Poslovni broj: XXXII P-1448/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja KD ČISTOĆA d.o.o. iz Rijeke, Dolac 14, OIB 06531901714, protiv tuženika ĆN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 752,69 EUR (slovima: sedamsto pedeset dva eura i šezdeset devet centi) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 2,32 EUR teče od 21. veljače 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,32 EUR teče od 16. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,32 EUR teče od 16. travnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,65 EUR teče od 1. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,65 EUR teče od 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,65 EUR teče od 16. rujna 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,79 EUR teče od 21. listopada 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR teče od 16. studenog 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR teče od 21. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR teče od 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR teče od 21. veljače 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR teče od 16. ožujka 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR teče od 16. travnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,79 EUR teče od 21. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,79 EUR teče od 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,79 EUR teče od 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,79 EUR teče od 21. kolovoza 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,79 EUR teče od 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,79 EUR teče od 21. listopada 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,83 EUR teče od 16. studenog 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 8. veljače 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 19. veljače 2019. godine pa do isplate, Poslovni broj: XXXII P-1448/2024

- na iznos od 9,85 EUR teče od 8. ožujka 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 5. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 26. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 26. svibnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 27. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 26. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,69 EUR teče od 26. listopada 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,69 EUR teče od 26. studenog 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,27 EUR teče od 28. prosinca 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 28. siječnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 26. veljače 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 26. ožujka 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 28. travnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 26. svibnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 26. lipnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 26. rujna 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 27. listopada 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,85 EUR teče od 26. studenog 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,22 EUR teče od 29. prosinca 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,22 EUR teče od 26. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,22 EUR teče od 26. veljače 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,22 EUR teče od 26. ožujka 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,90 EUR teče od 27. travnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 27. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. listopada 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. studenog 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 28. prosinca 2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. siječnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. veljače 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. travnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. svibnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 28. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR teče od 26. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,34 EUR teče od 26. kolovoza 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,34 EUR teče od 26. listopada 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,34 EUR teče od 26. studenog 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 28. prosinca 2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 26. siječnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 28. veljače 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 28. ožujka 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 26. travnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 26. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 27. lipnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 26. srpnja 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 26. kolovoza 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 26. rujna 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 26. listopada 2023. godine pa do isplate, Poslovni broj: XXXII P-1448/2024

- na iznos od 8,24 EUR teče od 28. studenog 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 28. prosinca 2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 26. siječnja 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 27. veljače 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 26. ožujka 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 26. travnja 2024. godine pa do isplate,

- na iznos od 8,24 EUR teče od 28. svibnja 2024. godine pa do isplate,

i određuje se do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13,27 EUR (slovima: trinaest eura i dvadeset sedam centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenim 8. siječnja 2024. godine, tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa glavnice od 752,69 EUR s pripadajućim kamatama na mjesečne iznose kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu pa do isplate, kao i obvezati ga na naknadu troškova ovrhe.

2. Nakon što je utvrđeno da tuženik ima prebivalište izvan [adresa], to je sukladno članku 281. stavku 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) s prijedlogom tužitelja postupljeno kao s prijedlogom za izdavanje platnog naloga. Sud nije raspolagao adresom tuženika u inozemstvu, pa je prijedlog za izdavanje platnog naloga tužitelja odbijen primjenom članka 449. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 155/23, u nastavku teksta; ZPP), a tužitelj je pozvan ispraviti tužbu tako da naznači točnu adresu tuženika ĆN na kojoj će mu biti moguća dostava tužbe s prilozima, s time što je tužitelj u ostavljenom roku izvijestio sud o adresi stanovanja tuženika u [adresa], pa je postupak nastavljen.

3. Zahtjev za isplatu tužitelj temelji na izdanim računima koji se odnose na utuženo razdoblje i činjenici što je tuženik vlasnik prostora u [adresa], na adresi [adresa]

Poslovni broj: XXXII P-1448/2024

27, za koji tužitelj pruža uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada. Tvrdi da je tuženik u obvezi plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada, kao i pripadajućih naknada za razvoj i sanaciju odlagališta (u odnosu na račune izdane za vrijeme od siječnja 2017. do listopada 2017. godine, izuzev lipnja i srpnja 2017. godine), odnosno cijene obvezne minimalne javne usluge i javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada za preostale mjeseci za koje traži isplatu. Ističe i da mu se tuženik obraćao još 2015. godine, obavijestivši ga da ne živi stalno na nekretnini [adresa] u [adresa], već živi u [adresa], te je tražio da mu se godišnje šalju računi za odvoz komunalnog otpada samo za dva mjeseca u godini, na što mu je tužitelj odgovorio da mu troškove odvoza komunalnog otpada već obračunava u paušalnom iznosu od 41% s obzirom da se nekretnina stalno ne koristi, a što je bilo sukladno tada važećim aktima i zakonodavstvu. Naglašava i kako se krajem 2023., tuženik ponovno obratio tužitelju, u vrijeme kada je za [adresa] već uveden individualni sustav prikupljanja otpada te je obavijestio tužitelja da iako u objektu postoje dvije stambene jedinice, a kako to tužitelj i vodi u svojim evidencijama, da je dovoljan samo individualni spremnik korisnika ZN odnosno KN, njegove nećakinje, s obzirom da se u kući stalno ne živi, a što je tužitelj naknadno usvojio. Osim toga dostavlja i evidenciju pražnjenja spremnika za razdoblje od 1. studenog 2023. potvrđujući da je točno da tužitelj za adresu [adresa] ima evidentirana dva korisnika, tužitelja i njegovu sestru ZN koja uredno plaća račune, ali to iz razloga što je riječ o kući sa dvije stambene jedinice.

4. Tuženik u tijeku ove parnice osporava tužbeni zahtjev navodeći kako kuća na adresi [adresa], zaista ima dvije jedinice, dva sanitarna čvora, s time što je tuženik prvo obnovio sa zajedničkim sredstvima brata i sestre jednu stambenu jedinicu, a potom je drugu stambenu jedinicu obnovila sestra ZN, odnosno ponovno svi troje, no kako on i sestra žive bliže, a brat je u Kanadi, oni mogu više koristiti nekretninu. Tuženik prema tome ističe da su svi troje, sestra ZN, brat i on suvlasnici u 1/3 čitavog objekta. Dodaje kako smatra da račun tužitelju ne mora plaćati iz razloga što je račun plaćen na ime sestre ZN, te da je i taj jedan mjesec godišnje što je plaćao račun tužitelju koji je bio izdan na njegovo ime, zapravo iznos koji je preplaćen s obzirom na vrijeme kada je koristio kuću. Tuženik navodi i kako svi komunalni troškovi trebaju biti skupni i dijele se među njih troje, osim utroška električne energije koji je odvojen i gdje postoje dva sata, pa tako njegovo brojilo stoji na prvoj jedinci, a u drugoj jedinici postoji drugo brojilo koje obično plaća sestra, a on ga ne plaća. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška, u visini iznosa sudske pristojbe.

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, i to izvatka iz poslovnih knjiga (list 68-70 spisa), računa (list 82-177 spisa), izvoda otvorenih računa (list 178-180 spisa), radnog naloga (list 181 spisa), izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 182-183 spisa), ispisa komunikacije stranaka (list 206-208 spisa), evidencije pražnjenja spremnika (list 209 spisa), dok su cjenici tužitelja objavljeni na mrežnoj stranici (https://cistocarijeka.hr/komunalno-drustvo/cjenici) kao općepoznataj činjenica, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. ZPP jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen tako da se može donijeti odluka.

6. Pritom, sud je prethodno na raspravi održanoj 14. listopada 2025. usvojio tuženikov prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta zakazanog za

Poslovni broj: XXXII P-1448/2024

dan 20. ožujka 2025. godine. Naime, tuženik je na to ročište pravovremeno pristupio, no zbog izgleda sudske zgrade gdje strankama nije omogućeno dovoljno mjesta za sjedenje, pa ni stajanje ispred samih sudnica u kojima se odvijaju ročišta, nego su stranke prisiljene sjediti cijelom dužinom hodnika koji ima oblik slova U, to tuženik opravdano ukazuje da nije čuo prozivanje imena stranaka, te je tog dana, tek kada je uočio da ga nitko nije prozvao pola sata, pokucao na vrata suca da bi utvrdio da je ročište na koje je imao pristupiti već održano u njegovoj odsutnosti. Odredbom članka 117. stavak 1. ZPP propisano je da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Kako je sud smatrao da je propuštanje tuženika da pristupi ročištu održanom 20. ožujka 2025. godine opravdano, to je usvojio njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje i donio rješenje kako je navedeno, vrativši postupak u stanje u kojem se nalazio prije održavanja pripremnog ročišta od 20. ožujka 2025. godine.

7. Iz evidencije korisnika tužitelja proizlazi da je tuženik bio evidentirani korisnik stambenog prostora u [adresa], na adresi [adresa]. Da je tuženik vlasnik jedne stambene jedinice na toj adresi, u svom očitovanju potvrđuje i sam tuženik, pojašnjavajući da je riječ o kući sa dvije stambene jedinice od čega jedna pripada njegovoj sestri ZN, a druga njemu. Stambene jedinice su u cijelosti funkcionalne, imaju odvojena električna brojila kako to navodi sam tuženik, pa su očito namijenjene odvojenom iskorištavanju za potrebe stanovanja i boravka, jer to i sam tuženik potvrđuje. Nadalje, među strankama ne bi trebalo biti prijeporno da je u zemljišnim knjigama tuženik i upisan kao vlasnik 1/3 dijela, između ostalog i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kuće, dvije gospodarske zgrade, dvorišta, cisterne i pašnjaka površine 1328 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/3 dijela, da su u po 1/6 dijela upisana djeca sestre tuženika ZN i to ĆNE i PN, dok je u preostalih 1/3 dijela suvlasnikom upisan brat tuženika ĐN koji živi u [adresa] i zbog toga ne dolazi koristiti predmetnu nekretninu te mu tužitelj ne izdaje račune za komunalnu uslugu niti ga ima evidentiranog kao korisnika.

8. Kao što je rečeno, tužitelj je u tijeku postupka dostavio račune kojima traži da tuženik plati naknadu za odvoz komunalnog otpada, kao i pripadajuće naknade za razvoj i sanaciju odlagališta izdane za vrijeme od siječnja 2017. do listopada 2017. godine, dok za daljnje razdoblje od studenog 2017. godine pa zaključno do travnja 2024. godine traži naknadu u visini cijene obvezne minimalne javne usluge i javne usluge za količinu predanog komunalnog otpada. Tužitelj ne potražuje naknadu za pruženu uslugu za travanj 2017., lipanj i srpanj 2017., potom za studeni i prosinac 2018., kao i srpanj, kolovoz te godine, potom lipanj i srpanj 2020. godine, za kolovoz 2021. godine, kolovoz 2022. godine, jer je tuženik nesporno neke od računa platio tužitelju, držeći da time plaća cjelokupnu uslugu, odnosno opravdavši to time što u kući stalno ne živi, već tamo samo povremeno dolazi, a sestra ZN i njezine kćeri ĆNE i PN, plaćaju odvoz komunalnog otpada za svoju stambenu jedinicu.

9. I po ocjeni ovoga suda tužitelj osnovano potražuje naknadu za odvoz komunalnog otpada jer Zakon o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 94/13, 73/17, 14/19, 98/19 i 84/21), u članku 6. i članku 33. stavku 1. propisuje da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstva otpada po načelu „onečišćivač plaća“, a da je ključan kriterij prema zakonu količina otpada. Isto načelo sadržano je i u članku 70. stavku 1. i 4. Zakona o gospodarenju

Poslovni broj: XXXII P-1448/2024

otpadom („Narodne novine" broj 84/21 i 142/23), prema kojem je korisnik pružene usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada, odnosno javne usluge dužan koristiti i plaćati uslugu, te se od navedene obveze ne može izuzeti, niti je moguće otkloniti pružanje takve usluge obzirom se radi o zakonskoj obvezi. Shodno navedenome, tuženik je već kao vlasnik nekretnine obvezan podmiriti navedene račune za pruženu uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, a što u utuženom razdoblju nije činio, što nije niti sporno. S druge strane, tuženik koji samo povremeno koristi svoju nekretninu, dužan je tužitelju platiti cijenu obvezne minimalne usluge.

10. Naime, Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24, u daljnjem tekstu: ZKG) u članku 57. određuje da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge za isporučenu uslugu na temelju ispostavljenog računa. Člankom 54. stavkom 3. ZGK određeno je da cijena komunalne usluge može sadržavati i iznos za financiranje gradnje komunalne infrastrukture na području ili za potrebe jedinice lokalne samouprave na kojemu se isporučuje komunalna usluga, a u skladu s programom građenja komunalne infrastrukture. Nadalje, treba navesti da je Zakonom o održivom gospodarenju otpadom već propisano da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstva otpada po načelu „onečišćivač plaća“, sukladno gore navedenom ključnom kriteriju količine otpada. S druge strane, tuženik je nesporno u vremenu kada su računi za odvoz komunalnog otpada izdani, bio evidentirani korisnik i vlasnik nekretnine na adresi u [adresa], te je kod tuženika bio naznačen kao korisnik usluge odvoza komunalnog otpada s te adrese, a račune tužitelju povremeno je i plaćao.

11. Među strankama nije sporno da se tuženik porukama elektroničke pošte, još u prosincu 2015. godine obraćao tužitelju sa zahtjevom da mu se izdaju svega dva računa za odvoz otpada godišnje, jer živi u [adresa] i kroz ostalo vrijeme ne koristi usluge tužitelja, na što je tužitelj odgovorio da mu se odvoz otpada naplaćuje paušalno, jer je sam tuženik naveo da koristi prostor jedino od travnja do rujna, zbog čega su računi umanjeni za mjesece za koje je tuženik odsutan, pa se za mjesece kada se prostor ne koristi ne naplaćuje puni iznos, već jedino 41 %. Upravo to je način na koji je tužitelj naplaćivao tuženiku račune za razdoblje 2017. i 2018. godine, gdje mu je za razdoblje od travnja do zaključno rujna naplaćivao pune iznose cijene usluge (5,65 EUR tj. 11,79 EUR mjesečno), a za preostale mjesece svega 41 % od ovih iznosa (2,32 EUR tj. 4,83 EUR mjesečno). Za vrijeme nakon 1. siječnja 2019. godine tužitelj je pak tuženiku naplaćivao cijenu obvezne minimalne usluge, uvećano za stvarnu količinu predanog i odvezenog komunalnog otpada u mjesecima kada je tuženik koristio nekretninu.

12. Prema tome, i ovaj sud je mišljenja da je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odvoza komunalnog otpada pravilno sačinjen primjenom odredbi Zakona o održivom gospodarenju otpadom i Odluke o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada („Službene novine Primorsko-goranske županije“ br. 32/04), s time što se naknada obračunava u skladu s Odlukom o kriterijima za obračun troškova gospodarenja komunalnim otpadom („Službene novine Primorsko-goranske županije“ br. 55/09), sve do donošenja Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Kastva („Službene novine Primorsko-goranske županije “ broj 8/18) kao i Općih uvjeta o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (objavljenog kao prilog

Poslovni broj: XXXII P-1448/2024

Odluke). Osim toga, obračun je ispravno sačinjen prema Cjeniku gospodarenja komunalnim otpadom iz kućanstva KD Čistoća d.o.o. od 31. ožujka 2012. godine, potom Cjeniku gospodarenja komunalnim otpadom iz kućanstva od 24. kolovoza 2017. godine za obveze nastale nakon 1. rujna 2017. godine, Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada iz kućanstva od 21. prosinca 2018. godine temeljem kojeg su obračunate obveze nastale nakon 1. siječnja 2019. godine, potom Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada iz kućanstva od 11. veljače 2021. godine za Grad Kastav i Cjeniku javne usluge za prikupljanje miješanog komunalnog otpada za korisnike kategorije kućanstvo od 14. lipnja 2022. godine. Nadalje, Odlukom o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području grada [adresa] ("Službene novine Grada Kastva" broj 3/22), odnosno ranije citiranim Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada te usluga povezanih s javnom uslugom na području Grada Kastva („Službene novine Primorsko-goranske županije “ broj 8/18) te Odlukom o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada, određeno je da se na području Grada Kastva, odnosno tuženika, organizirano prikuplja miješani komunalni otpad, krupni (glomazni) otpad, papir, karton, staklo, plastika, metal i tekstil, koje prikupljanje, odvoz i zbrinjavanje otpada obavlja upravo tužitelj i što među strankama nije prijeporno.

13. Iz tih razloga tužitelj pravilno za odvoz komunalnog otpada za razdoblje od siječnja 2017. godine pa listopada 2018. godine prema računima dostavljenim za ovo razdoblje traži iznose od po 5,65 EUR i 11,79 EUR, odnosno 2,32 EUR i 4,83 EUR za svaki račun, s time što za sezonsko korištenje nekretnine tuženik ostvaruje popust od 41 % sukladno Cjeniku gospodarenja komunalnim otpadom iz kućanstva KD Čistoća d.o.o. od 31. ožujka 2012. godine (https://cistocarijeka.hr/cms/wp- content/uploads/2021/02/cjenik-kucanstva-2012.pdf), te Cjeniku gospodarenja komunalnim otpadom iz kućanstva od 24. kolovoza 2017. godine za obveze nastale nakon 1. rujna 2017. godine (https://cistocarijeka.hr/cms/wp- content/uploads/2020/11/cjenik-kolovoz-2017-g.pdf), kojim je određeno da vlasnik kuće ili stana za odmor, za vrijeme dok se nekretnina privremeno ne koristi plaća svega 41 % cijene obračunate sukladno odredbama Cjenika tj. spremnika, jedinične cijene i količine, sve prema tablicama sadržanim u Cjenicima i sukladno specifikaciji svakog pojedinog računa, no što tuženik posebno niti ne osporava, niti osporava da je tužitelju prijavio da nekretninu koristi samo povremeno od travnja do rujna.

14. S druge strane za obveze nastale nakon siječnja 2019. godine tužitelj osnovano traži isplatu naknade na ime cijene minimalne javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada sukladno važećim cjenicima za Grad Kastav. Pritom u odnosu na tvrdnje tuženika da nekretninu ne koristi jer u nekretninu dolazi samo povremeno treba ukazati i da je usluga odvoza komunalnog otpada usluga koju građani ne mogu jednostrano otkazivati (kako bi smanjili svoje troškove stanovanja), obzirom da svako pa i povremeno stanovanje i korištenje nekretnine po prirodi stvari generira otpad koji se mora zbrinuti. Na pravnim subjektima koji provode uslugu prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada leži ovlast mogućnosti podnošenja zahtjeva za nekorištenje nekretnine tj. nekorištenje usluge tužitelja, no što je moguće samo ukoliko se nekretnina trajno ne koristi, a u ovom postupku tuženik ne tvrdi da nekretninu trajno nije koristio, već navodi da u svoju stambenu jedinicu povremeno dolazi i koristi je. Tuženik međutim, takav zahtjev gdje bi tužitelja obavijestio da

Poslovni broj: XXXII P-1448/2024

nekretninu trajno ne koristi, nije podnio tužitelju, pa je prema tome, sam odgovoran za to što mu je tužitelj nastavio i dalje ispostavljati račune za minimalnu cijenu javne usluge.

15. Na koncu, treba ukazati i da je tužitelju u interesu, kao pravnoj osobi sa zadaćom organiziranja i prikupljanja otpada na području Grada Kastva, znati koje nekretnine se trajno ne koriste (niti kao kuće za odmor, odnosno za sezonsko ili povremeno stanovanje), obzirom da to tužitelju očekivano olakšava posao organizacije pražnjenja spremnika koji se u tom slučaju niti ne pregledavaju. Pritom se komunalne usluge, pa tako i odvoz otpada, stanovnicima i osobama koje borave na području jedinice lokalne samouprave mora kontinuirano i sigurno izvršavati tijekom cijele godine, što otežava dodatno njihovu organizaciju u turističkim i priobalnim područjima kao što je Grad Kastav, gdje je prisutna velika sezonalnost stanovnika. Međutim, kao što je rečeno, tuženik niti ne tvrdi da nekretninu uopće ne koristi (niti kao nekretninu za odmor tj. povremeni boravak) već smatra da ne stvara dovoljno otpada za zasebni spremnik, odnosno da je dovoljan spremnik koji tužitelj prazni i vodi se na ime korisnika usluge, njegove sestre. Međutim, te navode sud nije cijenio osnovanim, obzirom da svako korištenje nekretnine stvara otpad, pa tako i tuženikovo, a tuženik je odgovoran za troškove zbrinjavanja otpada koje nastaju pa i samo sezonskim korištenjem nekretnine. S druge strane, bez suglasnosti trećih osoba, nećakinja tuženika ĆNE i PN da pristaju na takvo prikupljanje otpada, tužitelj nije mogao prihvatiti zahtjev tužitelja gdje tvrdi da svoj komunalni otpad baca u njihov spremnik.

16. Iz priloženih prijepisa računa razvidno je da je tuženik od siječnja 2019. godine terećen za obveznu minimalnu javnu uslugu, kao i za javnu uslugu za količinu predanog komunalnog otpada. Iz formule C=JCV x BP x U, razvidan je matematički izračun novčanog iznosa kojim je terećen tužitelj po računu. Naime, jedinična cijena za pražnjenje volumena spremnika u relaciji je sa brojem pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju, kao i udjela u korištenju spremnika po članu kućanstva. Iz navedenoga proizlazi, kako je to tužitelj i obrazložio u računima, da je tuženik obveznik podmirenja tzv. fiksnog dijela, odnosno varijabilnog dijela cijene, a koja se odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge i količinu predanog komunalnog otpada, sukladno cjenicima i priloženim računima i zbog čega su zahtjevi tužitelja za isplatu prema dostavljenim računima i u njima sadržanim specifikacijama, u cijelosti osnovani.

17. Konačno, ističe se da je tuženiku javna usluga odvoza komunalnog otpada nesporno bila dostupna u cijelom utuženom razdoblju pa su neosnovane tvrdnje tuženika o tome da račune tužitelja nije dužan platiti, jer kao što je rečeno, nije se radilo o nekretnini koju tuženik uopće nije koristio, kada bi tek bio oslobođen plaćati minimalnu cijenu javne usluge. Tuženik je vlasnik dijela nekretnine, no taj dio u naravi predstavlja odijeljenu stambenu jedinicu sa zasebnim ulazom, električnim brojilom i očito zasebnim prijavama društvima koja obavljaju komunalnu djelatnost od dijela nekretnine kojeg koristi sestra tuženika. Prema tome, tuženik kao evidentirani korisnik i vlasnik nekretnine neosnovano odbija platiti cijenu minimalne javne usluge protivno načelu dužnosti ispunjenja obveza i načelu savjesnosti i poštenja, koju je svaki evidentirani korisnik dužan plaćati neovisno o broju pražnjenja jer predstavlja svojevrsnu naknadu za dostupnost i troškove organiziranja dostupnosti usluge tužitelja. Na koncu tuženiku se ukazuje da je člankom 48. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske određeno da vlasništvo obvezuje, te da su nositelj vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni pridonositi općem dobru, što u konkretnom slučaju znači da je tuženik kao vlasnik nekretnine, dužan plaćati naknadu zajednici za organiziranje komunalnih

Poslovni broj: XXXII P-1448/2024

usluga koje je u mogućnosti koristiti, kao vrstu minimalne protuusluge za pruženi životni standard, odnosno podizanje kvalitete života u njegovoj nekretnini, a čega je svaki savjesni vlasnik i čestiti građanin svjestan.

18. Iz iznesenih je razloga tužbeni zahtjev usvojen te je presuđeno kao u točki I izreke.

19. Temeljem članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP tuženika je valjalo obvezati na plaćanje troška tužitelja što se odnosi na 13,27 EUR sudske pristojbe na presudu, što je minimalni iznos pristojbe koju će tužitelj platiti ukoliko plaćanje izvrši u roku od tri dana. Tužitelj nije imao trošak sudske pristojbe na tužbu pa mu ovaj trošak ne pripada, pri čemu su svi iznosi navedeni u ovoj presudi obračunati u EUR-ima obračunati sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR.

U Rijeci, 28. studenog 2025.

S u t k i n j a:

Martina Maršić Lukić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Ova odluka može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Poslovni broj: XXXII P-1448/2024