Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-364/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća, te sudaca Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika SŠ i ZŠ zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženih SŠ i ZŠ podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-51/2017-88 od 17. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi SŠ i ZŠ za kazneno djelo protiv imovine-krađu iz članka 228. stavak 1. KZ/11 zbog kojeg su proglašeni krivima presudom prvostupanjskog suda na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci svaki.

II. Žalbe optuženih SŠ i ZŠ odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim SŠ i ZŠ za počinjenje kaznenog djela protiv imovine-krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 te ih je na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osudio na kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci. Na temeljem članka 54. KZ/11 optuženicima je u kaznu zatvora uračunato vrijeme od kada im je oduzeta sloboda u vezi s kaznenim djelom, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to: optuženiku SŠ od 30. studenog 2016. do 17. siječnja 2017., a optuženiku ZŠ od 8. prosinca 2016. do 17. siječnja 2017.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11.,121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08) oštećeniku Frigomotors d.o.o., dosuđen je imovinskopravni zahtjev u cijelosti u iznosu od 1.990,84 eura, te je naloženo optuženicima SŠ i ZŠ solidarno isplatiti navedeni iznos Frigomotors d.o.o.u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 naloženo je optuženicima SŠ i ZŠ u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti paušalne troškove ovog kaznenog postupka svaki u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik koji se žali zbog odluke o kazni i predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženike osudi na bezuvjetne kazne u znatno dužem trajanju kao i optuženi SŠ putem branitelja Joška Mikulića zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakone, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, a koji predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje, a ujedno predlaže da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća. Žalbu je podnio i optuženi ZŠ putem braniteljice

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.2. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

2.3. Branitelj okrivljenog SŠ zatražio je obavijest o sjednici vijeća, kojoj je pristupio zamjenik županijske državne odvjetnice u Dubrovniku Vlatko Cibilić. Okrivljenici i njihovi branitelj nisu pristupili sjednici vijeća iako su o istoj uredno obaviješteni, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti temeljem odredbe članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalbe optuženika SŠ i ZŠ nisu osnovane.

O žalbi optuženika SŠ osim zbog odluke o kazni

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi SŠ navodi da je presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima te da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni, nejasni su i u znatnoj mjeri proturječni, tako da se zakonitost presude ne može ispitati.

4.1. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i u obrazloženju prvostupanjske presude je iznio jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, a ti su razlozi logični i međusobno suglasni stoga nema govora o ikakvom proturječju, ili nedostatnom obrazloženju kako tvrdi žalitelj. Istaknutim žalbenim navodima žalitelji ulaze u sferu činjeničnih pitanja, na koja će biti odgovoreno u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovdje treba reći da je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te da su razlozi suda o odlučnim činjenicama koje su utvrđene izrekom presude potpuno jasni i određeni i među tim razlozima nema nikakvog, pogotovo ne znatnog proturječja tako da je presuda razumljiva i može se ispitati. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i argumentirane razloge u odnosu na sve odlučne činjenice temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žalitelj sa tim zaključcima ne slaže.

4.2. Optuženi SŠ, nadalje žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka u žalbi tvrdi da se presuda temelji na nezakonitom dokazu tj. na snimci društva ''[obrt]' jer da navedena snimka nije pribavljena na zakonit način odnosno da nije izdan nalog suca istrage za njeno pribavljanje. Takvim žalbenim navodima optuženik u biti ukazuje na povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08

4.3. I takvi žalbeni navodi optuženika su neosnovani budući video snimke s video nadzora kojeg je postavilo društvo ''[obrt]' na svojoj imovini je usmjeren izvan privatne sfere života okrivljenika i ne zadire u povredu prava privatnosti okrivljenika, tako da za pribavljanje ovih snimki nije niti potreban nalog suca istrage budući da policijski službenici temeljem članka 207. ZKP/08 imaju pravo i dužnost poduzeti potrebne mjere da se pronađe počinitelj, otkriju i osiguranju tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica kad postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti kao što je to bilo u konkretnom slučaju. Predmetna video snimka nije nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavak 2. ZKP/08 jer nije pribavljena kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane i prava na nepovredivost osobnog života, niti je pribavljena povredom odredaba kaznenog postupka te se ne radi niti o dokazu za kojeg se saznalo iz nezakonitih dokaza.

5. Iako optuženik navodi da se žali i zbog povrede Kaznenog zakona, ne konkretizira o kojoj bi se povredi kaznenog zakona radilo niti obrazlaže u čemu bi se ista sastojala, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu temeljem članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 nije utvrdio da je na štetu oba okrivljenika povrijeđen Kazneni

zakon.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi SŠ u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog obrane optuženika za ispitivanjem svjedoka KŠ na raspravi navodeći da je isti bi ispitan na raspravi bez nazočnosti branitelja i optuženika. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kad je okrivljenog SŠ proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela krađe na način ako je to opisano u izreci pobijane presude.

6.1 Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesnom i kritičnom ocjenom obrane oba okrivljenika i iskaza svjedoka KŠ te ostalih provedenih dokaza (snimke video nadzora prodaje, dokumentacije u vidu otkupnog bloka br: 002046 na ime ZŠ na iznos od 680,65 kuna, te otkupnog bloka br: 002047 na ime SŠ na iznos od 79,21 kuna ) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo ispravan zaključak da su okrivljeni SŠ i ZŠ počinili kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ711 upravo na način kako ih se teretilo optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu.

6.2. Žalbeni navodi optuženog SŠ nisu osnovani jer je prvostupanjski sud nakon što je dao ocjenu izvedenih dokaza, a onda, na tako pravilno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da su oba optuženika zajednički i dogovorno počinili kazneno djelo krađe na način kako je to opisano u izreci pobijane presude o čemu je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

6.3. Nasuprot žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da se pobijana presuda temelji na izvedenim dokazima koje je prvostupanjski sud valjano analizirao i cijenio, kako pojedinačno, tako i njihovoj međusobnoj povezanosti. Opravdano prvostupanjski sud prihvaća obranu drugooptuženog ZŠ danu na zapisnik 8. prosinca 2016. prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetništvom u kojoj je naveo da je zajednički i dogovorno počinio kazneno djelo krađe sa SŠ. Takva obrana drugooptuženog ZŠ je potkrijepljena i ostalim dokazima izvedenim u dokaznom postupku prije svega sa snimkom prodaje iz koje je razvidno da dvije osobe dolaze s jednim vozilom u krug firme ''[trgovačko društvo]'' te da te osobe iz stražnjeg dijela vozila izvlače dugačku cijev, te je zajednički unose u prostor ''[trgovačko društvo]'' kao i sadržajem otkupnog bloka br: 002046 na ime ZŠ na iznos od 680,65 kuna, te otkupnog bloka br: 002047 na ime SŠ na iznos od 79,21 kuna iz kojih je vidljivo da ih je izdalo društvo ''[obrt]' okrivljenicima isti dan kad su snimljeni optuženici kako nose cijev Zbog iznesenog, prvostupanjski sud s razlogom ne prihvaća žalbene navode optuženog SŠ, jer iz ovako utvrđenih činjenica jasno proizlazi jedino mogući zaključak da je skrivljenim i protupravnim radnjama ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11 zajedno s optuženim ZŠ.

6.4. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio obranu drugooptuženog ZŠ danu prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetništvom smatrajući da je na raspravi pokušao otkloniti kaznenu odgovornost od prvooptuženog SŠ govoreći da se zbog proteka vremena u vrijeme održavanja rasprave ne može izjasniti je li počinio kazneno djelo krađe zajednički i dogovorno s SŠ. Jednako tako, pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća niti obranu optuženog SŠ kada tvrdi da sa krađom nije imao ništa. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nema nikakve dvojbe da su kazneno djelo krađe zajednički i dogovorno počinili upravo oboje optuženika i to kako je to okolnosno i detaljno u svojoj obrani pred državnim odvjetnikom opisao optuženi ZŠ.

6.5. Neosnovani su i žalbeni navodi optuženog SŠ da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđenim ispitivanjem svjedoka KŠ na raspravi bez nazočnosti optuženika i njegovog branitelja.

6.6. Treba istaknuti da su točni žalbeni navodi da je taj svjedok ispitan na raspravi na kojoj nije bio nazočan uredno pozvani optuženik koji u to vrijeme nije imao branitelja. Takvim postupanjem prvostupanjski sud nije počinio postupovnu povredu jer je temeljem članka 404. stavak 5. ZKP/08 održao raspravu bez nazočnosti okrivljenog SŠ kojeg je prethodno na raspravi održanoj 11.srpnja 2022. upozorio prema odredbi članka 404. stavak 5. ZKP/08 budući da je za kazneno djelo iz 228. stavak 1. ZKP/08 propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Međutim nekonfrontirani iskaz svjedoka KŠ nije isključivi dokaz za osudu optuženog SŠ imajući u vidu sadržaj snimke video nadzora tvrtke Branimir comerce d.o.o. kao i obranu drugooptuženog ZŠ koji predstavljaju osnovu na kojoj se u pretežitom dijelu temelji prvostupanjska presuda.

6.7. Stoga nije osnovana žalba optuženog SŠ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede počinjenja kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

O žalbama državnog odvjetnika, optuženih SŠ i ZŠ zbog kazne

7. Sasvim određenom žalbenom argumentacijom državni odvjetnik osnovano napada odluku prvostupanjskog suda o izboru vrste i mjere kazne za oba optuženika i njihovo kazneno djelo. Kod toga državni odvjetnik osporava utvrđenje i ocjenu olakotnih okolnosti za optuženog ZŠ u pobijanoj presudi kao i podcjenjivanje ranije osuđivanosti oba optuženika kao otegotne okolnosti.

7.1. Takvi su žalbeni navodi državnog odvjetnika, i po ocjeni ovog suda, utemeljeni. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kod optuženog SŠ izostanak olakotnih okolnosti dok je kod optuženog ZŠ kao olakotne okolnosti pravilno utvrdio i cijenio njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela, izraženo kajanje i osobne prilike (otac malodobnog djeteta). Kao otegotnu okolnost u odnosu na oba optuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i cijenio činjenicu njihove višestruke ranije osuđivanosti i to zbog istovrsnih kaznenih djela.

7.2. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne optuženim SŠ i ZŠ izrekao preblage kazne. Državni odvjetnik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti kod optuženog ZŠ, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti kod oba optuženika, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne za kazneno djelo za koje su optuženi SŠ i ZŠ proglašeni krivima. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da prvostupanjski sud nije dovoljno vodio računa o upornosti oba optuženika u činjenju kaznenih djela na štetu imovine, a koje okolnosti ukazuju na njihovu neusklađenost sa zakonom i upornost kriminalne volje, što govori o povećanom stupnju društvene opasnosti, koja nije uzeta u obzir u dovoljnoj mjeri prilikom izricanja kazne zatvora tim okrivljenicima. U pravu je državni odvjetnik i kada ističe da kazne zatvore na koje su osuđeni optuženici su preblage i nisu primjerene stupnju kaznene odgovornosti navedenih počinitelja, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.3. Iz ovih je razloga trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni te okrivljenike SŠ i ZŠ za kazneno djelo krađe – opisano u članku 228. stavak 1, KZ/11 za koje su prvostupanjskom presudom proglašen krivima osudio na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci svakom. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je kazna zatvora od 9 (devet) mjeseci primjerena kako počinjenom kaznenom djelu, tako i ličnosti oba okrivljenika te stupnju njihove krivnje. Prema mišljenju ovog suda jedino je ovakva zatvorska kazna primjerena istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima i pogodna ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako u sprečavanju oba optuženika u daljnjem činjenju kaznenih djela, tako i u pogledu generalne prevencije, odnosno ukazivanju ostalim građanima, na neprihvatljivost i nedopustivost ovakvog ili sličnog ponašanja i utjecalo na njih da ne čine ovakva i slična kaznena djela.

O žalbi okrivljenika SŠ i ZŠ

8. S obzirom na prethodno navedeno, nisu u pravu optuženi SŠ i ZŠ kad u žalbi tvrde da je prvostupanjski sud okrivljenicima mogao izreći blažu kaznu jer suprotno tvrdnjama žalbe prvostupanjski sud nije imao osnova za izricanje blaže kazne zatvora jer utvrđene otegotne okolnosti kod optuženika ne daju dovoljno osnova za blaže kažnjavanje.

9. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni, a kako je utvrđeno da žalbe okrivljenih SŠ i ZŠ nisu osnovane, ovom presudom na temelju članka 482. ZKP/08 je odbio žalbe optuženika SŠ i ZŠ kao neosnovane.

10. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu oba optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti

Dubrovnik, 28. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž