Poslovni broj: Povrv.70/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Kate Ogresta Jović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP ELEKTRA d.o.o.., Ulica Grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 43965974818, zastupan po punomoćniku Maja Krstović odvjetnica iz Dubrovnika , protiv tuženika UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 27. listopada 2025. godine, dana 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Iva Radović Ovrv 483/2019 od 14. travnja 2019. u dijelu kojim se :

"Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju u roku od 15 dana isplati ukupan iznos glavnice od 105, 63 EUR zajedno sa zateznim kamatama prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 10,75 EUR od 24. travnja 2018. pa do dana plaćanja

- na iznos od 10,75 EUR 22. svibnja 2018. pa do dana plaćanja

- na iznos od 10,75 EUR 22. lipnja 2018. pa do dana plaćanja

- na iznos od 10,75 EUR od 22. srpnja 2018. pa do dana plaćanja

- na iznos od 10,75 EUR od 22. kolovoza 2018. pa do dana plaćanja

- na iznos od 10,75 EUR od 10. listopada 2018. pa do dana plaćanja

- na iznos od 8,88 EUR od 12. listopada 2018. pa do dana plaćanja

- na iznos od 10,75 EUR od 23. . listopada 2018. pa do dana plaćanja

- na iznos od 10,75 EUR od 22. studenog 2018. pa do dana plaćanja

- na iznos od 10,75 EUR od 22. prosinca 2018. pa do dana plaćanja,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

.II. Ukida se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivo Radović Ovrv 483/2019 od 12. travnja 2019. u preostalom dijelu koji se odnosi na zatraženi trošak ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 273,22 EUR sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, od dana presuđenja do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, kod javnog bilježnika pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika poradi naplate novčane tražbine u iznosu navedenom u izreci temeljem vjerodostojne isprave - izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika navedenim u izreci , ovršeniku je naloženo da u roku od 8 dana od dostave rješenja namiri tražbinu ovrhovoditelja zajedno s odmjerenim troškovima.

3. U prigovoru ovršenik , cijelosti pobija isto ovo rješenje, kako u pogledu izdanog platnog naloga, tako i određene ovrhe, jer ovršenik nije ništa dužan ovrhovoditelju. Također, iz dokumentacije koja prileži pobijanom rješenju o ovrsi, a zapravo je riječ o samo jednom internom dokumentu kojeg ovrhovoditelj naziva "Izvod iz poslovnih knjiga", uopće nije razvidno na što se to odnosi navodno potraživanje niti je isto to potraživanje na bilo koji drugi način odredivo. Unatoč tome što je navodno potraživanje nepostojeće, ovršenik dodatno, opreza radi, ističe i prigovor zastare u odnosu cjelokupno potraživanje. Zbog navedenog predlaže se nadležnom sudu da ukine pobijano rješenje, a daljnji postupak nastaviti kao u povodu protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 7. srpnja 2025., tužitelj navodi prigovor je posve paušalan i neutemeljen, te tužitelj ovdje pridržava pravo dodatno se očitovati kada i ako tuženik konkretizira svoj prigovor. Prije svega, ističe se da se u ovom predmetu radi o Obračunskom mjernom mjestu koje je u utuženom razdoblju glasilo upravo na tuženika, a koje se nalazi na adresi [adresa], broj obračunskog mjernog mjesta (OMM) 1600105151. Tuženik je na navedenom mjernom mjestu evidentiran temeljem dokumentacije dostavljene dokumentacije temeljem koje je upravo tuženik postao (su)vlasnik nekretnine na navedenom mjernom mjestu, i to temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29.12.2014., te temeljem suglasnosti tuženika od dana 20.04.2015. kojom je upravo tuženik izričito dao svoju suglasnost da svi budući računi od toga dana na navedenoj nekretnini terete upravo tuženika. Među ovim strankama se već u odnosu na drugo razdoblje i na drugo mjerno mjesto na istoj adresi i temeljem istih ovih isprava, pred ovim vodio spor (Povrv-20/2025)u kojemu je tuženik na zapisnik dana 12.7.2021. priznao da se na suglasnosti nalazi njegov potpis. Stoga je nedvojbeno da je sam tuženik pristao da se upravo njega tereti za isporučenu električnu energiju na navedenom mjernom mjestu. Što se tiče materijalnog prava koji uređuje odnos među strankama ovdje se upućuje na Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015) koji su vrijedili u utuženom razdoblju i koje je donijela Hrvatska energetska regulatorna agencije (HERA), na temelju ovlasti iz članka 59. stavka 1. Zakona o tržištu električne energije (NN broj 22/13 i dr), i koji akt predstavlja podzakonski propis. Osim spomenutih općih akata, u prilogu se posebno dostavljaju i opći uvjeti tužitelja iz lipnja 2017.a koji su vrijedili u utuženom razdoblju. Također, za napomenuti je da je tužitelj opskrbljivač električnom energijom u okviru javne usluge, kako je to propisano Zakonom o tržištu električne energije iz 2013 (čl. 5. st. 5. i dr.). Ukoliko je navedeno sporno predlaže se poslati upit ministarstvu nadležnom za energetiku i HERA-i da dostave podatak tko obavlja opskrbu električnom energijom u sustavu javne usluge. Tuženiku je uredno isporučivana električna energija, istu uslugu tuženik u utuženom razdoblju nije otkazao, a, kako je tužitelj jedini pružatelj usluga u okviru javne usluge, te tužitelj pružanje usluge opskrbe električnom energijom temeljem zakona ne može niti smije odbiti (neovisno o ugovoru), to tuženik treba dokazati da mu tužitelj uslugu nije pružio, odnosno treba dokazati da ima drugog opskrbljivača, tj. ugovor s njime. Ovdje se u spis predmeta dostavlja prijepis utuženih računa u ovom predmetu. Iz navedenih računa je vidljiv i iznos svakog pojedinog računa, te potrošnja, tarifni model, kao i broj obračunskog mjernog mjesta (broj 1600105151 na adresi [adresa]), kao i visina dospjelih tražbina na dan izdavanja računa. Ukoliko su sporne tarifne stavke, tužitelj će iste dostaviti (a iste su javno objavljene na službenim stranicama tužitelja https://www.hep.hr/elektra/kucanstvo/tarifne-stavkecijene/arhiva-tarifnih- stavki-za-kucanstvo/1670 , pa se po potrebi predlaže uvid u iste. Dostavlja se i konto kartica iz koje je vidljivo da tuženik do danas nije ništa podmirio, niti je na iti jedan račun ikada prigovorio. Nadalje, račun je uredno ispostavljen. A i da nije, sukladno čl. 70. st. 6. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015) ako krajnji kupac po isteku obračunskog razdoblja ne zaprimi račun , dužan je o tome obavijestiti operatora sustava i/ili opskrbljivača, koji će mu izdati presliku računa bez naknade. Navedeno nije učinjeno. Tuženik nije dao niti jedan razlog i niti jedan dokaz o tome zašto ne bi bio "ništa dužan" tužitelju, pa se niti tužitelj do kraja ne može očitovati, stoga tužitelj pridržava pravo da se dodatno očituje kada i ako tuženik specificira i odredi svoj prigovor. Također, a, kako proizlazi iz spisa predmeta Povrv- 25/2025, navedena nekretnina nije kupljena kako bi se koristila za stanovanje, niti je tuženik ikada tu stanovao ili koristio nekretninu u svrhe kućanstva, već se koristila u svrhu izgradnje nove nekretnine, dakle, u poduzetničke svrhe pa nema govora o zastari potraživanja, niti je po iti jednoj odredbi zakona ili drugih propisa do dana utuženja protekao rok za zastaru. U svakom slučaju, ako su i nastale kakve promjene u odnosu, tužitelj ističe kako pruža usluge isporuke električne energije velikom broju korisnika te usluge utvrđuje prema svojoj evidenciji zbog čega je tuženik kao sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom dobrog domaćina i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, te je bio dužan obavijestiti tužitelja o bilo kakvim promjenama, kako sukladno općim načelima, tako i prema gore spomenutim Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/2015). Zbog toga je tužitelj dužan u dobroj vjeri voditi evidencije korisnika prema ugovorima koji, na kraju krajeva, jasno govore tko su korisnici, a korisnici su dužni prijavljivati svaku promjenu. Sukladno Općim uvjetima za korištenje mreže i isporuku električne energije (NN 85/2015), odnosno članku 30. stavak 1. navedenih uvjeta "Krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva" Jednako tako, tuženik nije postupio sukladno članku 13. navedenih općih uvjeta i nije zatražio prijenos ugovora na drugog korisnika, već je upravo tuženikov prednik to napravio, i o tome obavijestio HEP ODS d.o.o., te posredno i tužitelja, koji je upravo sukladno volji i izjavi tuženika, proveo promjenu, i evidentirao tuženika kao korisnika. Također, jednake su obveze propisane i člancima 22. i 23. Uvjeta opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom, protivno kojoj obvezi je tuženik također postupio. Slijedom navedenoga, prigovor tuženika je neosnovan te se predlaže naslovu održati platni nalog na snazi u cjelini, a obvezati tuženika na plaćanje troškova postupka, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29 ZOO-a, od dana presuđenja pa do dana plaćanja.

