Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-3178/2024-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I. tuženog IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radovanu Lipanoviću, odvjetniku u Zagrebu i II. tužene HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 27. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i I. tuženika osobno te punomoćnika I. tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane II. tužene, uz javnu objavu 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FU iz [adresa] koji glasi:

„I.Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr-1942/2022-8 od 19. srpnja 2022. prema prijedlogu ovrhovoditelja IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 28. lipnja 2022., ispravljen podneskom ovrhovoditelja od 14. srpnja 2022. u odnosu na ½ dijela nekretnine odnosno 12. Suvlasničkog dijela: 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi garažno parkirališno mjesto u podrumu zgrade oznake pm 12, podne površine 14,08 m2, odnosno netto korisne površine 10,56 m2 i na ½ dijela 88. Suvlasničkog dijela: 124/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-88) u naravi dvoiposobni stan oznake 2.5 S-29, na 4. katu, [adresa], netto korisne površine 71,20 m2 (68,39 m2 podne površine stana te loggia podne površine 3,74 m2) s pripadajućim spremištem u podrumu zgrade, [adresa], netto korisne površine 1,22 m2 (podne površine 1,63 m2) i iste oznake, ukupne netto korisne površine 72,42 m2, a koji se posebni dijelovi nalaze na kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA BR. 80A, 80B, 80C, 80D, 80E, 80F I 80G [adresa] I DVORIŠTE ukupne površine 1821m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb.

II.Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“,

u cijelosti kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju FU iz [adresa] da nadoknadi I. tuženom IU iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.625,00 eura, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev I. tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.125,00 eura odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr-1942/2022-8 od 19. srpnja 2022. određena ovrha na nekretninama ovršenika, ovdje II. tužene, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje I. tuženika, na prijedlog I. tuženika od 28. lipnja 2022., ispravljen podneskom od 14. srpnja 2022. Predmet ovrhe su nekretnine i to 12. Suvlasnički dio:

18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi garažno parkirališno mjesto u podrumu zgrade oznake pm 12, podne površine 14,08 m2, odnosno netto korisne površine 10,56 m2 i 88. Suvlasnički dio: 124/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-88) u naravi dvoiposobni stan oznake 2.5S-29, na 4. katu, [adresa], netto korisne površine 71,20 m2 (68,39 m2 podne površine stana te loggia podne površine 3,74 m2) s pripadajućim spremištem u podrumu zgrade, [adresa], netto korisne netto korisne površine 1,22 m2 (podne površine 1,63 m2) i iste oznake, ukupne netto korisne površine 72,42 m2, a koji se posebni dijelovi nalaze na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 80A, 80B, 80C, 80D, 80E, 80F I 80G [adresa] i dvorište, ukupne površine 1821m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb. S obzirom na činjenicu da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i II. tužene, tužitelj je u ovršnom postupku Ovr-1942/22 podnio prigovor treće osobe sukladno odredbi čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona koja propisuje da osoba, koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu, može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Tužitelj ukazuje da je sa II. tuženom sklopio brak 13. prosinca 1975. u Klanjcu, koja činjenica je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Klanjec za godinu 1975. godinu pod rednim brojem 00019. Odredbom čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili. Sporne nekretnine, koje su predmet ovrhe, II. tužena je temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana 1. rujna 2016. kupila zajedničkim novčanim sredstvima nje i tužitelja. S obzirom da su tužitelj i II. tužena u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji bili u bračnoj zajednici te je kupoprodajna cijena plaćena zajedničkim novčanim sredstvima supružnika, evidentno je da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužitelja i II. tužene, pa je uzimajući u obzir odredbu čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona tužitelj je uz II. tuženu suvlasnik predmetnih nekretnina u ½ dijela. Pored navedenog tužitelj ističe da je sa II. tuženom 10. studenog 2022. sklopio Ugovor o diobi bračne stečevine koji je ovjeren po javnom bilježniku Vesni Kelečić iz Zagreba pod brojem OV-14944/2022. U članku 4. predmetnog Ugovora o diobi bračne stečevine tužitelj i II. tužena su diobu bračne stečevine izvršili na način da će vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina pripasti ugovornim stranama u jednakim dijelovima, odnosno tužitelju u ½ dijela i II. tuženoj u ½ dijela. Slijedom navedenog traži od suda da donese presudu kojom će ovrhu određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr- 1942/2022-8 od 19. srpnja 2022. proglasiti nedopuštenom.

2. I. tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da činjenica da bi nekretnine koje su predmet ovrhe navodno predstavljale bračnu stečevinu tužitelja i II. tužene nije bila evidentirana u zemljišnim knjigama u vrijeme kada je II. tužena postala založni dužnik. Smatra da je to što su tužitelj i II. tužena sklopili Ugovor o diobi bračne stečevine 10. studenog 2022. potpuno pravno irelevantno u smislu da bi se ovrha proglasila nedopuštenom. Navodi da je Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, na temelju kojeg je pokrenut ovršni postupak, zaključila je II. tužena u svojstvu založnog dužnika 17. svibnja 2019. i u tom trenutku je II. tužena bila jedina knjižna vlasnica nekretnina koje su predmet ovrhe, a to je i u ovom trenutku. II. tužena je kao založni dužnik u čl. 7. Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, koji je solemniziran od strane javnog bilježnika, izjavila i jamčila da je jedini i isključivi vlasnik nekretnina koje su predmet ovrhe te je izričito dopustila da se radi osiguranja ovrhovoditeljeve tražbine zasnuje založno pravo na nekretninama koje su predmet ovršnog postupka. Ugovor o diobi bračne stečevine na kojeg se poziva tužitelj sačinjen je više od tri godine nakon zaključenja Ugovora o zajmu sa sporazumom osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi i u poodmakloj fazi ovršnog postupka s očitom namjerom da se onemogući zakonita ovrha. I. tuženik ističe da pri zaključenju Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava nije imao nikakvog razloga sumnjati u to da založene nekretnine nisu u cijelosti u vlasništvu II. tužene niti je to mogao ili morao znati s obzirom da je u zemljišnim knjigama u vrijeme zaključenja Ugovora kao jedini vlasnik bila upisana II. tužena i nije postojao ni jedan upis, a ni zabilježba ili predbilježba bilo kakvog prava u korist tužitelja, a takvo je stanje u zemljišnim knjigama i danas. I. tuženi se, dakle, poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige u skladu sa čl.122. ZV-a i na svoju savjesnost pri zaključenju Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, kao i na jamstvo II. tužene iz čl. 7. Ugovora o zajmu da su nekretnine date u zalog njezino isključivo vlasništvo. Osim toga II. tužena se u čl. 8 Ugovora o zajmu suglasila da je založni vjerovnik neposredno na temelju Sporazuma o osiguranju založnog prava bez ikakvih daljnjih pitanja ili odobrenja ovlašten u svoje ime i korist upisom u zemljišne knjige zasnovati založno pravo na nekretninama koje su predmet ovrhe u svoju korist. U čl. 9. Ugovora o zajmu suglasila se da ugovor ima snagu ovršne isprave te da se ovrha provodi neposredno na temelju Ugovora, u čl. 10. Ugovora se suglasila da založni vjerovnik može temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava radi naplate svoje tražbine zatražiti prisilnu ovrhu na nekretnini koja je predmet tog Ugovora na način propisan Ovršnim zakonom. I. tuženik tvrdi da je u svemu postupao savjesno, dok se to ne može reći za II. tuženu HU, a još manje za njenog supruga tužitelja FU. I. tuženik tvrdi da je FU bio upoznat sa činjenicom zaključenja Ugovora o zajmu sa sporazumom osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava jer je zajmoprimac po tom ugovoru bilo trgovačko društvo MPG Stuck Gmbh, čiji je direktor bio sin tužitelja i II. tužene ĐU, ujedno i solidarni jamac, a tužitelj je prije zaključenja tog Ugovora od I. tuženika u nekoliko navrata tražio pozajmice za svog sina, koji je dug također osiguran predmetnim Ugovorom. Nadalje navodi da je zemljišna knjiga javno dostupna evidencija unutar koje sve informacije predstavljaju podatke za koje je zakonom propisano da se smatraju točnima i treće osobe ne moraju vršiti provjere jesu li ti podaci točni dok je osobama čija prava nisu upisana u zemljišnoj knjizi dužnost da ta svoja prava učine javno vidljivima trećim osobama. I. tuženik je bio savjestan te se pouzdao u javno dostupan evidentiran podatak o vlasništvu koji je upisan u zemljišne knjige kao i u jamstvo II. tužene iz čl. 7. Ugovora o zajmu i nije imao razloga sumnjati da taj upis nije točan. Tužitelj, odnosno bračni drug II. tužene nije bio savjestan jer je propustio poduzeti radnje da se evidentira u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik nekretnine, odnosno da se barem učini vidljivim upisom u zemljišnu knjigu. Tužitelj tek sada, četiri godine nakon što je zaključen i solemniziran Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 17. svibnja 2019. pokušava raznim manevrima prikazati založene nekretnine kao bračnu stečevinu na način da u finišu ovršnog postupka zaključuje sa suprugom, ovdje II. tuženom Ugovor o diobi bračne stečevine, sve da bi onemogućio I. tuženika da ovrši nekretninu II. tužene. Slijedom navedenog traži od suda da odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom te dosudi I. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 eura.

3. II. tužena u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj njezin suprug sa kojim se vjenčala 13. prosinca 1975. u Klanjcu te da su 2016. kupili predmetni stan u kojem žive do danas. Navodi da su stan kupili zajedno sa novcima koje su zajedno uštedili svojim radom i trudom, tako da smatra kako njemu pripada taj stan u istom dijelu kao njoj, zbog čega su i isklopili bračni ugovor. Izjavila je da priznaje tužitelju njegovu tužbu i njegovo pravo na stan, ali se protivi zahtjevu za plaćanjem troškova parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (list 7-81, 124-125 i 163-164 spisa), prijedlog za ovrhu od 14. srpnja 2022. (list 82-85 spisa), u rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1942/2022-8 od 19. srpnja 2022. (list 86 spisa), u zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-1942/22-26 od 22. travnja 2024. (list 88-89 spisa), u vjenčani list Ureda državne uprave u Krapinsko - zagorskoj županiji, Matični ured Klanjec od 10. ožujka 2005. (list 92 spisa), u Ugovor o diobi bračne stečevine od 10. studenog 2022. (list 93-98 spisa), u Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) sa Potvrdom (solemnizacijom) privatne isprave posl.br. OV-2685/19 od 17. svibnja 2019. (list 111-123 spisa), u ovjereni prijevod sa njemačkog jezika izvatka iz sudskog registra za tvrtku MPG Stuck GmbH (list 127-137 spisa), u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-26942/2019 od 31. svibnja 2019. (list 166-167 spisa), u obavijest od 9. studenog 2021. (list 179-180 spisa), u dopis od 18. studenog 2021. (list 181-186 spisa), u Ugovor o zajmu od 19. rujna 2017. (list 187- 190 spisa), u Ugovor o zajmu od 29. rujna 2017. (list 191-193 spisa), u Ugovor o zajmu od 26. listopada 2017. (list 194-196 spisa), u spis ovoga suda br. Ovr- 1942/2022, proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐU i saslušanjem parničnih stranaka.

5. Pregledom spisa ovoga suda Ovr-1942/2022 utvrđeno je da je IU, ovdje I. tuženik, kao ovrhovoditelj 28. lipnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu protiv HU, ovdje II. tužene, kao ovršenice na temelju ovršne isprave, Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) i Potvrde (solemnizacije) privatne isprave izdane od javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, Palmotićeva 43A, posl.br. OV-2685/19 od 17. svibnja 2019. radi naplate tražbine u iznosu od 543.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, ovrhom na nekretnini u vlasništvu ovršenice HU, ovdje II. tužene, upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb kao 12. Suvlasnički dio: 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi garažno parkirališno mjesto u podrumu zgrade oznake pm 12, podne površine 14,08 m2, odnosno netto korisne površine 10,56 m2 i 88. Suvlasnički dio: 124/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-88) u naravi dvoiposobni stan oznake 2.5 S-29, na 4. katu, [adresa], netto korisne površine 71,20 m2 (68,39 m2 podne površine stana te loggia podne površine 3,74 m2) s pripadajućim spremištem u podrumu zgrade, [adresa], netto korisne površine 1,22 m2 (podne površine 1,63 m2) i iste oznake, ukupne netto korisne površine 72,42 m2, a koji se posebni dijelovi nalaze na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 80a, 80b, 80c, 80d, 80e, 80f i 80g [adresa] i dvorište ukupne površine 1821m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa ostvarenog prodajom, temeljem kojeg je sud donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1942/2022-8 od 19. srpnja 2022, dok je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel posl. br. Z-39009/2022-2 od 20. srpnja 2022. dopušten upis zabilježbe pokretanja postupka radi donošenja rješenja o ovrsi, a rješenjem od 22. srpnja 2022 br. Z-40501/2022 zabilježena je ovrha temeljem rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-1942/2022-8 od 19. srpnja 2022.

6. Tijekom postupka FU kao treća osoba podnio je prigovor u kojem je naveo da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njega i ovršenice, svakog u ½ dijela te da su sklopili Ugovor o diobi bračne stečevine koji je 10. studenog 2022. ovjeren po javnom bilježniku Vesni Kelečić iz Zagreba pod brojem OV- 14944/2022. Predložio je sudu da slijedom navedenih razloga ovrhu proglasi nedopuštenom.

7. Rješenjem ovoga suda posl. br. Ovr-1942/2022-26 od 22. travnja 2024. upućen je FU kao treća osoba da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja IU i ovršenice HU radi proglašenja ovrhe određene rješenjem istog suda, posl. br. Ovr-1942/2022 nedopuštenom, pozivom na odredbu čl. 59. i 60. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.).

8. Sud je 23. siječnja 2025. donio zaključak o prodaji kojim je određena prodaja nekretnina elektroničkoj javnoj dražbi, a pozivom od 3. veljače 2025. pozvan je ovrhovoditelj da u roku od 8 dana uplati predujam za provedbu prodaje putem elektroničke dražbe. Kako ovrhovoditelj u za to ostavljenom roku nije predujmio troškove postupka, sud je na temelju odredbe čl. 95.a st. 4. Ovršnog zakona rješenjem od 10. ožujka 2025. obustavio ovrhu i ukinuo sve provedene radnje, koje je rješenje postalo pravomoćno 26. ožujka 2025.

9. Tijekom ovog postupka stranke su obavijestile sud da je ovršni postupak obustavljen iz procesnih razloga, a I. tuženik je naveo da je podnio novi prijedlog za ovrhu, koja se ovrha vodi pod posl. brojem Ovr-1132/2025.

10. Ovršni zakon („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – dalje: OZ) u svojim odredbama nigdje ne propisuje da bi dovršetak ovršnog postupka ili njegova obustava imali za posljedicu obustavu parničnog postupka ili odbijanje tužbenog zahtjeva u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Osim toga, ovaj se postupak vodi po tužbi tužitelja koji je rješenjem donesenim u ovršnom postupku upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pa će parnični sud nastaviti voditi takav postupak čak i ako je ovrha već provedena ili pravomoćno obustavljena, to više što je I. tuženik nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi ovršnog postupka u predmetu br. Ovr- 1942/2022 podnio novi prijedlog za ovrhu u istoj stvari koji se vodi pred ovim sudom u predmetu br. Ovr-1132/2025, što znači da tužitelj i dalje ima pravni interes da se utvrdi kako je ovrha u predmetu br. Ovr- 1942/2022 bila nedopuštena.

11. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 80a, 80b, 80c, 80d, 80e, 80f i 80g [adresa] i dvorište ukupne površine 1821m2, utvrđeno je da je 12. Suvlasnički dio:

12. Uvidom u vjenčani list Ureda državne uprave u Krapinsko - zagorskoj županiji, Matični ured Klanjec od 10. ožujka 2005. proizlazi da su tužitelj i II. tužena zaključili brak 13. prosinca 1975.

13. Uvidom u Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) sa Potvrdom (solemnizacijom) privatne isprave posl.br. OV-2685/19 od 17. svibnja 2019. (dalje: Ugovor/Sporazum) utvrđeno je da je zaključen između IU kao zajmodavca i založnog vjerovnika i MPG Stuck Gmbh sa sjedištem u [adresa], zastupano po ĐU iz [adresa] kao zajmoprimca te ĐU kao solidarnog jamca i HU kao založnog dužnika. Navedenim ugovorom zajmoprimac je izjavio da je do trenutka zaključenja tog Ugovora od zajmodavca već primio sveukupan iznos od 493.000,00 eura te je potvrdio da će od zajmodavca u roku od 3 dana primiti daljnji iznos od 50.000,00 eura, tako da se obvezao vratiti ukupan iznos od 543.000,00 eura (čl. 1. i 2. Ugovora/Sporazuma) dinamikom kako je to navedeno u čl. 5. Ugovora/Sporazuma.

14. HU kao založni dužnik svojim je potpisom na Ugovoru/Sporazumu izričito i bez traženja ikakvog daljnjeg dopuštenja i suglasnosti dozvolila da se njezina nekretnina specificirana u čl. 7. Ugovora/Sporazuma koristi kao osiguranje plaćanja novčanih obveza iz Ugovora/Sporazuma i da se na njoj zasnuje založno pravo (hipoteka).

15. U čl. 7. Ugovora/Sporazuma HU kao založni dužnik izjavila je i jamčila da je jedini i isključivi vlasnik nekretnina i to 88. Suvlasnički dio: 124/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-88) u naravi dvoiposobni stan oznake 2.5S-29, na 4. katu, [adresa], netto korisne površine 71,20 m2 (68,39 m2 podne površine stana te loggia podne površine 3,74 m2) s pripadajućim spremištem u podrumu zgrade, [adresa], netto korisne netto korisne površine 1,22 m2 (podne površine 1,63 m2) i iste oznake, ukupne netto korisne površine 72,42 m2 i 12. Suvlasnički dio: 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi garažno parkirališno mjesto u podrumu zgrade oznake pm 12, podne površine 14,08 m2, odnosno netto korisne površine 10,56 m2, a koji se posebni dijelovi nalaze na kč.br.

60/9 stambena zgrada br. 80A, 80B, 80C, 80D, 80E, 80F I 80G [adresa] i dvorište, ukupne površine 1821m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama koje vodi Općinski građanski sud u Zagrebu. HU kao založni dužnik time je izričito i bez ikakvog daljnjeg dopuštenja dopustila da se radi osiguranja tražbine zajmodavca/založnog vjerovnika iz čl. 2. Ugovora/Sporazuma zasnuje založno pravo (hipoteka) na nekretninama iz čl. 7. Ugovora/Sporazuma. Suglasila se da zajmodavac/založni vjerovnik neposredno na temelju tog Sporazuma u svoje ime i u svoju korist, upisom u zemljišne knjige zasnuje založno pravo (hipoteku) na navedenim nekretninama.

16. U čl. 10. Ugovora/Sporazuma HU kao založni dužnik suglasila se da zajmodavac/založni vjerovnik, u slučaju da mu zajmoprimac ne isplati bilo koji novčani anuitet predviđen čl. 5. Ugovora/Sporazuma, može temeljem predmetnog Ugovora/Sporazuma, radi naplate svoje tražbine zatražiti prisilnu ovrhu na nekretnini koja je predmet Ugovora/Sporazuma.

