Broj: Pp-584/2025-9.
Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Prekršajni odjel
Zrinsko-frankopanska 9
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Renati Višošević, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Šimunić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽČ, zbog prekršaja iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 5/90, 114/22), pokrenutog povodom optužnog prijedloga, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ludbreg, pod brojem Klasa: 211-07/24-5/32602, Ur. broj: 511-14-07-24-1 od 03. prosinca 2024., na temelju čl. 179. st. 1., 2. i 3. i čl. 183. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 28. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: ŽČ, sin KČ i BČ, rođen **.**.2000. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž, državljanin RH, sa završenom srednjom školom, po zanimanju autolimar, zaposlen, srednjeg imovnog stanja, sa prebivalištem u [adresa]., neoženjen, bez djece, prekršajno nekažnjavan, protiv njega se ne vodi drugi postupak,
k r i v j e
I. što je dana 01. studenog 2024. u 07,00 sati, na šetnici na Otoku mladosti u Ludbregu, narušavao javni red i mir na javnom mjestu dostupnom čujnosti i pogledu neograničenom broju građana, na način da je prilikom šetnje, ničim izazvan fizički napao GČ bacivši ga na zelenu travnatu površinu.
II. Okrivljenik je time počinio prekršaj iz čl. 13. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po istom članku istog Zakona, te mu se temeljem istog propisa, te primjenom čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona,
i z r i č e
III. novčana kazna u iznosu od 100,00 (sto) eura.
Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl. 152. st. 1. Prekršajnog zakona, smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom. Ukoliko okrivljenik ne plati u određenim rokovima novčanu kaznu, ista će se temeljem čl. 34. st. 1. Prekršajnog zakona, naplatiti prisilno.
IV. Temeljem čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ludbreg, pod brojem Klasa: 211-07/24-5/32602; Ur. broj: 511-14-07-24-1 od 03. prosinca 2024., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika ŽČ, zbog prekršaja navedenog u izreci presude.
Predsjednik Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je rješenjem broj: Su-251/2025-2 od 18. veljače 2025., odredio Općinski sud u Čakovcu, Prekršajni odjel, kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u predmetima prekršaja Općinskog suda u Varaždinu, Prekršajnog odjela.
2. Okrivljenik ŽČ u obrani je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Prijatelj je GČ i sjeća se da su se dana 01.11.2024. u jutarnjim satima sreli u kafiću u Ludbregu i pošto se kafić zatvarao, išli su tražiti drugo mjesto. Došli su pješice do drugog kafića i prije nego što su došli do kafića, jer je GČ pod utjecajem alkohola kao i on, ali ne toliko, rukom udario u vrata jedne stare napuštene kuće i ozlijedio si je ruku, išla mu je krv. Nastavili su hodati dalje prema šetnici na Otoku i tamo su vidjeli dvije cure i dva dečka koji su njemu nepoznati. GČ se je počeo zaletavati na njih i pljuvati i kad je to vidio, htio ga je odmaknuti, primio ga je za ruku i za majicu i polegao ga je na travu i rekao mu neka se smiri. Nije istina da bi ga uhvatio rukama za vrat, držao ga je sa rukama za majicu i vikao mu neka se smiri on se nije htio smiriti i dalje je navaljivao i vidio je da od toga neće biti ništa i maknuo se je. GČ je nastavio dalje njih maltretirati i cure su plakale i jedan od tih dečki koji je bio s njima, vidio je, da je ošamario GČ i on je pao na beton i više se nije htio miješati, otišao je. Što se tiče mobitela, naveo je da mu je mobitel odmah vratio a koji mu je prethodno GČ posudio da sluša muziku. GČ inače ima zdravstvenih, psihičkih problema, i ne bi smio piti alkohol, jer kada popije alkohola onda je "lud".
3. Sud je u postupku ispitao policijsku službeniku ČČ, koja je iskazala da je nakon prijave prekršaja od strane GČ obavila razgovor sa okrivljenikom i sa GČ i na temelju tih izjava je sastavila činjenični opis prekršaja. Nije bila svjedok događaja. Nakon što je saznala da su tamo bile još neke osobe na šetnici u Ludbregu, a koje su neizravno uključene u događaj, nije mogla doći do podataka o kojim se osobama radi, tako da ih nije niti predložila za svjedoke.
4. Svjedok GČ iskazao je da je kritičnog dana bio pod utjecajem alkohola, kao i ŽČ, kojeg je sreo putem na šetnici Otoka mladosti u jutarnjim satima dana 01.11.2024. Sjeća se da mu je u jednom trenutku dao mobitel i u nastavku šetnje je otišao do jednog napuštenog objekta gdje je sa rukom udario u staklo i dobio porezotinu. Dalje je nastavio šetnju sa ŽČ i u jednom trenutku mu je prišao, ispružio ruku i rekao neka mu vrati mobitel, no on nije na to reagirao, već ga je sa rukama odgurnu tako da je pao na travnatu površinu, ali se ne sjeća da bi ga uhvatio rukama za vrat. Nakon toga je krenuo prema njemu i još nekim osobama koje su bile pokraj njega i odjednom kod kafića "River" ga je udario u glavu i pao je na cestu i od onda se ničega ne sjeća, niti koje je povrede imao niti da li je bio kod doktora.
Okrivljenik izjavljuje da je točno da ga je primio za majicu i potegnuo ga dolje prema tlu da se smiri. Dakle, spustio ga je na travnatu površinu.
Svjedok izjavljuje da ga nije spustio već ga je bacio, odgurnuo ga je tako da je pao, te da je bio pijan i da se točno ne sjeća što je bilo.
Okrivljenik ga gleda i izjavljuje da ga je primio za majicu i spustio na tlo jer je napao cure i neke dečke koji su se tamo našli, ali ne zna tko su oni. GČ ih je u tako pijanom stanju počeo odguravati i pljuvati, oni su ga pokušali smiriti, ali se on nije htio smiriti. Tada je on učinio to da ga je primio za majicu i spustio ga na tlo.
Na suočenju je svaki ostao kod svojeg iskaza.
Okrivljenik prihvaća dio odgovornosti u djelu koji se tiče da je primio GČ za majicu i bacio ga na travnatu površinu, iako nije smio, ali to mu je bio jedini način da GČ dalje ne nastavlja napadati grupu mladih ljudi
5. Sud je izvršio uvid u obavijest počinitelju prekršaja od 03.11.2024., medicinsku dokumentaciju za GČ i u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika, iz kojeg je vidljivo da okrivljenik do sada nije bio prekršajno kažnjavan za remećenje javnog reda i mira.
Na temelju obrane okrivljenika, njegovog djelomičnog priznanja, na temelju iskaza u postupku ispitanih svjedoka, te uvidom u dokumentaciju iz spisa predmeta, sud je našao dokazanim da je okrivljenik počinio djelo iz izreke ove presude, a kako je istim ostvario obilježja terećenog prekršaja, proglasio ga je krivim i kaznio po Zakonu.
6. Odredbom čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na javnom mjestu zabranjeno je vikati, svađati se, tuči se ili na drugi način remetiti javni red i mir.
7. Okrivljenik ŽČ osporavao je prekršaj navodeći da nije napao GČ na javnom mjestu odnosno nije ga bacio na zelenu travnatu površinu i istog uhvatio rukama za vrat. Naveo je da ga je zapravo odmaknuo od osoba koje su se također nalazile na cesti i koje je GČ počeo napadati na način da ga je primio za ruku, za majicu i polegao ga na travu i rekao mu neka se smiri.
Saslušan na okolnost prekršaja, svjedok GČ izjavio je da je okrivljenik sa rukama odgurnuo tako da je pao na travnatu površinu, ali se ne sjeća da bi ga uhvatio rukama za vrat.
Sud je povjerovao iskazu svjedoka GČ, kada je na suočenju sa okrivljenim inzistirao uvjerljivo, okrenuvši se okrivljeniku, da ga je okrivljenik bacio na tlo a nije ga odgurnuo, tako da je pao.
Nakon suočenja okrivljenik je ipak prihvatio tvrdnju svjedoka, da je primio GČ za majicu i bacio ga na travnatu površinu iako nije smio, pri čemu je naveo da mu je to bio jedini način da svjedok dalje ne nastavlja napadati grupu mladih ljudi.
Sud time smatra da okrivljenik nije dokazao da je postupao u krajnjoj nuždi, da otkloni veću opasnost od one koja je prijetila, smatrajući da je mogao na drugi način postupati ukoliko je ta opasnost i postojala, zbog čega je postupio protivno odredbi čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer je na javnom mjestu zabranjeno tuči se ili na drugi način remetiti javni red i mir, a što je takvim ponašanjem okrivljenik činio.
Sud je iz izreke presude izostavio dio koji se odnosi na ponašanje okrivljenika, da bi kritičnog dana GČ nakon što ga je baci ona travnatu površinu, uhvatio rukama za vrat, jer takvu činjenicu svjedok nije potvrdio, već je naveo da se toga ne sjeća.
Ujedno je sud također iz izreke presude izostavio da je svjedok GČ zadobio vidljive ozljede te je pregledan od strane djelatnika HMP Ludbreg, koji su utvrdili da je zadobio ozljede u vidu površinske ozljede dijelova glave, usana i usne šupljine, jer to nije dio činjeničnog opisa prekršaja, odnosno te ozljede oštećeni mogao zadobiti ponašanjem okrivljenika, već eventualno od drugih osoba koje su se u tom momentu nalazile na šetnici.
8. Za narečeni prekršaj Zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana.
9. Prilikom odmjeravanja kazne za prekršaj Sud je uzeo u obzir težinu prekršaja, te sve okolnosti iz čl. 36. st. 2. i čl. 37. st. 1. Prekršajnog zakona, kao olakotno je uzeto priznanje prekršaja, iskazano žaljenje, prekršajna nekažnjavanost okrivljenika te njegove osobne i imovinske prilike, dok mu sud otegotnih okolnosti nije pronašao, zbog čega mu je umjesto novčane kazne u propisanom iznosu izrekao novčanu kaznu ispod propisane najmanje mjere a u okviru općeg zakonskog minimuma, držeći da će se i blažom kaznom postići svrha kažnjavanja.
10. Izreka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 139. st. 1., a u svezi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, a troškovi su odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka i imovnom stanju okrivljenika u iznosu od 30,00 eura.
U Čakovcu, 28. studenog 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Danijela Šimunić, v. r.
Renata Višošević, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude okrivljenik i tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Okrivljenik i tužitelj mogu podnijeti žalbu samo zbog izrečene kazne i zaštitne mjere. Žalba se podnosi nadležnom Sudu u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog Suda.
DOSTAVNA NAREDBA:
1. Okrivljeniku,
2. Tužitelju,
3. Za spis.
