REPUBLIKA HRVATSKA

P-383/2025-8

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, u pravnoj stvari tužitelja BRATIĆ GRADNJA d.o.o., Split, Dubrovačka 49, MB: 1686682, OIB: 65046265584, zastupana po zz LP, a ovaj po opunomoćeniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku iz Solina, protiv tužene LPA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Leopoldu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprava, zaključene dne 02. listopada 2025. god, u nazočnosti punomoćnika stranaka, dne 28. studenoga 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se da je ovrha određena Rješenjem Općinskoga suda u Splitu br. Ovr-2749/18 od 10.12.2018. god. na iznos od 133.305,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe 11.10.2011. pa do isplate, nedopuštena".

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.250,00 Eur uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 28. studenoga 2025. god. pa do isplate, po kamatnoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je rješenjem Općinskoga suda u Splitu br. Ovr-2749/18 od 22.02.2019. god. upućen tužitelj, kao ovršenik, pokrenuti parnični postupka. Tužitelj je uz pobijano rješenje zaprimio samo prijedlog za ovrhu od 07.12.2018. god. na tri stranice formata A4. U prijedlogu citiraju se isprave i to Ugovor o cesiji od 29.10.2018. god. i Potvrda Fina-e od 03.12.2018. god.. Tužitelj je u osnovi osporavao pa tako i sada osporava postojanje navedenih isprava jer mu nikada nisu dostavljene uz prijedlog za ovrhu. Onemogućen je raspravljati pred sudom jer nije imao uvid u isprave na koje se poziva tuženik (ovrhovoditelj) kada traži od suda donošenje pobijanoga rješenja. Navedenim postupanjem suda tužitelju je onemogućen pristup sudu. Kako mu uz prijedlog nisu dostavljene isprave smatra kako one ne postoje pa ne postoje ni odlučni razlozi za donošenje pobijanoga rješenja. Stoga se ono ne može ispitati i ukazuje se nezakonitim.

1.1. Tužitelj nadalje smatra da je kod donošenja pobijanoga rješenja počinjena bitna povreda Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. u svezi s čl. 50. st.1. toč. 5. Ovršnoga zakona. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj nije zaprimio niti presudu Općinskoga suda u Splitu br. P-10820/15 od 16.03.2016. god. i presudu Županijskoga suda u Splitu br. Gž-2395/16 od 07.09.2017. god.. Međutim, poznato mu je da navedene odluke postoje jer su mu one dostavljene ranije u tom postupku gdje je sudjelovao kao tuženik te je u odnosu na te odluke podnio reviziju od 24.10.2017. god i dopunu revizije od 27.10.2017. god. O reviziji i dopuni revizije još uvijek nije odlučeno te se cijeli spis nalazi na Vrhovnom sudu RH. U tom je postupku tužitelj ZPA, a ne tužena. Stoga tužitelj ističe žalbeni razlog iz čl.50. st.1.toč.7. OZ-a jer tužena nije ovlaštena tražiti ovrhu protiv tužitelja već je to treća osoba s obzirom da ne postoji isprava o prijenosu potraživanja. Kada bi takva isprava i postojala, prijenos bi bio nezakonit zbog činjenice što osoba cedenta iz ugovora o cesiji nije mogla prenijeti potraživanja iz citiranih presuda kada ne odgovaraju podatci o imenu, prezimenu, OIB [osobni identifikacijski broj]u i drugi bitni podatci za utvrđivanje identiteta. Kada bi i postojao ugovor o cesiji, što tužitelj osporava jer mu nije dostavljen uz prijedlog za ovrhu, niti naknadno, tužena je bila dužna obavijestiti tužitelja sukladno čl. 82. ZOO-a. Smisao obavješćivanje ovršenika je nastup dospjelosti potraživanja između novog vjerovnika-cesionara i dužnika-cesusa. Tek tada preneseno potraživanje postaje ovršno prema ovršeniku. Prema čl. 25. st. 1. OZ-a, isprava je ovršna ako je protekao rok za dobrovoljno izvršenje. Taj rok teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drugačije određeno. Zakonom je određeno i to čl. 82. ZOO-a kako je cesionar dužan obavijestiti cesusa o prijenosu potraživanja. Tužitelj do primitka ovrhe nije znao da tuženoj duguje nešto po toj osnovi. Kako se u prijedlogu za ovrhu od 07.12.2018. god. (ako bi se hipotetski uzelo u obzir postojanje ugovora o cesiji) nigdje ne spominje da je tužena obavijestila tužitelja o prijenosu potraživanja, proizlazi kako tražbina nije ovršna. Time je ostvaren žalbeni razlog iz. st. 50. st.1. toč. 2 OZ-a.

1.2. Nadalje, se u tužbi navodi kako je temeljem čl. 211. OZ-a tužena dužna podnijeti prijedlog za ovrhu putem Fina-e. Kako spisu, odnosno pobijanom riješenu koje je zaprimio tužitelj, ne prileži potvrda Fina-e kako je tužena pokušala prisilnu naplatu putem Fina-e, sud je, odnosno njegov ovršni odjel bio dužan odbaciti prijedlog za ovrhu temeljem čl. 211. Oz-a.

1.3. Tužitelj predlaže sudu proglasiti da je ovrha određena rješenjem Općinskoga suda u Split br. Ovr-2749/18 od 10.12.2018. god. na iznos od 133.305,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe 11.10.2011. god pa do isplate, nedopuštena.

2. Tužena se usprotivila tužbi i tužbenim zahtjevu predloživši da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Tvrdi da tužitelj ne navodi niti jednu pravnu osnovu zbog koje bi tužbeni zahtjev bio osnovan a provedena ovrha proglašena nedopuštenom. U predmetnom postupku ovrhe, a po žalbama ovršenika, ovdje tužitelja, viši su sudovi zauzeli stav da je ovrha zakonita i rješenje je o ovrsi provedivo i potpuno zakonito, a u međuvremenu nisu nastupili nikakvi posebni razlozi propisani odredbama Ovršnoga zakona koji bi ukazivali na nedopuštenost ovrhe.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Općinskoga suda u Splitu broj P-10820/2015, Ovr-2749/2018, preslušanjem zz tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Stranke su zatražile trošak postupka.

6. Ovaj sud je 06. veljače 2024. god donio presudu zbog ogluhe pod br. P- 1450/2019. Prihvaćen je prijedlog tužene za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja podnošenja odgovora na tužbu te je ukinuta presuda zbog ogluhe od 06. veljače 2024. god.. U pozivu na raspravu za 06. veljače 2024. god. pogrešno je navedeno da će se ročište održati u starom sjedištu Općinskoga suda u Splitu (ex vojarna Dračevac) iako je ročište održano u novoj zgradi suda, u Splitu, u Gundulićevoj ulici. Uz to iz sadržaja tužbe nije bilo razvidno da postoje osnovni elementi za donošenje presude zbog ogluhe odnosno da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, zbog čaga je valjalo prihvatiti prijedlog tužene i ukinuti presudu zbog ogluhe.

7. Između parničnih stranaka nije prijeporno da je Općinski sud u Splitu dne 10. prosinca 2018. god. donio rješenje o ovrsi br. Ovr-2749/18 kojim se nalaže ovršeniku, ovdje tužitelju da u roku od 8 dana od dana primitka rješenja namiri tražbinu ovrhovoditelja, ovdje tužene u iznos u od 133.305,47 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku počev od dana podnošenja tužbe 11.10.2011. god. pa do isplate.

8. Nije prijeporno ni da je Općinski sud u Splitu 16. ožujka 2016. god. donio presudu broj P-10820/15 kojim je, između ostaloga, naložio tuženiku, ovdje tužitelju, isplatiti iznos od 133.305,47 kn tužitelju ZPA, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate.

9. Prijeporno je je li ovrha određena rješenjem Općinskoga suda u splitu br. Ovr- 2749/18 od 10.12.2018. god. na iznos od 133.305,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana podnošenja tužbe 11.10.2012. god. pa od isplate, nedopuštena.

10. Pregledom spisa ovoga suda broj Ovr-2749/2018 utvrđeno je da je rješenje broj Ovr-2749/18 od 10.112.2018. god. doneseno temeljem pravomoćne presude Općinskoga suda u Splitu broj P-10820/15 od 16. ožujka 2016. god.. Nisu osnovane tvrdnje tužitelja da isprave na temelju kojih je doneseno predmetno rješenje o ovrsi ne postoje. Naime, isprave na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi priložene su uz prijedlog za ovrhu i sastavni su dio ovršnoga spisa. Ne postoji zakonska obveza prvostupanjskoga suda da se isprave na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi dostavljaju protivnoj stranci, a tužitelj je kao ovršenik mogao zatražiti dostavu dokumentacije priložene uz prijedlog za ovrhu na uvid.

11. Uvidom u navedeni ovršni spis te u parnični spis Općinskoga suda u Splitu broj P-10820/15 utvrđeno je da temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskoga suda u Splitu broj P-10820/15 od 16. ožujka 2016. god. tužitelj kao ovršenik duguje pravnom predniku tužene, kao ovrhovoditeljice, ZPA na ime ugovorenih penala iznos od 133.305,47 kn s pripadajućim kamatama. Ovu tražbinu tužena je stekla temeljem Ugovora o cesiji od 22. listopada 2018. god. ovjerenom po javnom bilježniku dne 29. listopada 2018.g od. pod br. Ov- 1110/2018. Navedene isprave dostavljene su uz prijedlog tužene za ovrhu. Tužena je, kao ovrhovoditeljica, uz prijedlog za ovrhu dostavila i potvrdu Financijske agencije o vraćanju osnove za plaćanje od 03. prosinca 2018. god. kao dokaz da se ovrha ne može provesti putem Fine.

12. Iz navedenoga je razvidno da nisu osnovane tvrdnje tužitelja da ne postoje isprave na temelju kojih je doneseno osporavano rješenje o ovrsi te tvrdnje da ne postoji isprava o prijenosu potraživanja prednika tužene na tuženu.

13. Nisu osnovane ni tvrdnje tužitelja da zbog toga što nije obaviješten o prijenosu tražbine s prijašnjeg vjerovnika na tuženu ne postoji prijenos tražbine te da je zbog toga provedena ovrha nedopuštena. U smislu odredbe čl. 82. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine Br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, već je ustupitelj samo dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, s tim da eventualno neobavješćivanje dužnika o ustupanju ne utječe na valjanost samog ugovora o cesiji. Cesijom se mijenja samo subjekt tražbine i promjena vjerovnika ne utječe na identitet obvezno pravnog odnosa te on ostaje kakav je bio prije promjene, odnosno promjenom vjerovnika tražbina se sadržajno ne mijenja.

14. Dakle, prilikom donošenja pobijanoga rješenja o ovrsi nisu počinjene bitne povrede Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. u svezi s čl. 50. st. 1. toč. 5. Ovršnoga zakona, a što je u ostalom utvrdio i Županijski sud u Osijeku u svome rješenju br. Gž Ovr-74/2022-2 od 27. lipnja 2023. god. kojim je potvrdio osporavano rješenje o ovrsi i odbio žalbu tužitelja kao ovršenika.

15. Tužitelj nije u pravu ni kada tvrdi da tužena nije podnijela prijedlog za ovrhu putem Fine. Naime, uz prijedlog za ovrhu tužena je dostavila potvrdu Financije agencije o vraćanju osnove za plaćanje od 03. prosinca 2018. god. kao dokaz da se ovrha ne može provesti putem Fine.

16. Nakon donošenja predmetnog rješenja o ovrsi nisu nastupili nikakvi posebni razlozi predviđeni odredbama Ovršnoga zakona koji bi ukazivali na nedopuštenost ovrhe.

17. U parničnom postupku iskaz je dao zz tužitelja koji je govorio o nekretninama koje su bile predmet u postupku ovoga suda broj P-10820/15 te mogućnosti uknjižbe na tim nekretninama prednika tužene, o mogućnosti darovanja nekretnina prednika tužene tuženoj te o troškovima dosuđenima u postupku broja P-10820/15. Predmet osporavane odluke je isplata iznosa na ime ugovornih penala, a ne iznos dosuđenoga parničnog troška kao ni nekretnine o kojima se raspravljalo u navedenom parničnom postupku pa su navodi zz tužitelja iz njegova iskaza irelevantni za donošenje odluke u ovom postupku.

18. Radi svega navedenog tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. Zakona o parničnom postupku.

20. Tuženoj je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i pristupa na četiri ročišta (15.10.2024., 29.01.2025., 26.06.2025., 02.10.2025.) po 100 bodova, ukupno 500 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT i uvećano za PDV to je dalo dosuđeni iznos troška tuženoj od 1.250,00 Eur

U Splitu, dne 28. studenoga 2025. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis