Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: Pr-9/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević u pravnoj stvari tužitelja TO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zast. po pun. Marku Benčiću odvj. iz Varaždina, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zast. po ODO u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate naknade plaće, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 15. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Benčića odvj. iz Varaždina, te zastupnika ODO u Čakovcu, ŠO, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju TO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati bruto iznos od 354,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 25. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 875,00 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 28. studenog 2025. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. prosinca 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate plaće.

2. Nesporno je među strankama:

- tužitelj je policijski službenik zaposlen u vrijeme podnošenja tužbe u Postaji prometne policije Čakovec, Policijskoj upravi međimurskoj, na radnom mjestu vođe ekipe za očevide u cestovnom prometu

- s obzirom na radno mjesto, tužitelj bez iznimke radi u turnusima sa satnicom od 12 sati dnevno te mu se u skladu s time i osnovna plaća uvećava za svaki sat rada

- radom u turnusu smatra se rad prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48

- tužitelju je tijekom 2021. i 2022. godine odobreno korištenje ukupno deset (10) dana plaćenog dopusta (dopust uz naknadu plaće) i to zbog dobrovoljnog darivanja krvi (4x2 dana) te zbog smrtnog slučaja u obitelji (1x2 dana)

- navedene plaćene dopuste tužitelj je iskoristio kako slijedi:

od 19.09.2022. do 26.09.2022. (6 dana – za dobrovoljno darivanje krvi), dana 10. i 11.11.2022. (2 dana – za dobrovoljno darivanje krvi),

dana 09. i 10.05.2022. (2 dana – zbog smrtnog slučaja u obitelji)

- tužitelju je u svibnju, rujnu i studenom 2022. godine isplaćena naknada plaće za svaki od navedenih 10 dana plaćenog dopusta, no nije mu isplaćen onaj iznos koji bi dobio da je radio navedene dane, već mu je isplaćeno samo 8 sati po danu (kao da radi u redovnom radnom vremenu), a ne 12 sati koliko on redovito radi kao radnik u turnusu i koliko sati bi nesporno radio i u navedene dane

- u mirnom postupku koji je prethodio ovoj tužbi riješeno je pitanje plaćanje razlike bruto plaće za 8 sati (zbog smrtnog slučaja u obitelji), a neriješeno je ostalo preostalih 32 sata (zbog dobrovoljnog darivanja krvi)

- tužitelj je u zahtjevu za mirno rješenje spora smatrao da mu za navedene sate ukupno nije isplaćeno 442,80 eura (40 satix11,07 eura), obzirom da koeficjent za prekovremeni rad u turnusu iznosi 2.20221, što po satu iznosi 83,38 kn, odnosno 11,07 eura pa je od tuženice tražio isplatu razlike naknade plaće za odobreni plaćeni dopust u ukupnom iznosu od 442,80 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom

- u postupku mirnog rješenja spora koji je prethodio ovoj parnici, stranke su postigle nagodbu za bruto iznos od 80,82 eur (u odnosu na plaćeni dopust/naknadu plaće zbog smrtnog slučaja u obitelji), dok je s preostalim zahtjevom tuženik odbio tužitelja (u odnosu na plaćeni dopust/naknadu plaće zbog dobrovoljnog darivanja krvi). Zbog toga je predmet ovog postupka isplata preostalog dijela naknade plaće u bruto iznosu od 354,24 eur sa kamatom od dana podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje spora pa do isplate, s time da je visina zahtjeva nesporna među strankama.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik iznosi:

- za preostalih 32 od 40 sati (8 dana) za koje tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za odobrene plaćene dopuste temeljem raspoložive dokumentacije proizlazi da tužitelj nema pravo na isplatu traženog, obzirom da je za 8 dana, koji se odnose na plaćene dopuste zbog dobrovoljnog darivanja krvi, rukovoditelj planirao korištenje plaćenog dopusta mjesec dana unaprijed, tj. u mjesecu kolovozu 2022. za mjesec rujan 2022, te u mjesecu listopadu 2022. za mjesec studeni 2022., o čemu je podnositelj kao policijski službenik upoznat, tako da u te dane nije trebao raditi u turnusu prema rasporedu radnog vremena

- čl. 28. st. 7. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 56//22, Dodatak I 127/22), propisano je da službeniku i namješteniku dan plaćenog dopusta evidentira prema broju sati koji je taj dan trebao raditi prema rasporedu radnog vremena

- prijašnji Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/2017, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20) nije sadržavao takvu odredbu, ali je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, u tumačenju broj 10/28 od 30. lipnja 2021. utvrdila da se kod plaćenog dopusta radni dan proveden na plaćenom dopustu evidentira u trajanju od osam sati

- dakle, iz navedenog je razvidno da je prava na plaćene dopuste za dobrovoljno darivanje krvi stečene 27. listopada 2021., 26. siječnja 2022. i 22. travnja 2022. tužitelj ostvario po odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/2017, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20) i pripadajućih tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike za taj kolektivni ugovor, dok je naknada za korištenje 2 dana plaćenog dopusta zbog smrtnog slučaja u obitelji u mjesecu svibnju 2022. isplaćena zbog neznanja za novi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, koji je u Narodnim novinama izašao 18. svibnja 2022.

- tužitelju je u mjesecu rujnu i studenom 2022. za korištenje 8 dana plaćenog dopusta za dobrovoljno darivanje krvi isplaćen iznos po izračunu od 8 sati, a ne 12 sati, budući da tužitelj u te dane nije trebao raditi

- da je tužitelj u navedene dane trebao raditi 8, a ne 12 sati, vidljivo je iz evidencije o radnom vremenu za tužitelja, za mjesec rujan 2022. i studeni 2022.

- uzimajući u obzir gore navedene činjenice, neovisno o tome koji bi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike trebalo primijeniti, bilo Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 112/2017, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20) ili Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 56/22 uz Dodatak 1 127/22) smatra kako nema osnove temeljem koje bi tužitelj imao pravo na isplatu razlike naknade plaće za odobrene plaćene dopuste.

4. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi:

- u skladu sa čl. 28. st. 7. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 56/22; dalje u tekstu Kolektivni ugovor) koji se primjenjuje od 1. svibnja 2022., službeniku i namješteniku se dan plaćenog dopusta evidentira prema broju sati koji je taj dan trebao raditi prema rasporedu radnog vremena, što je kod tužitelja uvijek 12 sati s obzirom da radi u turnusu

- slijedom navedenog, za evidentiranje plaćenog dopusta relevantan je raspored radnog vremena, a kada radnik koristi plaćeni dopust, u evidenciju radnog vremena upisuje se isti broj sati koje bi radnik prema svom uobičajenom rasporedu radnog vremena morao odraditi

- tužitelj inače radi u turnusu sa satnicom od 12 sati i u slučaju da u navedenom razdoblju nije koristio plaćeni dopust, morao bi sukladno rasporedu radnog vremena raditi u turnusu sa satnicom od 12 sati

- naime, glede stjecanja prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, razdoblja plaćenog dopusta smatraju se vremenom provedenim na radu, što znači da se prilikom određivanja iznosa naknade plaće za plaćeni dopust smatra kao da je radnik bio za to vrijeme na poslu pa mu stoga treba isplatiti onaj iznos koji bi bio dobio da je radio

- kada radnik koristi plaćeni dopust, u evidenciju radnog vremena mora se upisati isti broj sati koje bi radnik prema svojem uobičajenom rasporedu radnog vremena morao odraditi pa poslodavcu nije dopušteno za vrijeme plaćenog dopusta u evidenciju radnog vremena upisati manju satnicu od one koju radnik ima prema svom rasporedu radnog vremena.

- s obzirom na to da je riječ o prekovremenim satima koje tužitelj u sklopu rada u turnusu redovito obavlja, navedene sate valjalo je priznati i isplatiti prema koeficijentu za prekovremeni rad u turnusu koji iznosi 2,20221, što po satu iznosi 83,38 kn, odnosno 11,07 eura (fiksni tečaj konverzije: 1 € = 7,5345 kn)

- tuženik se neosnovano poziva na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 10/28 od 30. lipnja 2021., s obzirom da je u međuvremenu ta Zajednička komisija iznjedrila nova tumačenja na ovu temu, i to Tumačenje broj 3/28 od 23. veljače 2023. prema kojem: „Sukladno odredbi članak 28. stavku 1. alineji 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, službenik ostvaruje pravo na plaćeni dopust u trajanju od 2 radna dana (za sindikalne susrete). Službenik i namještenik koji je radio u turnusima te je trebao npr. 15. rujna raditi dnevnu smjenu od 12 sati, a naredni turnus sa 16. rujna na 17. rujna u trajanju 12 sati, ukoliko ostvaruje pravo na plaćeni dopust iz čl. 28. u trajanju 2 dana evidentiraju se sati koje je trebao raditi tj. 12 sati 15. rujna i 12 sati 16. rujna na 17. rujna.“

- na tužitelja i na ovu pravnu situaciju primjenjuje se novi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (NN 56/22 i 127/22), s obzirom da se isti primjenjuje od 01.05.2022.g., a da je tužitelj plaćeni dopust radi dobrovoljnog darivanja krvi koristio nakon toga datuma (u rujnu i studenom 2022.g.); prema tome, pripada mu naknada plaće za taj plaćen dopust prema Kolektivnom ugovoru koji je bio na snazi u trenutku korištenja dopusta.

5. Temeljem navedenog, sud nalazi da je među strankama sporna primjena prava, odnosno da li tužitelju priznati pravo koje proizlazi iz korištenja plaćenog dopusta prema propisu i njegovom tumačenju koji su vrijedili u dane kada se desila činjenica temeljem koje je tužitelj ostvario pravo na plaćeni dopust (dobrovoljno davanje krvi), ili prema propisu koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj doista koristio plaćeni dopust. Osim toga, sporno je i to da li činjenica da je načelnik unaprijed odredio, i to mjesec dana unaprijed, dane kada će tužitelj koristiti plaćeni dopust, pa tužitelj u dane korištenja plaćenog dopusta nije trebao raditi prema rasporedu radnog vremena, znači da se za dane kada je tužitelj koristio plaćeni dopust on izuzima iz postojećeg ustaljenog posebnog rasporeda rada u tjednom radnom vremenu radom u turnusu sa satnicom od 12 sati, pa mu satnica iznosi 8 sati ili se čak smatra da radnik uopće nije radio.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave u spisu (list 1-88). Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika da se saslušaju policijski službenici JO i ČO, na okolnost njihovih saznanja o rasporedu rada u turnusima i načinu obračunavanja istih, kao nevažne, budući da su predloženi na okolnosti koje su među strankama nesporne, a i vezano za koje okolnosti sud smatra da se radi o pravnom pitanju. Iz istog razloga sud je odbio i prijedloge tužitelja da sud po službenoj dužnosti pribavi raspored rada poslodavca tužitelja PU međimurske, PPrP Čakovec za dane od 19.09.2022. do 26.09.2022. te 10. i 11.11.2022. godine, te da provede knjigovodstveno – financijsko vještačenje. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz očitovanja RO, načelnika Policijske uprave Međimurske, Postaje prometne policije Čakovec, od 13. veljače 2024. proizlazi da se s obzirom na radno mjesto u Postaji prometne policije Čakovec, policijski službenik TO raspoređivao na obavljanje dnevnih zadataka posebnim rasporedom rada u tjednom radnom vremenu za sedam dana unaprijed radom u turnusu sa satnicom od 12 sati. Sukladno članku 38. stavak 12. Kolektivnog ugovora, u okviru organizacije radnog vremena poslodavac može za službenika koji radi u turnusu donijeti odluku da najviše dva turnusa u mjesecu radi kraće ili ne radi, a u okviru radnog vremena njegovog turnusa. U tom slučaju ne radi se o promjeni organizacije rada, već se i dalje smatra da službenik radi u turnusu. Pri tome, službeniku se mora osigurati puno radno vrijeme tijekom mjeseca, odnosno redovni mjesečni fond radnih sati, a dnevno radno vrijeme ne može biti od kraće od 8 sati.

8. U konkretnom slučaju primjenjuje se Kolektivni ugovor koji je bio na snazi u vrijeme kada je radnik uistinu koristio plaćeni dopust, bez obzira što se taj dopust odnosi na prošle/ranije dane kada su se dogodile činjenice koje su tužitelju dale pravo da koristi plaćeni dopust. Budući da je on koristio plaćeni dopust u vrijeme kada je Kolektivni ugovor sadržavao čl. 28. st. 7. Kolektivnog ugovora koji se primjenjuje od 1. svibnja 2022., prema kojem se službeniku i namješteniku dan plaćenog dopusta evidentira prema broju sati koji je taj dan trebao raditi prema rasporedu radnog vremena, što je kod tužitelja bilo 12 sati s obzirom da je radio u turnusu s takvim rasporedom radnog vremena, to mu je 12 sati trebalo biti i evidentirano za svaki dan korištenja plaćenog dopusta.

9. Iz očitovanja samog načelnika Policijske uprave Međimurske, Postaje prometne policije Čakovec, koji citira čl. 38. st. 12. Kolektivnog ugovora, po utvrđenju ovog suda, proizlazi da čak i u slučaju da je predmetni policajac navedene dane kada je koristio plaćeni dopust trebao raditi kraće ili ne raditi ne radi se o promjeni organizacije rada, već se i dalje smatra da službenik radi u turnusu, dakle 12 sati dnevno kako je on i tvrdio u tužbi, pa činjenica da se unaprijed znalo da tužitelj neće raditi u vrijeme kada će koristiti plaćeni dopust, ne može negirati pravo tužitelja, a to je da se njemu mora priznati pravo kao i da je u vrijeme kada je koristio plaćeni dopust radio u turnusu, dakle 12 sati dnevno, i ta za svaki dan korištenog plaćenog dopusta. Jer kada bi mu se u pravo na plaćeni dopust računao i dan kada on ne radi s obzirom na organizaciju rada u turnusu, tada tužitelj niti ne bi trebao uzimati plaćeni dopust za taj dan.

10. Budući da je poslodavac radniku obračunao samo 8 sati plaćenog dopusta, to on ima pravo na naknadu za onu satnicu koju mu poslodavac nije priznao kada je vodio evidenciju prisutnosti na radu, i to iznad 8 sati do ukupno 12 sati za svaki od 8 dana, što ukupno daje pravo na novčanu naknadu za 36 sati. Visina satnice je nesporna, te je stoga osnovan tužbeni zahtjev, a kako to proizlazi iz toč. I. izreke ove presude.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojemu je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada nagrada od 50 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2 eura. Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima.

12. Tužitelju pripada naknada troška za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe (Tbr.7.1), za sastav podneska od 26. siječnja 24, za sastav podneska 29. kolovoza 24. (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu 12. srpnja 24. za zastupanje na ročištu 28. travnja 25. i 15. listopada 25. (Tbr.9.1.) za svaku radnju od po 100,00 EUR, što iznosi 700,00 EUR, te pripadajući PDV u iznosu od 175,00 EUR. Sud nije tužitelju priznao trošak za sastav podneska 1. listopada 2024. u iznosu od 125,00 EUR sa PDV- om, iz razloga jer u istom tužitelj samo ponavlja već iznesene navode, pa stoga isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Zaključno tužitelju pripada naknada troška u iznosu od 875,00 eura sa pripadajućom kamatom od dana donošenja ove presude, o čemu je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

U Čakovcu, 28. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.