Pn-53/2015

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

Dr. Franje Tuđmana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, OIB: 29399232217, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari PZ Eko-Dalmacija, Varivode, Varivode 0, OIB: 22931692610, zastupan po upravitelju Dragi Laća, a ovaj po punomoćniku Anti Burić, odvjetniku u Šibeniku, Stjepana Radića 41, protiv tuženika Općina Kistanje, Franje Tuđmana 101, Kistanje, OIB: 41783102203, zastupane po punomoćnicima iz OD Rude i partneri iz Šibenika, Stjepana Radića 6/II, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 14. listopada 2025.g., u prisustvu punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke, dana 28. listopada 2025.g., u odsutnosti punomoćnika stranaka,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 22.965,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 17.9.2013. godine pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

1. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 28.997,06 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 17.9.2013. godine pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 84.470,40 kuna/ 11.211,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 17.9.2013. godine pa do konačne isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 37.108,00 kuna/ 4.925,07 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku, i to na iznos od 9.534,00 kuna/ 1.265,37 eura od dana 7.11.2013.g. pa do konačne isplate, na iznos od 9.380,00 kuna/ 1.244,93 od dana 15.11.2013.g. pa do konačne isplate, na iznos od 9.380,00 kuna/ 1.244,93 od dana 23.11.2013.g. pa do konačne isplate te na iznos od 8.814,00 kuna/ 1.169,81 eura od dana 4.12.2013. godine pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 63.301,18 kuna/ 8.401,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 17.9.2013. godine pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tužitelj isplatiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 6.336,00EUR-a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe da je temeljem ugovora o zakupu područne škole "Varivode" od 5. siječnja 2004. godine, odnosno temeljem ugovora o zakupu područne škole "Varivode" od 3. srpnja 2002. godine u zakupu prostora bivše Osnovne škole "Varivode" koja nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vlasnik predmetne nekretnine da je tuženik kao pravni slijednik biše Osnovne škole "Jovo Martić" Kistanje, Područna škola "Simo Matavulj" Varivode, odnosno nakon Domovinskog rata Osnovna škola "Kistanje". Kao nositelj projekta obnove ratom obuhvaćenih područja da je predmetni prostor nekadašnje Osnovne škole "Varivode" koji da je bio u derutnom i u neupotrebljivom stanju renovirao, nadogradio i opremio te osposobio za obavljanje svoje djelatnosti. Navedeni prostor da je saniran i prenamijenjen u pogon za proizvodnju ulja, badema, maslina te skladištenje i pakiranje eko-poljoprivrednih proizvoda kroz investiciju Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), a koja investicija da je odobrena i namijenjena isključivo za potrebe obavljanja navedenih djelatnosti.

1.2. Sukladno tzv. "Memorandumu o sporazumu" zaključenom njega i UNDP-a i po čl. 6. 6., sva uložena sredstva i obnova u navedeni prostor da su postala njegovo vlasništvo, a sav materijal i oprema kupljena od strane UNDP-a također da je postala njegovo vlasništvo, a što je u svom dopisu potvrdila gđa. GS, glavni koordinator UN-a i predstavnik UNDP-a, koja je u svom očitovanju na upit načelnika Općine Kistanje jasno navela da je sve kupljeno i uloženo u predmetni prostor vlasništvo tužitelja. Predmetni prostor da je detaljno rekonstruiran i obnovljen sukladno "Glavnom projektu sanacije i prenamjene objekata ex Osnovne škole Varivode u pogon za proizvodnju ulja, badema, maslina, te skladištenje i pakiranje eko- poljoprivrednih proizvoda" broj TD 04/2003, a sastavni dio navedenog projekta da je i "Rekapitulacija ulaganja" prema kojoj troškovnik svih obavljenih radova iznosi 719.621,25 kuna, koji iznos je od strane UNDP-a doniran tužitelju i uložen u predmetni prostor. Također, da su mu od strane UNOPS-a programa donirana sredstva za kupnju postrojenja za proizvodnju organske hrane u iznosu od 32.157,90 kuna, sukladno obračunu – vaučeru br. 09-36-03 dana 15. rujna 2003. godine i u iznosu od 52.312,50 kuna sukladno vaučeru br. 09-39-03 od 18. srpnja 2003. godine te da se je sva oprema kupljena od doniranih sredstava nalazila u navedenom prostoru koji je tužitelj koristio za potrebe eko proizvodnje, a između ostalog da su u istom bila pohranjena i tzv. maslinova komina koja je služila kao ekološki prihvatljiv energent umjesto klasičnih energenata kao što je lož ulje.

1.3. Prema stručnim procjenama navedena komina energetski da odgovara vrijednosti lož ulja u omjeru 1,65 tona komine = 1.000 litara lož ulja. U predmetnom prostoru da je bilo pohranjeno oko 10.000 kg komine za koju je tužitelj već imao kupca i to društva Laća Commerce d.o.o. Skradin, koji kupac da je nakon listopada 2013. godine umjesto komine kupovao lož ulje od dobavljača Komina benzin d.o.o. u ukupnom iznosu od 37.108,00 kuna, a koji iznos da je je mogao biti isplaćen tužitelju da mu tuženik nije zabranio pristup u predmetni prostor. U tom prostoru da su se nalazili i metalni pijati za presu i to 75 komada, te 300 komada športi, a sve za potrebe eko-proizvodnje čija vrijednost je iznosila 63.301,18 kuna. Uslijed radnji tuženika tužitelju da je onemogućeno korištenje te opreme, da on nema saznanja gdje se ista nalazi pa da mu je postupanjem tuženika počinjena šteta u vrijednosti nabavke nove opreme. Tuženik da je za vrijeme trajanja ugovora o zakupu zatražio od tužitelja da napusti poslovni prostor obzirom da je isti u postupku javnog natječaja dan u zakup trećoj osobi. Dopis kojim je takvo postupanje zatraženo da datira s danom 30. travnja 2013. godine na koji dopis da je tužitelj dao svoje očitovanje u kojem je jasno istaknuo kako ima pravo biti u predmetnom prostoru sukladno odredbama ugovora o zakupu pošto je otkazni rok u istom naveden od godinu dana, a koje ugovore tuženik da nije otkazao te da se stoga ima smatrati da je isti produžen na još godinu dana. Kako ugovor nije otkazan ni u tom periodu da se ima smatrati da je produžen na neodređeno vrijeme. Do trenutka podnošenja tužbe da mu tuženik nije dao bilo kakav otkazni rok, niti mu je izričito otkazao ugovor pa da se ima smatrati da je ugovor i dalje na snazi obzirom da je u tom ugovoru jasno navedeno da se isti ne može prijevremeno otkazati osim u slučaju da se ponovno počne s obavljanjem školskih aktivnosti.

1.4. Tužitelj nadalje navodi da je svojim radnjama očito povrijedio obvezu iz spomenutih ugovora pogotovo kada je na predmetni prostor dana 16. rujna 2013. godine stavio natpis "Zabranjen pristup", što predstavlja grubu povredu ugovorne obveze zbog koje tužitelj nije mogao pristupiti u prostor te je spomenuta komina propala a i da mu je nedostupna sva oprema koja se u prostoru nalazi. Prije podnošenja tužbe da je pisanim putem predložio tuženiku da mu u cilju mirnog rješenja ovog spora ili prizna pravo vlasništva na dijelu zgrade koja je izgrađena njegovim sredstvima ili da mu isplati naknadu, međutim da je tuženik to odbio učiniti. Posljedice raskida ugovora da su takve da svaka stranka vrati ono što je primila temeljem tog ugovora, a također da postoji odgovornost i za počinjenu štetu. Od strane tužitelja u predmetni prostor da je uloženo 719.621,25 kuna, da je kupljena oprema u vrijednosti 84.470,40 kuna i u vrijednosti od 63.301,18 kuna, te da je propala mogućnost tužitelja u iskorištavanju komine u vrijednosti od 37.108,00 kuna. Kraj činjenice da je u prostor u vlasništvu tuženika uložio novčana sredstva u iznosu od 719.621,25 kuna, da je na takav način povećao vrijednost njegove nekretnine i da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove koju je dužan vratiti tužitelju i to od onog dana od kada mu je onemogućeno pristupiti u predmetni prostor.

1.5. Tužitelj nakon provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke KS, podneskom od dana 26. travnja 2023.g. (l.s. 358) predlaže sudu donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da mu isplati novčani iznos od 51.962,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 17.9.2013. godine pa do konačne isplate, iznos od 84.470,40 kuna/ 11.211,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 17.9.2013. godine pa do konačne isplate; iznos od 37.108,00 kuna/ 4.925,07 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku, i to na iznos od 9.534,00 kuna/ 1.265,37 eura od dana 07.11.2013.g. pa do konačne isplate, na iznos od 9.380,00 kuna/ 1.244,93 od dana 15.11.2013.g. pa do konačne isplate, na iznos od 9.380,00 kuna/ 1.244,93 od dana 23.11.2013.g. pa do konačne isplate te na iznos od 8.814,00 kuna/ 1.169,81 eura od dana 04.12.2013. godine pa do konačne isplate; iznos od 63.301,18 kuna/ 8.401,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 17.09.2013. godine pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe kao i da mu naloži naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da je dana 3. srpnja 2002. godine između Osnovne škole "Kistanje" kao zakupodavca i Udruge "EKO DALMACIJA" kao zakupca sklopljen ugovor o zakupu Područne škole "Varivode" s pripadajućim dvorištem, sve izgrađeno na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U vrijeme sklapanja ugovora o zakupu u zemljišnoj knjizi na navedenoj nekretnini da je bilo upisano društveno vlasništvo, nositelj prava korištenja Osnovna škola " US" [adresa], Područna škola "Simo Matavulj". Dana 5. siječnja 2004. godine između Udruge "EKO DALMACIJA" kao zakupodavca i Poljoprivredne zadruge "EKO DALMACIJA" kao zakupca da je sklopljen ugovor o zakupu Područne škole "Varivode" iako je iz samog sadržaja ugovora razvidno da je riječ o ugovoru o podzakupu. Dana 16. siječnja 2013. godine na predmetnoj nekretnini da je kao vlasnik upisana Općina Kistanje koja je dana 30. travnja 2013. godine uputila dopis tužitelju kojim ga poziva da iseli iz predmetnog objekta te da isti preda tuženiku budući da tužitelj koristi predmetni poslovni prostor bez valjanog pravnog osnova. Tužitelj da se oglušio na navedene pozive iz kojeg razloga da je tuženik osnovao povjerenstvo za ulazak u poslovni prostor, što je povjerenstvo i učinilo dana 16. rujna 2013. godine o čemu je sastavljen zapisnik. Što se tiče tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 719.621,25 kuna, ističe da je takav zahtjev višestruko neosnovan. Navoda da su sva ulaganja o kojima govori tužitelj plaćana kroz UN-ov program razvoja – UNDP te da se radi o imovini i sredstvima UNDP-a, a što da proizlazi iz glavnog projekta sanacije i prenamjene objekta Osnovne škole "Varivode" u pogon za proizvodnju ulja, badema, maslina, te skladištenje i pakiranje eko-poljoprivrednih proizvoda broj: TD 04/2003. U tom projektu na koji se poziva tužitelj i na osnovu kojih su izvršena ulaganja kao investitor da se navodi isključivo UNDP Zagreb, a tužitelj da se ne spominje niti na jednom mjestu.

2.1. Tužitelj da je u dopisu zaprimljenom od strane tuženika 20. ožujka 2013. godine naveo da je UNDP za potrebe zadruge uložio oko milion kuna u sanaciju i nadogradnju objekata za što posjeduje svu dokumentaciju. Tužitelj da se u tužbi kao potvrdu svojih navoda da su sva ulaganja plaćena sredstvima koja su mu donirana od strane UNDP-a poziva na "Memorandum o sporazumu", međutim da taj Memorandum regulira samo nabavku opreme navedenoj u čl. 2., dok se niti jedna odredba tog Memoranduma ne odnosi na eventualna ulaganja u predmetni poslovni prostor. Iz dokumentacije dostupne tuženiku, a na koju se poziva tužitelj, da proizlazi da tužitelj nema nikakve pravne veze sa UNDP-ovim projektom, a da to proizlazi iz glavnog projekta sanacije i prenamjene ex Osnovne škole "Varivode" broj: TD 04/2003 u kojem se kao investitor navodi UNDP i na strani 1. tog projekta da se ističe da "Osnovna škola Kistanje kao vlasnik objekta nije pokazala interes za obnovu istog, bar za izvjesno vrijeme, već da je objekt ustupila Udruzi "EKO DALMACIJA" iz Šibenika koja predmetni objekt želi konstruktivno sanirati i prostor prenamijeniti za ekološku proizvodnju poljoprivrednih proizvoda.

2.3. Iz Memoranduma o sporazumu da se ne može utvrditi da li je ugovorna stranka Udruga ili Zadruga "EKO DALMACIJA", ali da je bitno naglasiti da je Memorandum u ime "EKO DALMACIJE" potpisao DS, predsjedniku Udruge EKO DALMACIJA koji nikada nije bio ovlašten za zastupanje tužitelja. Iz navedenog da proizlazi da i ako jeste ulaganju u predmetni poslovni prostor došlo do prijelaza neke imovine u imovinu tuženika, da to nije tužiteljeva imovina, već da je imovina treće osobe (konkretno UNDP-a), pa da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. U vrijeme kada su izvršena ulaganja u poslovni prostor (2002. -2005.) da predmetna nekretnina nije bila vlasništvo tuženika, već da je bila vlasništvo Osnovne škole "Kistanje", tako da vrijednost ulaganja u obnavljanje nekretnine nije prešla imovinu tuženika, već da je mogla preći u imovinu Osnovne škole "Kistanje". Također, da tuženik nije ni u kakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, već da je pravni prednik tuženika Osnovna škola Kistanje sklopila ugovor o zakupu s Udrugom "EKO DALMACIJA", te da u ovom slučaju eventualna prava tužitelja treba cijeniti prema pravima koja pripadaju Udruzi "EKO DALMACIJA" kao zakupodavcu u ugovoru o zakupu.

2.4. U članku 5. navedenog ugovora da je utvrđeno da je zakupodavac suglasan priznati vrijednost učinjenih investicijskih ulaganja u objekt i za taj iznos umanjiti cijenu najamnine, a sve temeljem računa o izvršenim investicijskim radovima. Tuženik prema tužitelju da nije preuzeo nikakvu obvezu naknade eventualnih ulaganja, već da je takvu obvezu preuzeo prema Udruzi "EKO DALMACIJA" i to isključivo kroz smanjenje ugovorene zakupnine. Udruga "EKO DALMACIJA" da tuženiku za vrijeme trajanja zakupa nije plaćala zakupninu, te kada bi se prihvatio ovakav tužbeni zahtjev da bi u tom slučaju tuženik dva puta platio ulaganje, prvi put Udruzi "EKO DALMACIJA", a drugi put tuženiku. Odredbama ugovora o zakupu sklopljenog dana 3. srpnja 2002. godine da nije regulirano pitanje podzakupa, ali da je unatoč tome Udruga "EKO DALMACIJA" sklopila ugovor o podzakupu i da je taj ugovor protivan propisima, te da je ništetan. Tužitelj da nije bio pošteni posjednik niti da je postupao u dobroj vjeri. Kao dokaz o visini svojih ulaganja tužitelj da se poziva na troškovnik, međutim da nema niti jednog dokaza da su radovi iz troškovnika uistinu izvedeni.

2.5. Dana 6. studenog 2013. godine da je tuženik poslao dopis tužitelju kojim ga obavijesti da se javi u prostorije tuženika najkasnije do 20. studenoga 2013. godine kako bi preuzeo i otpremio stvari koje su zatečene u prostoru, međutim da to tužitelj nije učinio, te da tuženik još uvijek o svom trošku čuva zatečene pokretnine u svom prostoru. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da na strani tuženika nema nikakvog stjecanja bez osnove niti da je tužitelju od strane tuženika prouzročena bilo kakva šteta. Jedini koji je stjecao bez osnove da je tužitelj koji je godinama bez pravnog osnova i bez plaćanja naknade koristio tuženikov poslovni prostor, te da jedini koji trpi štetu u ovom slučaju da je tuženik. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, ugovor o zakupu od 5. siječnja 2004. godine, e-izvatke iz zemljišne knjige, ugovor o zakupu od 3. srpnja 2002. godine, očitovanje GS od 19. kolovoza 2013. godine, glavni projekt broj TD 04/2003, zahtjev za iseljenje iz objekta od 30. travnja 2013. godine, rješenje Općine Kistanje od 16. rujna 2013. godine, zapisnik o ulasku u poslovni prostor od 16. rujna 2013. godine, dopis Poljoprivredne zadruge "EKO DALMACIJA" od 20. ožujka 2013. godine, zahtjev za ustupanje na korištenje školske zgrade u [adresa] od 14. svibnja 2002. godine, očitovanje GS od 30. kolovoza 2013. godine, obavijest Općine Kistanje od 6. studenog 2013. godine, kao svjedoci saslušani su ČS i AS, uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke KS iz ožujka 2025.g. i Podnesak istog vještaka od 14. rujna 2025.g., izveden je dokaz saslušanjem z.z. tužitelja i z.z. tuženika, pročitan je zapisnik o radu Komisije za provedbu javnog natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pročitan je dopis Poljoprivredne zadruge "EKO DALMACIJA" od 14. ožujka 2013. godine.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Među strankama je sporan i osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Odredba članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predočiti dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev ili pobija navode protivnika.

7.1. Sud je pri vođenu ovog postupka poštivao načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije

8. Iz spisu priležećih dokaza sud je utvrdio kako slijedi:

- da je dana 3. srpnja 2002. godine između pravnog prednika tuženika Osnovne škole "Kistanje" i Udruge "EKO DALMACIJA" Šibenik sklopljen ugovor o zakupu područne škole "Varivode" oznake čest. zem. [katastarska čestica] na rok od 10 godina, s mjesečnom zakupninom od 500,00 kuna, s tim da je zakupodavac suglasan priznati vrijednost investicijskih ulaganja u objekt i za taj iznos umanjiti cijenu zakupnine, a sve na temelju priloženih računa o izvršenim investicijskim radovima,

- da tim ugovorom nije predviđena mogućnost sklapanja ugovora o podzakupu predmetne nekretnine,

- da je dana 5. siječnja 2004. godine između Udruge "EKO DALMACIJA" i Poljoprivredne Udruge "EKO DALMACIJA" sklopljen ugovor o zakupu (podzakupu) Područne škole Varivode na rok od 7 godina bez naknade,

- da je tuženik dana 16. siječnja 2013. godine uknjižen kao vlasnik na bivšoj Osnovnoj školi "Varivode" oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je dana 30. travnja 2013. godine pozvao tužitelja da u roku od 8 dana iseli iz predmetnog objekta i da isti preda vlasniku,

- da tužitelj nije dobrovoljno predao vlasniku predmetnu nekretninu zbog čega je tuženik dana 16. rujna 2013. godine donio rješenje o osnivanju i imenovanju povjerenstva za ulazak u poslovni prostor u zgradu ex Osnovna škola "Varivode" te da je to povjerenstvo dana 16. rujna 2013. godine ušlo u predmetni prostor o čemu je sastavljen zapisnik,

- da iz očitovanja GS koordinatorice Ujedinjenih naroda i stalne predstavnice UNDP-a od 30. kolovoza 2013. godine proizlazi da je UNDP u razdoblju od 2002. do 2005. godine na razne načine pomagao Udruzi "EKO DALMACIJA", te da je sukladno čl. 6.6. Memoranduma sva imovina kupljena od strane Udruge sredstvima osiguranim od strane UNOPS-a vlasništvo Udruge,

- da se Udruga "EKO DALMACIJA" nalazi u blokadi od kraja 2006. godine, te da se iz tog razloga nije javila na natječaj o zakupu predmetnog poslovnog prostora, a što proizlazi i iz iskaza z.z. tužitelja.

9. Saslušani svjedok VS, z.z. tužitelja, iskazao je u svezi ugovora o zakupu od 5. siječnja 2004.g. između udruge „Eko Dalmacija Šibenik“ i PZ „Eko Dalmacija Variovode“ da nije sudjelovao u sklapanju istog ali da je nakon toga preuzeo poslovanje pa da mu je poznato da se udruga Eko Dalmacija koja se bavila tom vrstom proizvodnje odlučila na osnivanje poljoprivredne zadruge kao pravne osobe isključivo iz razloga kako bi u tom statusu mogla povući inozemna novčana sredstva, a to kao udruga da nisu mogli i da se s obzirom na to pristupilo sklapanju tog ugovora, a on detalje u svezi toga ugovora i okolnost kako je sklapan da ne zna. Isto tako da nije ni na koji način sudjelovao u sklapnjau ugovora o zakupu od 3. srpnja 2002.god. između OŠ Kistanje i Udruge Eko Dalmacija pa da mu niti okolnosti sklapanja tog ugovora nisu poznate osim kad je kasnije preuzeo poslovanje jer je tad u arhivi pronašao ugovore. Isto tako po njegovim saznanjima za cijelo vrijeme dok je udruga i poslije PZ boravila u tom prostoru da nije plaćan zakup školi u [adresa] jer da je ugovorena simbolična naknada od 500,00 kn s tim što je na ime iste priznata vrijednost uloženih sredstava u školsku zgradu, koja da po njegovoj procjeni daleko premašuje mjesečni iznos ugovorene zakupnine.

9.1. PZ da je tu školu koristila za svoje poslovanje sve do donošenja nezakonite odluke načelnika tuženika da istu iseli iz prostora. Tijekom trajanja zakupa zadruga da je veći dio svoje djelatnosti obavljala za potrebe uljare, da se otkupljivalo i nešto eko proizvoda, misli proizvoda „SMS Split“, da po njegovoj procjeni radi osoba koje su upravljale zadrugom kao pravne osobe zbog nedovoljnog iskustava u organizaciji i obvezama pravnih osoba došlo do toga da se skupi porezni dug za četiri godine što da je dovelo do blokade cjelokupnog poslovanja. Nakon što je on stupio na njihovo mjesto da je pokrenuo postupak predstečajne nagodbe i podmirio sve obveze i osposobio njeno pozitivno poslovanje. Po njegovim saznanjima cjelokupna inozemna ulaganja i s njihove strane unesena imovina u zadruga da je unesena samo za zadrugu kao vlasnika iste.

9.2. On da se doista Općini Kistanje obraćao u svezi daljnjeg trajanja zakupa jer da je bio zainteresiran za nastavak suradnje, da je doznao da je u međuvremenu općina upisala svoje vlasništvo pa da je zakup htio urediti na zakonit način jer da je bio zainteresiran za nastavak proizvodnje u kojem pravcu da je sadašnjem zakupniku pokazao prostor kako bi mu dio prostora ustupio za njegovu proizvodnju, a o tome da je usmeno izvijestio načelnika gosp. IS. Koliko se sjeća nikada se nije pisanim putem obratio Općini Kistanje i izrazio volju da se ne produžuje zakup. Njemu da je Općine Kistanje poslala dopis u kojem ga je obavijestila da u roku od 8 dana isprazni prostor međutim on da se raspitao i doznao da njihova procedura otkaza nije valjana. Kada su dobili takav ultimatum da su veći dio stvari iznijeli iz prostora a ostavili one koje su predmet postupka. On da je iz prostora doista mogao iznijeti sve što hoće ali da je isto tako i mogao ostaviti sve što hoće jer smatra da procedura otkaza nije poštivana, a zadruga da se nije javila u međuvremenu na javni natječaj za zakup jer da su u to vrijeme bili u blokadi i nisu ispunjavali formalne uvjete natječaja a on da je prijavio svoje drugo poduzeće Laća komerc koje je bilo solventno smatrajući da će mu na taj način omogućiti da zadrži prostor kako ne bi otišao drugamo.

10. Svjedok IS, z.z. tuženika načelnik Općine Kistanje, iskazao je da od 2012.g. obnaša dužnost načelnika Općine Kistanje te da je u svezi ovog predmeta spora došao do saznanja da bi između OŠ Kistanje i ranije udruge Eko Dalmacija bio sklopljen ugovor o zakupu zgrade OŠ u Varivodama koja je prije Domovinskog rata bila područna OŠ Kistanje. Kako je prvi put dobio saznanje o ugovoru da je zatražio podatke od OŠ u Kistanjama pa da mu je tadašnji ravnatelju u svezi tog ugovora dostavio sve što je imao, zahtjeve udruge Eko Dalmacija prema nadležnom ministarstvu i školi i opći za zakup škole, da je Općine odgovorila da nije upisana kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, da je ugovor potpisao ravnatelj škole, a taj ugovor sve dok mu tada nije dostavljen, da u općini nije niti bio. Kada je preuzeo dužnost načelnika da se išlo u sređivanje imovinskog stanja te da je općina po njihovom zahtjevu upisala svoje vlasništvo te nekretnine, o tome je bilo obaviješteno i nadležno Državno odvjetništvo jer da je prostor zgrade škole bio unutar granica građevinskog područja Općine Kistanje, a za upis da su dobili i prethodnu suglasnost Županije Šibensko - kninske. Njemu da se osobno javio gosp. VS o i razgovarao u svezi korištenja školske zgrade te mu osobno doveo ŠS čija je kćerka vlasnica PZ Esencija Dalmatika te da ga je VS predstavio kao osobu koja bi investirala u raniju školsku zgradu jer je u to vrijeme prostor iste u cijelosti bio devastiran i u istom se nije obavljala nikakva djelatnost. Općini da je bio interes to revitalizirali i staviti u funkciju u kom pravcu da je raspisan javni natječaj za davanje u zakup na kojeg su u ostavljenom roku prijave poslali PZ Eko Dalmacija, Laća comerc i PZ Esencija Dalmatika. PZ Eko Dalmacija da nije ispunjavala formalnim uvjetima natječaja, Laća comerc da je ponudio nižu cijenu od 753,00 kuna, a Esencija Dalmatika 1.000,00 kuna i ugovor da je upravo zbog toga sklopljen sa Esencija Dalmatikom.

10.1. Nakon sklapanja ugovora oni da su o tome obavijestili tužitelja, a u javnom glasilu Šibensko-kninske županije da je objavljena odluka o dodjeli u zakup nakon čega je tužitelj pozvan da isprazni prostor kako bi uveli novog zakupnika. Općina da je osnovala povjerenstvo za ulazak u prostor gdje su popisali stanje 12. rujna 2013.g., sve da je i fotografirano od strane povjerenstva. Prije toga tužitelj da je usmeno pozivan da isprazni prostor a kako se oglušio na to da je pozivan pisanim putem na što da se ponovno oglušio zbog čega da je osnovano povjerenstvo o kojem je govorio, napravljen zapisnik od 13. rujna i općina da je ušla u prostor uz asistenciju policije 16. rujan 2013.g. Nakon toga zakupnik da je uredno obavljao svoju djelatnost i poštivao odredbe ugovora. Ono što tužitelj nije odnio iz prostora prije nego što je ušao zakupnik i njihovo povjerenstvo da je deponirano u susjednu zgradu doma kulture, o čemu da je VS upoznat, i dan danas da se nalazi u tom prostoru pa ga je i tad pozAvo da isto preuzme. Tužitelj da se u tijeku natječajne procedure dopisom od 14. ožujka 2013.g. obratio općini te da je isticao da zadruga ne djeluje u prostoru i da ne traži produljenje ugovora zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa te je naveo da on smatra da je raniji ugovor istekao u srpnju 2012.g.

10.2. Obzirom da do 2012.god. nije imao nikakvih saznanja o tome da li je tužitelj i što ulagao u zgradu škole, niti da je do tada UNPD ulagao, a nakon što je stupio na dužnost načelnika da je imao saznanja zbog interesa što se uopće dešava u zgradi, u svezi čega da je pisao gospođi GS, a njezin odgovor da je u spisu. Nema saznanja da li je općina zaključivala bilo kakav ugovor s UNPD u svezi škole, a nema saznanja niti o tome da li se i što evidentiralo ulaganjima od 2002. do 2012.g. Nema saznanja da li je za to razdoblje Općine znala da je tužitelj u zakupu pa niti da li je Općina istu evevntualno ometala ili sl., ne zna da li je u tom razdoblju ili kome općina slala račune u svezi komunalnih usluga i naknada za tu zgradu. U kakvom je stanju prostor bio kada je općina ušla da govore fotografije koje je priložio u spis a da imaju snimljen i CD. Cijela procedura natječaja da je obavljena zakonito, a cijena zakupa da je utvrđena i od strane sudskog vještaka od početne vrijednosti od 753,00 kune.

10.3. Tužitelja da su dva puta pozvali na preuzimanje stvari i to pisanim dopisom od 30. travnja i 6. studenog 2013.g. a kada je općina ušla u prostor sve električne instalacije da su bile pokidane i kako bi osposobili prostor u zakup da je općina uložila 17.000,00 kuna u obnovu svih instalacija jer da je VS skinuo čak i sat.

11. Svjedok BS naveo je da je jedno vrijeme bio zaposlenik UNDP kao tijela prije organizacije UN-a koja je nakon oslobađanja ovog područja potpomagala gospodarski razvoj istog. Za njihovu djelatnost da su bili potrebni programi koje im je trebalo prezentirati te da se njih par ljudi zainteresiralo za eko proizvodnju koja da je tada bila aktualna na tom području, napravili plan i program i isti prezentirali ga toj tvrtki koja da ga je odobrila u cijelosti tako da se tim programom imalo namjeru raditi na ekološkoj proizvodnji i preradi maslina, povrća i sl., a u namjeri pronalaska adekvatnog prostora isti da su pronašli u zgradi ranije Područne škole u Varivodama koja da je u to vrijeme potpadala pod Osnovnu školu Kistanje. Da je sklopljen ugovor o zakupu između tadašnje udruge EKO Dalmacija čiji je on bio predsjednik i to sa Osnovnom školom Kistanje, prostor cijele zgrade da je bio devastiran bez krova, prozora, vrata i sl. Ugovor da je sklopljen između Osnovne škole i udruge Ekodalmacija, ugovoren simbolična zakupnina od 500,00 kuna mjesečno koja da nikada nije plaćena jer je dogovor bio da se ista uračuna u vrijednost izvršenih ulaganja u sanaciji zgrade i o tome da je trebala voditi računa škola kao zakupodavac i vlasnik, da je ugovor i sklopljen imajući u vidu u tvrdnju škole da ta područna škola zasigurno, nikada, odnosno u dogledno vrijeme neće otpočeti s radom te da je ugovor sklopljen na duži rok od 10 godina, s mogućnošću produženja, te i detalji u svezi isteka ugovora prije toga roka, otkazni rokovi i sl. Poslije tog ugovora, a kako bi imali mogućnost otpočeti djelatnost, što kao udruga da nisu mogli, da su odlučili sklopiti pisani ugovor o zakupu između udruge i PZ Ekodalmacija jer da su morali na neki način pokriti djelatnost PZ- a jer se donirana oprema morala negdje smjestiti, a za taj ugovor niti udruga niti PZ nije tražila odobrenje i suglasnost zakupodavca, on da nije niti znao da li je ista bila potrebna ili ne a taj ugovor da je sklopljen očito sklopljen bez sudjelovanja Osnovne škole Kistanje kao zakupodavca i vlasnika.

11.1. Poznato mu je bilo da ugovorena zakupnina nije plaćena zakupodavcu niti je škola ikada potraživala istu imajući u vidu veliki nesrazmjer između vrijednosti doniranih sredstava i ugovorenog iznosa zakupnine. UNDP u cijelosti da je sanirao predmetnu zgradu svojim sredstvima i istu doveo u funkcionalno stanje. Kada je zgrada sanirana oni iz udruge da su trebali pronaći način kako započeti obavljati djelatnost u ovom prostoru pa kako kao udruga nisu mogli obavljati nikakvu profitnu djelatnost da su izvršili preregistraciju udruge u PZ ali sa istim ljudima, ranije članovima udruge, a sada zadrugarima te da je UNDP u cijelosti svojim sredstvima snosio sve troškove sanacije i adaptacije zgrade, a poslije opremanje iste sa svom potrebnom opremom i postrojenjima tako da su to bila donirana sredstva udruzi odnosno PZ Ekodalmaciji. Tu djelatnost u zgradi PZ Eko Dalmacija da je obavljala cijelo vrijeme dok je on bio tu nazočan, nije znao točno kada je otišao ali znam da je nakon njegovog odlaska bio ''raspad sistema'', da su se počeli rasprodavati proizvodi i sl., da je nedugo nakon njegovog odlaska propala cijela proizvodnja i rad PZ Eko Dalmacije u toj zgradi, a to da mu je poznato jer je i dalje ostao u kontaktu s ljudima koji su tamo radili i osobno da ga je interesiralo jer da je veliki dio rada uložio tu te bez obzira što nikada nije bio djelatnik zadruge niti primao plaću ali da je imao sva saznanja o tome i bio involviran u njezin rad. On da se detalja u svezi visine ulaganja tj. doniranih sredstava ne može sjetiti niti u svezi sanacije opremanja i ugradnje postrojenja ali da zna da niti jedan novčani iznos nije mogao biti doniran bez priloženog troškovnika koji je zasigurno za svaki dio izrađen i dostavljen UNPD koji bi nakon toga bespovratno donirao sredstva.

11.2. UNDP da je darovao i laboratorij za školu, organizirano da se od strane škole posjećivala uljara te je bila vidljivo istaknuta firma PZ Eko Dalmacija te da se nikada se nisu protivili tom podzakupu, a stranke memoranduma koji mu je predočen u izvorniku na engleskom jeziku da su bili UNDP i PZ Eko Dalmacija jer je bio registriran na adresu Varivode, a udruga u Šibeniku, Prilaz tvornici, a pojam volonter u tom ugovoru da je podrazumijevalo njegov rad kod UNDP, on da je bio kod njih u radnom odnosu temeljem ugovora o radu ali da oni imaju takvo shvaćanje njegovog statusa kod njih. Naveo je da mu nikada u odnosu na donirana sredstva udruzi i PZ Eko Dalmacija donator nije dao novce već kroz vrijednost imovine, ulaganja i sl., a Udruga Eko Dalmacija da je prestala kada je registrirana PZ Eko Dalmacija, a sve što je donirano da je ostalo vlasništvo PZ Eko Dalmacija, dakle one osobe koja obavlja djelatnost i stvara dohodak i da je to i bio smisao doniranja.

11.3. U odnosu na memorandum iz 2005. godine ističe da je neobično u ugovoru naznačena druga strana kao Eko Dalmacija i njegova osoba jer da je on doista u to vrijeme bio u radnom odnosu kod UNDP i istodobno predsjednik udruge Eko Dalmacija i zadrugar s osnivačkim ulogom od 100,00 kuna, kao i svi drugi PZ Eko Dalmacija, te pretpostavlja da je zbog toga označeno volonter – menadžer, ES da je 2005. godine izabran od strane skupštine kao upravitelj PZ Eko Dalmacije, a zašto je memorandum potpisan s njegove a ne s Vrkićeve je to što je UNDP tako poslovao da je cjelokupnu djelatnost ekoproizvodnje čiji su program prihvatili obavljena između njega osobno i njih, da je ovlašteni predstavnik UNDP njega poznavao, primio ga u radni odnos i pretpostavlja da sam je on sudjelovao kao druga ugovorna strana samo zbog toga što su oni imali takav način rada da ne bi proširivali svoje kontakte na druge ljud, jer su sve donacije, pa tako recimo za Općinu Kistanje, Knin i sl., koje su davali išli preko njega a ne preko tih pravnih subjekata. Uvidom u registar udruga iz 2013. godine da je utvrđeno da Udruga Eko Dalmacija i dalje postoji te da UNDP nije zanimala udruga već samo zadruga jer da su znali da samo zadruga može obavljati djelatnost, stvarati profit koji bi bio vlasništvo zadrugara, a on kao predsjednik da je pokrenuo pred nadležnim Županijskom uredu postupak za brisanje udruge, a on da bi bio kao predsjednik bio prekršajno gonjen ako ne bi obavljao djelatnost u skladu sa zakonom, ali da je definitivno da udruga nikada ništa nije radila od kada je registrirana zadruga.

11.4. Kada je on otišao da se dogodio raspad sistema odnosno da se prestalo proizvoditi i ekonomski razmišljati i da je to UNDP za vrijeme doniranja znao da ne bi niti donirao sredstva i ulagao jer da se to protivilo njihovoj svrsi jer im je cilj bio ekonomski razvoj a ne upropaštavanje. U odnosu na stanje zadruge nakon preuzimanja od gosp. VS da ga je o toj namjeri upoznao gosp. ČS kao predsjednik skupštine a on da je s tim bio suglasan jer da mu je cilj bio samo da se nastavi proizvodnja jer da bi u protivnom sve bilo devastirano i da bi sve propalo te da je on potpisao to preuzimanje a prilikom isčlanjenja iz zadruge da mu je vraćen osnivački ulog od 100,00 kuna tako da za daljnje poslovanje ne zna.

12. Svjedok ČS, zaposlen u Razvojnog agenciji šibensko kninske županije, iskazao je da je od 2005.g. pa negdje do 2011.g. bio predsjednik PZ Eko Dalmacija, i prije 2005.g. da mu je bilo poznato poslovanje iste da je radio u međunarodnoj organizaciji USD koja se bavila ulaganjima na ovim prostorima radi revitalizacije uglavnom u poljoprivredi, također da mu je poznato da se i druga udruga UNDP bavila istom djelatnošću te da je zaposlenik u to vrijeme bio BS koja je izradila projekt poslovanje PZ na području Općine Kistanje te da se nakon odobrenih sredstava pristupilo realizaciji tog programa jer je UNDP okupio ljude kao zadrugare koji su trebali biti sudionici tog projekta nakon što oni izvrše ulaganja i osposobe planiranu eko proizvodnju. Poznato mu je da se tražio podoban prostor na području ove županije te da je pronađen adekvatan u [adresa] a da je bio u cijelosti devastiran, da je sklopljen ugovor sa školom u Kistanjama o zakupu s da detalje u svezi toga ne zna jer da u to vrijeme nije bio upućen u to. U sklopu tog projekta UNDP da je uložio znatna novčana sredstva za dovođenje u funkciju zgrade škole za navedenu djelatnost, a to da su bila nepovratna sredstva koja da su nakon što bi zadruga stala na noge trebala ostati zadrugarima, a njihova jedina obveza da je bila nastaviti proizvodnju za koju su uloženi novci. Pored uloženih novčanih sredstva na osposobljavanju zgrade od UNDP-a, djelomično da je i USD isto tako dao nepovratna sredstva za opremu prostora za potrebe te djelatnosti. Udruge da su poslovale na način da bi imale svoje računovodstvo i ulaganja da su prolazila kroz njega ali često i bez njega ali da su u svakom slučaju uložena znatna novčana sredstva kako u zgradu tako i u opremanje uglavnom za preradu maslinovog ulja i povrća a da je planirana i proizvodnja ulja od badema i za te djelatnosti da je bila uložena s njihove strane kompletna oprema.

12.1. Pored toga UNDP da je svojim sredstvima osposobio i na dijelu dvorišta površinu za zbrinjavanje komine po ekološkim standardima za proizvodnju komposta koje je u cijelosti zaživio i taj kompost da je također trebao ostati zadruzi kao njezina vrijednost jer da je bio izgrađen takav sustav da se prirodnim putem dobiva i tekuće gnojivo. Pored ove zadružne imovine koje je stvorio UNDP svaki zadrugar da je ponaosob od njih dobivao i u vlasništvo zadrugara za proizvodnju poljoprivredne djelatnosti a po njegovoj procjeni PZ Eko Dalmacija da je poslovala u svim segmentima za vrijeme dok je na ovom prostoru djelovao UNDP i otprilike nakon njegovog odlaska, a nakon odlaska BS koji je još godinu dana bio zaposlenik Eko Dalmacije a nakon toga da se smanjivala djelatnosti na preradu ulja otprilike 4-5 godina a po njegovoj procjeni isključivo iz razloga što u to vrijeme zadrugari nisu bili spremni na zajednički rad i nastaviti djelatnosti koju je u cijelosti financirao i osposobio UNDP tako da je i on bio predsjednik skupštine do unatrag izvjesnog vremena kada su se oni kao raniji zadrugari povukli, a nakon togada je gosp. VS preuzeo zadrugu a on da je ostao do njegovog odlaska više kako bi što u većoj mjeri sačuvao imovinu zadruge, tako da mu nakon njegovog odlaska nije poznato daljnje poslovanje zadruge i ništa u svezi tog prostora.

12.2. U svezi odnosa između PZ Eko Dalmacija i Udruge Eko Dalmacija ističe da su članovi i udruge i zadruge bile jedne te iste osobe a kako udruga nije mogla profitabilno poslovati na tržištu i sukladno tome dotadašnja investicija da bi bila bespredmetna da je odlučeno da se pored postojanja udruge Eko Dalmacija osnuju i PZ Eko Dalmacija u okviru koje se vršila djelatnost eko proizvodnje a i dalje je egzistirala udruga više kao njezin glas. Dok je bio u zadruzi da mu je poznato da je ostala vrijedna oprema, da je ostalo postrojenje cjelokupne uljare i kao sastavni dio iste između ostalih i vrijedni metalni pijati za presu, kao i športe kroz koje se cijedi maslinovo ulje a oni su sastavni dijelovi prese za ulje, za pasterizaciju povrća, za tucanje bajama, vage za pakiranjem, kompjuteri i sl., spremište i tankovi za ulje, hladnjača za povrće kao iznimna vrijednost,te maslinove komine u površini između cca 100 do 200 kvadrata sa lagunom za tekući dio frakcije komine, a o detaljima sklapanja ugovora o zakupu od 3. srpnja 2002.g. da ne zna, a u svezi ugovora o podzakupu između Udruge Eko Dalmacija i PZ Dalmacija od 5. siječnja 2004.g. detalja da više zna BS, ali misli da je bio samo formalni naziv da se nastavi započeti način na profitabilan način jer je suštinski ostalo sve isto u odnosu na udrugu Eko Dalmacija koja je i dalje u to vrijeme formalno egzistirala.

12.3. Sudionik memoranduma sa UNDP da je bila PZ Eko Dalmacija, a kasnije da je sva imovina i ostavljena zadruzi a ne udruzi, a jedini razlog osnivanja Eko Dalmacija od strane, jer već u vrijeme ulaganja sredstava od UNDP egzistirala je zadruga, da je projekt i pisan za zadrugu. U razdoblju od 2002.g. do 2012.g. osoba ovlaštena za zastupanje zadruge da je bio izvjesni ES, a tko je bio predsjednik udruge Eko Dalmacija da se ne sjeća, TS da je za vrijeme njegovog mandata bio upravitelj zadruge i da je bio ovlašten za njezino zastupanje a što je bilo prije da ne zna ali zna da je BS obavljao uglavnom sve poslove i za udrugu i za zadrugu, a UNDP da je uložio znatna bespovratna sredstva i to kao vrijednost ostavio u imovinu pravnoj osobi kojoj se donira, a kada je u iskazu govorio o uloženoj vrijednosti i opreme to da je mislio na razdoblje dok sam on bio predsjednik skupštine i ta oprema da je u većini tamo bila osim manjeg dijela koji da je bio ukraden a koji dio da je neznatan u odnosu na ono što je ostavljeno 2012.g.

12.4. Komina da nema rok trajanja jer se radi o gnojivu koje može stajati, a za vrijeme dok je on bio predsjednik zasigurno zna da zadruga nikome nije plaćala zakupninu pa niti školi, a najvjerojatnije da se radilo o nekom usmenom dogovoru između UNDP i škole i zadruge ali o tome da zna zasigurno više BS, a UNDP da je na terenu gledao gospodarski potencijal, da su okupljali ljude u tom pravcu i ako bi pristajali na te stvari onda bi oni izradili projekt, napraviti cjelokupnu dokumentaciju da se može registrirati, inicirali i održavali sastanke osnivanja zadruga, čak da u dogovoru tražili ljude koji će po njihovoj procjeni voditi i rukovoditi tim projektom i zadrugom ili udrugom, a bez UNDP da ne bi zasigurno bilo niti PZ Eko Dalmacije jer da su oni to inicirali i stvorili, a formalno da bi se dobili novci za projekt da bi samo formalno bili naznačeni ti ljudi kao da bi se sami organizirali i sl., a prilikom prije njegovog odlaska da ih je bilo oko 10 ali da oni više nisu članovi zadruge nakon što je istu preuzeo VS jer je svim zadrugarima kazano da je postojao dug zadruge prema poreznoj upravi i da nema sredstava za rad pa da su oni koji su htjeli mogli ostati ili izaći, a zadrugari da su obeštećeni preuzimanjem zadruge kao npr. time što je prema pojedinim zadrugarima postojao dug zadruge a pretpostavlja da je prilikom preuzimanja riješio dugovanja a tom prilikom da nisu vodili razgovore u svezi tog zakupa ali da je on znao da se radi o zakupljenom prostoru.

12.5. Iskazima svjedoka BS i ČS sud je u potpunosti poklonio vjeru jer su isti bili životno, logični, uvjerljivi, navedeni svjedoci znali su sve detalje vezane za poslovanje tužitelja i tuženika, donacije od UNDP-a te Ugovor o podzakupu a koja saznanja su relevantna za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, svjedok ČS je naveo da su članovi i udruge i zadruge bile jedne te iste osobe a kako udruga nije mogla profitabilno poslovati na tržištu i sukladno tome dotadašnja investicija da bi bila bespredmetna da je odlučeno da se pored postojanja udruge Eko Dalmacija osnuju i PZ Eko Dalmacija u okviru koje se vršila djelatnost eko proizvodnje a i dalje je egzistirala udruga ali više kao njezin glas te da je sudionik memoranduma sa UNDP bila PZ Eko Dalmacija, a kasnije da je sva imovina i ostavljena upravo zadruzi a ne udruzi, a jedini razlog osnivanja Eko Dalmacija je da je projekt i pisan za zadrugu.

13. 15. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tuženik osnovao povjerenstvo koje je 16. rujna 2013. ušlo u predmetni poslovni prostor iz razloga, jer je taj prostor, kako to sam tuženik tvrdi, na temelju natječaja dao u zakup najpovoljnijem ponuđaču Essentia Dalmacija d.o.o. iz Skradina, a tužitelj nije dotada predao poslovni prostor, iako je bio pozvan, utvrdilo je zatečeno stanje, popisalo sve što je u prostoru zatečeno, kako je to i vidljivo iz zapisnika od 16. rujna 2013. (list 229 spisa), a tuženik tvrdi i da je sve zatečene pokretnine spremio u drugu prostoriju i pozvao tuženika da se javi radi preuzimanja svojih pokretnih stvari. Dakle, što se tiče pokretnih stvari tužitelja koje se nalaze u prostorijama zgrade u vlasništvu tuženika za istaći je da je tuženik imao mogućnost sve pokretne stvari odnijeti iz prostora tuženika, a što proizlazi iz poziva tuženika od 30. travnja 2013. i 6. studenog 2013.g. (list 236 spisa) a i na ročištu na kojem je svjedočio pred ovim sudom z.z. tuženika tuženika, dakle tužitelj je dobio obavijest da isprazni prostor, isti je veći dio stvari već iznio iz prostora i mogao iznijeti sve što hoće, a ostale su samo pokretnine koje su predmet ovog postupka te je pozvan tužitelj da ih preuzme navodeći da su sve pohranjene u obližnjem Domu kulture a što, prema podatcima u spisu, tužitelj nije učinio pa mu je točkom II. odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu vrijednosti za navedeno jer sve to mogao preuzeti još od 2013.g. do danas ali isto nije i ne želi preuzeti.

13.1. Nadalje, u odnosu na izgubljenu zaradu koju tužitelj potražuje od tuženika u iznosu od 37.108,00 kuna za istaći je da tužitelj nikakvu zaradu od prodaje komina na zakonit način nije mogao ostvariti iz razloga što je od 2006. godine pa do iseljenja iz prostora bio u blokadi a obzirom da komina nema roka trajanja može ju preuzeti i dalje to je i taj dio tužbenog zahtjeva točkom II. odbijen kao neosnovan.

14. Prema stavu ovog suda u ovom postupku nije sporno da je Udruga "Eko Dalmacija", Šibenik 3. srpnja 2002. kao zakupoprimac zaključila ugovor o zakupu Područne škole "Varivode" sa prednikom tužitelja Osnovna škola "Kistanje" (list 19-20 spisa) kojim je utvrđeno da je zgrada Područne škole "Varivode" znatno oštećena te bez osnovnih komunalnih priključaka, da nije u funkciji od 1995. godine, da se zakupac obvezuje izvršiti popravak zgrade te napraviti komunalne priključke u smislu osposobljavanja zgrade za obavljene registrirane djelatnosti zakupnika, da određuju mjesečnu visinu zakupnine u iznosu od 500,00 kn mjesečno koja se plaća godišnje po isteku tekuće godine, a zakupodavac je suglasan priznati vrijednost investicijskih ulaganja u objekt te za taj iznos umanjiti cijenu zakupnine, a na temelju priloženih računa o izvršenim investicijskim radovima s tim da pokretnine, strojevi i alati ne ulaze u vrijednost predmetne investicije.

14.1. Također nije sporno da je Ugovor sklopljen na određeno vrijeme u trajanju od 10 godina te ga je bilo moguće istekom roka sporazumno produljiti, a ako ugovorene strane ne otkažu ugovor o zakupu u roku od jedne godine prije isteka ugovora, isti da se produžava za jednu godinu. Nije sporno ni da taj ugovor o zakupu nije sporazumno produžen a iz spisa ne proizlazi niti da je otkazan od bilo koje strane u roku od jedne godine prije isteka ugovora radi čega bi se dakle moglo zaključiti da predmetni ugovor traje do 3. srpnja 2013.

14.2. Također nije sporno, a i proizlazi iz priloženog ugovora od 5. siječnja 2004. (list 11 do 12 spisa) da je Udruga "Eko Dalmacija" predmetni prostor dala u podzakup tužitelju bez naknade na rok od sedam godina. Taj ugovor, prema stavu ovog suda nije ništetan zbog toga što je Udruga "Eko Dalmacija" bez suglasnosti tadašnjeg vlasnika Osnovne škole "Kistanje" predmetni prostor dala u podzakup tužitelju.

14.3. Iako je odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", br: 91/96, 124/97, 174/04) propisano da zakupnik nema pravo poslovni prostor ili dio poslovnog prostora dati u zakup, osim ako nije drukčije ugovoreno, Ugovorom o zakupu od 3. srpnja 2002. nije izričito zabranjeno davanje u podzakup predmetnog prostora pa zbog same činjenice što je Udruga "Eko Dalmacija" dala u podzakup predmetni prostor tužitelju nije razlog za ništetost istog Ugovora.

14.4. Dakle, niti tužitelj, a niti tuženik nisu bile ugovorne stranke ugovora o zakupu Područne škole "Varivode" od 3. srpnja 2002. ali tuženik je pravni slijednik Osnovne škole "Kistanje" koja je dala predmetni prostor u zakup a obzirom da je tužitelj sredstva koja su mu darovana od Razvojnog programa Ujedinjenih naroda uložio u popravak razrušene zgrade škole, uvođenje komunalnih priključaka, renovirao, nadogradio, opremio i osposobio prostor za poslovanje svojim sredstvima, a zbog čega je došlo do povećanja imovine tuženika, tada bi uz odbitak koristi koje je tužitelj imao od prostora kojeg je držao u zakupu, tužitelj imao pravo zahtijevati povrat jer bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

14.5. Kako tuženik nije predlagao nikakve dokazne prijedloge kojim bi se utvrdilo koliki je odbitak koristi koje je tužitelj imao od prostora kojeg je držao u zakupu to sud iste nije mogao niti izvoditi jer je vezan dokaznim prijedlozima stranaka.

14.6. Dakle, sredstva koja su uložena u poslovni prostor sredstva koja su donirana od Programa Ujedinjenih naroda su donirana za razvoj tužitelju (Poljoprivrednoj zadruzi Eko Damacija), a ne Udruzi "Eko Dalmacija". Te tužiteljeve tvrdnje potvrđuju i svjedoci BS i ČS, a račun koji se spominje u memorandumu o sporazumu (list 50-53 spisa) je račun na kojeg su vršena plaćanja od strane Ureda Ujedinjenih naroda za projektne usluge i to je upravo račun tužitelja a ne na račun Udruge Eko Dalmacija.

14.7. Iz očitovanja GS koordinatorice Ujedinjenih naroda i stalne predstavnice UNDP-a od 19. kolovoza 2013. proizlazi da je sva imovina kupljena od strane Udruge sredstvima osiguranim od strane UNDP-a vlasništvo Udruge "Eko Dalmacija". No međutim, u spisu postoje dva prijevoda tog istog očitovanja i to onaj predan od strane tužitelja na listu broj 21-22 koji je preveden od strane stalnog sudskog tumača za engleski i njemački jezik Marijane Cvitanović iz kojeg proizlazi da se nigdje ne spominje izričito Udruga "Eko Dalmacija", već Udruženje EKO-Dalmacija, dok se u prijevodu tog dopisa kojeg je dostavio tuženik uz odgovor na tužbu (list 232 spisa) u kojem je naznačeno da se radi o neslužbenom prijevodu govori o Udruzi Eko- Dalmacija pa je sud trebao utvrditi da li sredstva koja su uložena u predmetni poslovni prostor sredstava koja su pripala tužitelju ili Udruzi "Eko Dalmacija" iz Šibenika jer je navedeno bitno da bi se moglo ocijeniti da li je osnovan tužiteljev zahtjev za stjecanje bez osnove.

14.8. Ovaj sud je stava da je tu riječ o neznatnom razlici u prevođenju jer je iz svih spisu priležećih dokaza potpuno razvidno da su sredstva donirana Poljoprivrednoj zadruzi Eko Dalmacija a ne Udruzi Eko Dalmacija radi čega se ukazuje osnovanim aktivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari a Udruženje Eko Dalmacija, prema podatcima iz spisa, nikada nije ni postojalo (nitko nije niti tvrdio da je postojalo).

15. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke KS a i njegovog Nalaza i mišljenje izrađenog u ožujku 2023.g. (l.s. 384) proizlazi da je vrijednost izvedenih radova u Osnovnoj školi u Kistanjama 51.965,83EUR-a. Navedenom Nalazu i mišljenju prigovarao je tuženik smatrajući da je vještak trebao iskazati vrijednost izvedenih radova prema cijenama u 2013.g. a ne u 2023.g. pa je podneskom od dana 14.9.2025.g. vještak dostavio podatak da je u 2013.g. vrijednost radova u 2013.g. iznosila 22.965,83EUR-a radi čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu i odlučio kao pod točkom I. izreke presude dok je točkom II.1. odbio tužbeni zahtjev do traženih 51.962,83EUR-a odnosno za iznos 28.997,06EUR-a.

16. Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koriste (čl. 1111.st.1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,125/11, dalje: ZOO).

16.1. Obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala (čl. 1111. st.3. ZOO- a).

16.2. Saznanjem tužitelja da je pravna osnova za prijelaz imovine otpala, počinje teći zastarni rok za podnošenje zahtjeva za povrat stečenog, što bi u konkretnom slučaju značilo da je zahtjev podnesen svakako unutar petogodišnjeg zastarnog roka (čl. 225. ZOO-a).

16.3. Iz svega iznijetog sud je zaključio da su sve pretpostavke za nastanak obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove ispunjenje:

- povećanje imovine na strani tuženika

- smanjenje imovine na strani tuženika

- uzročna veza između povećanja imovine na strani tužitelja i smanjenje imovine na strani tuženika i

- stjecanje bez osnove odnosno osnova je kasnije otpala.

16.4. Osim vraćanja stečenog bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate (čl. 1115. ZOO-a) pa je zato sud dosudio tužitelju i kamate na iznos naveden u točci I. izreke presude.

17. U odnosu na tuženikov prigovor zastare ističe se da isti nije osnovan jer je tužitelj dana 16. rujna 2013.g. saznao da je otpala pravna osnova obzirom da je taj dan pozvan na iseljenje iz škole. Dakle, saznanjem tužitelja da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tuženika prestala je, po ocjeni ovog suda, savjesnost tuženika, pa je od tog trenutka tuženik postao nesavjestan stjecatelj.

17.1. Obveza plaćanja zateznih kamata nastaje za dužnika koji padne u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze i teče od prvog dana poslije pada u zakašnjenje do dana kad dužnik tu svoju obvezu ispuni. Zbog toga je ovaj sud stava da je tuženik dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana 17. rujna 2013.g. radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

17.2. Dakle, sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude, sukladno čl. 1111. ZOO-a jer je nastala obveza vraćanja utuženog iznosa.

18. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. ZPP. Tužitelju zastupanom po punomoćniku iz redova odvjetnika sud priznaje trošak naknade za sastav tužbe 576 bodova, za zastupanje na ročištima 23.9.2015., 3.11.2015., 21.7.2016., 24.10.2017., 12.11.2019., 21.4.2022., 15.2.2023., 29.4.2025., 3.6.2025., 14.10.2025., svako po 576 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 26.4.2023. 576 bodova, za podneske od 28.9.2015., 29.9.2015., 23.5.209., 11.12.2023. svaki po 144 boda (T.br.8. t.4. OT) te za podnesak od 27.2.2017. 288 bodova (T.br.8. t.3. OT), za sastav žalbe 903 boda (jer je toliko i zatražio). Sveukupno 9255 bodova odnosno 18.510,00EUR-a koji iznos uvećan za PDV od 4.627,50EUR-a iznosi 23.137,50EUR-a. Kad se tome pridodaju trošak pristojbe na tužbu, presudu i žabu u iznosu od 2.013,61EUR i trošak vještačenja u iznosu od 663,61EUR, sveukupni trošak tužitelja iznosi 25.217,72EUR-a.

18.1. Tuženiku zastupanom po punomoćniku iz redova odvjetnika sud priznaje temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT) trošak naknade za sastav odgovora na tužbu 576 bodova, zastupanje na ročištima 23.9.2015., 3.11.2015., 21.7.2016., 24.10.2017., 12.11.2019., 21.4.2022., 15.2.2023., 3.6.2025., 14.10.2025., svako po 576 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 4.12.2023. 576 bodova. Sveukupno 6366 bodova odnosno 12.672,00EUR-a što uvećano za PDV u iznosu od 3.168,00EUR-a iznosi 15.840,00EUR-a.

18.2. Vrijednost premeta spora je 76.500,61EUR-a, tužitelj je uspio sa 22.965,83EUR-a odnosno sa 30% tužbenog zahtjeva dok je tuženik uspio sa 70%. Kad se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela dobije se 16,94%.

18.4. Nadalje, tuženiku koji je većoj mjeri uspio u ovom postupku se odmjerava naknada dijela od ukupnih troškova (koji iznose 15.840,00EUR-a) koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (40%) iz čega proizlazi da je tužitelj dužan platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 6.336,00EUR-a (40% x 15.840,00EUR-a : 100 = 6.336,00EUR- a) radi čega je odlučeno kao pod točkom III. Izreke presude

18.5. Dakle, sveukupno je tužitelj dužan naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 6.336,00EUR-a radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude a sve temeljem T.br. 7.,8. i 9. OT-e.

18.6. Tužitelju nije obistinjen trošak sastava pristupa na ročišta dana 23.12.2019., 13.12.2023. i 14.5.2025. jer ista nisu niti održana te trošak sastava podneska od 29. studenoga 2024. jer isti ne prileži spisu a tuženiku nije obistinjen trošak sastava pristupa na ročišta dana 14.5.2025. jer isto nije niti održano.

U Kninu, dana 28. studenog 2025.g.

S U T K I N J A

Ana Kević Brakus

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude tuženicima je dopuštena žalba, u roku od 15 dana, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DN-a: sukladno zapisniku o objavi odluke