facie (na prvi pogled, prvi dojam) pri čemu tužiteljica treba dokazati postojanje konkretnih postupaka i propusta tuženika kojima je dovedena u nepovoljni položaj i ukazati na činjenice iz kojih je sudu moguće pretpostaviti da je nepovoljno postupanje moglo biti uvjetovano diskriminatornom osnovom. Ako tužiteljica uspije dokazati prima facie diskriminaciju, tada teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo prelazi na tuženika. Tuženik treba dokazati da je sporno postupanje opravdano objektivnim razlozima koji niti na koji način nisu u vezi s kakvom diskriminacijskom osnovom. Takvo pravilo o prebacivanju tereta dokazivanja zakonodavac je uspostavio upravo zbog posebne naravi diskriminacije i okolnosti u kojima se ona tipično pojavljuje. Diskriminacija se, naime, najčešće očituje u prikrivenim, neizravnim i teško dokazivim oblicima ponašanja, pa bi zahtijevanje od radnika da u potpunosti dokaže postojanje diskriminacije predstavljalo nerazmjerno opterećenje za slabiju stranu radnog odnosa. Stoga se u tim slučajevima, kada radnik učini vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, od poslodavca očekuje aktivna uloga u dokazivanju da njegovo postupanje nije bilo diskriminatorno, odnosno da je odluku donio na objektivnim i opravdanim razlozima koji nisu povezani s obilježjima zaštićenim zakonom.
13. Radi utvrđenja navedenih okolnosti izvedeni su dokazi saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka NI, PII, KI, HI, ĐI, ŠI, PI, TI, OI, SI, MI, ČI i EI.
14. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se kod tuženika zaposlila 2005. preko student servisa, 2007. je počela raditi u službi prihvata i otpreme putnika (P/O) na radnom mjestu zemaljske domaćice I, 2012. na radnom mjestu voditeljice smjene službe prihvata i otpreme putnika, a 2018. je izabrana na natječaju za radno mjesto voditeljice službe P/O putnika. Osim toga, u školskom centru za obuku radnika za licenciranje imala je ulogu instruktora stručnih predmeta za službu P/O putnika i svi radnici u toj službi morali su kod nje proći obuku. Godine 2018. i 2019. su bile jako uspješne, to se očekivalo i u 2020., ali se pojavom korone sve promijenilo. U ožujku 2020. bilo je jasno da od sezone neće biti ništa, a istovremeno su tekli pregovori za potpisivanje novog Kolektivnog ugovora. U kratkom periodu, gotovo preko noći, došlo je do promjene atmosfere u zračnoj luci, nastala je atmosfera straha i neizvjesnosti za radna mjesta i druga prava. Tada su u zračnoj luci bila aktivna dva sindikata - Sindikat Istre i Kvarnera te Nezavisni sindikat Zračne luke Pula. Ona nije bila član ni jednog sindikata i u konačnici se zajedno s još nekih desetak kolega učlanila u Sindikat Istre i Kvarnera. Nije im bila namjera ići protiv direktorice, već nadzirati rad sindikata koji je trebao zastupati njihova prava. Jednom prilikom dok je bila u večernjoj smjeni nazvala ju je AI i rekla joj kako direktorica učlanjenje u sindikat shvaća osobno i da joj nije bilo pametno učlaniti se u sindikat. Na njen odgovor da ne smije ispaštati zbog učlanjenja u sindikatu, odgovorila joj je da može, da direktorica neće priznati da je to zbog sindikata te da pripazi jer slijede velike promjene. Dana 12. travnja 2021. bili su izbori za radničko vijeće i istog dana donesen je prijedlog Odluke o promjeni organizacijske strukture u Zračnoj luci [adresa]. Prema toj odluci služba P/O putnika spojena je sa službom opterećenja i balansa zrakoplova, a ujedno je ukinuto njeno radno mjesto voditelja službe P/O putnika. Te dvije službe nikada nisu bile spojene, tom odlukom ni jedna druga služba nije spojena, niti su ukinuta radna mjesta voditelja službi, a zbog svega navedenog smatra da je ova odluka bila osobne prirode. Tada je od svoje prijateljice NI saznala da će radno mjesto voditelja nove službe ponuditi BI koji je bio voditelj službe opterećenja i balansa, ali on u konačnici to nije prihvatio. Isti dan kada je ukinuto njeno radno mjesto, formirano je novo radno mjesto glasnogovornika u zračnoj luci na koje je raspoređena ĐI, koja je na to radno mjesto raspoređena s radnog mjesta zemaljske domaćice I, dakle s koeficijenta od 2,20 prešla je na koeficijent od 4,21. Kada je saznala da se njeno radno mjesto ukida, srušio joj se svijet, jer u tom trenutku uopće nije znala hoće li imati posao i što će raditi. Nakon dva dana zatražila je razgovor s direktoricom, a nedugo nakon toga pozvao ju je ŠI i rekao da direktorica inzistira da najprije razgovara s njim. On joj je u razgovoru rekao da nema ništa s tom odlukom, da pretpostavlja da će nova voditeljica biti ZI, a da će ona biti raspoređena na radno mjesto voditeljice smjene, što je bilo jednu stepenicu ispod njenog dotadašnjeg radnog mjesta voditelja službe. Sljedeći dan otišla je na razgovor kod direktorice i taj razgovor je protekao u bahatom tonu s njene strane. Između ostalog, rekla joj je da će nakon očitovanja radničkog vijeća saznati što će biti s njenim radnom mjestom. Radničko vijeće uskratilo je suglasnost na promjenu organizacijske strukture. U Radničkom vijeću tada je bio njen suprug HI, NI te ČI, oni su kvalitetno radili svoj posao i sigurno nisu suglasnost uskratili jer je u pitanju bila ona. Uprava nije uzela u obzir uskratu suglasnosti, uslijed čega je njeno radno mjesto ukinuto, a njoj je ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto zemaljske domaćice I, na kojem je radila kad je došla na aerodrom. Radničko vijeće ni tu odluku nije podržalo. Inače su u službi P/O putnika bile zaposlene tri voditeljice smjene i to KI, PI i KII, koja je tada bila na porodiljnom dopustu. Uprava je odlučila da, unatoč tome, njoj neće ponuditi radno mjesto voditeljice smjene, makar kao zamjenu do povrata KII, već su joj ponudili radno mjesto zemaljske domaćice I, dok su EI, koja je bila zaposlena na radnom mjestu zemaljske domaćice I i kratko vrijeme mijenjala PI, postavili na radno mjesto voditelja smjene. Zbog svega navedenog smatra da su sve odluke vezano za njeno radno mjesto motivirane njenim učlanjenjem u sindikat. Nastavno joj je EI ispričala da ju je ŠI upoznao s time da će joj biti ponuđeno radno mjesto voditelja smjene i savjetovao joj da prihvati to radno mjesto, jer će inače ono biti ponuđeno nekoj sezonki. Ona je potpisala novi ugovor o radu za zemaljsku domaćicu I, a istovremeno je odlučila tužiti zračnu luku. Unatoč tome, vjerovala je da će moći funkcionirati na poslu, ali nije bilo tako. ZI je zahtijevala da joj se stalno javlja, da joj se šalju liste koje su interno vodili, stalno su mijenjale odluke vezano za nju, nisu joj dozvoljavali rad na šalteru informacija, pri čemu je ispričala situaciju na dočeku British airwaysa kada je nastao problem jer je ona radila na informacijama, o čemu se EI morala pisano očitovati voditeljici službe. Ona se zbog svega opisanog obratila ŠI, zajedno s KI i EI koje su potvrdile njene navode, a on im je sugerirao da se o tome pisano očituju. Ujedno joj je rekao da je izgubila radno mjesto jer je imala posla s mentalno poremećenim osobama. Nastavno je podnijela opomenu pred tužbu radi mobinga, ali kad je vidjela da od toga neće biti ništa iskoristila je ostatak rodiljnog dopusta, dio godišnjeg, vratila se na posao prije Božića i u konačnici dala otkaz u veljači 2022. Istovremeno je otkaz dala i EI, a u tom periodu su i njenom suprugu ukinuli radno mjesto i ponudili mu sklapanje novog ugovora po sramotnim uvjetima, zbog čega je i on otišao. Navela je i da EI povratkom UI s porodiljnog nije prestala biti voditelj smjene, kao i da su UI, dok je bila na porodiljnom, istekle sve licence zbog čega su je svi na poslu morali pokrivati, a njoj kao zemaljskoj domaćici koja je imala sve potrebne licence za obučiti ju to nisu dozvolili. Promjenom organizacijske strukture način rada u dotada odvojenim službama ni na koji način nije promijenjen. Svaka služba je i dalje funkcionirala za sebe, svi papiri su i dalje bili adresirani na službu P/O putnika, služba P/O putnika i služba balansa imali su razdvojene planove rada, različite licence, nije bilo fluktuacije radnika iz jedne službe u drugu. Nikad nije pokrenula sudski postupak vezano za mobing jer je htjela sačuvati zdravlje i pružiti mir svojoj obitelji, ali je istaknula da su EII, AI, ZI i PI nad njom provodile mobing. Uslijed promjene organizacijske strukture oformljeno je radno mjesto glasnogovornika zračne luke, a ukinuto je radno mjesto voditelja službe P/O putnika, voditelja službe opterećenja i balansa te radno mjesto na kojem je bio zaposlen DI.
14.1. Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika EII proizlazi da je direktoricom zračne luke postala 26. veljače 2020., ali u zračnoj luci je zaposlena od veljače 2000. na radnim mjestima voditelja projekta, referenta u računovodstvu, voditelja računovodstva te voditelja sektora financija i općih poslova. S tog radnog mjesta je u veljači 2020. postavljena za direktoricu Zračne luke Pula, mandat joj je produžavan svakih 6 mjeseci sve do kolovoza 2022. kada je dobila mandat na 4 godine. U zračnoj luci zaposleno je 137 radnika, u sezoni ih je bilo više od 200, s time da je poslovanje tuženika negdje na 50 % u odnosu na pred pandemijsko razdoblje. Godine 2020. poslovanje je u odnosu na pred pandemijsko razdoblje palo na nekih 10 %, 2021. na 35 %, a 2022. malo više od 50 %, a oporavak se ni 2023. ni 2024. neće dogoditi u cijelosti. Inače, Zračna luka Pula je pretežno u državnom vlasništvu, država je vlasnik 55 %, dok je 45 % poduzeća u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, međutim ona se ne financira iz proračuna već od prihoda koje ostvaruje na tržištu. Godine 2020. ostvaren je gubitak nakon oporezivanja u iznosu od 18.000.000,00 kuna i to unatoč potporama za zapošljavanje koje su trajale sve do kolovoza 2021. Navela je da kao direktor zračne luke poslovanje vodi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te, iako će poslušati svoje suradnike, konačna odluka, a time i odgovornost je njena. U poslu uvijek nastoji odvojiti emocije od posla i smatra da je to njena dužnost. U odnosu na navode tužiteljice pojasnila je da zakonom nije definirana procedura za zapošljavanje te da zračna luka nije u obvezi provoditi javne ni interne natječaje. Također, 2014. je kod tuženika formiran centar za stručno osposobljavanje i određene osobe postavljene su za instruktore i mentore. Međutim, licence nisu jedino što je potrebno za zapošljavanje na određenom radnom mjestu, već je potrebno i zadovoljiti mnoge druge uvjete. Vezano za službu u kojoj je radila tužiteljica, prijašnja intencija bila je spajanje službe balansa te službe P/O putnika, radi lakše organizacije i obavljanja procesa rada u uvjetima manjka osoblja. Pojasnila je da je u zimskim periodima služba balansa imala više ljudi jer su osobe zaposlene u službi P/O putnika u zimskom periodu koristili sate preraspodjele. Nova služba broji nekih 15-20 radnika i u toj službi zaposleni su voditelj službe, voditelji smjene, zemaljske domaćice, dispečer prometnog centra, balanser zrakoplova te kontrolor opsluživanja. U trenutku kada su dvije službe spojene, tužiteljica nije mogla biti postavljena kao voditelj novonastale službe jer nije imala potrebne licence, ali sve i da ih je imala, ne bi bila postavljena na to radno mjesto. Odluka je bila da voditelj novonastale službe bude osoba zaposlena u dotadašnjoj službi opterećenja i balansa, jer je ta služba bila nositelj aktivnosti. Tužiteljici nije ponuđeno radno mjesto voditelja smjene, već joj je ponuđeno radno mjesto koje je bilo upražnjeno i koje je nedostajalo. Tužiteljici je ponuđen otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora upravo uvažavajući činjenicu da je majka dvoje djece i da joj je i suprug zaposlen u zračnoj luci. U procesu organizacije rada došlo je i do promjena u službi održavanja, kojom prilikom je ukinuto radno mjesto voditelja službe transporta na kojem je radio gospodin DI. Kako je on imao 58 godina, ponuđeno mu je radno mjesto električara s time da mu plaća nije mijenjana, što je bilo u skladu s Kolektivnim ugovorom za osobe kojima nedostaje 5 godina do mirovine. Njen odnos prema tužiteljici nije se promijenio zbog članstva u sindikatu. Članstvo u sindikatu i udrugama je slobodno i njoj nije važna okolnost što je netko član jednog a ne drugog sindikata, a jedino što je ja tražila od zaposlenih je to da rade. Njen odnos prema svim radnicima promijenio se 26. veljače 2020. kada je postala direktor i u skladu s tim novim radnom mjestom trebala donositi poslovne odluke. Osporila je da je ikad ikoga, uključujući tužiteljicu, maltretirala na poslu, s njom uopće nije imala izravan kontakt, niti je zahtijevala detaljna očitovanja o tome što ona radi. Taj dio organizacije prepustila je voditeljima sektora i od njih zahtijevala izvješće za rad u sektoru, plan aktivnosti, organizaciju rada, ali detaljno izvješće o pojedinom radniku nije tražila. Na upit koje su dodirne točke službe P/O putnika i službe balansa i opterećenja, navela je da ne zna napamet, sve je to prometni sektor, a intencija spajanja tih dviju službi bila je organizacija rada. U ranijem razdoblju pojedini radnici koji su radili u službi P/O putnika napredovali su u službu balansa i opterećenja, a bez spajanja tih dviju službi u slučaju nedostatka radnika nitko im ne bi mogao naložiti da odrade neki posao iz službe P/O putnika. Na upit je li se dogodilo da netko iz prijašnje službe P/O putnika mijenja nekog u službi balansa i obrnuto rekla je da ne zna napamet. Nije joj poznato imaju li te dvije službe zajedničke sastanke, zajedničke planove rada i slično, za organizaciju rada su zaduženi voditelji sektora. ZI ispunjavala je sve uvjete za radno mjesto voditelja novonastale službe, kao i potrebne licence. U trenutku kad je tužiteljici ponuđen otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora bile su tri voditeljice smjene: UI, KI i PI, kao i danas. Točno je da je KII bila na rodiljnom dopustu i da ju je na mjestu voditelja smjene mijenjala EI, koja je inače bila zaposlena na radnom mjestu zemaljske domaćice I, ali je već prije obavljala poslove voditelja smjene kao zamjena za drugu osobu. Tužiteljica nije postavljena na radno mjesto voditelja smjene kao zamjena za KII do njenog povratka s rodiljnog dopusta, jer nije bilo svrsishodno imati četiri voditelja smjene, a EI je već bila postavljena, ne zna od kada. Nakon što joj je predočeno da se FI vratila krajem listopada 2021., a stekla potrebne licence u veljači 2022., na upit zašto nije u tom periodu tužiteljica postavljena za voditelja smjene, odgovorile je da nije bilo svrsishodno zapošljavati novu osobu, a tužiteljici je otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora ponuđen u travnju 2021. Trenutno su zaposlene tri voditeljice smjene, sve preko toga je previše, a manje od toga je s obzirom na radno vrijeme premalo. U svakom slučaju smatra da je način organizacije rada u nadležnosti poslodavca, a ne radnika. Na daljnji upit jesu li od travnja 2021. pa do veljače 2022. četiri osobe bile zaposlene kao voditelji smjene, i to EI, FI, KI i PI, rekla je da formalno jesu jer FI nije imala potrebne licence. Novom organizacijskom strukturom nisu mijenjali poslovi voditelja smjene. Pri donošenju odluka o novoj organizacijskoj strukturi ona se nije rukovodila članstvom u sindikatu niti nekim drugim uvjetima koji bi se mogli smatrati diskriminacijskim. Time što je tužiteljici ponuđen otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, nije isključena njena mogućnost eventualnog napredovanja u budućnosti. Po njenoj ocjeni, kvaliteta rada tužiteljice u posljednje vrijeme nije bila dobra, a u tom smjeru je bilo i usmenih pritužbi na njen rad. Tužiteljica je podnijela pritužbu etičkom povjerenstvu koje je provelo postupak, a ona je odluku potpisala ne ulazeći u provedeni postupak kao odgovorna osoba tuženika.
14.2. U dopunskom iskazu, saslušana na okolnost ponovnog odvajanja Službe P/O putnika i Službe opterećenja i balansa zrakoplova (do kojeg je došlo Odlukom o utvrđenju nove organizacijske strukture koja je stupila na snagu 1. prosinca 2024. – list 559-568 spisa), zakonska zastupnica tuženika navela je da je nova organizacija uslijedila iz razloga da bi se rasteretila voditeljica zajedničke službe od operativnih problema u Službi P/O putnika, poput velikog broja izostanaka, školovanja radnika, dolaska studenata, uvođenja u posao i dr. To ne znači da se odluka o spajanju spomenutih dviju službi nije pokazala najboljom, već je ta odluka donijeta u okolnostima kakve su bile 2021., kada nije bilo prometa ni putnika. Službe P/O putnika te opterećenja i balansa zrakoplova bile su spojene od 2021. do kraja 2024., jer je obujam posla bio manji, a te dvije službe su bile i organizacijski povezane. Godine 2024., osim ponovnog razdvajanja spomenutih dviju službi, ukinut je odjel za odnose s javnošću, jer je to prepušteno vanjskim pružateljima usluga, a početkom 2025. tehnički sektor i razvoj su razdvojeni na dva sektora. Godine 2019. bilo je 777.000,00 putnika, 2020. 83.000,00 putnika, a postepeno se taj broj do kraja 2024. povećao na 509.000,00 putnika, što znači da su na 65% od 2019., odnosno da se tržište nije u potpunosti oporavilo. Aktualno je na mjestu voditelja službe P/O putnika zaposlena GI. Na upit na koji način su se nakon razdvajanja promijenili poslovi u operativnom smislu, navela je da ona u taj dio posla ne ulazi, već to prepušta voditelju službe i voditelju sektora. Radničko vijeće se nije posebno očitovalo o razdvajanju, jer to nije bila jedina promjena. Na upit da objasni koje su uštede postignute u financijskom smislu spajanjem i ponovnim razdvajanjem spomenutih službi, navela je da je 2021. u jednoj službi bilo više radnika u odnosu na drugu i da bi se olakšalo poslovanje spojili su te službe da u smjenama ne moraju imati dvije osobe već jednu, koja je po nalogu neposrednog rukovoditelja mogla obavljati poslove iz druge službe. Zračna luka je tada radila od 6,00 - 22,00 sata te je uštedjela na način da je u smjeni mogla biti jedna osoba umjesto dvije. Do ponovnog razdvajanja nije došlo iz financijskih razloga, već iz razloga koje je ranije objasnila.
14.3. Analizirajući iscrpne iskaze parničnih stranaka sud je utvrdio da su i tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika u bitnom istovjetno iskazivale o činjenicama koje se tiču organizacije rada i odluka donesenih od strane tuženika uslijed promjena organizacijske strukture, a koje činjenice među strankama nisu ni sporne. Njihovi iskazi su, međutim, suprotni i subjektivno obojani u dijelu u kojem iskazuju o razlozima i motivima donošenja osporavanih odluka, o čemu ovisi i osnovanost tužbenog zahtjeva, osobito s aspekta navoda o diskriminaciji i odmazdi zbog sindikalnog djelovanja. Tužiteljica smatra da su sve poslovne odluke tuženika bile osobno motivirane, prije svega zbog njenog učlanjenja u sindikat, što potkrjepljuje posrednim saznanjima dobivenim od drugih djelatnika (AI, ŠI, KI i PI). Nasuprot tome, zakonska zastupnica tuženika u cijelosti osporava takve navode, ističući da je riječ isključivo o poslovnim odlukama i organizaciji rada, koja je u nadležnosti poslodavca, a ne radnika. S obzirom na to da se radi o subjektivnim percepcijama i interpretacijama stranaka, konačnu ocjenu o tome dati će sud na temelju ostalih izvedenih dokaza.
15. Iz iskaza svjedokinje NI proizlazi da je ona kod tuženika bila zaposlena od 2002. do 21. ožujka 2022., s time da je od 2013. do 2022. radila u službi P/O putnika. Ujedno je od travnja 2021. bila predsjednik radničkog vijeća. Iako su tužiteljica i njen suprug njeni bliski prijatelji, njen rad u radničkom vijeću bio je objektivan. Dana 12. travnja 2021., na dan izbora za radničko vijeće, zaprimljen je prijedlog odluke o promjeni organizacijske strukture i ukidanju radnog mjesta voditelja službe opterećenja i balansa (na kojem je radio II) te radnog mjesta voditelja službe P/O putnika na kojem je bila zaposlena tužiteljica. Ta dva radna mjesta spojena su u jedno radno mjesto. Radničko vijeće imalo je rok od 8 dana za očitovanje o navedenom prijedlogu, a na zahtjev radničkog vijeća održan je sastanak s poslodavcem kojem su nazočili članovi radničkog vijeća (HI, ČI i ona) te direktorica EII. Rečeno im je da se promjena organizacijske strukture provodi radi povećanja fleksibilnosti i učinkovitosti rada, jer dosadašnja raspodjela radnih mjesta nije bila učinkovita, s čime su detaljnije upoznati voditelji sektora. Rečeno im je da radnici čija se radna mjesta ukidaju neće dobiti otkaz, ali im nije odgovoreno koja radna mjesta će im ponuditi. Ona je o promjeni organizacijske strukture, prije davanja mišljenja, više puta razgovarala s voditeljem prometnog sektora ŠI. Iz njegovog držanja bilo je jasno da se ne slaže s navedenom promjenom, ali nije htio javno izraziti svoje mišljenje jer se bojao za svoje radno mjesto. Radničko vijeće je u svom očitovanju izrazilo neslaganje s izmjenom organizacijske strukture. To iz razloga jer su spojene dvije službe u prometnom sektoru koje su inače bile odvojene (iako su se međusobno ispreplitale) i fizički dislocirane (služba opterećenja i balansa bila u prizemlju, a služba P/O putnika na katu). Direktorica je radno mjesto voditelja obje službe ponudila BI, koji je bio voditelj službe opterećenja i balansa, a on je to odbio. Mišljenja je da je odluka o spajanju navedenih dviju službi bilo isključivo osobne prirode, odnosno posljedica učlanjenja tužiteljice u "krivi" sindikat, što joj je u razgovoru potvrdila i ĐI. Ona joj je rekla da su trebali nagovoriti II da prihvati posao voditelja, da će to spajanje trajati samo 6 mjeseci te da su službe spojene samo iz razloga da se "makne" HII. Navela je i da ima saznanja da je ZI, unatoč tome što je postavljena za voditeljicu novoosnovane službe, dobila uputu da ne sudjeluje u radu službe P/O putnika, već da tu službu vodi PI, zaposlena kao voditelj smjene P/O putnika. Nakon donošenja odluke o ukidanju službe P/O putnika tužiteljica je raspoređena na radno mjesto zemaljske domaćice I, pri čemu nije bilo jasno zašto tužiteljici nije ponuđeno radno mjesto voditelja smjene. Vezano za to radničko vijeće je zatražilo sastanak s direktoricom, na kojem su bili prisutni HI, direktorica i ona. Na upit iz kojeg razloga tužiteljici nije ponuđeno radno mjesto voditelja smjene, direktorica je odgovorila da za to radno mjesto ne postoji potreba, da je potrebno samo naći zamjenu KII, ali da će se njeno radno mjesto popuniti u dogovoru s voditeljem prometnog sektora i novom voditeljicom ZI. Vezano za radno mjesto ponuđeno tužiteljici, radničko vijeće se s istim nije složilo. Inače, te dvije spojene službe i dalje su nastavile odvojeno poslovati. Odnos prema HII nakon reorganizacije bio je katastrofalan. Svjedokinja je od kolegica čula da se nad HII vrši mobing, da se voditeljicama smjene daju upute da HII ne smije raditi na šalteru informacija i slično. Kao predsjednik radničkog vijeća, ona je bila zabrinuta za tu situaciju, ali se bojala ikome obratiti jer je sve trebalo ići preko direktorice. Točno je da je kao predsjednik radničkog vijeća zaprimila tužiteljičinu prijavu za mobing, a direktorica je odlučila da će taj slučaj rješavati pravnica društva, PII i ona. One su zaprimile očitovanja od svih radnika uključenih u tu priču, donijeli mišljenje da se nad tužiteljicom provodio mobing i to su dostavili direktorici, ali joj nije poznato koja je odluka o tome donijeta od strane direktorice. Nakon reorganizacije njoj su se KI i EI žalile da se vrši pritisak na njih vezano za radno mjesto i radne zadatke tužiteljice, a još ranije joj se žalila i PI. Njen rad kod tuženika prestao je 2022. na način da je dala otkaz, jer joj više nije bilo izdržljivo na poslu. Radničko vijeće nije poduzimalo nikakve radnje vezano za degradaciju članova Sindikata Istre i Kvarnera, smatrali su da nema smisla boriti se s vjetrenjačama, a ona je u konačnici zbog toga i otišla.
15.1. Svjedokinja PII u svom je iskazu navela da 15 godina radi u Zračnoj luci Pula, najprije je bila zaposlena u službi P/O putnika, a od 2011. u službi opterećenja i balansa na radnom mjestu dispečera prometa. Osim toga, bila je i povjerenik za etiku, ali u tom dijelu nije bila posebno angažirana. Vezano za spajanje službe P/O putnika i službe opterećenja i balansa navela je da je riječ o dvije službe koje moraju surađivati, ali su po prirodi posla različite i odvojene. Nakon spajanja tih dviju službi, organizacijski se ništa nije promijenilo i one su nastavili djelovati kao i ranije. Nije joj poznato jesu li nakon spajanja službe održavale zajedničke sastanke, donosile zajedničke razvojne planove, jesu li imali zajedničke mailove. Nije se događalo da netko od radnika iz službe P/O putnika mijenja radnike u službi opterećenja i balansa ni obrnuto. Ona je inače bila član Sindikata Istre i Kvarnera, a 2020. kada se počelo govoriti o potpisivanju novog kolektivnog ugovora, u taj sindikat učlanili su se tužiteljica i njen suprug. Nakon što se HII učlanila, svjedočila je situaciji da je HII pristupila ĐI i rekla joj da se nije trebala učlaniti u sindikat i da se to neće dobro odraziti na njenu karijeru. Nedugo nakon toga njeno radno mjesto je ukinuto. U službi P/O putnika postojalo je radno mjesto voditelja službe, voditelja smjene, informatora-spikera te zemaljske domaćice I i II. Oni su očekivali da će HII biti raspoređena na radno mjesto voditelja smjene, ali joj je u konačnici ponuđeno radno mjesto zemaljske domaćice I. Međutim, HII joj je pričala da joj nije dozvoljeno da odrađuje poslove tog radnog mjesta, primjerice sjedila bi na informacijama i tada joj je rečeno da ne može tu raditi i slično. Branilo joj se i da radi neke jednostavne zadatke, to bi joj branile voditeljice smjene KI i PI, a koje su dobile upute od ĐI. Voditeljicama smjene je takve naredbe vezano za HII davala i nova voditeljica ZI, a jednom prilikom joj je PI rekla da se pokušala zbog toga suprotstaviti ZI, ali nije uspjela. Kao povjerenik za etiku ona je zaprimila prijavu tužiteljice vezano za ponašanje ZI i nekih drugih radnika prema njoj. Ona i pravnica pribavile su očitovanja od svih osoba navedenih u prijavi (PI, EI, KI i ŠI), ali ona je minimalno u tome sudjelovala, doslovno je pribavila očitavanja, proslijedila ih pravnici i ona je poduzimala daljnje radnje. Ne zna kakav je bio ishod, ali zna da su svi izbjegavali svoju odgovornost. Iz tužiteljičinih priča poznato joj je da se ona obraćala ŠI vezano za postupanje prema njoj, ali on nije ništa poduzeo. Smatra da je razlog za opisano postupanje prema HII njeno članstvo u Sindikatu Istre i Kvarnera, s kojim je direktorica bila u sukobu. Ona je također bila član Sindikata Istre i Kvarnera, ali problem su bili članovi koji su se naknadno učlanili, jer se postojala opasnost da taj sindikat stekne prevlast u odnosu na Nezavisni sindikat s kojim je direktorica bila u boljim odnosima.
