REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10 000 Zagreb
Posl.br. Pn-3048/2022-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari Hrvatska gospodarska komora iz Zagreba, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587, kojeg zastupa pun. Fran Olujić, odvj. u OD Olujić, Pezić i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Marko Pleš, odvj. u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. listopada 2025. u prisutnosti zz tužitelja i pun. tužitelja, 28. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.599,50 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dana podnošenja tužbe pa do isplate u u visini zatezne kamate koja se određuje primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima“.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u tiskovini, tjedniku 7DNEVNO, koji se tiska i izlazi u Zagrebu, u broju 457 od 02. rujna 2022. izašao je tekst „DOKAZI PROTIV PH IZ PRVE RUKE „HGK je prekinuo poslovnu suradnju s mojom tvrtkom kada sam odbio izdavati račune za nepostojeće usluge“ u kojem autor/novinar CH prenosi i citira tuženikove tvrdnje. Navedene tvrdnje, za tužitelja su izuzetno štetne te mu nanose neimovinsku štetu za koju je odgovoran upravo tuženik temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj navodi tuženikove štetne tvrdnje iz teksta objavljenog u tjedniku 7DNEVNO od 02.09.2022. godine. Štetnu informaciju predstavljaju slijedeće tuženikove tvrdnje: „ PH, preko posrednika, postavio mi je pitanje jesam li spreman retroaktivno izdavati račune Hrvatskoj gospodarskoj komori: To bi značilo izdavati račune za usluge koje nikad nisu izvršene, te bi se na taj način izvlačio novac iz HGK. Posredniku sam rekao da nisam spreman raditi tako nešto jer je to kazneno djelo“ te dalje: „Nakon dolaska PH na čelo HGK-a stigao mi je zahtjev da pristanem na plaćanja „na rikverc“. Te zahtjeve mi je prenosio moj djelatnik VH koji je bio zadužen za HGK i cijelo svoje radno vrijeme je provodio u HGK-u. Ja sam taj zahtjev odbio i nisam želio ni raspravljati o tome. Nakon toga odnosi HGK-a sa mnom su se osjetno zahladili. Tako je u lipnju 2014. uslijedilo prvo smanjenje vrijednosti ugovora o održavanju aplikativnog softvera. ja sam i na to pristao., iako je posao (broj licencija i obrada) enormno porastao.“ 2. Štetnu informaciju predstavljaju i slijedeće tuženikove tvrdnje: „Nakon isteka otkaznih rokova Hrvatska gospodarska komora nastavila je s korištenjem neplaćenih modula i licencija, protupravno, jer više nema ugovora niti zakon dopušta takvo postupanje, naročito imajući u vidu da se nakon raskida aplikacijama koriste i neovlaštene osobe. Koristi se 1480 licencija, a od toga samo je 109 plaćeno, dakle sve ostale koriste se bespravno. U skladu s evidencijom naše stranke, prema broju modula i licencija koje se neovlašteno koriste nakon isteka otkaznog roka, vi ste takvim postupanjem neosnovano ostvarili protupravnu imovinsku korist od 490.000 eura, koje niste platili mojoj stranci za neovlašteno korištenje softvera nakon otkaznog roka.” 3. Štetne su informacije tuženikove tvrdnje: „U kolovozu 2015. dobio sam jednostrani otkaz svih ugovora s HGK-om bez ijedne riječi obrazloženja. nakon toga uslijedio je niz sastanaka i e-poruka o „nastavku“ suradnje. kada sam shvatio da je to samo zavaravanje i odugovlačenje, od glavne tajnice Ž e-porukom sam zatražio da 28. listopada 2015. prestanu s korištenjem softvera koji nisu plaćeni i da svoje poslovanje prilagode ugovorenim i plaćenim modulima i licencijama: nakon toga uslijedio je prekid svake komunikacije sa mnom i zabranjen mi je pristup njihovim serverima, pa i moj osobni dolazak u HGK. Glavna tajnica BH morala je poštovati moju zabranu daljnjeg korištenja neplaćenog softvera. Oglušivši se na to, počinila je kazneno djelo. Isto kazneno djelo počinili su i PH, kao nadređeni glavnoj tajnici, i ostali prijavljeni u kaznenoj prijavi jer su nastavili s nedopuštenim korištenjem softvera”. 4. Na koncu, štetne su informacije i ove tvrdnje: “Sve to ne bi bilo moguće provesti bez pomoći mog bivšeg djelatnika VH. Kod mene u Informatičkom inženjeringu prestao je raditi početkom 2016. Ostao je dužan oko 20.000 eura meni i tvrtki za pozajmice. na temelju dviju pravomoćnih presuda predao sam ovrhu na FINA-u, ali dosad ništa nije riješeno jer on jednostavno „ne postoji u Hrvatskoj“. Moj odvjetnik Marko Pleš podnio je kaznenu prijavu protiv njega, ali ništa se ne događa. Pretpostavljam da su u HGK-u uz pomoć VH naplatili moj sotver i podijelili novac“ kao i „ ŽH smatra da ovakve presude i manipulacije na sudovima nisu slučajne nego su direktnoj vezi sa „sudačkim angažmanom“ Hrvatske gospodarske komore koja je preuzela dio poslova hrvatskog pravosuđa vezanih uz mirenje i arbitražu pa zbog toga hrvatski sudovi ne žele donositi presude niti provoditi ovrhe protiv HGK-a. Bez obzira na njezine povrede zakona, počinjena kaznena djela iz područja autorskih prava i koliko sama šteti svoje ugledu“ te na kraju: „ ŽH tvrdi da HGK nikada nije dopustio pristup serverima, što dokazuje i potvrda policije. HGK je morao odmah postupiti po privremenoj mjeri bez odgode, ali za HGK ne vrijede sudske odluke. Privremena mjera je ukinuta nakon tri godine.”
1.1. Navedene tvrdnje, koje je nedvojbeno javno, putem tiska, izrekao upravo tuženik, tužitelja opisuje kao instituciju koja opetovano i teško krši zakon i za koju „ne vrijede sudske odluke“. Također, tužitelja se opisuje kao instituciju čiji čelni ljudi, predsjednik i glavna tajnica koji su kao takvi navedeni imenom i prezimenom, traže od svojih poslovnih partnera da izdaju račune za nepostojeće usluge te u kojoj se vrše „plaćanja „na rikverc““. Nadalje, tužitelja se opisuje kao pravnu osobu koja godinama neovlašteno i protupravno koristi nekakav „softver“ tuženika te na taj način vrši povredu tuženikovih (navodnih) autorskih prava pri čemu konstantno čini „kaznena djela“ i „ostvaruje protupravnu imovinsku korist“ od čak 490.000,00 eura. Tuženik za tužitelja navodi kako pretpostavlja da je „naplatio njegov softver i podijelio novac“. Tuženik dakle tužitelja jasno i nedvojbeno optužuje za teško i učestalo kršenje zakona pri čemu ga optužuje i za „manipulacije sa sudovima“ koje su u „direktnoj vezi sa „sudačkim angažmanom“ tužitelja. Tužitelj, Hrvatska gospodarska komora (dalje u tekstu: HGK) je samostalna stručnoposlovna organizacija koja promiče, zastupa i usklađuje zajedničke interese svojih članica pred državnim i drugim organima u zemlji i inozemstvu. Kao takva HGK je pravna osoba koja je ustrojena i koja djeluje temeljem Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori. Kao krovna organizacija hrvatskog gospodarstva HGK djeluje preko 170 godina, osnovana je još 1852. godine. HGK djeluje putem svojih 20 županijskih komora, 17 odjela i sektora, 63 udruženja i 33 zajednice unutar Republike Hrvatske te putem 6 međunarodnih predstavništava u inozemstvu. Uz institut obveznog članstva za sva trgovačka društva upisana u sudski registar trgovačkih sudova u Republici Hrvatskoj HGK ima i preko dvije stotine dragovoljnih članova. Jedna od brojnih djelatnosti HGK je i Stalno arbitrarno sudište pri HGK kao institucionalna arbitraža osnovana još 1853. a obnovljena 1965. koja rješava trgovačke sporove bez ali (od 1991.) i s međunarodnim obilježjem između domaćih i stranih pravnih i fizičkih osoba prema posebnim pravilima o ubrzanom arbitražnom postupku. Na listi arbitara nalazi se preko 180 eminentnih domaćih i stranih pravnika. Tužitelj isto tako naglašava kako sa sredstvima prikupljenim temeljem Zakona o HGK, pa tako i sa sredstvima iz članarina svojih članica, postupa izuzetno savjesno i odgovorno što se svake godine potvrđuje kako od strane interne tako i od strane eksterne revizije. Tužitelj posebno naglašava kako se u svom radu strogo pridržava svih zakonskih propisa. Ovdje je bitno za napomenuti i kako je tuženik ove svoje štetne tvrdnje izgovorio u razgovoru s novinarom tjednika koji je u Republici Hrvatskoj vrlo čitan. Tužitelj posebno napominje kako nikomu ne odriče pravo na argumentiranu kritiku svoga rada i djelovanja ali naglašava kako su tvrdnje opisane pod III. tužbe takvog karaktera i intenziteta da ne predstavljaju kritiku nego grubo vrijeđanje kako tužitelja kao institucije tako i svih njegovih djelatnika. Uslijed svega gore navedenog tuženik je tužitelju pričinio neimovinsku štetu uslijed povrede prava osobnosti odnosno povrede časti, dobrog glasa i ugleda. Za tu je štetu tuženik odgovoran temeljem članka 1100. ZOO-a. Stoga tužitelj od tuženika potražuje s naslova povrede prava osobnosti tužitelj od tuženika potražuje 14.599,50 EUR. Kao dokaze svojim navodima novinski tekst tjednika 7Dnevno, predlaže saslušanje zz tužitelja PH i svjedokinje BH.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjeva kako po osnovi, tako i po visini. Navodi da je društvo INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. Osijek tužitelj u četiri parnična postupka, i to pred jednim postupkom koji je vođen pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, povodom prigovora tuženika (ovdje tužitelja) HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE, protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Općinski građanski sud u Zagrebu donio je rješenje kojim je isti dopustio povrat u prijašnje stanje, odnosno, kojim je dopustio podnošenje prigovora protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Tomislava Marčinka iz Zagreba. Vrijednost predmeta spora iznosi preko 3.900.000,00 kuna uvećan za zatezne kamate i tiče se isplate naknade vrijednosti aplikacija, modula i licenci, koje je tužitelj (ovdje tuženik) INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. Osijek izradio za potrebe HRVATSKE GOSPODARSKE KOMORE s kojim je imao kontinuiranu poslovnu suradnju od 1986. godine do 2015. godine. Tužitelj je kao nositelj autorskog imovinskog prava za specifične potrebe potrebe HGK izradio računalna rješenja. Razlog (ratio) zbog kojega je dopušten povrat u prijašnje stanje i izjavljivanje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je u konkretnom slučaju „obavljanje ličilačkih radova“ u poslovnim prostorijama tuženika (ovdje tužitelja) HGK, što predstavlja i životni i pravni nonsens, usprkos činjenici da je HGK neposredno i uredno zaprimila citirano pismeno – rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Također, smatramo vrlo važnim apostrofirati da je tijekom prvostupanjskog postupka dva puta došlo do presignacije spisa, što izražava opravdanu bojazan i sumnju u zakonitost postupanja od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Isto tako, sud je donio rješenje kojim se oglasio stvarno nenadležnim i isti ustupio u rad Trgovačkom sudu u Osijeku (a s obzirom da je ugovorena mjesna nadležnost toga suda za slučaj spora). Vrlo je zabrinjavajuće da je dostava spisa u žalbenom postupku trajala gotovo 5 mjeseci, a u istom žalbenom postupku sud je trebao donijeti odluku o mjesnoj nadležnosti (kao procesnom pitanju koje je prijeporno među strankama, a ne o meritumu stvari.). Spis je vođen pred Županijskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem: Gž- 1005/2021, a pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu je vođen pod poslovnim brojem: Povrv-459/2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske požurnicom od 28. ožujka 2022. godine zatražio je od Županijskog suda u Dubrovniku (bez odgode) očitovanje o razlozima dugotrajnosti žalbenog postupka. Što se tiče postupanja Trgovačkog suda u Zagrebu, pred istim su vođena dva parnična postupka radi ispunjenja ugovorne obveze i isplate. O sličnom, odnosno istom pravnom pitanju sud je zauzeo dijametralno suprotna stajališta (što unosi pravnu nesigurnost), odnosno donio je odluku kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a u drugom postupku je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, što izaziva očitu pravnu nesigurnost. U tijeku samog postupka sud je neosnovano odbio provesti dokazne prijedloge tužitelja, a s ciljem utvrđenja relevantnog činjeničnog stanja koje bio ukazalo na osnovanost tužiteljeva zahtjeva. Navedenim nezakonitim postupanjem suda došlo je i do očite povrede prava tužitelja „na pristup sudu“, što predstavlja i povedu ustavnih prava i konvencijskih načela. U prvom stupnju spis je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: Povrv-3483/2016, potom u drugom stupnju pred Visokom trgovačkom sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: Pž-371/2019. Također, pred Trgovačkim sudom u Osijeku u tijeku je parnični postupak radi utvrđenja povrede autorskog imovinskog prava. Prema presudi i rješenju Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: 3 P – 387/2018-77 od 22. ožujka 2022. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1. Utvrđuje se povreda prava tužitelja INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. Osijek, Županijska ulica 18, OIB: 18211582963 kao nositelja autorskog imovinskog prava na računalnom programu ERP napravljenog prema zahtjevima Hrvatske gospodarske komore (Org-6) s pripadajućim aplikacijama, modulima i licencama: 1. Financijsko knjigovodstvo i salda-konta (Org 6) (središnjica + dodatne obrade) 15 licenci; 2. Prihvat izvoda (Org 6) 8 licenci; 3. Knjiga URA kunska (Org 6) 17 licenci; 4. Faktura s PDV-om 6 licenci; 5. Blagajna kunska i devizna središnjica (Org 6) 16 licenci; 6. Blagajna kunska ŽK (Org 6) 35 licenci; 7. Osnovna sredstva nova (Org 6) 15 licenci; 8. Osnovna sredstva stara 15 licenci; 9. Sitan inventar (Org 6) 15 licenci; 10. Knjige središnjice (Org 6 ) 28 licenci; 11. Knjige ŽK (Org 6) 30 licenci; 12. Centralna nabava 102 licence, ukupno 302 licence;, koja je učinjena od strane tuženika Hrvatska gospodarska komora Zagreb, Roosveltov trg 2, OIB: 85167032587, na način da je tuženik onemogućio tužitelju pristup računalnom programu ERP (Org-6), s pripadajućim aplikacijama, modulima i licencama, kojeg je tužitelj izradio prema zahtjevima Hrvatske gospodarske komore ERP (Org-6), te je isti program s pripadajućim aplikacijama, modulima i licencama tuženik prisvojio za sebe bez odobrenja tužitelja. 2. Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA, Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB: 85167032587, isplatiti tužitelju INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. Osijek, Županijska ulica 18, OIB: 18211582963, na ime naknade štete iznos od 5.011.250,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana 29. listopada 2015. do isplate u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana. 3. Ova presuda ima se po pravomoćnosti u cijelosti objaviti u dnevnom listu "Jutarnji list" na trošak tuženika u roku od 8 dana. 4. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u visini stope određenje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.".
2.1. Tijekom ovog parničnog postupka, došlo je do presignacije spisa s jednog uređujućeg suda (koji sudac je delegiran na rad u Ministarstvo pravosuđa i uprave RH – u siječnju 2019. godine). Nastavno, uređujući sudac Trgovačkog suda u Osijeku putem e-mail poruke odgodio je ročište za objavu presude, što je potpuno neuobičajeno, a takvo postupanje nije niti propisano odredbama Zakona o parničnom postupku. Naglašavamo da se prvostupanjski postupak vodi od 2018. godine, a trenutno se vodi u žalbenom postupku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske. Tijekom ovog postupka, HGK na više je načina pokušala spriječiti dokazivanje, odnosno pokušala je spriječiti potpuno provođenje informatičkog vještačenja (omogućen je pristup na samo 1 server isključen s mreže, nisu dostavljeni svi podaci, nije omogućen pristup na sve radne stanice – računala). Uređujući sudac Trgovačkog suda u Zagrebu (sudac Nino Radić) nije omogućio pristup svim serverima i radnim stanicama koje je tužitelj održavao za tuženika i na kojima je bio instaliran cjelokupni software iako je Trgovački sud u Osijeku prema točki IV. rješenja Naslova poslovni broj: P-387/2018-40 od 21. srpnja 2020. godine odredio da se „vještaku omogući pristup u sva potrebna programska rješenja koja je tužitelj izradio za tuženika, odnosno da omogući vještaku pristup na sve servere koje je tužitelj održavao za tuženika.“. Vještaku i direktoru tužitelja dozvoljen je pristup samo jednom izdvojenom računalu (kao i prethodno!) na kojemu je samo djelomično i selektivno instaliran software. Zamolbeni sud je tijekom provođenja vještačenja zabranio komunikaciju direktora, ovdje tuženika ŽH kao autora spomenutog softvera s osobom vještaka, a isti je jedina osoba koja je imala neposrednih saznanja i kompetencija što sam vještak treba analizirati za potrebe samog informatičkog vještačenja. Time je došlo do nemogućnosti utvrđivanja činjenica i razjašnjenja spornih okolnosti nužnih za donošenje meritorne odluke u postupku, a u smislu odredaba članka 224.-227. Zakona o parničnom postupku. Sva tzv. povijest („LOGOVI“) pristupa instaliranom softwareu je obrisana. Svaki server je imao svoje „logove“ koje je netko uništio. Postavlja se pitanje tko je smio i mogao i po čijem nalogu je navedeno izvršeno upravo zato da bi se spriječilo dokazivanje korištenja tužiteljeva softwarea. Predstavnici HGK naveli su da je „sve“ instalirano na jedno računalo sa prethodnih 14 servera. Napomena: Software je instaliran na 14 servera, oko 150 radnih stanica i 26 gradova. Protiv prvostupanjske presude tužitelj INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. podnio je žalbu Visokom trgovačkom sudu RH. U procesnom smislu, od odlučivanja u ovom žalbenom postupku ima se izuzeti svaki sudac drugostupanjskog suda (VTS RH) koji na bilo kojem pravnom temelju sudjeluje u radu tuženika (ovdje tužitelja) Hrvatske gospodarske komore ili njezinih tijela, a s obzirom da se određeni broj sudaca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nalazi na Listi arbitara u postupcima pred Stalnim arbitražnim (izbranim) sudištem Hrvatske gospodarske komore. Trgovačko društvo INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. Osijek podnijelo dvije kaznene prijave, a zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela protiv pravosuđa iz glave XXIX. posebnog dijela važećeg Kaznenog zakona. Odlukama koje su donesene u sudskim postupcima počinjena je šteta trgovačkom društvu INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. Osijek. Naime, radi se kaznenom djelu sprječavanja dokazivanja prema zakonskom opisu iz članka 306. i kaznenom djelu davanja lažnog iskaza prema zakonskom opisu iz članka 305. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, nastavno: KZ/11). Oštećenik prethodno citiranim kaznenim djelima je trgovačkog društva INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. Osijek, kao nositelj autorskih imovinskih prava na određenim računalnim programima. Slijedom navedenog, trgovačko društvo INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. Osijek izvjestilo je o navedenom i predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najviše tijelo sudske uprave, prema odredbi članka 30. Zakona o sudovima. Rješenjem KP-DO- 558/2022-3 od 06. rujna 2022. godine Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku odbacilo je kaznenu prijavu protiv osum. ČH zbog kaznenog djela iz članka 305. Kaznenog zakona, dok o drugoj kaznenoj prijavi još nije odlučeno. U svakom slučaju, a neovisno o kondemnatornim tužbenim zahtjevima radi i o povredi autorskog prava prema odredbama Zakona o autorskom i drugim srodnim pravima koji podliježe i kaznenopravnoj zaštiti, a za svaki sud odlučivanje u toj vrsti postupaka mora biti žurno i ekspeditivno, što nažalost, ovdje nije slučaj niti u jednom postupku. Tužitelj HGK je institucija koja bi morala predstavljati besprijekorni uzor u pravnom prometu i gospodarskom poslovanju, a ne institucija protiv koje se vode sudski postupci. Činjenično je neosnovan navod kako tuženik ŽH proziva tužitelja HGK kao „instituciju čini čelni ljudi, predsjednik i glavna tajnica, navedeni imenom i prezimenom, traže od svojih poslovnih partnera da izdaju račune za nepostojeće usluge, te u kojoj se vrše plaćanja „na rikverc“. Naime, tuženiku ŽH bilo je rečeno od strane tadašnjeg zaposlenika društva INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. Osijek – VH, i to u više navrata tijekom 2014. i 2015. godine da tužitelj HGK zahtjeva „rikverc“. Tuženik ne smatra da tužitelj osnovano potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 14.600,00 EUR, s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, pozivajući se na odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima. Zbog gore navedene činjenične kronologije tuženik je opravdano iznio sumnju u rad institucija pravosuđa. Nadalje, i u samom novinskom članku tjednika 7DNEVNO tuženik je izjavio kako mu je njegov tadašnji zaposlenik VH rekao da je od društva INFORMATIČKI INŽENJERING d.o.o. Osijek tražen „rikverc“ od strane HGK. Drugim riječima, nitko od čelnika, niti drugih zaposlenika HGK od tuženika ŽH izravno nije tražio „rikverc“, a niti je tuženik to izjavio, niti je navedeno objavljeno u spomenutom medijskom članku. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da naslovljeni sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev, uz nadoknadu parničnog troška. Kao dokaze svojim navodima predlaže priklope spisa Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Povrv- 91/2022, Povrv-3483/2016, Povrv-387/2018., saslušanje svjedoka VH i svoje saslušanje.
3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao članak tjednika 7 Dnevno (list 7-11), te je saslušao zz tužitelja (list 31-32).
3.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedokinje BH s obzirom je tužitelj na ročištu od 14. listopada 2025. odustao od predloženog dokaza. Isto tako, nije izveo dokaz priklopa spisa Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Povrv-91/2022, Povrv-3483/2016, Povrv-387/2018. s obzirom isti nisu bitni za utvrđenje relevantnih činjenica u ovom postupku, dokaz saslušanjem svjedoka VH s obzirom nije naveo podatke o istom, dok tuženik nije pristupio na ročište od 14. listopada 2025. radi svog saslušanja.
4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete.
5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. .
6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, kao niti tvrdnje tuženika iz teksta „Dokazi protiv Luke PH iz prve ruke „HGK je prekinuo poslovnu suradnju s mojom tvrtkom kada sam odbio izdavati račune za nepostojeće usluge“ u tjedniku 7Dnevno od 02. rujna 2022., dok je sporno da li su navedeni navodi istiniti te da li su u odnosu na tuženika ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu tužitelja zbog izricanja istih.
7. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Da bi postojala izvanugovorna odgovornost za štetu tuženika u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO-a moraju biti ispunjene sljedeće pretpostavke: moraju postojati subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – štetnik i oštećenik, mora postojati štetna radnja koju je počinio štetnik, a na strani oštećenika mora nastati šteta. Nadalje, mora postojati uzročna veza između izvršene štetne radnje štetnika i štete koja je nastala oštećeniku te mora postojati protupravnost štetne radnje.
8. Temeljem čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a pod koje se razumijevaju i pravo na duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo.
9. Zakonski zastupnik tužitelja u svom iskazu navodi da je povod ove tužbe intervju koji je tuženik da u listu "7 Dnevno" u kojem je napravio štetu Hrvatskoj gospodarskoj komori i u kojem intervjuu se spominje njegovo ime. Sve je počelo još 2014. godine kada je postao predsjednik Komore. U to vrijeme je firma tuženika radila za Komoru, imao je nekakve programe koji su bili zastarjeli i nisu se uklapali u naš novi sustav i višestruko preplaćeni po procjenama stručnjaka te je sve to za firmu bilo neprihvatljivo zbog čega su odlučili raskinuti ugovor po proceduri. Nakon toga ih je tuženik koliko se sjeća tri puta tužio i oni su dobili sva tri suda i nakon toga ih je odlučio blatiti u medijima. On je kako Komori tako i njemu načinio osobnu štetu jer su svi u Komori propitkivali što se događa, a isto tako i dobavljači, na kraju krajeva i javnost. Htio bi samo naglasiti da ga osobno ne poznaje tuženika, da se sve u Komori odvijalo preko tajništva i stručne službe. Navodi da nema nikakvih saznanja da je itko od djelatnika Komore tražio od tuženika retroaktivno izdavanje računa za nepostojeće usluge. Htio bi naglasiti da nakon što smo raskinuli ugovor s tuženikom nisu više ništa od njega tražili već je upravo tuženik inzistirao da se suradnja nastavi. Koliko mu je poznato nitko od zaposlenika Komore nije tražio od tuženika "plaćanje na rikverc". Odbacuje tvrdnje da bi Komora ostvarila protupravnu imovinsku korist u iznosu od 490.000,00 EUR. Nakon njegovog dolaska na čelo Komore nije bilo primjedbi na rad Komore niti od državne revizije niti od vanjske niti unutarnje. Čak je i državna revizija dala bezuvjetno mišljenje na rad Komore za vrijeme njegovog mandata. Komora u iznimnim slučajevima podnosi ovakve tužbe i to samo u slučajevima kada nastane šteta ugledu Komore, jer je ja kao čelni čovjek Komore dužan štititi ugled Komore.
10. Iako sud iskaz zz tužitelja smatra istinitim, iz istog proizlazi da nakon što je tuženik izašao u medije, tužitelju i zz tužitelju je počinjena šteta jer su svi zaposlenici tužitelja propitkivali što se događa, a isto tako i dobavljači, na kraju krajeva i javnost. Takav iskaz zz tužitelja je općenit i paušalan jer iz njega nije moguće utvrditi tko su ti dobavljači, kao niti kako je to javnost propitkivala o tvrdnjama tuženika, pa da bi se uopće mogla utvrditi bilo šteta, bilo uzročna veza između štete i tvrdnja tuženika.
10.1. Iz navedenog, ovaj sud je utvrdio da u odnosu na tuženika nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu propisane čl. 1045. st. 1. ZOO-a jer je tužitelj na okolnost nastanka štete, njezina opsega i uzročne veze predložio jedan dokaz i to saslušanje zz tužitelja, te time nije dokazao da mu je nastala šteta koja bi u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 3. ZOO opravdavala dosuđenje pravilne novčane naknade štete, kao i da tužitelj nije dokazao postojanje pravno relevantne uzročne veze između štete za koju tvrdi da bi ju pretrpio i štetne radnje tuženika.
11. Također se ističe da je tužitelj pravna osoba kojoj su povjereni poslovi koje obavlja kao javne ovlasti pa je u svakom slučaju tvrdnje koje se iznose o istom od javnog interesa.
12. Odredba čl. 10. st. 1. i 2. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97) propisuje da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti pa može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti. Odredbu kojom se jamči sloboda izražavanja sadrži i čl. 38. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14).
13. Budući je tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima, nesumnjivo je da su informacije koje su iznijete u predmetnom novinskom članku od javnog interesa, te da je tužitelj dužan trpjeti kritiku, pogotovo u slučajevima kada nije došlo do nastanka štete.
14. Slijedom navedenog a budući da tužitelj nije dokazao nastanak štete temeljem gore navedenih odredbi ZOO-a odlučeno je kao u izreci.
15. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a s obzirom je tuženik uspio u cijelosti u parnici ima pravo na trošak parničnog postupka. Međutim isti nije tražio trošak te mu nije niti određen.
U Zagrebu 28. studenog 2025.
Sudac:
Borna Pešek
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik po pun.
