1              Poslovni broj: Gž-570/2022-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-570/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesna Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. ‑ O. D. S. d.o.o., Z., OIB: .. , protiv tuženika L. P. iz Z., OIB: ... zastupana po punomoćniku M. K. odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 45 Povrv-3321/2019-12 od 29. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 12. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 45 Povrv-3321/2019-12 od 29. studenog 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. Š. iz Z., poslovni broj Ovrv-138/19 od 20. svibnja 2019. kojim je tužitelj H. ‑ O. D. S. d.o.o., Z., OIB: ... potraživao od tužene L. P. iz Z., OIB: ... isplatu iznosa od 22.908,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se navedeni tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju H. ‑ O. D. S. d.o.o., Z., OIB: ... naknaditi tuženoj L. P. iz Z., OIB: ... trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29. studenog 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

5. U smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Neosnovano tužitelj u žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer u pobijanoj odluci ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, te pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Izreka prvostupanjske presude je jasna i razumljiva, ista ne proturječi razlozima presude te obrazloženje prvostupanjske odluke sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

             

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 22.908,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama s osnove povećanog iznosa najamnine.

 

8. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće činjenice:

- da je Ugovor o najmu stana sklopljen dana 11. lipnja 2002. između društva H. E. d.d., Z., kao najmodavca te L. P. kao najmoprimca, da je predmet najma stan u Z., ..., površine 60,74 m2 te je utvrđena mjesečna najamnina u iznosu od 240,00 kuna,

- da je Ugovor o najmu sukladno čl. 14. Ugovora sklopljen na neodređeno vrijeme, odnosno doživotno, budući da je tuženica otišla u mirovinu iz radnog odnosa kod najmodavca,

- da je sukladno čl. 3. Ugovora ugovorena slobodna najamnina i to u iznosu 240,00 kn, koji iznos najamnine tužena uredno plaća,

- da je H. d.d. 18. srpnja 2013. donio Odluku o povećanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu H.-a od 18. srpnja 2013. te  Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o povećavanju iznosa najamnina za stanove u vlasništvu H.-a iz kojih proizlazi da će se uskladiti iznosi najamnine za stanove u vlasništvu H. d.d. na razini prosječno slobodno ugovorenih najamnina u istom naselju odnosno županiji sukladno Zakonu o najmu stanova, da će se novi iznosi najamnina početi primjenjivati od 1. studenog 2013. a da se odluka odnosi na svaki pojedini stan za iznos koji je porezna uprava koristila kao poreznu osnovicu za utvrđivanje porezne obveze i izračun primitaka u naravi u poreznom nadzoru 2010. godine, kojem povećanju cijene najamnine je tužena prigovorila,

- da Ugovor nije nakon donošenja Odluke o povećanju najamnine, u odnosu na iznos najamnine, mijenjan, niti je postignut sporazum stranaka glede povećanog iznosa najamnine.

 

9. Za navedena odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud naveo valjane i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima pa zbog toga ta utvrđenja prihvaća kao pravilna i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

 

10. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze ocijenio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju čvrsto uporište u dokaznoj građi.

 

11. Suprotno žalbenim navodima, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, za izmjenu visine najamnine nije bilo dostatno da tuženica bude obaviještena o Odluci H.-a d.d. kojom je došlo do povećanja najamnine, nego je tužitelj bio dužan sukladno čl. 10. st. 1. Zakona o najmu stanova (˝Narodne novine˝ broj 91/96, 48/98 i 66/98; dalje u tekstu: ZNS) tuženici u pisanom obliku predložiti izmjenu visine najamnine, nakon čega bi po pristanku tuženice bilo moguće izmijeniti čl. 3. Ugovora na način da se Ugovor uskladi s Odlukom H.-a.

 

12. Tim više je bio potreban sporazum stranaka o izmjeni Ugovora glede visine najamnine, jer samim Ugovorom nije predviđeno da tužitelj jednostrano mijenja visinu najamnine, pa se u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 10. st. 1. ZNS-a, koji propisuje jedino mogućnost sporazumne izmjene visine najamnine, što je ujedno suglasno odredbi čl. 26. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da je ugovor (a prema tome i njegove izmjene) sklopljen tek kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

 

13. Ističe se da je tužitelj sukladno čl. 10. st. 1. ZNS-a, kao i čl. 67. st. 2. ZOO-a, bio dužan tuženici isključivo u pisanom obliku predložiti izmjenu visine najamnine, budući da je odredbom čl. 4. st. 2. ZNS-a propisano da se ugovor o najmu stana sklapa u pisanom obliku, što dakle vrijedi i za njegove kasnije izmjene i dopune, međutim da je tako i postupio tužitelj tijekom postupka nije dokazao.

 

14. U odnosu na Odluku H.-a o povećanju visine najamnine, ističe se da ista nije bez važnosti, budući da je donesena temeljem Statuta H.-a, međutim to ne isključuje primjenu važećih odredbi Ugovora sklopljenog između stranaka, kao niti relevantnih odredbi ZNS-a i ZOO-a. Navedena Odluka naime, može biti relevantna prilikom utvrđivanja visine najamnine u postupku pokrenutom sukladno čl. 11. st. 2. ZNS-a, ili pak kod ocjene opravdanosti otkaza Ugovora, ukoliko bi tužitelj u nedostatku sporazuma o visini najamnine, kao bitnog sastojka Ugovora, odlučio isti Ugovor otkazati.

 

15. Međutim, kako predmetom ovog postupka nije utvrđivanje visine najamnine sukladno čl. 11. st. 2. ZNS-a, niti ocjena opravdanosti otkaza Ugovora, nego pitanje je li tuženica dužna za utuženo razdoblje platiti najamninu u povećanom iznosu bez da je prethodno Ugovor (suglasno) u pisanom obliku izmijenjen, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

16. Odluka o troškovima postupka je pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. ZPP u vezi članka 155. ZPP.

 

17. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 12. listopada 2023.