17. Ugovor/Sporazum je solemniziran od javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, Palmotićeva 43A pod brojem OV-1685/19 dana 17. svibnja 2019. Iz potvrde (solemnizacije) proizlazi da je javni bilježnik sa strankama raspravio sve članke Ugovora/Sporazuma, da im je ispravu pročitao te ih upozorio da potvrđena isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Stranke Ugovora/Sporazuma su potpisale Ugovor/Sporazum kao i potvrdu (solemnizaciju) privatne isprave te istovremeno izjavile da im je potvrda pročitana i protumačena, da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji.

18. Uvidom u Ugovor o diobi bračne stečevine od 10. studenog 2022. utvrđeno je da je zaključen između HU, ovdje II. tužene i FU, ovdje tužitelja 10. studenog 2022. Tim ugovorom stranke su suglasno utvrdile da nekretnine 12. Suvlasnički dio: 18/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) u naravi garažno parkirališno mjesto u podrumu zgrade oznake pm 12, podne površine 14,08 m2, odnosno netto korisne površine 10,56 m2 i 88. Suvlasnički dio: 124/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-88) u naravi dvoiposobni stan oznake 2.5S-29, na 4. katu, [adresa], netto korisne površine 71,20 m2 (68,39 m2 podne površine stana te loggia podne površine 3,74 m2) s pripadajućim spremištem u podrumu zgrade, [adresa], netto korisne netto korisne površine 1,22 m2 (podne površine 1,63 m2) i iste oznake, ukupne netto korisne površine 72,42 m2, a koji se posebni dijelovi nalaze na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada br. 80A, 80B, 80C, 80D, 80E, 80F I 80G [adresa] i dvorište, ukupne površine 1821m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb predstavljaju njihovu bračnu stečevinu koja im pripada u jednakim dijelovima, odnosno FU u ½ dijela i HU u ½ dijela.

19. Svjedok ĐU, sin tužitelja i II. tužene, je iskazao da mu je poznato da su predmetne nekretnine kupili njegovi roditelji 2016., mada u pogledu godine nije siguran. Iskazao je da su njegovi roditelji u braku od vremena prije njegovog rođenja pa do danas, dakle više od 44 godine. Tijekom braka oboje su bili zaposleni i to otac u Ministarstvu unutarnjih poslova, a majka u NAMI, a sada se nalaze u mirovini. Predmetne nekretnine kupljene su za vrijeme trajanja njihovog braka sredstvima koja su ostvarena njihovim radom i djelomično iz kredita. Plaća oca bila je veća od majčine plaće, ali majka je radila i u obitelji, odnosno u kući te je skrbila o njemu i sestri. Koliko mu je poznato, roditelji nisu zaključili ugovor o diobi bračne stečevine. Kao direktor njemačke firme MPG Stuch GmbH 2019. godine je potpisao Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine i to hipoteke na nekretnini koja je predmet ovoga spora te je solidarni dužnik po tom ugovoru.

20. Tužitelj je iskazao da je sa II. tuženom u braku od 13. prosinca 1975. do danas. Kupoprodajni ugovor u vezi kupnje nekretnine koja je predmet ovoga spora, a radi se o stanu sa garažnim mjestom, zaključen je 2016. Ugovor je glasio na suprugu, ali je nekretnina kupljena sredstvima zajedničkog rada ostvarenog u braku i djelomično sredstvima kredita kojeg je podigao u Hrvatskoj poštanskoj banci i koji još nije otplaćen, a otplaćuju ga supruga i on također zajedničkim sredstvima. Predmetna nekretnina uknjižena je na ime njegove supruge i koliko mu je poznato nije opterećena nikakvim teretom. Nije mu poznato da bi njegova supruga zaključila Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (hipoteke) na predmetnoj nekretnini. Za vrijeme trajanja braka bio je zaposlen u MUP-u, a supruga u NAMI kao administrator i njegova je plaća bila nešto veća od njezine, ali supruga se brinula o djeci i o kućanstvu. U vrijeme kupovine predmetne nekretnine i supruga i on su već bili u mirovini i njegova je mirovina veća od mirovine supruge. Ugovor o diobi bračne stečevine su zaključili za slučaj da do nečega dođe, do nekog sudskog spora ili nečeg sličnog, da bi on u tom slučaju mogao tražiti svoja prava. Ne sjeća se je li u trenutku zaključenja ugovora o diobi bračne stečevine već bio u tijeku postupak ovrhe na predmetnoj nekretnini.