5. U podnesku od 25. srpnja 2025., tuženik navodi da se očituje na podnesak tužitelja u ovoj pravnoj stvari, u kojemu je tuženik ustrajao u svom zahtjevu da mu tuženik plati navodno dugovanje u iznosu od svega 105,63 eur (795,89 kn), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama još od dana 24.04.2018. i troškovima ovog postupka. Kako je tuženik i do sada isticao, ovakav je zahtjev tužitelja u potpunosti neosnovan i promašen, jer tužitelj svojim zadnjim podneskom nije dokazao ni da je uopće izvršio bilo kome isporuku električne energije čije plaćanje sada zahtijeva, a kamoli da bi takvu isporuku baš tuženik bio dužan platit. Najprije valja ukazati kako, kada je u pitanju predmetna nekretnina locirana u [adresa] u [adresa], tuženik nema s tužiteljem bilo kakav ugovor o priključenju i isporuku električne energije, a kakav je tužitelj bio dužan ponuditi na sklapanje tuženiku, odmah po prispijeću obavijesti o vlasničkoj promjeni, sve sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o tržištu električne energije i Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energije korištenje mreže, koji u čl.10.st.1. istih izrijekom određuju kako se „Prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju se ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca.“ Identičnu odredbu sadrže i Uvjeti opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom, koje je tužitelj i priložio uz svoj zadnji podnesak, i to u članku 5., koji određuje kako se u svakom slučaju s krajnjim kupcem ima zaključiti ugovor o opskrbi, pod prijetnjom prestanka daljnje opskrbe istekom obračunskog razdoblja. Unatoč ovakvoj jasnoj obvezi i uobičajenoj poslovnoj praksi, tužitelj, kako se zna, nije tuženiku nikada ni ponudio a kamoli da je s njim zaključio ugovor o opskrbi. Čak štoviše, tužitelj je osnovom zahtjeva ĐE, ugovorni račun CVINAR JE (obračunsko mjerno mjesto: 105151) preknjižio na tuženika, što niti je mogao niti smio učiniti, jer, najprije, za takav je prijenos trebao imati i suglasnost JE ili barem njegovu punomoć da takav zahtjev u njegovo ime može podnijeti ĐE, a dakako i suglasnost samog tužitelja kao novog kupca, u vidu zaključenja novog ugovora o opskrbi s njim.

Dakle, tužitelj i tuženik u konkretnom slučaju nisu bili u ugovornom odnosu, kada je u pitanju isporuka električne energije predmetnoj nekretnini, na koji način sam tužitelj nije poštovao niti navedene zakonske odredbe niti poslovnu praksu koju je sam propisao, pa se u ovom konkretnom slučaju i odnosu nikako ne može govoriti o njegovoj savjesnosti i poštenju u smislu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima. No, osim toga, tužitelj ničim nije ni dokazao da je zaista isporučio predmetnu uslugu odnosno da je isporučio električnu energiju u vrijednosti navedenih 795,89 kuna odnosno već i iz dokaza koje je sam tužitelj priložio potpuno je jasno da nikada do ove isporuke nije ni došlo. Naime, takvo svoje navodno potraživanje, tužitelj temelji na dva dokumenta, i to Kartici analitičkog knjigovodstva od 24.6.2025.g., i računu br. 2201645879-180920- 0 za razdoblje od 19.3.2018. pa do 14.09.2018. Što se tiče Kartice analitičkog odnosa, koju je tužitelj neosnovano s imena JE preknjižio na tuženika, u njoj su zabilježeni brojni utrošci, još od 2015.g. pa sve do 2023.g., a među njima su zaista i spornih 10 pojedinačnih iznosa, koji se potražuju ovom tužbom, i to prvi u iznosu od 10,75 eura (81 kn) od 23.04.2018. a zadnji, deseti po redu u iznosu od 10,75 eura od 21.12.2018.g. Potpuno je nejasno i nerazumljivo, obzirom da se po istoj analitičkoj kartici i tom ugovornom računu dug stvara i kumulira još od 16.11.2015.g. te se nastavlja bilježiti bez ikakvog plaćanja sve do 2023.g., zašto se tužitelj odlučio tužiti samo 10 spornih stavaka u ukupnom iznosu od 105,63 eura, a ne ukupno potraživanje, koje po istoj kartici iznosi 1.435,75 eura? Što se tiče računa br. 2201645879-180920- 0 za razdoblje od 19.3.2018. pa do 14.09.2018., njegovom se analizom zaključuje se da je na obračunskom mjernom mjestu 160015151, koji se, očito je, neovlašteno od strane tužitelja vodio na ime tuženika, na brojilu broja 7431174, u razdoblju od 19.03.2018. pa do 14.09.2018. procijenjeno kako je potrošeno 233 kw skupe struje i 186,00 kw jeftine struje, a koja je potrošnja upravo osnovica za izračun ukupnog računa u iznosu od 3.006,68 kn, koje je tuženik trebao platiti odmah, kao i za utvrđivanje visine budućih mjesečnih obveza u narednom šestomjesečnom razdoblju, koje su utvrđene u visini od 81,00 kn. Dakle, razvidno je kako tužitelj od tuženika traži da mu plati ove mjesečne rate od 81,00 kuna u navedenom šestomjesečnom razdoblju, koji i nisu stvarna potrošnja nego tek procjena tužitelja predstojeće potrošnje do koje se došlo opet procjenom potrošnje u prethodnom razdoblju. Prema tome tužitelj u konkretnom slučaju nije uopće dokazao stvarnu potrošnju na navedenom obračunskom mjestu, međutim, to tužitelj nije ni mogao dokazati, jer tog obračunskog mjesta i te kuće u vrijeme na koje se predmetni i pobijani račun odnosi – naprosto nije ni bilo u materijalnom i fizičkom smislu. Naime, kao što se zna, kuća koja se nalazila na predmetnoj adresi [adresa] ( imala je katastarsku oznaku zgr. 659, te je bila izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), započela se uklanjati, dakle rušiti, dana 17.5.2018.g., te se u narednih nekoliko dana i fizički cijela uklonila. Značajno ranije nego li se kuća počela rušiti, već kada je tuženik preuzeo posjed na istoj, a što se desilo dana 13.09. 2016.g., u njoj ni tada nije bilo ukućana niti potrošnje električne energije, kako to dokazuju svjedoci saslušani u ovosudnom parničnom postupku Povrv-200/2025, ranije, Povrv-175/2019, kojeg tužitelj i navodi u svom podnesku. Na mjestu nekadašnje kuće, tijekom 2018. i 2019.g. izgrađena je nova stambeno-poslovna zgrada od strane investitora Cvijeta nekretnine d.o.o. Navedeni je investitor, putem svog direktora ĆE, još dana 02.10.2020.g. uputio pismo tužitelju, te ga obavijestio da je uklonio raniju zgradu i izgradio novu, te moli da tužitelj ukloni iz međašnog zida, jer nisu u uporabi i smetaju, dva električna brojila, i to broj 11060545, na ime UE, i broj 105149 na ime ME. Iz gornjeg računa osnovom kojega tužitelj potražuje predmetni novčani iznos proizlazi da je broj brojila na kojemu je procijenjena predmetna potrošnja ima sasvim drugu oznaku - 7431174, dakle ne radi se o brojilu koji je opće bio instaliran na predmetnoj nekretnini, pa je potpuno izvjesno kako tužitelj od tuženika pokušava naplatiti procijenjenu potrošnju koja se odnosi na sasvim drugo brojilo. Isti ovakav dug, koji nikako nije mogao nastati na predmetnoj nekretnini, obzirom da nije bila nastanjena, i u njoj nije bilo priključka na struju a 2018.g. je srušena, tužitelj pokušava naplatiti od tuženika i u ovosudnom postupku Povrv-200/2025, ranije, Povrv-175/2019. Slijedom svega navedenog, a kako je posve izvjesno da je tužba u ovoj pravnoj stvari ne samo neosnovana nego i šikanozna, jer se od tuženika da plati procijenjenu potrošnju u kuću koje nije bilo, sudu se predlaže istu odbiti, a uz to, tužitelja i obvezati da mu naknadi sav pričinjeni parnični trošak.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u sve pravno relevantne isprave priložene u spisu i to , račune koje je tužitelj priložio u ovaj spis,, karticu tuženika, preslik zapisnika obavijest, dakle sve isprave priložene u ovaj spis kao i preslik presude ovog suda Povrv 20/2025 .

6.1 Iz potvrde od 13 rujna 2016. razvidno je da ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da potvrđuje da je do današnjeg dana primila iznos od 41.998,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, na koji su joj način ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti isplatili novčane obveze iz čl. 3. Dodatka Ugovora o kupoprodaji nekretnine, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, broj OV-2979/15 od 15. travnja 2015., tako da prema njima, s ovog osnova u ovom trenutku nema nikakvih potraživanja. Također, potvrđuje da su ČE i UE, kao kupci nekretnina koje upisane u z. ul. k. o. [katastarska općina], a koje su isti kupili putem Ugovora o kupoprodaji nekretnine, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika, broj OV-9008/14 od 30. prosinca 2014., u cijelosti ispunili prema njoj i sve obveze s osnova isplate kupoprodajne cijene kako je bila dogovorena u navedenom Ugovoru i Dodatku istoga ugovora i s tog osnova prema njima nema nikakvih također neizmirenih potraživanja.

Na pripremnom ročištu od 1 listopada 2025 punomoćnici su suglasni da se iskazi svjedoka pročitaju iz spisa Povrv 20/2025 ranije 175/2019. pa je tako sud i postupio te se navode slijedeći iskazi koji su pročitani

6.2. Svjedok NE na saslušanju iskazuje da je dolazio dosta puta s obzirom da je gradio zgradu u blizini te je prije nego što je bilo rušenje predmetne zgrade uzeo i kamen sa te zgrade. Ne može se sjetiti kad je to točno bilo, koliko se sjeća misli da su tu prije živjele dvije obitelji koje su misli iselile nekih 5 do 6 mjeseci prije rušenja. Tu je također bio i Foto studio a misli da je on najkasnije izašao iz te kuće. Kada je prije rušenja došao da uzme kamen i drugi sličan materijal pitao je ima li tu struje te su mu rekli da misle da nema, i nije bilo struje te je morao poći kupit kabel dužine od oko 50 metara te ga prikopčao u susjeda koji ima kuću točno poviše kako bi mogli aparate uključiti u struju radi skidanja kamena. Koliko mu je poznato tuženik nije nikada tu živio, misli da je živio negdje u gradu a zapravo ga nije nikad pitao gdje točno živi. Napominje samo da su mu rekli da jedini ormarić od struje koji tu ima je jedan ulični ormarić smješten sa istočne strane, a koji je ormarić kontrolirao i u njemu nije bilo struje.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja jesu li bili satovi u tome ormariću, odgovara da misli da je bio neki limitator i neki sat ali da svakako nije bilo struje jer zasigurno ne bi išao u susjeda da je bilo struje. Sve radove je obavljao uz pomoć prijatelja OE, a koji je imao prijatelja poviše koji im je posudio struju.

Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je od trenutka kada je tuženik kupio predmetnu nekretninu ikad itko u njoj živio odgovara da koliko mu je poznato da se iz predmetne zgrade zadnji iselio foto studio te da više nitko tamo nije živio. Na daljnje pitanje da li mu je bilo poznato tko je bio vlasnik tog foto studia i da li je on prodavao predmetnu nekretninu odgovara da je znao prezime ali da ga se sad ne može sjetiti kao i da mu nije poznato tko je prodavao predmetnu nekretninu.

6.3. Svjedok ČE na saslušanju iskazuje da su on i tuženik kupili predmetnu kuću negdje početkom 2015. i to tuženi za 9/10 dijela prava vlasništva, a on za 1/10 prava vlasništva i s obzirom da je tu bilo dosta problema hipoteka i zabilježba sporova tek su 2016. godine isplatili bivše vlasnike i to oca i kćer HE i EE. Također je u svemu tome sudjelovao i suprug od EE ZE koji je inače bio vlasnik Foto Studia koji se zvao Foto Leo i imao je ugovor o zakupu. Točno je da je on zadnji iselio i da nakon toga nitko nije živio u predmetnoj nekretnini a niti je predmetna nekretnina kupljena da bi se u njoj živjelo obzirom da je sve bilo derutno, prokišnjavalo je i slično te je u proljeće 2017. godine predmetna zgrada bila srušena dok je nova izgrađena 2020. godine. Dogovor sa prijašnjim vlasnicima i ŠE je bio da poplaćaju sve učinjene račune prije iseljenja i da odjave vodu i struju te su držali da su oni po tome postupili i da su voda i struja odjavljeni. Kad je započeta izgradnja nove zgrade Cvijeta nekretnine kao izvođač radova je pošao u HEP obzirom su mu rekli da u nekretnini nema struje te su mu iz HEP-a rekli da na predmetnoj nekretnini postoje tri sata te ih je on pitao može li koristit jedan sat kao privremeni gradilišni te su mu rekli da nemaju ništa protiv. Nakon toga ih je zvao te im je rekao da postoji dug od 20.000,00 do 30.000,00 kuna i to je bilo njihovo prvo saznanje da postoji ikakav dug za struju. Držali su da je to dug iz ranijeg razdoblja te ga iz navedenog razloga nisu niti platili, a U je kao jeftiniju opciju odlučio sam platiti priključak za gradilište. Tri godine su radili na projektu uklanjanja, rušenja i izgradnje te za to vrijeme kako je već rekao u predmetnoj nekretnini nitko nije živio. Koliko mu je poznato tuženik je živio na relaciji Dubrovnik Zagreb, a nakon što je dobio dijete više vremena je provodio u Dubrovniku i to na adresi [adresa], a kasnije na adresi [adresa] dok je on cijelo vrijeme živio na adresi KE.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja kada je izašao iz predmetne zgrade Foto studio odgovara da pretpostavlja u rujnu 2016. godine kada su preuzeli posjed s time da je tuženik više vodio računa o tim nekim tehničkim stvarima a on o pravnim. Na daljnje pitanje nakon što je svjedoku pokazao suglasnost koja se nalazi na listu spisa 180 da li se njegov potpis nalazi na predmetnoj suglasnosti odgovara da jest.

U odnosu na pokazanu mu suglasnost svjedok iskazuje da je suglasnost potpisana kao rezultat njihovog prvotnog dogovora s obzirom da su oni trebali preuzeti posjed predmetne nekretnine do Uskrsa 2015. ali s obzirom da su na nekretnini postojale zabilježbe misli kredita i hipoteka PBZ-a i OTP-a u dogovoru sa prijašnjom vlasnicom je došlo do promjene tog prvotnog dogovora jer je u to vrijeme obzirom da je u kreditima u švicarcima bilo došlo do konverzije kredita te je ona molila da joj ne isplaćuju navedeni iznos jer da će se tek po dovršenoj konverziji znati točno koliki je dug prema banci odnosno da li je ona pretplatila već ranijim uplatama dio kredita te su zbog toga koliko se sjeća sklopili dodatak ugovora o kupoprodaji i nakon toga su se dogovorili da će oni preuzeti posjed znači 2016. po isplati kupoprodajne cijene a da će oni podmiriti svo dugovanje koje je do toga trenutka nastalo kao i odjaviti struju i vodu. Na daljnje pitanje punomoćnika tužitelja kad je na kraju odjavljen priključak odgovara da ne zna ni jeli odjavljen.Na daljnje pitanje da li je svjedoku poznato da je U tražila od HEP-a da uklone brojila od UE i ME obzirom da im smetaju odgovara da mu nije poznato te da prvi put čuje nakon što mu je uručena kao punomoćniku dokumentacija vidio to ime ME i da jedino što može reći da ME od osnutka zemljišne knjige nikad nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

6.4. BE iskazuje da misli da je kuća kupljena 2015. godine i da je u njoj netko živio od tih vlasnika koji su prodavali kuću a da tuženik tu nikad nije živio jer živi u [adresa] i da je kuća bila u derutnom stanju, da je u toj kući bilo struje kad je kupljena obzirom da su u njoj živjeli neki ljudi a kada je nova zgrada izgrađena onda su stavili novi priključak za struju.

6.5, UE na saslušanju iskazuje da su on i ČE, misli 2015. kupili kuću i tu je ZE, suprug od EE u jednom dograđenom dijelu držao Foto studio dok je u ostatku kuće također držao neke svoje stvari kao što je kajak, biciklo i slično a čak je i preko puta kuće imao kiosk koji je koristio za potrebe foto studia dakle on je imao jako puno stvari i zadnji je izašao iz predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina je bila u jako lošem i derutnom stanju te u njoj usudio bih se reći ne bi mogli živjeti ni štakori a kamoli ljudi. Nikad nije živio u predmetnoj nekretnini iz razloga što je bila u jako lošem stanju, dakle u istoj se nije moglo živjeti a u Dubrovniku ima još šest nekretnina, a u to vrijeme je i dobio dijete. Nakon nekog vremena su ga zazvali iz Cvijeta nekretnine te su mu rekli da ima neki dug za struju i tad je prvi put saznao za taj dug. Nije uopće znao da su oni prebacili struju na njegovo ime, a obzirom da je nekretninu kupio zajedno sa ČE bilo bi mu logičnije da su prebacili na njih oboje. Nakon toga ga HEP zvao da ima nekakvu snagu na kući da može mijenjati međutim rekao im je da on nema pojma ništa u vezi struje i to su sva nejgova saznanja o tome. U trenutku kad je kupio predmetnu nekretninu je misli već preselio u kuću na adresi [adresa] obzirom da je istu kupio oko 2014. godine.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li se na suglasnosti koja se nalazi na listu spisa 180 nalazi njegov potpis odgovara da se nalazi ali da je već ČE u svom iskazu objasnio što se tu dogodilo. Samo nadodaje da je primijetio unazad već nekoliko mjeseci da su ta brojila još uvijek bila na istom mjestu na međi predmetne nekretnine i da HEP iako postoji navodno dug još uvijek i nakon toliko godina nije isključio i uklonio.

6.6,.Svjedok ĆE na saslušanju u ovom spisu iskazuje da je kao direktor Cvijeta nekretnine sklopio ortački ugovor sa ČE i RE za gradnju stambenog objekta, gdje je bilo potrebno srušiti kuću, ishoditi dozvolu i sagraditi novu. 2017. na jesen je ulazio u postojeći objekt, u njemu nije bilo svjetla, trebali su otvoriti persijane da bi vidjeli prostor u kući. Na njegov upit gospodin RE mu je rekao da je tu struja isključena. Nakon toga su ishodili dozvolu i počeli raditi. Sjeća se kada su završavali gradnju u ogradnom zidu prema carini nalazila su se dva brojila koja nisu vodila nigdje i tražili su od HEP-a da ih uklone jer su tu gradili novi zid. Ona su vjerojatno prije naših rušenja vodila prema kući. Brojila su bila na ime UE i ME, to je bilo 5. listopada 2020. -kada su tražili od HEP-a da ukloni ta dva brojila. Ta brojila su bila pod HEP-om, aktivna mada nisu nigdje vodila. Mora reći kada su počinjali raditi oko zgrade da su bila u tom ormaru tri brojila, a ne zna čiji je treći niti su tada to istraživali, niti im je to bilo bitno za njihove radove, njima je bilo bitno da u kući nema struje da mogu raditi."

Na pitanje zamjenika pun. tužitelja od čega se sastoje prostori u kući, svjedok odgovara tu su bili stambeni prostori sa nekoliko ulaza, a ne zna jesu li bili poslovni prostori. On se tu prije 10 godina slikao za osobnu iskaznicu, to je bio maleni prostor.

6.7 Iz ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 29. prosinca 2014. između prodavatelja EE i HE te kupaca UE i ČE uz sudjelovanje trgovačkog društva ROMAN-LEON d.o.o. i osobno ŠE, a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Nikše Viđen 30.prosinca 2014. pod brojem OV-9008/14, proizlazi da je predmet kupoprodaje bila nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. Tim ugovorom je ugovoreno da će kupci stupiti u posjed predmetnih nekretnina danom isplate dijela kupoprodajne cijene koji se izravno uplaćuje prodavateljima u gotovu novcu (iz članka 4. ugovora) radi čega su stranke suglasne kako će sav dotadašnji trošak svih mogućih obaveza, kao i komunalnih usluga i priključaka (struja, telefon, pričuva, komunalna naknada, voda i sl.) koji terete predmetnu nekretninu do dana stupanja u posjed podmiriti prodavatelji, a od dana stupanja u posjed to će činiti kupac (članak 8.). Iz suglasnosti koju su naknadno izdali kupci ČE i tuženik proizlazi njihova suglasnost (potvrda) da od 20. travnja 2015. svi budući računi komunalnih usluga (struja, telefon, pričuva, komunalna naknada, voda i sl.) nekretnine u [adresa] u [adresa] koju su kupili od HE i EE, terete UE (tuženika), te da se dostavljaju na adresu istovjetnu onoj na kojoj se nekretnina nalazi.

6.8. Iz zahtjeva razvidno je da istog podnosi ĐE, promjena imena kupca sa GE na UE, OMM 105151, HEP u, dana 29 4 2015.

6 9. iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja kao i Kartice analitičkog knjigovodstva o datumu, razvidan je dug tuženika upravo za utuženo razdoblje po mjesecima identičan iznosu zatraženom u tužbi.

6.10. Iz obavijesti Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika klasa: 361-03/18-07/000092, urbroj: 2117/01- 15/7-18-0003 od 23. svibnja 2018. proizlazi da je 17. svibnja 2018. prijavljen početak uklanjanja građevine katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema projektu uklanjanje građevine oznake TD.K33/18 izrađen po ORTO d.o.o. Dubrovnik koji su podnijeli UE i ČE. Pregledom dopisa od 2. listopada 2020. utvrđeno je da je trgovačko društvo CVIJETA NEKRETNINE d.o.o. uputilo HEP- OPERATOR DISTRIBUCIJSKOM SUSTAVU d.o.o. zahtjev da se uklone dva brojila i to brojilo broj 11060545 koji glasi na ime UE i brojilo broj 105149 na ime ME a koji se nalaze u ormariću u međašnom zidu nekretnine, a nisu u nikakvoj upotrebi i smetaju, a obzirom da je postojeći objekt koji je bio prikopčan na elektro-energetsku mrežu putem tri brojila koja su se nalazila u međašnom zidu okrenut prema susjednoj parceli uklonjen te je temeljem ortačkog ugovora zaključenog s UE na toj čestici izgrađen novi stambeno- poslovni objekt

6.11. Iz dopisa ĆE upućen tužitelju razvidno je da su temeljem ortačkog ugovora sa tuženikom izgradili stambeno poslovni objekt na čest 516/2 KO [katastarska općina].

6 12. U spisu Povrv 20/2025 gdje su iste stranke, iz kojeg spisa su čitani zapisnici / donesena je presuda kojom se rješenje o ovrsi održava na snazi, naravno za drugo utuženo razdoblje, koja presuda je potvrđena presudom Gž 586/2025. također je razvidno da je u evidencijama tužitelja i HEP-OPERATORA DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. je kao korisnik mreže na obračunskom mjernom mjestu broj: 1600105151 na adresi [adresa], nakon odobrenog prijenosa ugovora sa trgovačkog društva ROMAN-LEON d.o.o. koji je imao ugovoren model obračuna za poduzetnike, od travnja 2015. evidentiran tuženik, i to na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 29. prosinca 2014. između prodavatelja EE i HE te kupaca UE i ČE uz sudjelovanje trgovačkog društva ROMAN-LEON d.o.o. i osobno ŠE te suglasnosti kupaca od 20. travnja 2015.

Na pripremnom ročištu od 1. listopada 2025. punomoćnici su suglasno predložili da se iskazi svjedoka pročitaju iz spisa Povrv 20/2025 ranije 175/2019. pa je tako sud i postupio te pročitao iskaze iz navedenog spisa. U ovom predmetu je saslušan ĆE

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl 8 Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/03, 57/11 25/13 i 28/13 sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan

8. Prema članku 13. stavak 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 85/2015, dalje: Opći uvjeti), opskrbljivač može krajnjem kupcu na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o opskrbi krajnjeg kupca trećoj osobi.

8.1. Suglasno članku 30. stavak 1. Općih uvjeta, krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva

9 Dakle iz iskaza svjedoka LE, IE i ČE, kada se isti dovedu u vezu jedan s drugim, u bitnome proizlazi da je raniji objekt koji je bio izgrađen na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] srušen, a da su ranije u njemu živjeli dotadašnji vlasnici (iskazuje svjedok IE), s tim da tuženik nikada u tom objektu nije živio jer je objekt bio u derutnom stanju, a nekretnina nije niti kupljena za stanovanje, već je objekt bio predviđen za rušenje radi izgradnje novog objekta (iskazuje svjedok ČE). U predmetnom je objektu bio i poslovni prostor – foto studio naziva Foto Leo, koji je zadnji izišao iz kuće odnosno iselio Nakon iseljenja tog foto studija nitko više nije živio u predmetnom objektu. Svjedok ČE iskazuje kako pretpostavlja da je foto studio izašao iz objekta u rujnu 2016. kada su on i tuženik preuzeli posjed predmetne nekretnine. Isti navodi da su tuženik i on kupili predmetnu kuću negdje početkom 2015. i to tuženi za 9/10 dijela prava vlasništva a on za 1/10 prava vlasništva i s obzirom da je tu bilo dosta problema, hipoteka i zabilježbi sporova da su tek 2016. isplatili bivše vlasnike i to oca i kćer HE i EE, a u svemu tome sudjelovao je i suprug od EE, ZE, koji je inače bio vlasnik Foto Leona i imao je ugovor o zakupu. Već u proljeće 2017. je predmetna zgrada srušena radi izgradnje nove zgrade koja je izgrađena 2020. Iskazao je da je dogovor sa prijašnjim vlasnicima i ŠE bio da poplaćaju sve učinjene račune prije iseljenja i da odjave vodu i struju te su oni kao kupci držali da su prodavatelji po tome postupili i da su voda i struja odjavljeni. Međutim, kad je započeta izgradnja nove zgrade, CVIJETA NEKRETNINE d.o.o., kao izvođač radova, je pošao u HEP jer su im rekli da u nekretnini nema struje te su im iz HEP-a rekli da na predmetnoj nekretnini postoje tri sata te su ih pitali može li koristit jedan sat kao privremeni gradilišni, a iz HEP-a su im rekli da nemaju ništa protiv i nakon toga su iz iz HEP-a zvali te im rekli da postoji dug i to im je bilo prvo saznanje da postoji ikakav dug za struju, a držali su da je to dug iz ranijeg razdoblja te ga iz navedenog razloga nisu niti platili, a U je kao jeftiniju opciju odlučio sam platiti priključak za gradilište. Iskazao je i da je potpis na suglasnosti koja se nalazi njegov, da je suglasnost potpisana kao rezultat prvotnog dogovora s obzirom da su oni (kupci) trebali preuzeti posjed predmetne nekretnine do Uskrsa 2015., ali s obzirom da su na nekretnini postojale zabilježbe kredita i hipoteka PBZ-a i OTP-a, u dogovoru s prijašnjom vlasnicom je došlo do promjene tog prvotnog dogovora jer je u to vrijeme obzirom da je kreditima u švicarcima bilo došlo do konverzije kredita, te je vlasnica molila da joj ne isplaćuju navedeni iznos jer da će se tek po dovršenoj konverziji znati točno koliki je dug prema banci odnosno da li je ona pretplatila već ranijim uplatama dio kredita, te su zbog toga, koliko se sjeća, sklopili dodatak ugovora o kupoprodaji i nakon toga su se dogovorili da će kupci preuzeti posjed 2016. po isplati kupoprodajne cijene, a da će prodavatelji podmiriti svo dugovanje koje je do toga trenutka nastalo, kao i odjaviti struju i vodu. Nadalje je iskazao da mu nije poznato kad je odjavljen priključak i da li je odjavljen, a niti mu je poznato da je CVIJETA NEKRETNINE d.o.o. tražila od HEP-a da uklone brojila od UE i ME obzirom da im smetaju i da je prvi put ime ME vidio nakon što mu je uručena kao punomoćniku dokumentacija koji od osnutka zemljišne knjige nikad nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. . Tuženik iskazuje istovjetno kao svjedoci kako je foto studio bio zadnji koji je iselio iz nekretnine, da je objekt bio u derutnom stanju i da on osobno nije nikada tamo živio. Iskazuje da su ga kontaktirali iz CVIJETA NEKRETNINA d.o.o. te mu rekli da postoji dug za struju i da je to bilo njegovo prvo saznanje o predmetnom dugu. Također navodi da je kontaktiran i od strane HEP-a te da su mu rekli da ima neku snagu na kući koju može mijenjati, međutim da im je on odgovorio da nema pojma ništa u vezi struje. Svjedok ĆE iskazuje da je direktor Cvija nekretnine i da su 5 listopada 2020 tražili uklanjanje od HEP a dva brojila.

10 Zaključuje se da je tuženik kupoprodajnim ugovorom od 29. prosinca 2014. godine sklopljenim sa prodavateljima EE i PE, uz sudjelovanje društva ROMAN-LEON d.o.o., kupio predmetnu kuću u [adresa] za suvlasnički dio od 9/10 dijela, a kupac ČE za 1/10 dijela, da su kupci dana 20. travnja 2015. godine potpisali ispravu "Suglasnost" kojom su potvrdili da svi budući računi komunalnih usluga (struja, voda, telefon, internet, komunalna i vodna naknada i sl.) za nekretninu koju su kupili od prodavatelja Đ EE terete tuženika, da je dotadašnji krajnji kupac električne energije za predmetnu nekretninu društvo ROMAN-LEON d.o.o. na temelju kupoprodajnog ugovora i izjave "Suglasnost" od 20. travnja 2015. godine o promjeni krajnjeg kupca izvijestio tužitelja kao opskrbljivača, da je tuženik zaveden u evidenciji tužitelja kao krajnji kupac za obračunsko mjesto broj 11060545, da su tuženiku za utuženo razdoblje dostavljeni po tužitelju ispostavljeni računi u ukupnom iznosu od 19.706,02 kuna koje nije podmirio, da je ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 14. prosinca 2016. godine tuženik VE kao kupcu prodao svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine, te da nije tužitelju prijavio promjenu vlasništva na nekretnini, da je kuća na predmetnoj nekretnini srušena 2018. godine, da je potom izgrađena nova zgrada, te da je povodom zahtjeva novog vlasnika društva CVIJETA NEKRETNINE d.o.o. 2020. godine izvršeno uklanjanje brojila broj 11060545 koje je glasilo na tuženika, a koje se nalazilo u ormariću u međašnom zidu nekretnine . Konkretno, na zahtjev trgovačkog društva ROMAN-LEON d.o.o., koji je do tada bio evidentiran kao krajnji kupac na obračunskom mjestu broj: 11060545, je odobren i izvršen prijenos ugovora o korištenju mreže i opskrbi na treću osobu – tuženika, te je tuženik u evidencijama tužitelja i HEP- OPERATORA DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA d.o.o. evidentiran kao kupac na predmetnom obračunskom mjestu, nakon čega je isti terećen za naknade i potrošnju na predmetnom mjernom mjestu po dotadašnjim uvjetima, odnosno u kategoriji poduzetništvo za zajamčenu opskrbu. Tako je tužitelj, sukladno Općim uvjetima, u dobroj vjeri, na temelju dostavljenog ugovora o kupoprodaji od 29. prosinca 2014. u kojem je u članku 8. uglavljeno da kupci ČE i tuženik preuzimaju trošak komunalnih usluga, pa tako i plaćanja struje, od dana stupanja u posjed, te na temelju suglasnosti koju su ČE i tuženik izdali 20. travnja 2015. u kojoj je jasno navedeno da svi budući računi predmetnog objekta na adresi [adresa] u [adresa] terete tuženika, izvršio prijenos ugovora s ROMAN-LEON d.o.o. na tuženika. Tuženik u ovom postupku osporava da bi on ikada živio u predmetnoj nekretnini i koristio struju te tvrdi da je u posjed nekretnine stupio tek u rujnu 2016. nakon čega je već u prosincu nekretninu prodao trećoj osobi. Iako zaista iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik nije živio u objektu na predmetnoj adresi koji je naknadno srušen, to za ovaj postupak nije odlučno, kao ni činjenica kada je zaista tuženik stupio u posjed i koliko je dugo bio u posjedu. Naime, tuženik je imao mogućnost urediti odnos s tužiteljem pa makar od trenutka kada je prodao nekretninu, no to nije napravio. Sam tuženik u svom iskazu navodi da je od strane CVIJETA NEKRETNINE d.o.o. doznao da ga tužitelj tereti za dugovanje vezano za objekt koji je kupio sa ČE, te da je kontaktiran i od strane tužitelja kada mu je rečeno da na kući ima „neku snagu“ koju može promijeniti, međutim isti na navedeno nije reagirao. Za očekivati je da se u takvoj situaciji svaka prosječna osoba zabrine kada sazna za postojanje dugovanja za koje ranije nije znao (kako tuženik navodi) te pokuša „istražiti“ o čemu se radi i na koji je način došlo do toga da ga se tereti za dug za koji smatra da ne odgovara. Osim toga, kada već ima saznanje o tome da ga se vodi kao kupca na predmetnom mjernom mjestu, smatra da za to nema osnove, pa brzo nakon toga prenosi nekretninu na drugu osobu, bilo bi očekivano da će o tome obavijestiti opskrbljivača kako bi od sebe otklonio makar buduća dugovanja.

Bitno je za ovaj postupak istaknuti da odnosi između ranijih i kasnijih vlasnika nekretnine nisu morali biti poznati tužitelju kao opskrbljivaču. Tužitelj, nakon zaključenja ugovora o opskrbi, saznanja o izmjeni krajnjeg kupca ili prijenosu ugovora na treću osobu dobiva upravo od osoba s kojima je zaključio ugovor (krajnji kupac) ili osoba kojima je prenesena nekretnina na koju se odnosi određeno obračunsko mjesto. S obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj od strane evidentiranog krajnjeg kupca ROMAN-LEON d.o.o. obaviješten o prijenosu te mu je dostavljena dokumentacija iz koje se može zaključiti da je do prijenosa došlo jer kada se odredbe ugovora o kupoprodaji od 29. prosinca 2014. dovedu u vezu sa suglasnošću od 20. travnja 2015., tužitelj nije imao razloga sumnjati da je do dogovora između ranijeg krajnjeg kupca i tuženika došlo, te da od 20. travnja 2015. svi (budući) računi terete upravo tuženika koji se s time pisanim putem suglasio. Sama činjenica je li tuženik stupio u posjed predmetne nekretnine neki kasniji datum i do kada je taj posjed trajao, kao i drugi dogovori koji su prema navodima tuženika postojali između prodavatelja Cvinar odnosno zakupnika ROMAN-LEON d.o.o. prema kojima su upravo prodavatelji i zakupnik bili obvezni platiti sva dugovanja u pogledu komunalija, pa tako i naknadu za struju, do dana preuzimanja posjeda nekretnine od strane kupaca koji se kako navodi tužitelj dogodio i godinu dana kasnije, ne obvezuju tužitelja jer isti o njima nije bio obaviješten. Isto se odnosi i na eventualni dogovor na temelju kojeg su se ROMAN- LEON d.o.o. ili raniji vlasnici nekretnine Cvinar obvezali odjaviti struju i vodu. Svi takvi dogovori mogu biti predmet preispitivanja u pogledu regresnog zahtjeva tuženika prema tim osobama.

11 . Što se tiče prigovora zastare, mjerodavne su odredbe članka 214. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje u tekstu ZOO), kojim je propisano da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, s tim da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje svoje obveze. Temeljem odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, s tim da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena (članak 216. ZOO).

12 Sukladno odredbi članka 232. stavka 1. točka 1. ZOO-a, tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, dimnjačarske usluge i usluge za održavanje čistoće, kada su te usluge obavljene za potrebe kućanstva, zastarijevaju za jednu godinu, dok sukladno odredbi članka 226. stavka 1. ZOO-a Tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja

13. U konkretnom slučaju, kako je u travnju 2015. došlo do prijenosa ugovora o opskrbi s dotadašnjeg krajnjeg kupca ROMAN-LEON d.o.o. na tuženika, tako je, a kako proizlazi iz dostavljenih računa za predmetno razdoblje, tuženik evidentiran u kategoriji poduzetništva u okviru zajamčene opskrbe koja se prema odredbama članka 49. stavka 12. Zakona o tržištu električnom energijom („Narodne novine“ broj: 22/13, 95/15) ne primjenjuje na kupce kategorije kućanstvo

14 Tuženik ni u jednom trenutku nije obavijestio tužitelja o izmijenjenim okolnostima vezanima uz kategoriju potrošnje, pa čak ni onda kada je bio obaviješten od strane tužitelja da "ima neku snagu na kući koju može mijenjati". Sukladno navedenome, tužitelj je u spornom razdoblju nastavio pružati usluge u okviru kategorije poduzetničke djelatnosti. Upravo stoga, zaključak je ovog suda da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadama za isporučenu električnu energiju u odnosu na koje se primjenjuje zastarni rok od jedne godine jer je tužitelj kao opskrbljivač predmetno potrošačko mjesto opskrbljivao za potrebe poduzetničke djelatnosti, a ne za potrebe kućanstva. S time da, sama činjenica je li tuženik na predmetnom potrošačkom mjestu obavljao poduzetničku djelatnost ili nije, ni u pogledu odlučivanja o tome jesu li potraživanja tužitelja iz ovog postupka zastarjela nije odlučna u okviru odnosa tužitelja i tuženika. Naime, kako je to već ranije obrazloženo, tužitelj je postupao u dobroj vjeri prilikom odobrenja prijenosa ugovora, te s obzirom na to da nije imao saznanja o drukčijem odnosu ranijeg krajnjeg kupca i tuženika u pogledu obveza prema tužitelju, tako ne može na teret tužitelja pasti eventualna odgovornost ranijeg kupca za ponašanje koje ne bi bilo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja pored činjenice da tuženik ni u jednom trenutku nije ni pokušao regulirati svoj status kod tužitelja, odnosno nije prijavio niti jednu od više promjena u vlasništvu nekretnine u kojima je sam sudjelovao te u okviru kojih je regulirana obveza prijašnjih i budućih obveza ugovornih strana u pogledu podmirivanja dospjelih komunalnih usluga (pa tako i ove), niti je obavijestio tužitelja o promjeni u pogledu kategorije potrošnje u odnosu na predmetno potrošačko mjesto.

15 Zbog navedenog, na konkretan pravni odnos valja primijeniti odredbu članka 226. stavka 1. ZOO-a, pa kako se ovdje ne radi o naknadi za uslugu isporučene električne energije za potrebe kućanstva, tako se radi o povremenim tražbinama koje zastarijevaju u roku od tri godine, a ne u roku od jedne godine kako to tvrdi tuženik.

16 S obzirom na to da je prvi utuženi račun dospio na plaćanje 24 4 2018 ., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave je podnesen 9.4.2019. ., tako tražbine tužitelja koje isti utužuje u ovom postupku nisu zastarjele, pa je neosnovan prigovor zastare koji u ovom postupku ističe tuženik.

17. S obzirom na to da je utvrđeno da je tuženik kao osoba na koju je prenesen ugovor o opskrbi bila evidentirani korisnik usluga tužitelja odnosno krajnji kupac, te da potraživanja tužitelja prema tuženiku nisu zastarjela, tuženik je dužan podmiriti nastalo dugovanje. Dužnost izvršavanja i odgovornost za ispunjenje obveza sudionika u obveznom odnosu propisana je i odredbom čl. 9. ZOO-a.

18Visina potraživanja proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga konto kartice energetske kartice, računa, dovedenih u vezu s odredbama Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom .

19. S obzirom na to da je sud iz provedenih dokaza utvrdio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tuženiku je na temelju odredbe članka 9. ZOO-a naloženo platiti naknadu za korištenje usluge opskrbe strujom u iznosu navedenom u izreci.

20. Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju članka 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i zatezne kamate. Stoga je ovaj sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje teku na pojedine iznose iskazane u pregledanim računima od dana dospijeća svakog računa do isplate.

21 S obzirom na to da se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu (točka 2., broj: Su-IV-204/17) presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, tako o zatraženom ovršnom trošku valja odlučiti zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP), a tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku - odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to sastav prijedloga za ovrhu 50 EUR, podneska od 7 srpnja 2025, zastupanje na ročištima 1 listopad 2025 kao i 27 listopad 2025 svaka radnja po 50 EUR. Plus pdv, trošak javnog bilježnika 9,95 /javnobilježnička nagrada / Pristojba na presudu 13,27 EUR , dakle cjelokupan trošak iznosi 273,22 EUR

23. Tužitelju nisu priznati preostali zatraženi ovršni i parnični trošak, i to trošak dostave u iznosu kojega nije dokazao da ga je imao, troškovi ovršnosti, pravomoćnosti, pisanje rješenja o obustavi ovrhe, dostava spisa radi odbacivanja rješenja o ovrsi, koji nisu ni nastali.

U Dubrovniku, 28. studenog 2025.

Sutkinja:

Kate Ogresta Jović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN-a:

1. tužitelj putem punomoćnika

2. tuženik putem punomoćnika