15.2. Svjedokinja KI, koja je od 2012. kod tuženika zaposlena kao voditelj smjene P/O putnika, u svom je iskazu, osim sada već nespornih činjenica o ukidanju radnog mjesta tužiteljice, novom radom mjestu i osobama koje su (pored nje) bile voditelji smjene P/O putnika, navela da su oni svaki dan izrađivali kontrolne liste, odnosno popis radnih zadataka raspoređenih po službi. Kada je ZI postala voditeljica službe kontrolne liste postale su obveza, morale su ih sastavljati tjedan dana unaprijed i dostavljati njoj na kontrolu. Jednom prilikom, kada je ona sastavljala listu i HII odredila za rad na informacijama, po Ivaninoj uputi morala ju je maknuti s informacija i rasporediti ju na tzv. space. Ona joj nije obrazložila zašto to zahtjeva, a inače su ta urgiranja bila samo vezana za Bojanine zadatke, ne i za zadatke nekih drugih radnica. Poznato je da je II zahtijevala promjenu kontrolne liste vezano sa tužiteljicu i od PI i EI. Inače, u opis poslova zemaljske domaćice I spada vođenje putnika, registracija putnika, check in, space, ticket, informacije, odnosno priprema letova, aviona, praćenje check ina i slično. Vezano za Bojanin rad, potvrdila je da u njenom radu nije bilo ikakvih propusta. Nakon spomenute izmjene kontrolne liste EI, HII i ona su otišle kod ŠI vezano za postupanje prema HII, jer je on bio voditelj prometnog sektora i nadređen ZI. Međutim, nije im pružena nikakva zaštita. Poznato joj je da je HII podnijela tzv. pritužbu za mobing i da je radničko vijeće od nje zahtijevalo očitovanje na pritužbu, u kojem je ona napisala da je kontrolnu listu izmijenila na traženje ZI. Kada se FI vratila s porodiljinog, ona nije imala potrebne licence, zna da je jedno vrijeme radila bez licenca pa nije mogla obavljati gotovo ni jedan posao, a kasnije ju je obučila CI, nakon što je ona postala instruktor. Poznato joj je da se HII učlanila u Sindikat Istre i Kvarnera i pretpostavlja da je zbog toga imala neugodnosti, jer ne vidi druge razloge za takvo postupanje prema njoj.
15.3. Iz iskaza svjedoka HI, supruga tužiteljice, proizlazi da je u zračnoj luci bio zaposlen od 2002., najprije u prtljažnoj službi, a od 2009. do 2022. na radnom mjestu planera koji spada u kadrovsku službu. On i njegova supruga su se krajem 2020. ili početkom 2021. učlanili u Sindikat Istre i Kvarnera, a povod su bili pregovori vezani za Kolektivne ugovore. U tom periodu više ljudi se uključilo u Sindikat Istre i Kvarnera, taj sindikat imao je veći broj članova i kada su bili izbori za radničko vijeće predložili su njega jer su znali da je dobro upoznat sa situacijom i da je sa svima u dobrim odnosima. U konačnici su on i NI dobili izbore, a ona je postala predsjednik radničkog vijeća. Nakon toga, on je izabran i za predstavnika radnika u nadzornom odboru. Na dan izbora donesen je prijedlog odluke o ukidanju Bojaninog radnog mjesta, kao i neke druge odluke. Oni su intuitivno znali da je to zbog članstva u sindikatu, ali to nisu mogli sigurno potvrditi. U tom razdoblju se oko 20 ljudi učlanilo u Sindikat Istre i Kvarnera i danas većina ljudi više nije zaposlena kod tuženika. U jednom navratu on je zajedno s trećim članom radničkog vijeća, gospodinom ČI, išao kod ŠI, koji mu je neformalno rekao da se nisu trebali učlaniti u sindikat. U konačnici se radničko vijeće nije suglasilo s prijedlogom za ukidanje Bojaninog radnog mjesta, a na njeno radno mjesto postavljena je ZI, koja je već jednom ranije postavljena za koordinatora prometa, ali nije zadovoljila na probnom radu. Inače, radno mjesto voditelja nove službe ponuđeno je BI, a kako je on to odbio, na to radno mjesto postavljena je ZI. Služba P/O putnika i služba balansa su nastavile odvojeno funkcionirati, ništa se nije promijenilo, i dalje su postojala dva odvojena plana rada, čak nisu ni zamaskirali donošenjem jednog zajedničkog plana. Direktorica je opravdala donošenje takve odluke, navodeći da je to u cilju efikasnosti, učinkovitosti i štedljivosti. Njegova supruga je nakon reorganizacije postavljena na radno mjesto zemaljske domaćice I, a EI na radno mjesto voditelja smjene. HII je bila jedini instruktor u zračnoj luci pa je kao zemaljska domaćica školovala svoju šeficu, studente i sve ostale ljude. U konačnici je dala otkaz zbog degradiranja od strane ZI koja je od direktorice dobivala upute na kojem radnom mjestu mora raditi HII. Smatra da se HII moglo osposobiti za radno mjesto voditelja službe, odnosno omogućiti joj da stekne potrebne licence. Služba P/O putnika bila je mnogoljudnija u odnosu na službu balansa, u sezoni je u toj službi bilo zaposleno preko 50 ljudi, a u službi balansa 16-20. HII se u vezi postupanja prema njoj obraćala i ŠI, on joj je rekao da bi ona trebala biti voditelj službe ili bar voditelj smjene, ali je znao da direktorica na to neće pristati. Na upit tuženika je li kao član sindikata, radničkog vijeća i nadzornog odbora poduzimao ikakve pravne radnje s obzirom na to što su on i ostali radnici degradirani zbog članstva u sindikatu, odgovorio je da nije, konzultirao se s pravnicom koja je radila u sindikatu i pravnicom u zračnoj luci, razmišljalo se i o podnošenju kolektivne tužbe, ali u konačnici on nije htio ništa poduzimati kako bi zaštitio sebe i sačuvao svoje zdravlje i svoju obitelj. I njegovo radno mjesto je u konačnici ukinuto te mu je ponuđeno radno mjesto skladištara, a ukinuto je i radno mjesto voditelja službe transporta i održavanja gdje je bio zaposlen gospodin HJ, također član sindikata, kao i radno mjesto KJ.
15.4. Svjedokinja ĐI u svom je iskazu navela da je kod tuženika zaposlena od 1985., da je radila u službi P/O putnika i uredu direktora, a 2000. je vraćena u operativu i radila je na informacijama. Ujedno je bila sindikalni povjerenik. Neposredno prije COVID-a situacija na aerodromu se drastično mijenjala, razgovaralo se o sklapanju novog Kolektivnog ugovora, a kod tuženika su postojala dva sindikata i to Sindikat Istre i Kvarnera te Nezavisni sindikat. Kada je Sindikat Istre i Kvarnera odbio potpisati Kolektivni ugovor, ona je bila izvan sebe, jer je smatrala da je ono što je direktorica ponudila bilo više nego korektno, jer nije smanjila plaće već ukinula neka materijalna prava. Ona je zahtjeve Sindikata Istre i Kvarnera smatrala nerealnima u situaciji u kojoj su se zatekli, kada zbog COVID-a uopće nije bilo letova. Kako je većina članova Sindikata Istre i Kvarnera odlučila ići protiv direktorice, s čime se ona nije slagala, izašla je iz sindikata i povukla se od bilo kakvih sindikalnih aktivnosti. U tom razdoblju počelo je SIK-ovo inzistiranje da se njihovi zahtjevi prihvate i njoj su oni počeli nalikovati na sektu jer su se postavljali na način da tko god se s njima nije slagao bio je njihov neprijatelj. Uslijed svega toga direktorica je raskinula Kolektivni ugovor, pritom je objasnila sindikalistima koje poteze će povući, prva tri mjeseca imali su pune plaće i sve benefite, a nakon toga su počele mjere u vidu smanjenja plaća. U jednom trenutku HII je rekla da će se učlaniti u sindikat i ona joj je rekla da smatra da to nije pametno. Međutim, osporila je da je tužiteljici rekla da će zbog učlanjenja u sindikat loše proći. Direktorica je odlučila spojiti dvije službe, to su bile služba P/O putnika i služba P/O zrakoplova (opterećenje i balansa), koje su bile povezane i blisko su surađivale. I u prošlosti je bilo situacija da su radnici iz službe P/O zrakoplova dolazili u službu P/O putnika, ali su znali odbiti ispomoć jer to nije bila njihova služba. Da se to ne bi opet dogodilo direktorica je odlučila spojiti te dvije službe u jednu i odlučila je da će djelatnici koji prihvaćaju avione polagati licence za službu P/O putnika. Vezano za tu namjeru, pozvala je na razgovor II koji je bilo voditelj službe opterećenja i balansa i on je prihvatio biti voditelj nove službe. Par dana nakon toga nastala je drama jer je tužiteljici priopćeno da više nije voditeljica stjuardesa. Najveću dramu radili su NI i tužiteljičin suprug. Nakon toga ni II nije htio prihvatiti novu poziciju, a ona mu je na traženje direktorice telefonskim putem rekla da smatra da bi to trebao prihvatiti. Direktorica je nastavno to mjesto ponudila kolegici ZI koja je radila kao šef prometa i za to radno mjesto imala potrebne uvjete. Tužiteljici je ponuđeno radno mjesto zemaljske domaćice, ona je to prihvatila, ali je bila ljuta na sve za koje je smatrala da su je trebali podržati, a nisu. Nije joj ponuđeno radno mjesto voditelja smjene jer je ono bilo popunjeno, tada su bila tri voditeljice i to KI, FI koja je bila na porodiljinom i mijenjala ju je EI te PI. Kada je EI ponuđeno radno mjesto voditelja smjene, HII to nije ponuđeno, jer je ona bila na bolovanju zbog djeteta, ne zna je li bila riječ o dugotrajnom bolovanju. Vezano za doček britanske agencije, pojasnila je da je toga dana bilo dogovoreno snimanje za koje su uvijek bile birane atraktivne stjuardese. Oni su se dogovorili da će jedna djevojka biti na informacijama, a EI je tu odluku promijenila postavivši na informacije HII, na što je ona (svjedokinja) reagirala, ali ne iz razloga jer je na informacijama bila HII, već iz razloga što je EI postupila protivno dogovoru. Također, od strane HII se često povlačila priča da se njoj brani da radi na informacijama, ali ta priča bila je neistinita, a posebno je neistinito to da se time bavila direktorica. Od HII se jednostavno očekivalo da u okviru svog radnog mjesta odradi posao na space-u jer je za to imala potrebne licence, dok se za informacije nisu tražile nikakve licence. Vođenje novoosnovane službe preuzela je ZI koja je bila zadužena za dijeljenje radnih zadataka. Ona se u svom radu dobrim dijelom oslanja na šeficu smjene PI. Djelatnici službe P/O zrakoplova nikada nisu imali licence za službu P/O putnika, a te licence stekli su naknadno, nakon reorganizacije. Poznato joj je da je ZI u svom radu jednom negativno ocijenjena. Poznato joj je da je tužiteljica podnijela pritužbu etičkom povjerenstvu, ali ne zna na koji način je to završilo. Ona je sa svojim prijateljima stvorila klimu u kojoj je bilo nemoguće raditi, nitko joj se nije smio obratiti, komentirala je tko je gdje parkirao, tko je pozdravio direktoricu i slično, općenito je svaki potez nailazio na njen otpor, a zbog toga su svi ispaštali. Na tužiteljičin rad žalili su se policija i carina zbog načina na koji je s njima komunicirala, ali o tome nema pisanih tragova.
15.5. Iz iskaza svjedoka ŠI utvrđeno je da je on voditelj prometnog sektora, to je pozicija koja je odgovorna za sve službe u prometnom sektoru, što uključuje službu koordinatora prometa, službu opterećenja, i P/O putnika, službu PD kontrole, službu transporta, P/O prtljage, spasilačko-vatrogasnu službu te službu spremačica. Do spajanja službe opterećenja i balansa i službe P/O putnika došlo je najvećim razlogom zbog COVID pandemije. Napomenuo je da to nije prva služba koja je spojena, pa tako spasilačko-vatrogasna služba vodi i tehnički prihvat zrakoplova, služba prtljage obavlja dio poslova vezano za službu lost and found i tako dalje. Odluku o spajanju donijela je direktorica društva, koja donosi sve odluke vezano za organizacijsku strukturu. Uspoređujući navedene službe naveo je da je posao službe opterećenja i balansa kompleksniji, oni su "mozak operacije", dok je posao službe P/O putnika inferiorniji i smatra da je iz tog razloga radno mjesto voditelja novoosnovane službe ponuđeno BI koji je bio voditelj službe opterećenja i balansa, koji u konačnici to nije prihvatio. Drugi izbor za voditelja službe bila je ZI koja je imala višegodišnje iskustvo i rad u službi opterećenja i balansa te je udovoljavala uvjetima koje je propisala kadrovska služba. Nakon što je tužiteljica ostala bez svog radnog mjesta, on je s njom o tome razgovarao. Na upit iz kojeg razloga ona nije postavljena na radno mjesto voditelja smjene, odgovorio je da je to radno mjesto bilo popunjeno. Nakon što je tužiteljica prihvatila radno mjesto zemaljske domaćice, ne sjeća se da mu se itko obraćao vezano za postupanje prema njoj. Potvrdio je da su mu se jednom prilikom obratile KI, EI i tužiteljica, one su htjele iskazati nezadovoljstvo radom nove voditeljice ZI, ali se detalja o tome ne sjeća. Nije mu poznato da je tužiteljica podnosila pritužbe etičkom povjerenstvu. Vezano za ZI potvrdio je da je ona jednom bila negativno ocijenjena, i to kada je bila izabrana za radno mjesto koordinatora prometa, gdje nije zadovoljila na probnom radu te je vraćena u službu opterećenja i balansa. Međutim, to joj ne zatvara vrata za nekakva daljnja napredovanja. Nakon spajanja djelatnici službe opterećenja i balansa pomažu na prihvatu putnika Croatia Airlinesa, a uslijed toga služba P/O putnika može imati manji broj izvršitelja. Djelatnici službe P/O putnika nemaju licencu za službu opterećenja i balansa, jer je to sasvim druga vrsta posla, što ne znači da u budućnosti možda neće proći adekvatno školovanje. Moguće je da se osoba zaposli na nekom radnom mjestu pa tek tada stekne licence. Vezano za EI, nije mu poznato na kojem radnom mjestu je ona bila zaposlena prije reorganizacije jer je često bila zamjena za nečiji porodiljini. Bila je zaposlena na mjestu voditeljice smjene kada je nekog mijenjala na porodiljinom dopustu. FI vratila se s porodiljinog nakon reorganizacije, nije imala potrebne licence jer u prosincu 2021. kada se vratila nije bilo školovanja, a licencu je ponovno stekla u veljači 2022., nakon što je odradila potrebne sate. U to vrijeme HII je imala potrebne licence za voditelja smjene, ali je u dva navrata koristila godišnji odmor. Misli da se HII nije moglo ponuditi stjecanje potrebnih licenci za službu opterećenja i balansa, to je dosta kompleksan posao. Za licencu težine i uravnoteženja zrakoplova potrebno je oko 150 sati, a za licencu kontrole opsluživanja zrakoplova 180 sati. ZI imala je potrebne licence, stekla ih je prije reorganizacije. Nije mu poznato je li tužiteljica zbog učlanjenja u sindikat imala problema. Tužiteljica mu se obratila i izrazila nezadovoljstvo pozicijom na koju je postavljena nakon reorganizacije, ali mu se nije požalila da se na voditeljicu smjene vrši pritisak da se ona ne postavlja na šalter informacija. Osporio je da bi tužiteljici rekao da ima posla s mentalno poremećenim osobama, a moguće je da joj je rekao neka se o svemu pisano očituju. Ne sjeća se je li od njega zatraženo ikakvo pisano očitovanje vezano za tužiteljičinu prijavu povjereniku za etiku, ali dopušta tu mogućnost.
15.6. PI je od 2017. zaposlena na radnom mjestu voditeljice smjene P/O putnika, radila je s tužiteljicom i njeno radno mjesto se reorganizacijom nije promijenilo. Na upit je li nakon reorganizacije dobila nekakve upute od strane direktorice, AI ili nekih trećih osoba vezano za postupanje prema tužiteljici, odgovorila je da nije, ali je voditeljica ZI zahtijevala da se tužiteljici dodjeljuju točno određeni radni zadaci. Ponekad je to bilo vezano i za ostale radnike, ali najčešće za tužiteljicu, razlog joj nije poznat. To nisu bile situacije da bi BI tužiteljicu postavljala na teže ili lakše poslove, jednostavno bi promijenila odluku o tome gdje će ona raditi, ali ti radni zadaci bili su unutar tužiteljičinog radnog mjesta i licenci koje je posjedovala. Kada bi se dogodila takva situacija od strane tužiteljice je bilo negodovanja, ali bi ona usprkos tome odradila posao. Poznato joj je da se tužiteljica u jednom trenutku obratila ŠI. Inače kontrolne liste sastavljaju voditeljice smjene i one služe tome da svaki djelatnik zna što treba raditi taj dan i koji su njegovi radni zadaci, ali to nužno ne znači da taj djelatnik toga dana neće raditi i nešto drugo. Kontrolne liste sastavljaju se dugi niz godina i nadređeni se obično u to nisu miješali do dolaska ZI. Potvrdila je da je ZI od nje jednom tražila da mijenja kontrolnu listu vezano za HII. Neposredno prije reorganizacije voditeljice smjene P/O putnika bile su ona i KI, HII je bila voditelj službe, FI je bila na porodiljinom, dok je EI bila zaposlena na radnom mjestu zemaljske domaćice FI vratila se s porodiljinog nakon reorganizacije i EI je bila voditelj smjene dok ona nije položila licence, dok je HII vraćena na mjesto zemaljske domaćice I. Nije joj poznato zašto joj nije ponuđeno radno mjesto voditelja smjene. Poznato joj je da se HII učlanila u sindikat, ali ne zna je li zbog toga imala kakvih problema na poslu. Od spajanja službi oni održavaju zajedničke sastanke s ZI jednom tjedno ljeti, zimi rjeđe. Radnici nekadašnje službe P/O zrakoplova imaju licence za P/O putnika i na dnevnoj bazi uskaču u poslove P/O putnika. Misli da radnici P/O putnika nemaju licence za P/O zrakoplova. Vezano za situaciju dočeka British Airways-a, navela je da je ona s ZI i ĐI dogovorila da će na informacijama biti PJ, tako je pisalo i u kontrolnim listama, a kasnije je EI to izmijenila i postavila tužiteljicu. Kasnije joj je PJ rekla je da ju je HII zamolila da se makne i otiđe na check in kako bi ona bila na informacijama. Poznato joj je da je tužiteljica podnijela pritužbu povjereniku za etiku, vezano za to je i ona pisala očitovanje, ali ne zna kako je to u konačnici završilo.
15.7. Iz iskaza svjedoka TI proizlazi da je od 2017. do 2020. bio je zaposlen u službi opterećenja i balansa, od srpnja 2020. do kraja travnja 2021. radio je u službi P/O putnika, a u svibnju 2021. je raspoređen na radno mjesto koordinatora prometa koje poslove i aktualno obavlja. Vezano za odluku o reorganizaciji uslijed koje su spojene dvije službe, direktorica im je na skupu radnika rekla da je do spajanja došlo zbog racionalizacije posla. Naveo je da je član Nezavisnog sindikata Zračne luke Pula te da zbog članstva u sindikatu nije imao nikakvih problema, a nije mu poznato ni da bi tužiteljica imala problema zbog članstva u sindikatu. Problemi među sindikatima nastali su glede pregovora za sklapanje novog kolektivnog ugovora. U konačnici je kolektivni ugovor raskinut, nakon čega se pristupilo novim pregovorima, koji su bili dugotrajni, ali su rezultirali sklapanjem novog Kolektivnog ugovora. Kada je tužiteljica vraćena na radno mjesto zemaljske domaćice, on više nije bio u službi P/O putnika pa o tome nema neposrednih saznanja. Inače, služba P/O putnika i opterećenja i balansa su nekada davno bile povezane, kako je počeo rasti promet ta je povezanost slabila, a ponovnim smanjenjem obujma posla zbog pandemije došlo je do spajanja službi te je osoblje službe opterećenja i balansa obučeno za službu P/O putnika kako bi se na taj način moglo racionalizirati poslovanje. Dok je radio u službi P/O putnika, njemu je tužiteljica bila neposredno nadređena. Na upit je li bilo nekih problema u njenom radu, odgovorio je da je 2019. uslijed nekih događaja nezadovoljstvo u službi P/O putnika kulminiralo u toj mjeri da je morala intervenirati voditeljica kadrovske službe i voditelj sektora. Problem je bio u neravnomjernoj raspodjeli radnog vremena, neravnomjernom dodjeljivanju radnih zadataka, a to je bilo sve vezano za tužiteljicu, jer je ona bila voditeljica službe. U tom razdoblju on je bio zaposlen u službi opterećenja i balansa. Poznato mu je da je tužiteljica nakon reorganizacije vraćena na radno mjesto zemaljske domaćice, na tom radnom mjestu je i on jedno vrijeme radio i obavljao zadatke tog radnog mjesta, neovisno o tome što je imao stručnu spremu i znanje za neke druge poslove. Također, obavljao je iste poslove kao neki radnici koji su došli nakon njega, to su sve radni zadaci unutar jednog radnog mjesta.
15.8. Svjedok VI u zračnoj luci zaposlen je 26 ili 27 godina i trenutno je na radnom mjestu koordinatora prometa i nadređen mu je ŠI. Služba P/O putnika i služba opterećenja i balansa su zapravo dvije razdvojene službe, iako imaju jednog voditelja te određeni radnici imaju licence za obje službe pa po potrebi uskaču u rad druge službe. Na upit imaju li te dvije službe nakon reorganizacije zajedničke sastanke, planove ili dogovore, odgovorio je da nemaju. Tužiteljica je prije reorganizacije bila voditeljica službe P/O putnika i njemu nije poznato zašto joj nakon reorganizacije nisu ponudili radno mjesto voditelja smjene. Koliko je njemu poznato, voditeljice smjene bile su PI, KI i UI. HII mu se požalila da joj nije ponuđeno radno mjesto voditelja smjene te da je voditeljica službe dala zapovjedi da ona ne radi na informacijama. On je jednom prilikom svjedočio tome da je HII maknuta s informacija, ali mu nije poznat razlog. Vezano za taj događaj PI mu se požalila da je napravila plan rada, a da je njena nadređena ZI intervenirala u taj raspored i maknula HII s informacija. PI mu je spominjala i druge slučajeve, primjerice da bi ona napravila dvotjedni plan rada i da bi ZI taj plan promijenila, ali ne zna na koje se radnike to odnosilo. Vezano za dobivanje licenci, kad bi netko počeo raditi na nekom radnom mjestu obično je bio pod kontrolom dok ne stekne potrebnu licencu. Koliko mu je poznato nije bilo uobičajeno da bi se nekog postavilo na neku funkciju ako za to nije imao stečenu licencu, osim ako bi taj radnik bio u pratnji odnosno pod kontrolom radnika s potrebnom licencom. Licenca se stječe u dva dijela, prvi je usmeni dio i ta licenca se može steći odmah, ali nakon toga slijedi "on job training" kada radnika netko prati i ocjenjuje njegov rad, za taj trening je propisan određen broj sati i to obično traje par mjeseci, ali nije siguran. Te licence obnavljaju se svake tri godine, a postupak obnove licence kraći je od postupka stjecanja. Poznato mu je da se HII učlanila u Sindikat Istre i Kvarnera i pretpostavlja da je zbog toga imala neugodnosti, jer je mnogo ljudi prešlo u taj Sindikat i većina njih više ne radi u Zračnoj luci. On je također član tog sindikata.
15.9. Svjedokinja SI bila je zaposlena na radnom mjestu zemaljske domaćice od 2017. do ožujka 2023., a tužiteljica joj je kao voditeljica službe P/O putnika bila nadređena. Poznato joj je da je njeno radno mjesto voditelja službe ukinuto i da je ona vraćena na radno mjesto zemaljske domaćice, ali joj nije poznat razlog. Nakon spajanja njoj je bila nadređena ZI. Poznato joj je da je tužiteljica bila član sindikata, misli da je zbog toga imala problema jer joj se na to požalila, ali se detalja ne sjeća. Ona se također željela učlaniti u sindikat, ali je potom odustala zbog pritiska EJ, djelatnice tužitelja, koja joj je rekla da se nije smjela učlaniti u sindikat.
15.10. Svjedok MI u svom je iskazu naveo da je zaposlen kod tuženika, ali odrađuje otkazni rok, jer mu 28. siječnja 2025. prestaje radni odnos. Kod njega se dogodio isti modus operandi kao i kod tužiteljice, na način da se uprava rješava ljudi koji im ne odgovaraju, a razlozi za to nisu poslovne, već osobne prirode. Inače je zaposlen u službi trgovine te nije upoznat s detaljima tužiteljičinog radnog mjesta i službe u kojoj je radila, ali mu je dobro poznat način rada direktorice. Ona se kroz promjenu sistematizacije rješava radnika koji joj ne odgovaraju na način da ukine njihovo radno mjesto i ponudi im novi ugovor, odnosno degradira ih, a radnici obično to ne žele prihvatiti. Poznato mu je da je tužiteljičino radno mjesto ukinuto uslijed spajanja dviju službi, ne zna koje radno mjesto joj je ponuđeno, ali zna da je bila degradirana. Ne sjeća se da mu se tužiteljica konkretno na nešto požalila, cijela situacija oko ukidanja njenog radnog mjesta se brzo dogodila i on u to nije bio involviran, ali smatra da je razlog tome učlanjenje u sindikat. On je također bio član SIK-a, učlanio se radi zaštite svojih prava, ali je brzo završio na "listi za odstrjel". To se jednostavno vidjelo i osjetilo u zraku. Njemu nitko nije spočitao učlanjenje u sindikat niti rekao da se nije trebao učlaniti, ali iz aviona se vidjelo da ima drugačiji tretman zbog toga. Primjerice, njemu je direktorica bila izravno nadređena, ali komunikacije između njih gotovo da nije bilo ili bi od nje dobivao neke glupe zadatke, primjerice da u studenom napravi raspored svih radnika do ožujka sljedeće godine, a rasporedi su se obično radili dva tjedna unaprijed. Takav zadatak dobio bi samo on. On je od siječnja 2021. do nedavno bio na bolovanju zbog zdravstvenih problema i kad se htio vratiti saznao je da je u međuvremenu na njegovo radno mjesto zaposlena druga osoba kao voditelj poslova, a njemu je ponuđeno radno mjesto voditelja smjene. Smatra da je to zbog članstva u sindikatu, a osim njemu i tužiteljici to se dogodilo još HJ, voditelju održavanja, tužiteljičinom suprugu HI, voditeljici marketinga IJ i tako dalje. Nije svima otkazan ugovor iz istog razloga, ali je uvijek bila riječ o osobnim, a ne poslovnim razlozima.
15.11. ČI u svom je iskazu naveo da je zaposlen kod tuženika od svibnja 1997., a trenutno je voditelj smjene Spasilačko-vatrogasne službe i P/O zrakoplova. U razdoblju kada je tužiteljica dobila otkaz bio je član radničkog vijeća, a sada je predsjednik. Vezano za tužiteljičin otkaz i njen status u Zračnoj luci, naveo je da je s njom kontaktirala predsjednica radničkog vijeća NI i obavještavala ih o svemu. Radilo se o spajanju dviju službi i on je mišljenja da to nije bilo potrebno, ali mu nije poznat razlog zbog kojeg je uprava tako odlučila. Uprava je spajanje dviju službi opravdavala organizacijom posla, uz napomenu da je u vrijeme reorganizacije komunikacija radničkog vijeća s upravom bila jako teška i u pravilu se odvijala putem maila. Odnosi među članovima radničkog vijeća bili su dobri, a kada je radničko vijeće uskratilo suglasnost za spajanje dviju službi, ta odluka bila je jednoglasna. U Zračnoj luci djelovala su dva sindikata. SIK je prilično oštro nastupao prema upravi, dok Nezavisni sindikat nije imao takav pristup zbog bojazni da će kolektivni ugovor pasti što se u konačnici i dogodilo. Dakle, ta dva sindikata bila su u sukobu. Na upit je li poslodavac zamjerao radnicima članstvo u SIK-u naveo je da misli da je, iako to ne može tvrditi. Poznato mu je da je tužiteljica bila član SIK-a, pričalo se da zbog toga ima problema, ali on to ne može tvrditi. On je član Nezavisnog sindikata i zbog toga nije imao problema. Nakon reorganizacije, voditeljica dviju službi bila je ZI, ali je zapravo šefica službe P/O putnika bila PI, zaposlena na radnom mjestu voditelja smjene. Ona je faktički radila posao koji je prije reorganizacije obavljala voditeljica službe P/O putnika, ali nikada nije potpisala ugovor za to radno mjesto. Radnici službe opterećenja i balansa zrakoplova su povremeno, u slučaju manjka radnika, uskakali u službu P/O putnika. Kada su 1. prosinca 2024. te dvije službe ponovno razdvojene, rečeno im je da se potreba za razdvajanje tih službi javila s rastom prometa.
15.12. Svjedokinja EI je u svom iskazu navela da je kod tuženika od 2003. do 2022., kada je dala otkaz, bila zaposlena na radnom mjestu zemaljske domaćice. Radila je u službi P/O putnika kao zemaljska domaćica, a u dva navrata mijenjala je kolegice PI i KII na radnom mjestu voditelja smjene. U vrijeme reorganizacije bila je zaposlena na radnom mjestu zemaljske domaćice, a tužiteljica je bila zaposlena kao voditelj službe P/O putnika, koja služba je ukinuta i spojena sa službom opterećenja i balansa. Unatoč tome što su spomenute dvije službe spojene i dalje su odvojeno funkcionirale, nikad nisu imale zajedničke sastanke, zajedničke planove rada, zajednički mail ni telefon. Radnici jedne službe nisu nikad uskakali na rad u drugu službu niti su imali licence za rad u drugoj službi. I nakon reorganizacije svaka služba donosila je plan rada za sebe. Tužiteljica je bila voditelj službe P/O putnika, a nakon spajanja ponuđeno joj je radno mjesto zemaljske domaćice, iako su svi očekivali da će joj ponuditi radno mjesto voditelja smjene za koje je imala potrebne licence. Licence za službu opterećenja i balansa mogla je steći u kratkom vremenu, takva je i bila praksa poslodavca. ZI postala je voditelj nove službe iako ona nije imala potrebne licence za službu P/O putnika. Poznato joj je da je ona u prošlosti bila negativno ocijenjena i da nije zadovoljila na probnom radu. Nakon reorganizacije njoj je ponuđeno radno mjesto voditelja smjene koje je trebalo biti ponuđeno HII. Ispričala je da ju je kolegica ĐI pozvala na razgovor i rekla joj da će je predložiti za voditelja smjene te joj savjetovala da prihvati tu poziciju. Ujedno je komentirala da će HII vidjeti kako je to kad su joj prijateljice nadređene i kad se loše ponašaju prema njoj. Smatra da je to zbog Bojaninog učlanjenja u sindikat i čula je da je direktorica poludjela jer su se određene kolege učlanile u sindikat. Kada je postala voditelj smjene, DII se prema njima ponašala kao da su smeće, bila je bahata i bezobrazna. On nje je zahtijevala određena izvješća koja ranije nikad nisu tražena niti je za time bilo potrebe, ona bi ostajala prekovremeno da ispuni njene zahtjeve, taj rad joj nije bio plaćen, a ona u konačnici to ne bi ni pogledala. U odnosu na HII, od nje su zahtijevali da bude zatvorena u spaceu, nije smjela izlaziti na prihvat putnika, na šalter informacija i slično. Kada se FI vratila na posao nakon porodiljnog, ona nije imala potrebne licence za voditelja smjene. Dok je kao voditelj smjene bila nadređena HII, bila je zadovoljna njenim radom, nitko se nije žalio na njen rad, dok joj se ona žalila na postupanje DII. U vezi toga one su zajedno otišle kod šefa prometa ŠI, on ih je saslušao, rekao da imaju posla s luđacima, ali u konačnici nije poduzeo ništa. Misli da je HII podnosila i pisane pritužbe poslodavcu, ali se u vezi toga nije ništa poduzelo. Ona je dala otkaz 2022. jer se nad njom vršio mobing, odnosno ZI i ĐI su od nje zahtijevale da vrši mobing nad ostalim radnicima, tražeći da određenim radnicima zabrani raditi ono što je bio njihov posao, primjerice da budu na šalteru informacija te da ih stavi u space, odnosno prostoriju iza check in-a gdje vrše prihvat podataka. Rad u spaceu ulazio je u opis poslova zemaljske domaćice, ali nije samo to bio posao zemaljske domaćice, već je on uključivao rad na šalteru informacija, prihvatu putnika i slično, dakle rad na mjestu gdje si viđen i komuniciraš s putnicima, a HII očito nije smjela biti viđena. Takvo postupanje bilo je samo u odnosu na HII, a nije za to postojao nikakav opravdani razlog, na njen rad se nitko nije žalio, ona je bila radišna i suradljiva i svi su bili šokirani time kako se u odnosu na nju postupa.
16. Analizirajući iscrpne iskaze saslušanih svjedoka te uspoređujući ih međusobno, kao i s ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka, uočena je razlika u iskazivanju između svjedoka koji su i aktualno zaposleni kod tuženika te onih kojima je radni odnos kod tuženika prestao. Potonji su u svojim iskazima u pravilu nastupali slobodnije te se nisu ustručavali iznijeti i osobne stavove o stanju u društvu tuženika, međuljudskim odnosima, odnosima s nadređenima, odlukama donesenim od strane tuženika, njihovoj opravdanosti, kao i o pozadini i motivima donošenja takvih odluka. S druge strane, svjedoci koji su i dalje u radnom odnosu kod tuženika u pravilu su iskazivali opreznije i umjerenije, što sud povezuje s razumljivim odnosom lojalnosti i podređenosti u odnosu na poslodavca. Sud je, nadalje, uzeo u obzir i osobni odnos pojedinih svjedoka prema strankama u postupku. Tako je svjedok HI suprug tužiteljice te je stoga nesporno zainteresiran za ishod spora, dok je svjedokinja NI, kako sama navodi, njena bliska prijateljica, koja se, pored toga, očito nije slagala s odlukama tuženika, zbog čega je u konačnici i sama dala otkaz. S druge strane, u iskazivanju svjedokinje AI primjetan je izrazit odnos lojalnosti prema tuženiku kao poslodavcu te osobito pozitivan stav, čak i divljenje, prema zakonskoj zastupnici tuženika, što se očituje u podržavanju njezinih poslovnih odluka, moguće i zbog činjenice da je ona promjenom organizacijske strukture u travnju 2021. unaprijeđena s radnog mjesta zemaljske domaćice na radno mjesto glasnogovornice zračne luke. Pored imenovanih, svi ostali svjedoci jesu, ili su bili, dugogodišnji zaposlenici tuženika pa su im dobro poznati odnosi i okolnosti u vrijeme donošenja osporavanih odluka. Većina svjedoka ima izražen stav o opravdanosti promjene organizacijske strukture, koja je rezultirala ukidanjem tužiteljičinog radnog mjesta i o novom ugovoru koji je tužiteljici ponuđen. Međutim, kao što je ranije obrazloženo (u točki 11. obrazloženja), Odluka o promjeni organizacijske strukture kojom je ukinuto tužiteljičino radno mjesto, kao i odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, predstavljaju poslovne odluke poslodavca u koje sud nije ovlašten ulaziti niti ocjenjivati njihovu opravdanost. Stoga se iskazi svjedoka neće cijeniti u dijelu u kojem su izražavali svoje subjektivne stavove o (ne)opravdanosti Odluke o promjeni organizacijske strukture, o potrebi i opravdanosti spajanja službe opterećenja i balansa zrakoplova i službe P/O putnika, kao ni o sposobnostima tužiteljice za obavljanje poslova voditelja novoosnovane službe ili voditelja smjene (koja radna mjesta joj nisu ni ponuđena). Iskazi svjedoka cijenit će se samo u pogledu pitanja relevantnih za ovaj postupak, odnosno radi ocjene je li donošenje Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora posljedica diskriminatornog postupanja prema tužiteljici zbog njenog učlanjenja u sindikat.
16.1. Isto tako, iako su pojedini svjedoci iskazivali o ponašanju nadređenih (posebno ZI) prema tužiteljici nakon donošenja odluke o otkazu, odnosno nakon što je tužiteljica prihvatila ponudu poslodavca i sklopila ugovor o radu za radno mjesto zemaljske domaćice, valja ukazati da je predmet ovog postupka utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, a ne zaštita od diskriminacije i uznemiravanja na radu koje se, prema navodima tužiteljice, nastavilo i nakon odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Naime, tužiteljica je u smislu čl. 17. ZSD bila ovlaštena (u ovom ili zasebnom postupku) zahtijevati zaštitu od diskriminacije i uznemiravanja, ali to nije učinila. Kako je sud vezan tužbenim zahtjevom (usmjerenim na utvrđenje nezakonitosti otkaza i vraćanje na rad), to se neće posebno upuštati u ocjenu je li u postupanju tuženika nakon poslovno uvjetovanog otkaza bilo elemenata diskriminacije, već na utvrđenje je li sama odluka o otkazu posljedica diskriminatornog postupanja tuženika.
17. Na temelju izvedenih dokaza, stav je ovoga suda da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je odluka o otkazu rezultat diskriminacije zbog njenog učlanjenja u Sindikat Istre i Kvarnera. Naime, ona je na te okolnosti predložila saslušanje većeg broja svjedoka, od kojih neki zaista smatraju da je odluka o spajanju dviju službi i novom radnom mjestu koje je tužiteljici ponuđeno motivirana njenim učlanjenjem u sindikat. Tako je svjedokinja NI u svom iskazu, nakon što je obrazložila svoje neslaganje s promjenom organizacijske strukture, ukidanjem tužiteljičinog radnog, mjesta i novom ugovoru koji je tužiteljici ponuđen (s kojim odlukama se nije slagala ni osobno, ni kao član radničkog vijeća), zaključila da je odluka o spajanju navedenih službi osobne prirode, odnosno posljedica učlanjenja tužiteljice u "pogrešan" sindikat (SIK), ističući da joj je to u razgovoru potvrdila i AI, koja ja navela da će to spajanje trajati samo šest mjeseci i da su službe spojene samo da se "makne" tužiteljica. Iz iskaza svjedokinje NII proizlazi da je svjedočila situaciji kada je tužiteljici, nakon učlanjenja u sindikat, pristupila AI rekavši joj da se nije trebala učlaniti u sindikat i da će se to odraziti na njenu karijeru, a nedugo nakon toga je njeno radno mjesto ukinuto. Svjedokinja AI opovrgnula je takve navode, priznajući da se otvoreno nije slagala s tužiteljičinim učlanjenjem u sindikat, jer je zahtjeve toga sindikata smatrala nerealnima u okolnostima smanjenja poslovanja. Međutim, osporila je da bi tužiteljici rekla da će loše proći zbog učlanjenja u sindikat. Pojasnila je da su služba P/O putnika i služba opterećenja i balansa povezane i blisko surađuju, a odluka o njihovom spajanju bila je motivirana time da radnici iz službe opterećenja i balansa zrakoplova mogu uskakati u službu P/O putnika, jer u navedenom razdoblju nisu zapošljavali sezonske radnike. Svjedok HI, tužiteljičin suprug, naveo je da su oni "intuitivno znali" da je ukidanje tužiteljičinog radnog mjesta posljedica učlanjenja u sindikat, da mu je to neformalno rekao i ŠI, ali to nisu mogli sa sigurnošću tvrditi. Svjedokinja KI također pretpostavlja da je tužiteljica imala neugodnosti zbog članstva u sindikatu, jer je od tada "sve krenulo nizbrdo", između ostaloga, ona više nije bila voditeljica službe. Svjedok VI, iako o tome nema neposrednih saznanja, pretpostavlja da je tužiteljica imala neugodnosti zbog učlanjenja u Sindikat Istre i Kvarnera, jer većina radnika koji su prešli u taj sindikat više nije zaposlena u zračnoj luci. On je također član tog sindikata. Svjedok MI radi u sektoru trgovine te nije upoznat s detaljima tužiteljičinog radnog mjesta, ali na temelju svog iskustva smatra da je tužiteljica degradirana zbog članstva u sindikatu, jer da se direktorica na taj način (promjenom sistematizacije, ukidanjem radnih mjesta i ponudom novog ugovora za niže radno mjesto) rješava radnika koji joj ne odgovaraju. Naveo je da se, osim tužiteljici, jednako dogodilo i njemu, tužiteljičinom suprugu HI, HJ, IJ i drugima. ČI, član radničkog vijeća koje se nije suglasilo s odlukom o spajanju dviju službi i odlukom o ukidanju tužiteljičinog radnog mjesta, smatra da se tužiteljici zamjeralo članstvo u sindikatu, ali to ne može tvrditi. Svjedokinja DJ misli da je tužiteljica imala problema zbog članstva u sindikatu jer joj se na to sama požalila. Potvrdila je da se i ona željela učlaniti u sindikat, ali je od toga odustala zbog pritiska druge djelatnice NJ, koja se usprotivila njenom članstvu.
17.1. Iz iskaza svih spomenutih svjedoka razvidno je da većina njih nema neposredna saznanja o motivima poslodavca za spajanje dviju službi i ukidanje tužiteljičinog radnog mjesta, već iznose svoje subjektivne dojmove ili pretpostavke o tome da je takva odluka posljedica tužiteljičinog učlanjenja u sindikat (navodeći da su "intuitivno znali" da je to razlog, da je "od tada sve krenulo nizbrdo" te da većina članova SIK-a više nije zaposlena kod tuženika), dok neki svjedoci (NI i PII) svoje zaključke potkrjepljuju izjavama AI, koja je te izjave opovrgnula. Stav je ovoga suda da navedeni iskazi, koji se temelje na subjektivnom dojmu, pretpostavkama, vlastitim zaključcima ili na "onome što im je rečeno", u nedostatku neke konkretnije činjenične podloge, ne predstavljaju pouzdanu osnovu za utvrđivanje diskriminacijske namjere.
18. Tužiteljica je u ovom postupku trebala učiniti vjerojatnim da je odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora posljedica diskriminacijskog postupanja tuženika zbog njenog učlanjenja u sindikat. Međutim, vjerojatnost diskriminacijskog postupanja sud ne može utvrditi samo na temelju nečijeg mišljenja, pretpostavke ili dojma, već je tužiteljica bila dužna dokazati da je u odnosu na druge usporedne radnike stavljena u nepovoljan položaj i učiniti vjerojatnim da je nepovoljno postupanje uvjetovano navedenom diskriminatornom osnovom (članstvom u sindikatu), a što tužiteljica nije učinila. Naime, spornom Odlukom o promjeni organizacijske strukture koja je stupila na snagu 21. travnja 2021., osim tužiteljičinog radnog mjesta, ukinuta su još dva radna mjesta, i to radno mjesto voditelja službe opterećenja i balansa zrakoplova, na kojem je bio zaposlen II, te radno mjesto voditelja službe operativnog održavanja, na kojem je bio zaposlen DI. Imenovani radnici također su dobili poslovno uvjetovani otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, a ukidanje njihovih radnih mjesta nije povezano, niti tužiteljica to tvrdi, s članstvom u sindikatu pa sudu nije vjerojatno da bi Odluka o promjeni organizacijske strukture, kojom je ukinuto više radnih mjesta, bila motivirana time da se tužiteljica kazni zbog učlanjenja u sindikat. Valja ukazati i da su pojedini svjedoci spominjali još neke radnike kojima je zbog članstva u sindikatu prestao radni odnos (HI, HJ, IJ, RI i dr.). Međutim, tužiteljica nije dokazala da su imenovani radnici zaista bili članovi Sindikata Istra i Kvarnera (nije dostavili niti predložila podatak da se pribavi popis članova Sindikata Istre i Kvarnera), kada su se učlanili ni na koji način im je prestao radni odnos i dr., a na temelju kojih dokaza bi sud eventualno mogao zaključiti je li tužiteljica dovedena u nepovoljan položaj zbog članstva u sindikatu. Zaključno, na temelju izvedenih dokaza, tužiteljica nije učinila vjerojatnim diskriminatorno postupanje tuženika prilikom promjene organizacijske strukture, ukidanja njenog radnog mjesta i ponude novog ugovora, odnosno nije učinila vjerojatnim da su ona i ostali članovi sindikata različito tretirani upravo zbog učlanjenja u sindikat.
19. Sud ni u ponuđenom radnom mjestu zemaljske domaćice I ne nalazi elemente diskriminacije i šikanoznog postupanja tuženika.
19.1. Prije svega valja reći da uslijed ukidanja radnog mjesta voditelja službe P/O putnika, na kojem je tužiteljica bila zaposlena, nije postojala obveza tuženika da tužiteljici ponudi ugovor o radu za radno mjesto voditelja novoformirane službe (Službe opterećenja i balansa zrakoplova i P/O putnika). Autonomno je pravo tuženika novo radno mjesto ponuditi radniku kojeg odabere, slijedom čega nisu relevantni navodi tužiteljice da je za to radno mjesto mogla brzo steći potrebne licence, da je za to radno mjesto ispunjavala sve potrebne uvjete, kao ni navodi što je na to radno mjesto zaposlena radnica (ZI) koja u prošlosti nije zadovoljila na probnom radu za radno mjesto koordinatora prometa, jer ta okolnost ne sprječava mogućnost njenog napredovanja u budućnosti. Poslodavac nije bio u obvezi za navedeno radno mjesto raspisati natječaj, stoga ni ti tužiteljičini navodi nisu relevantni.
19.2. Kao što je ranije obrazloženo (u točki 11.4. obrazloženja) odredbama ZR/14 nije propisano koje bi uvjete ponuđeno radno mjesto trebalo ispunjavati da bi ponuda poslodavca bila zakonita, uz poštivanje uvjeta propisanih u čl. 7. st. 2. i. 4. ZR/14. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim ni da se u ponudi izmijenjenog ugovora ogledaju elementi diskriminacije i šikane tuženika. Naime, tužiteljici je ponuđeno radno mjesto zemaljske domaćice I. Radi se o radnom mjestu na kojem je ona već bila zaposlena, a koje radno mjesto je unutar istog sektora (prometni sektor), iste službe, iste grupe poslova (II) i za koje je potrebna ista stručna sprema (SSS) kao i za rado mjesto voditelja smjene P/O putnika, za koje tužiteljica smatra da joj je trebalo biti ponuđeno (list 341 i list 354 spisa). S obzirom na to da su radna mjesta voditelja smjene bila popunjena, jer su na tom radnom mjestu bile zaposlene KII, KI i PI, sud prihvaća navode tuženika da je tužiteljici ponuđeno upražnjeno mjesto unutar službe. Vezano za okolnost da je tuženik EI rasporedio na radno mjesto voditeljice smjene kao zamjenu za LII, navedeno također spada u autonomno pravo tuženika, pri čemu se ističe da je imenovana djelatnica EI i ranije mijenjala voditeljice smjene dok su bile na rodiljnom dopustu, a u tijeku postupka nije osporeno da je za to radno mjesto zadovoljavala potrebne uvjete. Ne prihvaća se tuženikov navod da se tužiteljici nije mogla ponuditi navedena zamjena zbog korištenja bolovanja, jer je utvrđeno da je bila riječ o privremenom i kratkotrajnom bolovanju zbog bolesti djeteta, međutim, to u konačnici nije relevantno jer je tuženik zamjenu očito odlučio ponuditi EI, a sud u tome ne vidi diskriminacijsko i šikanozno postupanje.
20. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani navodi tužiteljice da bi poslovno uvjetovani otkaz i ponuda novog ugovora o radu bili rezultat diskriminacije zbog članstva u sindikatu pa je tužbeni zahtjev tužiteljice, usmjeren na utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o otkazu i vraćanje na rad, odbijen kao neosnovan na temelju odredbe čl. 115. st. 1. i čl. 124. ZR/14.
21. S obzirom na to da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim odluke o otkazu, nije bilo potrebe odlučivati o zahtjevu tuženika za sudski raskid ugovora o radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju broj: Revr-357/2017-8 od 17. prosinca 2019.), kao ni o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete uslijed sudskog raskida.
22. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15, 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa). Naime, iako je 25. studenog 2023. na snagu stupila nova Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), u Tbr. 52.4. iste određeno je da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Stoga, u konkretnom slučaju valja primijeniti "staru" odvjetničku Tarifu, kojom je u Tbr. 7.2. propisano da u postupku iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.) odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova.
22.1. Tuženik je u pretežitom dijelu uspio u sporu pa mu je tužiteljica na temelju čl. 154. st. 5. ZPP dužna naknaditi parnični trošak koji se sastoji od jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 200 bodova, što uvećano za iznos boda od 2,00 eura iznosi 400,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV od 25 % ukupno iznosi 500,00 eura. U preostalom dijelu, u iznosu od 1.303,00 eura, zahtjev tuženika za priznanje parničnog troška je odbijen kao neosnovan.
22.2. Primjenom iste zakonske odredbe, tužiteljici ne pripada pravo na trošak.
U Puli 28. studenog 2025.
Sutkinja
Izabela Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