21. I. tuženik u svom iskazu navodi da poznaje LU i HU preko ovdje tužitelja FU sa kojim se poznaje dugi niz godina jer su zajedno rekreativno igrali nogomet, a nakon treninga ili utakmica se vrlo često družili. On je zalazio i kod njega doma. Zaključenju Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava prethodile su ranije pozajmice. Naime, sin tužitelja ĐU radio je u Njemačkoj u hrvatskog poslovnici koju je vodio i želja mu je bila da otvori firmu u Njemačkoj kako bi mogao konkurirati drugim njemačkim firmama. Radilo se o firmi za izradu fasada. Tužitelj je u nekoliko navrata tražio pozajmicu za svog sina te su on i tužitelj zaključili nekoliko ugovora o pozajmici. U jednom trenutku je upoznao ĐU i on je tražio još novaca koji mu je bio potreban za opremanje te firme. U jednom trenutku dug je narastao do određenog iznosa kojeg više nije mogao ignorirati i zadovoljiti se obećanjima da će mu dug biti vraćen te je za daljnju pozajmicu tražio osiguranje. Tada mu je tužitelj rekao da sin ĐU ima stan u [adresa] te da on i supruga imaju stan na Malešnici. Ispostavilo se da je stan u [adresa] u vlasništvu Goranove supruge, zbog čega je preostao stan na Malešnici. Najviše je o tome razgovarao upravo sa tužiteljem jer su najčešće bili u kontaktu. Provjerio je stanje u zemljišnim knjigama i vidio da je kao vlasnica upisana supruga tužitelja HU, ali sa njom prije zaključenja ugovora nije kontaktirao. Poslao je prijedlog ugovora ĐU, a gospođa HU je došla na potpisivanje ugovora. Prethodno je od tužitelja i njegove supruge HU čuo da je gospođa HU naslijedila neku kuću u [adresa], da ju je prodala te da su tako kupili taj stan ali mu nije poznato je li taj novac bio dostatan za kupovinu cijelog stana. O tome su mu pričali 2017. kada su oko mjesec dana boravili kod njega i njegove supruge u njihovoj kući na Pagu za vrijeme ljeta. Iskazao je da je tužitelj bio prisutan u predsoblju javnobilježničkog ureda Vladimira Marčinka kada je zakazana solemnizacija navedene isprave, dok u prostoriji gdje je javni bilježnik čitao odredbe ugovora ugovornim strankama nije bio prisutan, već je rekao da će ih pričekati u obližnjem kafiću.

22. II. tužena je iskazala da je sa tužiteljem u braku od 13. prosinca 1975. Suprug je bio zaposlen u MUP-u, a ona u NAMI i njegova je plaća bila nešto veća od njezine, a ona je obavljala i sve poslove u vezi vođenja kućanstva te oko odgoja djece. Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana zaključen je na njeno ime, a nekretnina je kupljena sredstvima koja su jednim dijelom ostvarena od prodaje kuće koju je naslijedila od svojih roditelja, jednim dijelom od ušteđevine stečene zajedničkim radom u braku, kao i kreditom kojeg je podigao suprug i kojeg zajednički otplaćuju. Nije se mogla očitovati o tome koliki je udio sredstava ostvarenih prodajom kuće njezinih roditelja u kupoprodajnoj cijeni i ne sjeća se za koji novčani iznos je ta kuća prodana. Iskazala je da je točno je da je potpisala Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke), ali da je tada bila dovedena na gotov čin, da nije bila pri sebi i da je bila u šoku. Taj je ugovor potpisan je u svibnju 2019., dok je Ugovor o diobi bračne stečevine zaključen u studenom 2022. i taj su ugovor suprug i ona zaključili ako do nečega dođe, da on ima pravo na svoj dio. Ne sjeća se je li već bio u tijeku ovršni postupak u trenutku kada su taj ugovor zaključili. Njezin suprug nije znao da je kao založni dužnik zaključila spomenuti ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine. Njezin sin je znao i oni su to zajedno zaključili. Suprugu nije ništa govorila jer je smatrala da nema potrebe, budući da je vjerovala da će to sve uspješno riješiti. Iskazala je da se ne sjeća da je pred javnim bilježnikom u trenutku zaključenja Ugovora o zajmu izjavila da su predmetne nekretnine njezino isključivo vlasništvo.

23. U vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora temeljem kojeg su stečeni predmetni stan i garažno parkirališno mjesto, kao i u vrijeme podnošenja ove tužbe, na snazi je bio Obiteljski zakon ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19. i 156/23. - dalje: OBZ) koji u čl. 36. st. 1. i 3. propisuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine te da su bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili.

24. Odredbom čl. 37. st. 1. i 2. OBZ-a propisano je da je za poslove redovite uprave poput redovitoga održavanja, iskorištavanja i upotrebe stvari za njezinu redovitu svrhu, smatra se da je drugi bračni drug dao svoju suglasnost ako se ne dokaže suprotno, dok je za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari, davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebno zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

25. U odredbi čl. 37. st. 3. OBZ-a propisano je da nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavaka 1. i 2. tog članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe, a bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao iz stavka 2. ovoga članka poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga time uzrokovana.

26. U postupku donošenja odluke je li ovrha nedopuštena, u odnosu na dio nekretnine koji je tužitelj stekao na temelju zakona potrebno je utvrditi savjesnost i poštenje svih sudionika u predmetnom pravnom odnosu, dakle savjesnost tužitelja i II. tužene, a isto tako i savjesnost i poštenje I. tuženika, kao osobe koja ima određenu novčanu tražbinu koja je osigurana založnim pravom na predmetnoj nekretnini, odnosno je li on znao ili mogao znati da određena prava na predmetnoj nekretnini s osnova bračne stečevine ima i tužitelj.

27. Ocjenom svih provedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelj i II. tužena u braku od 13. prosinca 1975. te da je II. tužena zaključila Ugovor o kupoprodaji stana i garažnog parkirnog mjesta na adresi u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 80A, 80B, 80C, 80D, 80E, 80F I 80G, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz iskaza tužitelja i svjedoka ĐU proizlazi da je nekretnina kupljena zajedničkim sredstvima oba bračna druga sredstvima ostvarenima radom za vrijeme braka, a dijelom sredstvima ostvarenim putem kredita, dok je II. tužena iskazala da dio sredstava potiče i iz njezine posebne imovine od prodaje kuće koju je naslijedila od svojih roditelja, ali nije znala reći u kojem omjeru.

28. Nadalje je utvrđeno da je II. tužena raspolagala navedenom imovinom na način da je zaključila sa I. tuženikom kao zajmodavcem i založnim vjerovnikom i trgovačkim društvom MPG Stuck Gmbh sa sjedištem u [adresa], koje je bilo zastupano po direktoru ĐU, njezinom sinu, Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) sa Potvrdom (solemnizacijom) privatne isprave posl.br. OV-2685/19 od 17. svibnja 2019. u svojstvu založnog dužnika te je dopustila da se radi osiguranja tražbine zajmodavca/založnog vjerovnika iz tog Ugovora/Sporazuma zasnuje založno pravo (hipoteka) na predmetnim nekretninama i suglasila se da zajmodavac/založni vjerovnik neposredno na temelju tog Sporazuma u svoje ime i u svoju korist zasnuje založno pravo (hipoteku) na navedenim nekretninama upisom u zemljišne knjige. Pri tome je izjavila da i jamčila da je jedini i isključivi vlasnik predmetnih nekretnina.

29. I. tuženik je iskazao da su zaključenju Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava prethodile ranije pozajmice koje je tužitelj vršio za račun svoga sina, a koji je dug obuhvaćen predmetnim Ugovorom/Sporazumom, u prilog kojim tvrdnjama je u spis dostavio tri ugovora o zajmu iz 2017. godine, iz kojim međutim nije vidljiva svrha zajma, ali potvrđuje navode I. tuženika da se od ranije znao sa tužiteljem i bio s njime u obveznopravnom odnosu. Iskazao je da je tužitelj bio upoznat sa činjenicom zaključenja Ugovora/Sporazuma te da mu je upravo on kao sredstvo osiguranja tražbine ponudio stan njega i supruge na Malešnici, dok tužitelj i II. tužena kategorički osporavaju da je tužitelj imao saznanja o zaključenju Ugovora/Sporazuma. Iz sadržaja dopisa od 18. studenog 2021. kojeg je ĐU uputio I. tuženiku putem njegovog punomoćnika kao odgovor na opomenu pred ovrhu od 9. studenog 2021. proizlazi da je tužitelj bio upoznat sa činjenicom financiranja svoga sina ĐU, odnosno njegovog trgovačkog društva od strane I. tuženika. Sud je uzeo u obzir ove dokaze I. tuženika, mada su dostavljeni u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, jer se radi o dokazima koji su dostavljeni u svrhu pobijanja istinitosti iskaza svjedoka i stranaka, za čiju potrebu iznošenja I. tuženik nije mogao znati prije nego što su izvedeni na glavnoj raspravi.

30. I. tuženik je također iskazao da je dvije godine prije zaključenja spornog Ugovora/Sporazuma od tužitelja i njegove supruge HU čuo da je gospođa HU naslijedila neku kuću u [adresa], da ju je prodala te da su tako kupili taj stan, ali mu nije poznato je li taj novac bio dostatan za kupovinu cijelog stana. Sud je povjerovao ovom iskazu I. tuženika jer je u suglasnosti sa dijelom iskaza same II. tužene koja je izjavila da je nekretnina kupljena sredstvima koja su jednim dijelom ostvarena od prodaje kuće koju je naslijedila od svojih roditelja, jednim dijelom od ušteđevine stečene zajedničkim radom u braku sa tužiteljem, a dijelom kreditom kojeg je podigao suprug i kojeg zajednički otplaćuju.

