Poslovni broj: XXXII Povrv-368/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika DIVES SERVICE d.o.o. iz Rijeke, Osječka 39, OIB 50709915693, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak, odvjetnicima u Rijeci, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 14. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vesne Švegović iz Rijeke posl. br. Ovrv- 27744/2022, UPP/OS-Ovrv-1200/2022 od 19. siječnja 2023. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.245,82 EUR (slovima: četiri tisuće dvjesto četrdeset pet eura i osamdeset dva centa) / 31.990,11 kn (slovima: trideset jedna tisuća devetsto devedeset kuna i jedanaest lipa) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 294,15 EUR / 2.216,31 kn od 20. prosinca 2022. godine do isplate,

- na iznos od 575,37 EUR / 4.335,15 od 27. kolovoza 2022. godine do isplate,

- na iznos od 3.376,29 EUR / 25.438,65 kn od 24. rujna 2022. godine do isplate,

i to od 27. kolovoza 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,50

2  Poslovni broj: XXXII Povrv-368/2024

% godišnje, od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, od 1. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po stopi od 6,15% godišnje, od 1. srpnja 2025. godine do isplate po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti ovršni trošak u visini od ukupno 273,74 EUR (slovima: dvjesto sedamdeset tri eura i sedamdeset četiri centa) / 2.062,49 kn (slovima: dvije tisuće šezdeset dvije kune i četrdeset devet lipa), sa pripadajućom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 19. siječnja 2023. godine pa do isplate i to do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, platni nalog ukida te se tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.630,70 EUR (slovima: tisuću šesto trideset eura i sedamdeset centi), sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 28. studenog 2025. godine do isplate po stopi od 5,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

U preostalom dijelu u kojem je rješenjem u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vesne Švegović iz Rijeke posl. br. Ovrv-27744/2022, UPP/OS- Ovrv-1200/2022 od 19. siječnja 2023. godine, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju i zatezne kamate na iznos od 294,15 EUR za vrijeme od 22. lipnja 2022. do 20. prosinca 2022. godine, tužbeni zahtjev je povučen, te se u tom dijelu platni nalog ukida.

Obrazloženje

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 29. prosinca 2022. godine, tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa glavnice od 4.245,82 EUR s pripadajućim kamatama na pojedine novčane iznose kako je to opisano u prijedlogu za ovrhu, kao i obvezati ga na naknadu troškova ovrhe.

3  Poslovni broj: XXXII Povrv-368/2024

2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinuvši provedene ovršne radnje te nastavljajući voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako izvadak iz poslovnih knjiga sadrži sve zakonom propisane elemente, a zahtjev za isplatu temelji na računima za utrošenu električnu energiju i to računu broj 2301050052-220520-6 za razdoblje 01.05.2022. - 31.05.2022., računu broj 2301050052-220720-9 za razdoblje 01.07.2022. - 31.07.2022. i računu broj 2301050052-220820-5 za razdoblje 01.08.2022. - 31.08.2022., čime smatra kako je dokazao osnovanost i naplativost svog potraživanja prema tuženiku. Predlaže od Ministarstva financija, Porezne uprave, zatražiti podatak o tome je li tuženik za te račune koristio pravo na odbitak pretporeza.

3. Naknadno u podnesku od 7. studenog 2024. ističe prigovor stvarne nenadležnosti predlažući obzirom da se radi o sporu između pravnih osoba, da se predmet ustupi stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci. Upire i na sadržaj Ugovora o prijenosu ugovora o korištenju mreže broj G4012-19-001150 od 6. studenog 2020. godine te dopisa Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za gospodarenje imovinom, Direkcije za upravljanje objektima poslovne i javne namjene od 25. studenog 2020. godine, iz kojeg proizlazi kako je upravo tuženik bio korisnik električne energije na obračunskom mjernom mjestu [adresa].

4. Očitujući se na upit suda o dijelu računa kojeg potražuje u ovoj parnici, ističe da je račun broj 2301050052-220820-5 u iznosu od 3.376,29 EUR nepodmiren u cijelosti te traži isplatu cjelokupnog iznosa navedenog u tom računu. Vezano za račun broj 2301050052-220720-9, koji je izdan na 3.601,45 EUR, ističe da je tuženik ovaj račun djelomično podmirio u dva navrata i to 23. kolovoza 2022. i 31. listopada 2022. u ukupnom iznosu od 3.026,07 EUR, pa je prema tome, preostalo potraživanje od 575,37 EUR. Konačno, u odnosu na račun broj 2301050052-220520-6 naglašava da je taj račun izdan na 2.285,00 EUR, međutim, tuženik je i taj račun djelomično podmirio 23. lipnja 2022. u iznosu od 1.990,84 EUR, pa je neplaćeno ostalo jedino 294,15 EUR koje potražuje u ovoj parnici. Podneskom od 26. rujna 2025. predlaže održati na snazi platni nalog, izuzev u dijelu u kojem potražuje zatezne kamate na iznos od 294,15 EUR za vrijeme od 22. lipnja 2022. do 20. prosinca 2022. godine, uz obvezivanje tuženika na naknadu ovršnog i parničnog troška.

5. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odbija navode tužitelja osporavajući osnov potraživanja u cijelosti. Tvrdi da dug prema ovrhovoditelju ne postoji i da nema nikakvih dospjelih, a nepodmirenih dugovanja prema tužitelju s bilo koje osnove. Tvrdi i da tužitelj ne dokazuje postojanje svoje tražbine nikakvim valjanim dokazima, a dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga ne sadrži sve zakonom propisane elemente iz članka 31. Ovršnog zakona pa se ne može smatrati vjerodostojnom ispravom podobnom za ovrhu, i zbog čega je rješenje o ovrsi nedopušteno i neosnovano. Osporava i odmjereni trošak ovrhe držeći da su troškovi neutemeljeni i odmjereni u suviše visokom iznosu. Na pripremnom ročištu održanom 20. ožujka 2025. tuženik osporava i visinu potraživanja tužitelja, predlažući na glavnoj raspravi saslušati zakonsku zastupnicu tužitelja na okolnosti iz prigovora, a u odnosu na račune za koje tvrdi da su tuženiku neosnovano izdavani.

4  Poslovni broj: XXXII Povrv-368/2024

6. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to isprava priloženih ovršnog predmetu posl. br. Ovrv-27744/22, kao i računa broj 2301050052-220520-6 za razdoblje 01.05.2022. - 31.05.2022., računa broj 2301050052-220720-9 za razdoblje 01.07.2022. - 31.07.2022. i računa broj 2301050052-220820-5 za razdoblje 01.08.2022. - 31.08.2022., Ugovora o prijenosu Ugovora o korištenju mreže broj G4012-19-001150 od 6. studenog 2020., dopisa Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za gospodarenje imovinom, Direkcije za upravljanje objektima poslovne i javne namjene od 25. studenog 2020. godine upućenim tužitelju, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP) jer je prema ocjeni ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke.

7. Tužitelj nije u pravu kada drži da se ovaj predmet trebao uputiti Trgovačkom sudu u Rijeci, kao stvarno nadležnom, jer bez obzira na okolnost što su stranke ove parnice dva trgovačka društva, nadležnost općinskih sudova je propisana člankom 34. stavkom 1. točkom 9. ZPP koji određuje da su općinski sudovi uvijek nadležni za suđenje u prvom stupnju u sporovima radi naplate naknade za opskrbu električnom energijom, o čemu se u ovom postupku i radi. Neosnovan je i prigovor tuženika da izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava na kojoj je tužitelj temeljio prijedlog za ovrhu, nema sve potrebne elemente da bi se smatrao vjerodostojnom ispravom, jer je protivno tome, u izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja naveden vjerovnik, dužnik, iznos potraživanja, dospijeće, a izdan je od strane ovlaštene službe tužitelja, pa su prema tome, postojale pretpostavke za usvajanje prijedloga za ovrhu tužitelja. Nije osnovan ni prijedlog tužitelja da sud službenim putem od Ministarstva financija – Porezne uprave, zatraži podatak je li tuženik za sporne račune koristio pravo na odbitak pretporeza. Naime, tuženik u ovom postupku ne spori da je račune primio, a dva i djelomično platio, već osporava tražbinu koja je u njima sadržana, pa okolnost što bi tuženik i koristio potraživanje sadržano u računima da bi umanjio svoju poreznu obvezu ne bi doveo do zaključka o priznanju duga prema tužitelju.

8. Što se pak tiče dokaznog prijedloga tuženika koji predlaže na glavnoj raspravi saslušati zakonsku zastupnicu tuženika FK, i taj dokazni prijedlog odbijen je kao neosnovan. Naime, tuženiku se prije svega ukazuje da se zakonska zastupnica tuženika nije odazvala pozivu da pristupi na ročište zakazano za dan 14. listopada 2025. godine na kojem se imao provesti dokaz njezinim saslušanjem u slučaju zaključenja prethodnog postupka, iako je bila upozorena da će u slučaju nedolaska sud odustati od provođenja tog dokaza, sukladno članku 269. stavku 2. ZPP. Zakonska zastupnica tuženice nedolazak je opravdala zdravstvenim razlozima, no dokaz o tome nije dostavila, pa sud njezin izostanak nije mogao smatrati opravdanim. No sve i da je zakonska zastupnica tuženika pristupila na ročište, sud nije smatrao potrebnim provođenje dokaza njezinim saslušanjem. Navedeno iz razloga što tužitelj tvrdi da se nalazi u ugovornom odnosu s tuženikom, temeljem kojeg je tuženik u obvezi plaćati naknadu za isporučenu električnu energiju. Tuženik je u tijeku ove parnice samo paušalno osporio visinu potraživanja tužitelja, no nije obrazložio niti iz kojih razloga to čini, niti u kojem dijelu potraživanje tužitelja osporava (jer je nesporno da je jedan dio računa tužitelja, tuženik platio). Tuženik o tome nije dostavio nikakve dokaze, niti je iznio činjenice, nije učinio vjerojatnim da bi tužitelju zbog izdanih računa

5  Poslovni broj: XXXII Povrv-368/2024

prigovarao, što je s obzirom da je riječ o trgovačkim društvima, svakako morao učiniti pisanim putem. Prema tome, u takvoj situaciji, kraj činjenice što je prethodni postupak na ročištu održanom 14. listopada 2025. godine zaključen, a da je tuženik kroz cijelo vrijeme trajanja postupka imao kvalificiranog punomoćnika koji ga je zastupao, bez da je tuženik specificirao razloge zbog kojih račune osporava, to ovaj sud drži da bi provođenje dokaza saslušanjem zakonske zastupnice tuženika FK, na okolnost navodne neosnovanosti izdavanja računa tuženiku, jest nepotrebno i dovelo bi samo do odugovlačenja ove parnice.

9. Nije osnovan niti prijedlog tuženika s ročišta održanog 14. listopada 2025. godine, za dodjelu dodatnog roka radi očitovanja na podnesak tužitelja od 26. rujna 2025. godine. Ovo iz razloga što tužitelj u tom podnesku ne ističe nijednu novu okolnost, jer je već prethodno uz podnesak od 22. listopada 2024. godine dostavio račune na kojima temelji svoju tražbinu, a iz kojih proizlazi da je dio računa broj 2301050052-220520-6 za razdoblje 01.05.2022. - 31.05.2022. i računa broj 2301050052-220720-9 za razdoblje 01.07.2022. - 31.07.2022. ostao nepodmiren. Prema tome, ove tvrdnje tužitelja bile su jasne već ranije, usporedbom iznosa dugovanja iz tužbenog zahtjeva s dostavljenim računima, a tužitelj je podneskom od 26. rujna 2025. godine samo ih dodatno pojasnio te je povukao jedino zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 294,15 EUR za vrijeme od 22. lipnja 2022. do 20. prosinca 2022. godine iz računa broj 2301050052-220520-6 za razdoblje 01.05.2022. - 31.05.2022. Prema tome, sud zaključuje da se profesionalni punomoćnik o ovim okolnostima mora moći očitovati na samoj raspravi, kao javnom i usmenom forumu gdje se na kontradiktorni način raspravlja o suprotstavljenim navodima stranaka.

10. Osim toga, kako je tužitelj podneskom od 26. rujna 2025. godine u naravi povukao tužbeni zahtjev koji se odnosi na zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 294,15 EUR za vrijeme od 22. lipnja 2022. do 20. prosinca 2022. godine, a prema računu broj 2301050052-220520-6 za razdoblje 01.05.2022. - 31.05.2022. čije dospijeće je bilo 21. lipnja 2022. godine, to je u tom dijelu odlučeno sukladno članku 193. ZPP te je platni nalog ukinut.

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Naime, iz suglasnih navoda stranaka i dostavljenih isprava proizlazi slijedeće:

- među strankama ne bi trebalo biti prijeporno da je tuženik s Gradom Rijeka dana 6. studenog 2020. potpisao Ugovor o prijenosu Ugovora o korištenju mreže broj G4012-19-001150 dana 6. studenog 2020. (list 45 spisa) kojim je potvrdio da je s Gradom Rijeka sklopio ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme, kao i da mu Grad Rijeka ugovorom prenosi, a tuženik kao primatelj prima Ugovor o korištenju mreže br. 4012-15-015955 koji je Grad Rijeka sklopio s tužiteljem 1. listopada 2015. godine za obračunsko mjesto broj 08913022, na adresi [adresa],

- citiranim ugovorom stranke su suglasno utvrdile stanje brojila temeljem kojeg se vrši razgraničenje potrošnje, kao početno stanje brojila za račun obveza tuženika kao primatelja ugovora, te utvrđuju da je Grad Rijeka u

6  Poslovni broj: XXXII Povrv-368/2024

cijelosti podmirio svoje novčane obveze prema tužitelju, nastale do dana prijenosa ugovora (članak 2. ugovora),

- ne bi trebalo biti sporno niti da je istim ugovorom tuženik preuzeo sva prava i obveze Grada Rijeke iz Ugovora o korištenju mreže, te se obvezao dostaviti ugovor tužitelju u roku od tri dana od dana potpisivanja (članak 6. i 7. Ugovora),

- tuženik se u tijeku ove parnice izričito ne očituje o sadržaju Ugovora o prijenosu Ugovora o korištenju mreže broj G4012-19-001150 dana 6. studenog 2020., ne osporava ga aktivno, pri čemu je iz samog ugovora vidljivo da je potpisan po zakonskoj zastupnici tuženika FK te je ovjeren pečatom tuženika, a uz to s njime je bio suglasan i tužitelj čiji pečat i potpis odgovorne osobe s danom 6. studenog 2020. godine se također nalazi na citiranom ugovoru,

- nadalje, među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da je Grad Rijeka dopisom od 25. studenog 2020. godine, izvijestio tužitelja da je dana 16. studenog 2020. godine u poslovni prostor na adresi [adresa], površine 140 m2, useljen novi zakupnik, trgovačko društvo Dives service d.o.o., zatraživši da na lice mjesta pristupi službena osoba tužitelja radi očitanja brojila,

- prema tome, sud iz navedenog zaključuje da je nesporno utvrđeno da je tuženik Dives service od studenog 2020. godine bilo zakupnik poslovnog prostora na adresi [adresa], a tada je i preuzelo sva prava i obveze iz Ugovora o korištenju mreže koji je Grad Rijeka kao zakupodavac imao sklopljen s ovdje tužiteljem, a odnosi se na isporuku električne energije tom poslovnom prostoru,

- nadalje, među strankama ne bi trebalo biti sporno niti da je tužitelj tuženiku izdao tri računa i to račun broj 2301050052-220520-6 za razdoblje 01.05.2022. - 31.05.2022. koji je izdan za potrošnju električne energije na iznos od 17.216,31 kn / 2285,00 EUR, račun broj 2301050052-220720-9 za električnu energiju utrošenu u razdoblju 01.07.2022. - 31.07.2022. na iznos od 27.135,15 / 3.601,45 EUR i račun broj 2301050052-220820-5 za električnu energiju utrošenu u razdoblju 01.08.2022. - 31.08.2022. na iznos od 25.438,65 kn / 3.376,29 EUR,

- nije sporno da je tuženik prva dva računa (za svibanj i srpanj 2022. godine) djelomično platio, dok treći račun za kolovoz 2022. godine nije platio niti u jednom dijelu.

13. Ono što je sporno jest pitanje je li tužitelj dokazao da je tuženik dužan platiti utuženi iznos na ime potrošene električne energije.

14. U tom smislu, sud ponavlja da tuženik u tijeku ove parnice nije istaknuo konkretne okolnosti zbog kojih osporava potraživanje tužitelja. Tuženik uopćeno navodi kako osporava postojanje i visinu potraživanja tužitelja, no zanemaruje dokaze dostavljene po tužitelju koji ukazuju da je tuženik od 6. studenog 2020. godine, dakle dulje od godinu i pol dana prije izdavanja spornih računa, preuzeo ugovorni odnos vezan uz isporuku električne energije od Grada Rijeke s tužiteljem, te se obvezao plaćati utrošenu električnu energiju u poslovnom prostoru. Osim toga, tuženik nije obrazložio niti iz kojih razloga nije u cijelosti platio račune, kada je iz dostavljenih računa vidljivo da se sva tri računa što ih je tužitelj izdao, odnose upravo na obračunsko mjerno mjesto (12)08913022, odnosno za obračunsko mjesto tuženika na

7  Poslovni broj: XXXII Povrv-368/2024

adresi [adresa], za koje je tuženik Ugovorom o prijenosu Ugovora o korištenju mreže broj G4012-19-001150 dana 6. studenog 2020, preuzeo obvezu plaćanja. Na koncu, sva tri računa tužitelj izdana su temeljem očitanja brojila, dakle, stvarno utvrđene potrošnje struje, a kako to proizlazi iz sadržaja dostavljenih računa.

15. Tuženik u tijeku ove parnice nije obrazložio koji su razlozi koji su doveli do djelomičnog plaćanja računa broj 2301050052-220520-6 za razdoblje 01.05.2022.

- 31.05.2022. i računa broj 2301050052-220720-9 za električnu energiju utrošenu u razdoblju 01.07.2022. - 31.07.2022, odnosno zbog čega je manji dio ovih računa ostao neplaćen. Tuženik nije obrazložio koji dio ovih računa mu je sporan, odnosno iz kojih razloga osporava u cijelosti potraživanje prema računu 2301050052-220820-5 što se odnosi na utrošenu električnu energiju za razdoblje 01.08.2022.- 31.08.2022. U tom smislu, tuženiku se ponovno ukazuje da je utvrđeno da je ugovorni odnos stranaka nesporno postojao, a da su računi tuženiku izdani na temelju stvarno evidentirane potrošnje, tj. očitanja brojila, da su na računima prikazani iznosi i količina utrošene više dnevne tarife, niže dnevne tarife, prekomjerno preuzete jalove energije, angažirane snage u doba više tarife, kao i pripadajućih naknada i trošarina (naknade za obračunsko mjerno mjesto i opskrbu poduzetništva, naknade za poticanje proizvodnje iz obnovljivih izvora, kao i trošarine za poslovnu uporabu električne energije), a na poleđini računa tužitelj je priložio specifikaciju pojedinih dijelova računa i razjasnio njihov obračun. Dakle, iz iznesenog slijedi da su promašeni prigovori tuženika obzirom da je tuženik evidentno, prema stanju brojila, trošio električnu energiju čije plaćanje tužitelj opravdano zahtijeva u ovom postupku.

16. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Dakle, tužitelj je ovlašten od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti savjesno u svemu kako ona glasi. Jedno od osnovnih načela u obveznim odnosima je načelo savjesnosti i poštenja. Nadalje, člankom 3. stavkom 1. točkom 42. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ br. 111/2021, dalje: ZTE) kupac koji nije kućanstvo (kupac iz kategorije poduzetništvo) je fizička ili pravna osoba koja kupuje električnu energiju koja nije za uporabu u njezinu vlastitom kućanstvu, uključujući proizvođače, industrijske kupce, mala i srednja poduzeća, poslovne subjekte i kupce na veleprodajnom tržištu, dok članak 3. točka 13. Zakona o energiji (“Narodne novine” 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18) definira krajnjeg kupca kao kupca koji kupuje energiju za vlastite potrebe, odnosno vlastitu potrošnju. Nadalje, člankom 56. stavkom 3. ZTE-a određeno je, između ostalog, da prodaja električne energije krajnjim kupcima obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu obračunane električne energije na temelju ugovora o opskrbi električnom energijom, pri čemu prodaja električne energije krajnjim kupcima mora obuhvaćati obračun, ispostavu računa, a može obuhvaćati i obračun, ispostavu računa i naplatu korištenja prijenosne i distribucijske mreže, kao i drugih naknada u skladu s odredbama ovoga Zakonom, zakona kojim se uređuje energetski sektor te regulacija energetskih djelatnosti i posebnim propisima. Konačno, Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 104/2020, 80/2021, važećim u vrijeme nastanka obveze, u nastavku: Opći uvjeti), koji su doneseni na temelju članka 59. stavka 1. ZTE-a, određeni su međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, uvjeti za sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže, kategorije potrošnje za korištenje mreže, prikupljanje i obrađivanje

8  Poslovni broj: XXXII Povrv-368/2024

mjernih podataka s obračunskih mjernih mjesta korisnika mreže, uvjeti mjerenja, obračuna potrošnje električne energije i naplate isporučene električne energije i snage, standardni načini obračuna, kao i mjere zaštite krajnjih kupaca, s time što tuženik ne konkretizira prigovore upućene tužitelju, odnosno ne pojašnjava je li se tužitelj držao Općih uvjeta ili nije, te koje od propisa je eventualno prekršio prilikom mjerenja, obračuna i naplate dugovanja.

17. U ovom postupku utvrđeno je da su se stranke nalazile u ugovornom odnosu, a tuženik nije postupio po ugovornoj obvezi i platio dugovanje za isporučenu električnu energiju. Osim toga, tuženik tijekom postupka, izuzev sumarnih navoda prigovora, nije obrazložio detaljnije razloge zbog kojih osporava tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, u smislu odredbe čl. 8. i 221. a ZPP-a sud smatra utvrđenim osnov tražbine, dokazan izvatkom iz poslovnih knjiga i priloženim računima koji ukazuju da je tuženik obračunatu električnu energiju zaista potrošio. Tuženik je nesporno i prema tvrdnjama tužitelja, djelomično platio račun broj 2301050052- 220520-6 za razdoblje 01.05.2022. - 31.05.2022. koji je izdan za potrošnju električne energije na iznos od 17.216,31 kn / 2285,00 EUR, pa je od ovog računa preostalo uplatiti jedino iznos od 294,15 EUR. Tužitelj je naveo i da je tuženik djelomično platio račun broj 2301050052-220720-9 za električnu energiju utrošenu u razdoblju 01.07.2022. - 31.07.2022. izdan na iznos od 27.135,15 / 3.601,45 EUR po kojem je preostalo jedino dugovanje u iznosu od 575,37 EUR, koji zahtjev tužitelja je zbog gore iznesenih razloga prihvaćen kao osnovan. Osim toga, sud je naložio tuženiku isplatiti i dugovanje prema računu broj 2301050052-220820-5 za električnu energiju utrošenu u razdoblju 01.08.2022. - 31.08.2022. koji je izdan na iznos od 25.438,65 kn / 3.376,29 EUR. Na dosuđeni iznos valjalo je pozivom na čl. 29. st. 1. ZOO-a te u visini propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. istog Zakona, tužitelju dosuditi zakonsku zateznu kamatu kako je to tužitelj zahtijevao, od dospijeća pojedinog računa do isplate, s time što je u odnosu na tražbinu prema računu broj 2301050052-220520-6 koji je dospio 21. lipnja 2022. godine, tužitelj zatezne kamate tražio tek od 20. prosinca 2022. godine, pa su mu zatezne kamate na dio računa koji potražuje u iznosu od 294,15 EUR, dosuđene od 20. prosinca 2022. godine kako je to tužitelj sam zatražio.

18. Iz iznesenih je razloga, primjenom članka 9. ZOO-a, kao i članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), a u svezi s članka 451. stavka 3. ZPP, odlučeno kao u izreci te je rješenje o ovrsi javne bilježnice Vesne Švegović iz Rijeke posl. br. Ovrv-27744/2022, UPP/OS-Ovrv-1200/2022 od 19. siječnja 2023. godine u tom dijelu održano na snazi, osim u dijelu što se odnosi na zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 294,15 EUR za vrijeme od 22. lipnja 2022. do 20. prosinca 2022. godine, koji je povučen i trošak ovrhe koji prema sudskoj praksi čini sastavni dio parničnog troška.

19. Temeljem članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP tuženika je valjalo obvezati na plaćanje troška tužitelja što se odnosi na ovršni postupak, a sastoji se od javnobilježničke nagrade od 150,00 kn / 19,91 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost, sukladno članku 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21, 18/22 i 154/22, u daljnjem tekstu: Pravilnik), na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi, tj. ukupno 24,89 EUR s ove osnove. Također, tužitelj osnovano traži i nagradu za sastav prijedloga za ovrhu od 1500,00 kn / 199,08 sukladno tada važećem Tbr. 11/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,

9  Poslovni broj: XXXII Povrv-368/2024

118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa) i što uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 248,86 EUR. Zatezne kamate na dosuđeni trošak ovršnog dijela postupka tužitelju pripadaju ne od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja obzirom da je i trošak nastao u ovršnoj fazi postupka u iznosu od 273,75 EUR dio parničnog troška, što je stav sudske prakse.

20. S druge strane, tuženik je obvezan naknaditi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka koji se sastoji od zatraženih 200,00 EUR za sastav podneska od 22. listopada 2024. godine kojim se tužitelj očituje na navode prigovora (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, 107/2025 dalje: Tarifa), dok mu za podnesak od 26. rujna 2025. koji predstavlja podnesak iz Tbr. 8/4 Tarife pripada 50,00 EUR jer se ne radi o podnesku iz Tbr. 8/1 Tarife. Za zastupanje profesionalnog punomoćnika na ročištima održanim 20. ožujka 2025., 23. svibnja 2025., 18. rujna 2025. i 14. listopada 2025. osnovano potražuje po 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), odnosno s ove osnove ukupno 1.050,00 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 1.312,50 EUR. Osim toga, tužitelju pripada i zatraženih 44,45 EUR sudske pristojbe na presudu, što je minimalni iznos pristojbe koji će tužitelj platiti ukoliko plaćanje izvrši u roku od tri dana.

21. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u točki II izreke te je tužitelju dosuđen trošak od 1.356,95 EUR nastao nakon ukidanja platnog naloga u dijelu u kojem je određena ovrhe te prethodni trošak ovrhe od 273,75 EUR, odnosno ukupno 1.630,70 EUR, pri čemu su svi dvojni iznosi navedeni u ovoj presudi obračunati sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR.

22. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.

U Rijeci, 28. studenog 2025.

S u t k i n j a:

Martina Maršić Lukić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

10  Poslovni broj: XXXII Povrv-368/2024