1

Poslovni broj: Gž-1594/2022-2

Poslovni broj: Gž-1594/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja I. S., OIB: …, iz Z., T. H., OIB: …, iz Z., D. S. S., OIB: …, iz S., M. A. B., OIB: …, iz S., D. Z., OIB: …, iz Z., Z. Z., OIB: …, iz Z., B. S., OIB: …, iz S. G., I. V., OIB: …, iz S. G., V. T., OIB: …, iz S. G., I. K., OIB: …, iz S. G., Z. K., OIB: …, iz S. G., i P. (P.) K., OIB: …, iz S. G., svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & B. iz S., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, zbog isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-818/2018-54 od 26. srpnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-818/2018-54 od 26. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se naspram tuženika Republike Hrvatske, OIB: … da su tužitelji vlasnici – suvlasnici čest. zem. 5280/1 ZU 99 KO G., u naravi oranica, površine 33957 m2 i to: S. I., O.:… za 5/24 dijela, H. T., O.: … za 3/24 dijela, S. D. S. O.:… za 5/24 dijela, M. A. B., OIB: … za 5/24 dijela, D. Z., O.: … za 1/12 dijela, Z. Z., OIB: … za 1/12 dijela, B. S., O.: … za 1/36 dijela, I. V., O.:… za 1/72 dijela, V. T., O.: … za 1/72 dijela, I. K., O.: … za 1/108 dijela, Z. K., O.: … za 1/108 dijela i P. (P.) K., O.: … za 1/108 dijela, pa se nalaže upis prava vlasništva – suvlasništva predmetne nekretnine na imena tužitelja prema prednje navedenim suvlasničkim udjelima, uz istodobno brisanje prava vlasništva predmetne nekretnine sa imena Republike Hrvatske u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od od 43.695,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, zajedno s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji ocjenjuju da je žalba tuženika neosnovana jer je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je donio osnovanu i zakonitu presudu, zbog čega predlažu da sud drugog stupnja žalbu tuženika odbije kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik je žalbu podnio iz svih žalbenih razloga, dakle, i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, u žalbi ne navodi u čemu bi se konkretno sastojala eventualno počinjena bitna povreda, iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelji u ovom postupku traže utvrđenje prava suvlasništva na kčbr. 5280/1 iz zk.ul.br. 99 k.o. G. tvrdeći da su dosjelošću stekli pravo vlasništva.

6.1. Utvrđujući odlučne činjenice prema odredbi članka 159. stavak 4., 10. stavak 1., 17. stavak 1. i 18. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst; dalje: ZV), kao i na temelju paragrafa 1460. i 1472. Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje kao pravno pravilo u smislu članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.), sud utvrđuje da su tužitelji u ovom postupku bili pošteni posjednici, uključujući i vrijeme posjedovanja njihovih pravnih prednika, u razdoblju duljem od 40 godina, zbog čega su stekli pravo vlasništva dosjelošću.

6.2. Naime, prema utvrđenju suda na spornoj nekretnini, koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasništvo G. B. P., je još 1931. bila zabilježena agrarna prijava koju su podnijeli prednici tužitelja Z. B. M. i Z. B. D., kao obrađivači. Nadalje, iz povijesti promjena Ispostave za katastar nekretnina Hvar sud utvrđuje da su na spornoj nekretnini još od 1952. kao posjednici bili upisani Z. B. ud. pok. D. A. iz S. G. i Z. pok. B. M. „B.“ iz S. G.. Sud utvrđuje da su prednici tužitelja izvršili diobu nekretnina još 1925., te da je sporna nekretnina pripala prednicima tužitelja, koji su je od tada posjedovali, a nastavili su tužitelji. Na temelju iskaza tužitelja I. S. sud utvrđuje da je sporne nekretnine posjedovala njegova baka, a da su tužitelji te nekretnine posjedovali tako da su nekretninu koristili za kupanje obzirom da se ona proteže sve do mora. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da se na nekretninama nalazi mala kamena kuća koja je služila njegovoj obitelji za vrijeme obrađivanja zemljišta.

6.3. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik upisao pravo vlasništva na temelju Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća i Zakona o izmjenama i dopunama toga Zakona te Ugovora o miru s Italijom. Po ocjeni suda tuženik tvrdi da je pravo vlasništva stekao donošenjem materijalnopravnih propisa, dok tužitelji tvrde da su svoje pravo vlasništva stekli poštenim posjedovanjem dugi niz godina.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Tuženik u žalbi tvrdi da tužitelji u ovom postupku nisu dokazali da bi pravo vlasništva stekli na valjan način jer nisu dokazali da postoji poveznica između prethodno upisanog vlasnika G. B. P. pok. P., i pravnih prednika tužitelja, ukazujući da su u „diobenoj zajednici“ datiranoj 1949. prednici tužitelja utvrdili da predmetna nekretnina nije njihovo vlasništvo, već upravo vlasništvo G. B. P. pok. P.. Ove žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane iz razloga što su u diobi zajednice od 28. kolovoza 1949. prednici tužitelja u točki V.g) spornu nekretninu zvanu „G.“ naveli kao bivše vlasništvo G. B. P. pok. P. smatrajući da se radi o njihovoj nekretnini, a obzirom da je u postupku utvrđeno da je nekretnina doista u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasništvo G. B. P., međutim, prednici tužitelja su podnijeli agrarnu prijavu još 1931. te su smatrali da su postali vlasnici te nekretnine na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1931. („Službene novine“ broj 279 od 4. prosinca 1930.; dalje: Zakon o likvidaciji). Po ocjeni ovog suda, zbog utvrđene činjenice o podnesenoj agrarnoj prijavi od strane prednika tužitelja, koja agrarna prijava je mogla biti podnesena jedino prema Zakonu o likvidaciji, prednici tužitelja koji su podnijeli takvu prijavu postali su vlasnici sporne nekretnine. U svakom slučaju, a obzirom na to da se je u postupku tuženik pozivao na Zakon o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i hrvatskog primorja („Službene novine“ broj 138/46. i 11/47.; dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa), po ocjeni ovog suda i na temelju tog Zakona su prednici tužitelja stekli pravo vlasništva po sili zakona jer je u postupku utvrđeno da su podnijeli agrarnu prijavu, koji pravni stav proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-642/86 i Rev-1404/90. S obzirom da su prednici tužitelja bili upisani i kao posjednici nekretnina još od 1952. te da su tužitelji kao nasljednici nastavili posjedovati sporne nekretnine, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja I. S., pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su tužitelji stekli pravo vlasništva dosjelošću.

8.1. Prema podacima u spisu tuženik se upisao kao vlasnik na spornim nekretninama na temelju rješenja Ureda državne uprave od 26. svibnja 2009., koje je doneseno na temelju članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća te Ugovora o miru s Italijom te je u tom postupku utvrđeno da je upisani vlasnik G. B. P. pok. P. bio talijanski državljanin, zbog čega mu je imovina prenesena u tadašnje državno vlasništvo, a omaškom je ispuštena sporna nekretnina, kao i ostale nekretnine navedene u izreci toga rješenja. Naime, odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća propisano je da se danom stupanja na snagu toga Zakona nacionaliziraju i prelaze u državno vlasništvo sve nekretnine koje su u vlasništvu stranih državljana, stranih ustanova ili stranih privatnih javno-pravnih osoba. Po ocjeni ovoga suda, sporna nekretnina u vrijeme stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća 1948. nije bila u vlasništvu talijanskog državljanina G. B. P. pok. P., jer je ona već ranije na temelju Zakona o likvidaciji, odnosno Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, koji je stupio na snagu 22. studenog 1946., postala vlasništvo prednika tužitelja koji su podnijeli agrarnu prijavu kao obrađivači sporne nekretnine.

8.2. Tuženik prvi puta u žalbi ističe činjenicu da dio sporne nekretnine predstavlja pomorsko dobro na kojem se ne mogu stjecati stvarna prava, odnosno da je sporna nekretnina šumsko zemljište, pa kako se u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, ovaj sud nije ocjenjivao osnovanost tih žalbenih navoda tuženika.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 12. listopada 2023.