31. Sud nije povjerovao navodima tužitelja i II. tužene da tužitelj nije znao za činjenicu zaključenja spornog Ugovora/Sporazuma kojim je II. tužena zasnovala založno pravo (hipoteku) na predmetnim nekretninama s obzirom da je poznavao i ranije bio u obveznopravnom odnosu sa I. tuženikom temeljem zaključena tri ugovora o zajmu, da je bio upoznat i sudjelovao u razgovorima između I. tuženika i svojeg sina ĐU u vezi ulaganja sredstava od strane I. tuženika u njegovu firmu u Njemačkoj te konačno da je otac ĐU i suprug II. tužene, majke ĐU pa je ocijenio da nije životno niti logično da tužitelj nije znao za predmetni Ugovor/Sporazum, odnosno za raspolaganje II. tužene imovinom za koju tvrdi da predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Ovdje valja reći i to da je simptomatično da su tužitelj i II. tužena zaključili Ugovor o diobi bračne stečevine 10. studenog 2022., dakle nakon što je pokrenut ovršni postupak, dok su oboje iskazali da su isti zaključili iz razloga ako do nečega dođe, do nekog sudskog spora ili nečeg sličnog, da tužitelj ima pravo na svoj dio, temeljem čega je razvidno da su ugovor u tom trenutku zaključili sa svrhom pokušaja izbjegavanja naplate potraživanja I. tuženika. Uvidom u zemljišne knjige za nekretninu u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], povijesni pregled, utvrđeno je da tužitelj nakon zaključenja Ugovora o kupoprodaji od 1. rujna 2016. nije učinio vidljivim u zemljišnoj knjizi da se radi o bračnoj stečevini.

32. Činjenica je da tužitelj, mada je gotovo sigurno znao za sporni pravni posao kojeg je zaključila II. tužena u smislu osnivanja hipoteke na cijeloj stvari, nije u smislu odredbe čl. 37. st. 2. OBZ-a taj pravni posao poduzeo zajednički sa II. tuženom niti je II. tužena raspolagala pisanom suglasnosti tužitelja za zaključenje spornog Ugovora/Sporazuma s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

33. S druge strane, činjenica je da je u trenutku zaključenja Ugovora/Sporazuma II. tužena bila uknjižena kao isključivi vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, da je prilikom zaključenja Ugovora/Sporazuma izjavila i jamčila da je jedini i isključivi vlasnik tih nekretnina, čemu je I. tuženik mogao povjerovati, ne samo zbog dokazne snage javnog upisa vlasništva u zemljišne knjige, već i zbog činjenice da je od II. tužene i njezinog supruga, ovdje tužitelja, prethodno čuo da je II. tužena naslijedila neku kuću u [adresa], da ju je prodala te da su tako kupili taj stan, a o kojem izvoru stjecanja sredstava za kupnju nekretnine je posvjedočila i II. tužena u svom iskazu.

34. Prema odredbi čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta i 52/25. – dalje: ZVDSP) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Smatra se da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (st. 2.), a nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.).

35. Temeljem provedenih dokaza sud je zaključio da je I. tuženik u trenutku zaključenja Ugovora/Sporazuma bio u dobroj vjeri pouzdajući se u načelo povjerenja u zemljišne knjige i u izjavu II. tužene prilikom zaključenja i solemnizacije Ugovora/Sporazuma, kojom je jamčila da su predmetne nekretnine njezino isključivo vlasništvo, a I. tuženik nije imao razloga u to posumnjati i stoga jer je od II. tužene i njezinog supruga, ovdje tužitelja, prethodno čuo da je kupnja predmetne nekretnine financirana sredstvima ostvarenim od prodaje kuće u [adresa] koju je II. tužena naslijedila od svojih roditelja, što je posvjedočila i II. tužena u svom iskazu.

36. Tužitelj nije koristio mogućnost da imovinski odnosi njega i njegove supruge budu vidljivi trećim osobama, što je njegov izbor i njegovi razlozi, ali ti razlozi ne mogu biti važniji od sigurnosti pravnog prometa. U situaciji kad je jedan sudionik navedenog pravnog odnosa treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, kao što je u ovom slučaju I. tuženik, a drugi bračni drug koji nije bio sudionik tog pravnog odnosa koji za posljedicu ima opterećenje založnim pravom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige prema odredbama članaka 122.-125. ZVDSP-a, u svezi s odredbom članka 318. ZVDSP-a, tada prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Isto tako, u skladu s odredbom čl. 37. st. 3. OBZ-a, nepostojanje suglasnosti za izvanredne poslove na nekretninama iz st. 2. istog članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe, slijedom čega je sud zaključio da na predmetu ovrhe ne postoji takvo pravo tužitelja koje sprječava ovrhu iz čl. 59. st. 1. OZ-a, zbog čega je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tako što je sud priznao I. tuženiku pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podnesaka od 2. travnja 2025. i 11. listopada 2025. u iznosima od po 1.000,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za zastupanje na ročištima od 15. travnja 2025., 9. rujna 2025. i 27. listopada 2025. u iznosima od po 1.000,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za pristup na ročište od 10. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.5 OT) ili ukupno 7.625,00 eura.

U Zagrebu, 28. studenog 2025.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

Dostaviti:

- tužitelju

- pun. I. tuženika

- II. tuženoj

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte