REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

[adresa]

E 11

P-530/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sudcu Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Upravljanje nekretninama, [adresa], OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Sabljić, odvjetnica iz Zagreba, Ulica grada Chicaga 18, protiv tuženika SAMOBORKA d.d., Samobor, Zagrebačka 32/a, OIB: 53149109818, kojeg zastupa punomoćnica Ana Šoštarec, odvjetnica iz Zagreba, Ulica Gjure Szaba 1A, radi predaje u posjed, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 27. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DIONIČKO DRUŠTVO SAMOBORKA, INDUSTRIJA GRAĐEVNOG MATERIJALA (SAMOBORKA d.d.), OIB: 53149109818, Samobor (Grad Samobor), Zagrebačka 32/a, da iseli iz poslovnih prostorija oznake P1 površine 30,80 m[2] , P3c površine 4,40 m i P9 (prostor 3) površine 14,00 m , koji se nalaze u prizemlju zgrade na adresi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj D.L. 7, oznake zemljišta “ EET“ sveukupne površine 10224 m[2] , od čega dvorište 9800 m , 2 zgrade, [adresa] površine 424 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da predmetne poslovne prostorije slobodne od osoba i stvari preda u posjed tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. OIB: 85584865987, sa sjedištem u [adresa], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.784,92 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 08. travnja 2019. navodi kako je tužitelj predmnijevani vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara zk.č.br. D 5033/49, D 4958/12, D 4959/1, 4948/4 i D 4957/42 sve k. o. [katastarska općina]. U katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] je u posjedovnom listu broj PL 5141 upisan Zagrebački električni tramvaj, Ozaljska 105, Zagreb, kao posjednik ovlaštenik predmetne nekretnine. Zagrebački električni tramvaj (MBS: 080064219) je temeljem Ugovora o pripajanju od 09. lipnja 2006. pripojen trgovačkom društvu Gradsko komunalno gospodarstvo d.o.o. (MBS: 080046253), Zagreb, Savska cesta 1. Odlukom člana društva od 12. prosinca 2006. promijenjene su odredbe o tvrtki društva tako da ista glasi Zagrebački holding d.o.o. pa je prema tome Zagrebački holding d.o.o. univerzalni pravni slijednik Zagrebačkog električnog tramvaja, Ozaljska ulica 105, Zagreb. Ističe kako zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine ne odgovara stvarnom stanju jer je Zagrebački električni tramvaj pravo vlasništva na predmetnoj nekretnine stekao temeljem Samoupravnog sporazuma o udruživanju rada i sredstava sklopljenog s poduzećem Gradske željeznice Zagreb s primjenom 01. siječnja 1980. sukladno kojem je ZET preuzeo sredstava, prava i obveze u cijelosti. Poziva se na odredbe čl. 466. st. 1. t. 3. u svezi čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima temeljem kojih upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja te je društvo preuzimatelj sveopći pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva pa je slijedom navedenog tužitelj na temelju Zakona stekao pravo vlasništva na nekretnini iz točke I. tužbe. Terenskim obilaskom predmetne nekretnine u srpnju 2018. tuženik je zatečen u posjedu dijela predane nekretnine u površini od 985 m[2] , kao i poslovnih prostora koji se nalaze u zgradi sagrađenoj na istoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] i to poslovnih prostora u prizemlju oznake P1 površine 30,80 m[2] , P3c površine 4,40 m[2] i P9 (prostor 3) površine 14,00 m , a da prema evidencijama tužitelja tuženik nema pravnu osnovu za posjed iste. Stoga je tuženik dopisom od 18. srpnja 2018. pozvan radi hitnog održavanja sastanka vezano za posjedovanje navedenih nekretnina. Ponovljenim dopisom od 05. rujna 2018. tuženik je pozvan na sastanak te je ujedno pozvan da predoči relevantne dokumente vezane za pravni osnov korištenja/posjeda nekretnine, a trećim pozivom od 22. listopada 2018. tužitelj je pozvao tuženika na dostavu dokumentacije kojom bi dokazao osnovu korištenja predmetne nekretnine navedenoj osnovi uz prijetnju da će tužitelj biti primoran poduzeti određene radnje sa ciljem zaštite svojih stvarnih prava, a kako su tužiteljevi pozivi bili uzaludni dopisom od 04. prosinca 2018. tuženik je pozvan da dokaže po kojoj osnovi posjeduje predmetnu nekretninu, a dopisom od 17. prosinca 2018. tuženik se očitovao tek da posjeduje različitu dokumentaciju i moli za strpljenje. Tužitelj do dana podnošenja tužbe nije od tuženika zaprimio isprave kojima bi dokazao valjani pravni temelj posjeda iste, donosno tuženik u svom dopisu ne spori da posjeduje predmetnu nekretninu, ali nije dokazao valjani pravi temelj stjecanja prava na posjed pa je tužitelj primoran sukladno čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zatražiti zaštitu pred sudom. Predlaže da sud donese presudu koja glasi:

"I. Nalaže se tuženiku DIONIČKO DRUŠTVO SAMOBORKA, INDUSTRIJA GRAĐEVNOG MATERIJALA (SAMOBORKA d.d.), OIB: 53149109818, Samobor (Grad Samobor), Zagrebačka 32/a, da iseli iz poslovnih prostorija oznake P1 površine 30,80 m[2] , P3c površine 4,40 m i P9 (prostor 3) površine 14,00 m , koji se nalaze u prizemlju zgrade na adresi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] upisanoj u posjedovnom listu broj 5141, a koja odgovara zk.č.br. D 5033/19, D 4958/12, D 4959/1, 4948/4 i D 4957/42 sve k. o. [katastarska općina], te da predmetne poslovne prostorije slobodne od osoba i stvari preda u posjed tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, sa sjedištem u [adresa], Podružnica - UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA, Jankomir 25, Zagreb, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku DIONIČKO DRUŠTVO SAMOBORKA, INDUSTRIJA GRAĐEVNOG MATERIJALA (SAMOBORKA d.d.), OIB: 53149109818, Samobor (Grad Samobor), Zagrebačka 32/a, nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] upisanoj u posjedovnom listu broj 5141, a koja odgovara zk.č.br. D 5033/19, D 4958/12, D 4959/1, 4948/4 i D 4957/42 sve k. o. [katastarska općina], u površini od 985 m[2] slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, sa sjedištem u [adresa], Podružnica - UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA, Jankomir 25, Zagreb, u roku od 15 dana."

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te prvenstveno osporava aktivnu legitimaciju tužitelja. Ukazuje da u PL 4141 za k. o. [katastarska općina] nije upisan Zagrebački električni tramvaj sa oznakom MBS 080064219, dapače upis ne sadrži nikakvu oznaku osim adrese, a društvu tužitelja pripojeno je trgovačko društvo Zagrebački električni tramvaj d.o.o., a takav upis ne stoji u PL 5141 k. o. [katastarska općina], dok je u sudskom registru razvidno postojanje društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, odnosno upravo sa adresom navedenom u PL 5141 k. o. [katastarska općina]. Dakle trenutačno u PL 5141 k. o. [katastarska općina] postoji upis posjednika sa podacima Zagrebački električni tramvaj, Zagreb, Ozaljska 105, a da u sudskom registru postoji trgovačko društvo jednakog naziva tvrtke i identične adrese pa su stoga neutemeljene tvrdnje tužitelja da bi on bio sljednik upravo one osobe koja je upisana u PL 5141 k. o. [katastarska općina], odnosno tužitelj nije dokazao da je upravo on slijednik osobe upisane u PL 5141 k. o. [katastarska općina]. Također navodi da tužitelj osim što navodi podatke o zk identifikaciji čestice k.o. 6730/1 k. o. [katastarska općina], ali da o tome ne dostavlja nikakve dokaze. Obzirom da tužitelj od tuženika traži iseljenje iz građevine na adresi [adresa], tuženik uz tužbu dostavlja identifikaciju za zgradu na navedenoj adresi izdanu od strane nadležnog Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 18. siječnja 2019. iz koje je razvidno da predmetni dio čestice 6730/1 k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk čestice 4963/4 k. o. [katastarska općina], a ovu česticu tužitelj nije spominjao u svojoj tužbi te je iz zemljišnoknjižnog stanja za navedenu česticu razvidno da čestica 4963/4 k. o. [katastarska općina] koju je u svojoj identifikaciji označio nadležni ured za katastar vidljivo da je na ovoj čestici upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], na listu B upisan vlasnički dio 1/1 Općenarodna imovina, s organom upravljanja Poduzećem Državnih stambenih zgrada V. Rajona u Zagrebu, a pravni slijednik tog poduzeća jest Grad Zagreb. Slijedom odredbi Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb i prestanku Gradske zajednice Zagreb, čijim su se stupanjem na snagu ranije općine spojile u općinu Grad Zagreb, a sve nekretnine, prava i obveze općina postaju sredstva prava i obveze Grada Zagreba. Stoga tužiteljeva aktivna legitimacija ne proizlazi niti iz stanja upisa u katastarskom operatu i stanja upisa u zemljišnim knjigama. Nadalje, da bi tužitelj mogao isticati svojstvo predmnijevanog vlasnika potrebno je da sukladno čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda nekretnina, a da tužitelj ovom tužbom nije dokazao niti jednu od navedenih pretpostavki. U odnosu na Samoupravni sporazum kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu navodi da priloženi Sporazum nije onaj na koji se u tužbi poziva već je to sasvim drugi dokument koji nosi dva datuma i to 22. travnja i 19. lipnja 1980. Iz priloženog Sporazuma razvidno je da je predmet Sporazuma raspoređivanje sredstava, prava i obveze Gradske željeznice Zagreb, a koje nisu raspoređene Samoupravnim sporazumom o udruživanju rada i sredstava od 27. prosinca 1979. sklopljenih između ZET-a Zagreb i Gradske željeznice.

3. U Sporazumu koji je dostavljen u prilogu tužbe uređuje se raspoređivanje stambenih zgrada i stanova, ali ne i poslovnih zgrada pa tako niti ove čiju predaju u dijelovima od tuženika traži tužitelj, a predmetni Sporazum ne sadrži niti jednu oznaku nekretnine temeljem koje bi se moglo zaključiti da se radi o kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa tužitelj neutemeljeno tvrdi da je stekao vlasništvo temeljem tog Samoupravnog sporazuma niti je dokazao da je na istinit način stekao posjed predmetne nekretnine odnosno da bi uopće bio posjednikom iste, a dostavljeni ispis iz katastarskog opereta i to sa upisom koji nije upis tužitelja ne može biti dovoljan za utvrđenje niti same činjenice posjeda, a pogotovo i njegovog istinitog stjecanja.

4. Navodi da je nesporno da tužitelj nije posjednik predmetne nekretnine iz koje traži iseljenje niti je to ikada bio na adresi [adresa], u dijelu u kojem iz iste traži iseljenje tuženika jer je posjednik predmetnog dijela poslovne zgrade tuženik sa svojim prednicima i to preko 50 godina čime je došlo i do stjecanja vlasništva u korist tuženika. Ističe da je u izgradnji predmetne zgrade u kojoj u posjedu drži poslovne prostore tuženik sudjelovao zajedno sa tadašnjom Gradskom željeznicom u Zagrebu, a uz sudjelovanje poduzeća "Sava" ugostiteljsko poduzeće Zagreb, dočim je nakon izgradnje svaki dobio u novoizgrađenoj zgradi prostorije razmjerno uloženim sredstvima, pa je tako Gradskoj željeznici Zagreb pripalo 89/210 dijelova, poduzeću "Sava" 77/210 dijelova, a tuženikovom predniku Samoborka 44/210 dijelova. Od izgradnje predmetne građevine tuženik se nalazi u zakonitom, poštenom, istinitom i minom te neometanom posjedu dijela iste nekretnine koji posjed je preuzeo temeljem utvrđenja o pripadnosti dijela 44/210 i prethodno postignutog Sporazuma sa Gradskom željeznicom Zagreb oko zajedničke izgradnje stanične zgrade na adresi M [adresa], sada [adresa] u [adresa], a tužitelj nije u posjedu predmetne nekretnine osim formalno po upisu u tužbi priloženog PL 5141 k. o. [katastarska općina], a što ne odgovora stvarnom stanju, dok je navod tužitelja da je tuženik zatečen u posjedu površine 985 m[2] od kč. br. [katastarska čestica] potpuno paušalan i ničim dokazan.

5. U podnesku od 05. svibnja 2020. tužitelj obavještava sud da su stranke mirnim putem riješile spor u odnosu na točku II. tužbeno zahtjeva stoga je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu s čime se tuženik suglasio stoga je ovaj sud 17. lipnja 2020. utvrdio da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku DIONIČKO DRUŠTVO SAMOBORKA, INDUSTRIJA GRAĐEVNOG MATERIJALA (SAMOBORKA d.d.), OIB: 53149109818, Samobor, Zagrebačka 32/a, nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] upisanoj u posjedovnom listu broj 5141, a koja odgovara zkč.br. D 5033/49, D 4958/12, D 4959/1, D 4948/4 i D 4957/42, sve k. o. [katastarska općina], u površini od 985 m[2] slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB: 85584865987, sa sjedištem u [adresa], Podružnica Upravljanje nekretninama, Jankomir 25, Zagreb, u roku od 15 dana.''

6. Tužitelj u podnesku od 17. lipnja 2021. ustraje na tvrdnji da je Zagrebački električni tramvaj stvarna prava na predmetnoj nekretnini stekao temeljem Samoupravnog sporazuma o udruživanju rada i sredstva sklopljenim s poduzećem Gradske željeznice Zagreb s primjenom od 01. siječnja 1980. i sukladno kojem je ZET preuzeo sredstva, prava i obveze u cijelosti, a tuženik pogrešno zaključuje da je predmet raspoređivanje stambenih zgrada i stanova, a ne poslovnih zgrada jer je sukladno čl. 4. predmetnog Samoupravnog sporazuma raspored sredstava, prava i obaveza iskazan u popisu sredstava koji je sastavni dio Sporazuma, a u popisu sredstava su naznačena između ostalih osnovnih sredstava: zemljište, građevinski objekti željezničkog prometa, privredne zgrade od tvrdog materijala i dr. Dakle, vidljivo je da je Zagrebački električni tramvaj u cijelosti preuzeo sredstva, prava i obveze Gradske željeznice u Zagrebu što je bio pravni temelj upisa ZET-a u PL 5141 k. o. [katastarska općina]. Navodi, nadalje da je Odlukom o organiziranju javnog poduzeća Zagrebački električni tramvaj od 25. travnja 1990. u čl. 7. odlučeno da se imovina sastoji od stvari, prava i novca postojeće radne organizacije sa stanjem na dan 30. travnja 1990., da je Zagrebački električni tramvaj (MBS: 080064219) temeljem Ugovora o pripajanju od 09. lipnja 2006. pripojen trgovačkom društvu Gradsko komunalno gospodarstvo d.o.o. (MBS: 080042653), Zagreb, Savska cesta 1), a Odlukom člana društva od 12. prosinca 2006., promijenjene su odredbe o tvrtki društva, tako da ista glasi Zagrebački holding d.o.o., a upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj imovina pripojenog društva i njegove obveze prešle su na društvo preuzimatelja koji je sveopći pravni slijednik pripojenog društva i time stupa u prave odnose pripojenog društva pa je tužitelj temeljem Zakona stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno osnovu za uknjižbu prava vlasništva, a činjenica da je tužitelj pravni sljednik Gradskih željeznica Zagreb, odnosno Zagrebačkog električnog tramvaja vidljivo je iz potvrde Trgovačkog suda u Zagrebu, dok nekretnine koje su evidentirane u imovini Radne organizacije ZET odgovaraju nekretninama evidentiranim i u Stanju osnovnih sredstava tužitelja, pa ukoliko ta činjenica bude sporna predlaže da se provede dokaz knjigovodstvenim vještačenjem na okolnosti usporedbe stanja imovine ZET-a na dan 30. travnja 1990. i stanja osnovnih sredstava tužitelja. Također navodi da je iz sudskog registra vidljivo da je Zagrebački električni tramvaj d.o.o. MBS: 081141540 osnovan 29. prosinca 2017. i upravo je navedena pravna osoba potvrdila činjenicu da su sve nekretnine prenesene na Zagrebački holding d.o.o. bile evidentirane u poslovnim knjigama podružnice ZET.

7. Ističe kako tuženik ne spori da posjeduje predmetnu nekretninu, ali tuženik nije dokazao valjani pravni temelj jer iz dopisa od 09. lipnja 1964. kojeg je dostavio tuženik vidljivo je da su navodno Gradske željeznice pokrenule inicijativu da se sukorisnicima zgrade izda rješenje o pravu raspolaganja i upravljanja, ali evidentno je da takvo rješenje nije nikada izdano, a Gradske željeznice su raspolagale predmetnom nekretninom u korist tužitelja. Stoga su neistinite tvrdnje tuženika da je njegov posjed zakonit, istinit i pošten.

8. Na prijedlog tužitelja provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje sa zadatkom vještaku izvršiti usporedno stanje imovine ZET-a na dan 30. travnja 1990. i stanja poslovnih sredstava tužitelja radi utvrđenja činjenice je li kod tužitelja evidentirano stanje osnovnih sredstava predmetne nekretnine.

9. Na ročištu dana 13. veljače 2023. tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva specificiranog pod točkom I. tužbe te je predložio zaključiti glavnu raspravu, dok je tuženik predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Sud je dana 30. ožujka 2023. donio presudu kojom je odbio tužbu i tužbeni zahtjev.

11. Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu, a Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske postupajući po žalbi tužitelja Rješenjem pod posl. br. Pž- 3391/2023 ukinuo je predmetnu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom postupku tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je konačno specificirao tužbeni zahtjev koji sada glasi: „Nalaže se tuženiku DIONIČKO DRUŠTVO SAMOBORKA, INDUSTRIJA GRAĐEVNOG MATERIJALA (SAMOBORKA d.d.), OIB: 53149109818, 1 Samobor (Grad Samobor), Zagrebačka 32/a, da iseli iz poslovnih prostorija oznake P1 površine 30,80 m[2] , P3c površine 4,40 m[2] i P9 (prostor 3) površine 14,00 m , koji se nalaze u prizemlju zgrade na adresi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj D.L. 7, oznake zemljišta “ EET“ sveukupne površine 10224 m[2] , od čega dvorište 9800 m , 2 zgrade, [adresa] površine 424 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da predmetne poslovne prostorije slobodne od osoba i stvari preda u posjed tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. OIB: 85584865987, sa sjedištem u [adresa], u roku od 15 dana.

13. Ovdje valja napomenuti da tužitelj nije preinačio tužbeni zahtjev u odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev, dakle ne radi se o preinaci tužbe, nego samo o tome da je tužitelj označio nekretninu na način kako je nekretnina označena u zemljišnim knjigama.

14. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u prijepis posjedovnog lista 5141 (list 5-7 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 8-22 spisa), Samoupravni sporazum o raspoređivanju sredstava, prava i obveza Gradske željeznice Zagreb, Kate Dumbović 16 između osnovnih organizacija udruženog rada tramvaj i autobus od 22. travnja i 19. lipnja 1980. (list 23-34 spisa), poziv za hitno održavanje sastanka (list 35 spisa), e-mail korespondenciju (list 36 spisa), dopis (list 37-38 spisa), zahtjev za dostavom dokumentacije (list 39 spisa), dopis tuženika (list 40-42 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 53-27 spisa), identifikaciju čestice (list 58-59 spisa), presliku zemljišnoknjižnog izvatka (list 60 spisa), bilancu prednika tuženika iz 1968. (list 61-62 spisa), dopis Gradskih željeznica u Zagrebu od 09. lipnja 1964. (list 63 spisa), preslika ranijeg dopisa Gradskih željeznica od 12. veljače 1962. (list 65 spisa), dopis Gradske željeznice u Zagrebu (list 66 spisa), dopis Gradske željeznice broj 128/1967 od 16. veljače 1967. (list 66 spisa), račune kojim dokazuje kako podmiruje režijske troškove, a koje je ispostavio i podružnici društva tužitelja (list 67-322 spisa), izjavu ZET-a (list 337 spisa), stanje osnovnih sredstava na dan 27. rujna 2019. (list 338-340 spisa), Samoupravni sporazum o udruživanju rada i sredstava između Zagrebačkog električnog tramvaja i Gradske željeznice u Zagrebu (list 341-343 spisa), potvrdu Okružnog privrednog suda u Zagrebu (list 344 spisa), potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu (list 345-347 spisa), potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu (list 348-349 spisa), odluku Zagrebačkog holdinga (list 350-353 spisa), Ugovor o pripajanju (list 354-360 spisa), financijsko-knjigovodstveno vještačenje (list 393-567 spisa), te su saslušani svjedoci EE (list 583 spisa) i ME (list 583-584 spisa), zk izvatke (list 649-651 spisa).

15. Sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

16. Predmet tužbenog zahtjeva nakon djelomičnog povlačenja tužbe je iseljenje i predaja u posjed poslovnih prostorija slobodnih od osoba i stvari ovdje tužitelju i to prostorija oznake P1 površine 30,80 m[2] , P3c površine 4,40 m i P9 (prostor 3) površine 14,00 m[2] , koji se nalaze u prizemlju zgrade na adresi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broj D.L. 7, oznake zemljišta “ EET“ sveukupne površine 10224 m[2] , od čega dvorište 9800 m[2] , 2 zgrade, [adresa] površine 424 m , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. OIB: 85584865987, sa sjedištem u [adresa].

17. Obzirom na navode tuženika sporna je aktivna legitimacija tužitelja te nalazi li se tuženik u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu spornih nekretnina.

18. U tijeku postupaka tužitelj je tvrdio da je on predmnijevani vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara zk.č.br. D 5033/49, D 4958/12, D 4959/1, 4948/4 i D 4957/42 sve k. o. [katastarska općina], jer je u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina] u posjedovnom listu broj PL 5141 k. o. [katastarska općina] upisan Zagrebački električni tramvaj, Zagreb, Ozaljska ulica 105, kao posjednik i ovlaštenik predmetne nekretnine, a obzirom da je Zagrebački električni tramvaj (MBS: 080064219) temeljem Ugovora o pripajanju od 09. lipnja 2006. pripojen trgovačkom društvu Gradsko komunalno gospodarstvo d.o.o. (MBS: 080042653), Zagreb, Savska cesta 1.

19. U žalbenom postupku, a i ponovljenom postupku nakon ukidne odluke tužitelj tvrdi da je poduzeo određene aktivnosti radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, te da je u međuvremenu u zemljišno knjižnom postupku povodom osnivanja, obnove ili dopune zemljišne knjige određena uknjižba prava vlasništva za korist tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

20. Iz stanja spisa , proizlazi da je Tuženik je u spis dostavio (list 59. spisa) od strane Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove grada Zagreba identifikaciju zemljišne čestice na kojoj se nalazi poslovna zgrada na adresi [adresa] gdje se nalaze poslovni prostori koje tužitelj traži da mu se predaju u posjed. U identifikaciji gradskog ureda je navedeno da predmetni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu zk.č.br. 4963/4 k. o. [katastarska općina] te je zajedno s identifikacijom dostavio i zemljišnoknjižni izvadak za tu identificiranu nekretninu zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je kao vlasnik upisana općenarodna imovina uz zabilježbu da je organ upravljanja te nekretnine Poduzeće državnih stambenih zgrada V. rajona u Zagrebu. Tužitelj je jasno i točno naveo da traži iseljenje tuženika iz 3 poslovna prostora koja se nalaze u prizemlju poslovne zgrade na adresi [adresa], a zgrada je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa uzimajući u obzir neuređenost zemljišnih knjiga u Republici Hrvatskoj bi bilo nepravedno odbiti tužbeni zahtjev zato jer tužitelj je pogrešno naveo kojim zemljišnoknjižnim česticama odgovara dio katastarske čestice predmetne nekretnine, a pogotovo bi bilo neopravdano iz razloga jer je tužitelj točno identificirao oznaku, površinu, adresu, kat i katastarsku česticu prostora iz kojih traži iseljenje tuženika.

21. Nadalje uvidom u spis sud je utvrdio da je društvo imena Zagrebački električki tramvaj s adresom Ozaljska ulica 105 je bilo prednik tužitelja i postojalo je od 30. travnja 1993. do 3. srpnja 2006. što je vidljivo iz potvrde sudskoga registra koji prileži listu 348 spisa. Nadalje, u spisu prileži na listu 53-58 izvadak iz sudskog registra iz kojeg je vidljivo da od 2018. je odvajanjem od tužitelja osnovano društvo također istog imena i adrese. Nadalje, spisu na listu 337- 339 prileži izjava direktorice tvrtke ZET-a koje je nastalo odvajanjem od tužitelja iz kojeg se može zaključiti da to društvo nije upisano u posjedovni list već društvo ZET koje je prednik tužitelja.

22. Međutim, neovisno o navedenog tužitelj je uz podnesak od 28. svibnja 2025. u spis dostavio zk. Izvadak (list 649-651 spisa), uvidom u navedene zk Izvatke, sud je utvrdio da je tužitelj nesporno vlasnik nekretnina koje su predmet ovog postupka, stoga je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

23. Prema odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99,22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZOVIDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu je ona preda svoj posjed te stvari.

24. Nakon što je sud utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnine koje nesporno u posjedu drži tuženik, potrebno je utvrditi nalazi li se tuženik u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu spornih nekretnina, te je li vlasništvo istih stekao dosjelošću.

25. Uvidom u spis , sud je utvrdio da je prednik tuženika bilo poduzeće „Samoborka“ industrija građevinskih materijala Samobor koje je do pretvorbe bila društvena organizacija udruženog rada na koje su se primjenjivala odredbe Zakona o udruženom radu („Službeni list broj: 53/76., 67/83., 85/87., 6/88., 77/88., 40/89. i 60/89., te „Narodne novine“ broj 53/91.; dalje: ZUR). U čl. 1. i čl. 12. ZUR-a je propisano da kao takav prednik tužitelja nije mogao biti nositelj prava vlasništva, dakle, da u razdoblju od 1964. godine do pretvorbe za prednika tužitelja nije bila ispunjena pretpostavka sposobnosti stjecatelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Prema odredbama Zakona o udruženom radu, društveno pravne osobe mogle su steći pravo raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu, u skladu s odredbom čl. 266. ZUR-a (u pročišćenom tekstu: čl. 224. ZUR-a) prema kojoj stvari, pokretne i nepokretne, jedne društveno pravne osobe su mogle postati „društveno sredstvo“ druge društveno pravne osobe samo po osnovu samoupravnog sporazuma, pravnog posla, a tek u slučajevima predviđenim Ustavom i odlukom državnog tijela ili po samom zakonu. Stoga je prema ovom pravnom shvaćanju pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. ZUR-a institut dosjedanja između društveno pravnih osoba bio isključen sustavom društvenog vlasništva, tako da je bila isključena i mogućnost stjecanja dosjelošću prava raspolaganja društveno pravne osobe po pravilima građanskog prava. Ovakvo pravno shvaćanje je izraženo i u odluci Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-553/2023, te iz svega navedenog proizlazi da se vrijeme od 1964. do pretvorbe u kojem je tuženikov prednik bio u posjedu predmetne nekretnine ne može računati u vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću.

26. U odnosu na vrijeme koje je tuženik imao posjed nekretnine nakon pretvorbe ukazuje se da je tada odlučno pitanje utvrditi da li je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u procesu pretvorbe.

27. U čl. 360. st. 1. ZVDSP-a je propisano da pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvarima u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni slijednik dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije, a prema odredbi stavka 2. istog zakonskog članka pravo upravljanja odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu toga zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu toga zakona pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. No odredbom čl. 390. st. 1. ZVDSP-a propisano je da se odredbe čl. 360. do čl. 365. toga Zakona ne primjenjuju na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća. Također prema odredbi čl. 390.a ZVDSP-a trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije između ostalog bile procijenjene u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Naime, odredbom čl. 1. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" broj 19/91., 26/91, 45/92., 83/92., 84/92., 18/93., 94/93., 2/94., 9/95., 42/95., 21/96., 118/99. i 99/03.) propisano je da se tim zakonom uređuje pretvorba poduzeća s društvenim kapitalom (dalje: poduzeće) u poduzeće kojemu je određen vlasnik, dok je odredbom čl. 2. st. 1. istog Zakona propisano da je društveni kapital prema tom zakonu razlika između vrijednosti sredstava ukupne aktive poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću. Postupak pretvorbe počinje donošenjem odluke o pretvorbi koju u smislu čl. 10. toga Zakona donosi organ upravljanja poduzeća, a koja se s prilozima dostavlja Fondu za privatizaciju kao nadležnom za davanje suglasnosti o namjeravanoj pretvorbi (čl. 12. st. 1. toga Zakona), odnosno za donošenje rješenja kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u smislu čl. 42. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96., 16/98., 71/97. i 73/00.; dalje: ZP). Prema odredbi čl. 47. ZP-a, dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu, koja predstavlja prijelaznu odredbu za one nekretnine (i druge stvari) koji u postupku pretvorbe nisu procijenjene i unesene u vrijednost društvenog kapitala, pa nisu postale vlasništvo trgovačkog društva nastalog pretvorbom.

28. Dakle, procjena vrijednosti nekretnine u društveni kapital je nužna pretpostavka bez koje nema mogućnosti stjecanja prava vlasništva. Potpuno je neprihvatljivo s obzirom na odredbu čl. 47. ZP-a i čl. 390.a ZVDSP-a da bilo koje trgovačko društvo može postati vlasnikom nekretnine koja nije obuhvaćena pretvorbom. To bi bilo u potpunosti u suprotnosti s osnovnim ciljem i svrhom pretvorbe i privatizacije društvenih poduzeća. Takvo stajalište je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Revt-90/2018.

29. Stoga je sud, prema uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od tuženika zatražio da se očituje i dostavi dokaz jesu li predmetne nekretnine u postupku pretvorbe procijenjene u temeljni kapital prednika tuženika, odnosno da dostavi očitovanje Centra za restrukturiranje i prodaju, vezano za pretvorbu.

30. Tuženik se u podnesku od 28. svibnja 2025. izričito očitovao da predmetne nekretnine koje su predmet ovog spora nisu procijenjene u temeljni kapital prednika tuženika u postupku pretvorbe, a očitovanje Centra za restrukturiranje također nije dostavio.

31. Uzevši u obzir, naprijed iznesena utvrđenja i sudsku praksu, sud zaključuje da tuženik, nije dokazao da su nekretnine koje su predmet ovog spora, procijenjene i unesene u vrijednost društvenog kapitala, postale njegovo vlasništvo, odnosno tuženik nije dokazao da je predmetne nekretnine stekao dosjelošću, stoga sud nije posebno cijenio utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, jer isto nije odlučno za predmetni spor.

32. Zaključno, tužitelj je u ovoj pravnoj stvari je dokazao da je vlasnik predmetnih nekretnina, dok je s druge strane tuženik nije dokazao pravni temelje posjedovanja istih, niti je dokazao da je vlasništvo stekao dosjelošću, stoga je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev za predajom u posjed nekretnina navedenih u točki I. tužbe u cijelosti osnovan, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

33. Odluka o trošku temelji se na čl. 154., čl. 155. i 164. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 i 126/22, dalje: OT i 138/2023).

34. Tužitelju je obzirom da je u cijelosti uspio u sporu priznat trošak onako kako je to tužitelj i zatražio. Naime tužitelj je na ročištu dana 13. veljače 2023. zatražio trošak (list 585 spisa). Nadalje na ročištu dana 16. srpnja 2025. zatražio trošak „prema troškovniku koji se nalazi u spisu (list 585), te trošak pristupa na ročište 13. svibnja i 16. srpnja svako po 100,00 bodova, te sastav podneska od 15. srpnja 2025. u iznosu od 100 bodova, sastav žalbe u iznosu od 286,39 EUR ukupno sa pristojbom.

35. Nadalje tužitelj je na ročištu dana 27. listopada 2025. ponovno zatražio trošak kao na ročištu od 16. srpnja uz trošak ročišta od 27. listopada u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV.

36. Trošak tužitelju je određen sukladno VPS od 1.327,23 EUR i prema onoj Tarifi kako je to tužitelj zatražio (čl. 2. i 164. ZPP-a).

37. Stoga je tužitelju dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 99,54 EUR (Tbr. 7.1. Tarife), trošak podneska od 15. lipnja 2021. u iznosu od 99,54 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak podneska od 10. lipnja 2022. u iznosu od 99,54 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak podneska od 15. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), trošak pristupa na ročišta dana 16. veljače 2022. u iznosu od 99,54 EUR (Tbr. 9.1. Trife), trošak ročišta od 30. studenog 2022. i 13. veljače 2023., u iznosu od po 149,31 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak pristupa na ročišta dana 13. svibnja 2025., 16. srpnja 2025. i 27. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 EUR, svako (Tbr. 9.1. Tarife), trošak žalbe u iznosu od 186,54 EUR (Tbr. 10.1. Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.683,32 EUR.

38. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR koliko je tužitelj i platio, trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR-a, te trošak vještačenja u iznosu od 995,42 EUR. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.784,92 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 28. studenog 2025.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbu na presudu

-tuženiku po odvj.