Poslovni broj: UsI-3523/2025-7
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IĆ, državljanina Ruske Federacije, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene rasprave, dana 28. studenoga 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/I-216- 03/25-06/7043, Urbroj: 511-01-213-25-3 od 10. rujna 2025. godine.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 24. studenoga 2025. godine iznos od 500,00 EUR sa uračunatih 25% PDVa što iznosi 250,00 EUR, te sveukupno 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/7043, Urbroj: 511-01-213-25-3 od 10. rujna 2025. godine pod točkom 1.) tužitelju, IĆ tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1973. godine, u mjestu Prawobereschone, Ruska Federacija, državljaninu Ruske Federacije, se određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova i pod točkom 2. se smještaj određuje na vrijeme od 3 (tri) mjeseca, a teče od dana uručenja rješenja.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja navodeći da je predmetnim rješenjem predmetnim rješenjem povrijeđen zakon, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesene nezakonita odluka u ovom postupku. Prvenstveno navodi da obrazlože pobijanog rješenja ne sadrži odlučne činjenice kako bi se na ovaj način tužitelju mogla ograničiti sloboda kretanja.
Naime, obrazloženja koja su dana u predmetnom rješenju nisu dostatna kako bi se tužitelju ograničilo kretanje. Tako se navodi da je dopisom Službe za terorizam Ministarstva unutarnjih poslova od 09. rujna 2025. zatraženo ograničenje kretanja budući da postoji sumnja da bi imenovani mogao predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Nadalje se navodi da je razlog to što mu identitet nije moguće utvrditi, s obzirom da prema biometrijskim podatcima ima drugo ime, te da se nalazi na listi zabrane putovanja u SAD, kao i da postoje saznanja d je kao teroristički borac sudjelovao u aktivnostima terorističkih organizacija, predstavlja paušalne i ničim utvrđene i dokazane razloge. Kako je očito iz samog sadržaja pobijanog rješenja da se u slučaju tužitelja ne radi o spisu koji je temeljem Zakona o sigurnosnim provjerama bio van dostupa valjanog obrazloženja, te niti na jednom mjestu obrazloženja se ne navodi da bi u bilo kojem dijelu ovog rješenja od utjecaja bila SOA, niti da je bilo koji dio spisa ograničen iz sigurnosnih ili raznih drugih razloga, a niti se ne navodi da bi eventualna saznanja koja bi Služba za terorizam MUP-a bila ograničena na uvid, kako tuženiku, pa tako i kroz valjani sadržaj obrazloženja tužitelju, to doista nije prihvatljiv ovakav sadržaj obrazloženja, s obzirom da na ovakvo obrazloženje tužitelj ne može valjano reagirati, ne može napisati valjanu tužbu, te se ne može valjano upustiti u upravnosudski spor. Smatraju da je potrebno ukazati tuženiku na obavezu valjanog obrazloženja, naročito ukoliko se radi o toliko ozbiljnim stvarima kao što su: prvo – oduzimanje slobode osobi, drugo – etiketiranje s pojmom terorist osobi. Nadalje, Služba za terorizam MUP-a nije subjekt Zakona o sigurnosnim provjerama, a ujedno niti u obrazloženju pobijanog rješenja se ne navodi da je bilo što od podataka kojima ta Služba raspolaže ograničeno. Ukoliko je tome tako, radi čega se u obrazloženju pobijanog rješenja nije navelo koji su to dokazi na koje tuženik upire kada tužitelja označava kao terorističkog borca, koji su dokazi da bi tužitelj sudjelovao u aktivnostima terorističkih organizacija? Ono što će sada tuženik napraviti, jest da u odgovoru na tužbu eventualno nadopuni svoje tvrdnje, međutim, odmah sada upozoravamo da to što će nadopuniti svoje tvrdnje ne daje novu zakonitost ionako nezakonitom rješenju. Naime, praksa upravnih sudova je odavno takva da se manjkavo obrazloženje ne može ozakoniti naknadnim obrazloženjima u odgovoru na tužbu. Dakle, nije bilo nikakvih razloga da se u odnosu na tužitelja napiše valjano obrazloženje, a razlozi za tužbu kako obrazloženje na sadrži razloge o odlučnim činjenicama, što u ovom slučaju ne sadrži, su valjani i legitimni razlozi kako bi se tužba usvojila. Svakako bi tužitelj se volio suočiti s konkretnim činjenicama i dokazima ukoliko ih ikad tuženik iznese, te u tu svrhu želi iskazivati pred sudom. Ujedno, što se tiče navodnih nejasnoća s imenima, iako tuženik vrlo dobro zna da je tužitelj službeno i administrativno promijenio svoje ime, a tužitelj je tuženiku rekao i koji je razlog za to bio, pa je ipak tuženik to u obrazloženju pobijanog rješenja maliciozno iskoristio protiv tužitelja, je nešto na koju okolnosti tužitelj želi iskazivati, te isto objasniti još jednom tuženiku, ali svakako sudu.
Što se tiče zabrane putovanja u SAD, na toj listi je ionako pola Čečenije i Ruske Federacije, pa sam po sebi taj argument je bespredmetan, ali je od strane tuženika naveden u obrazloženju pobijane presude kako bi se dobio dojam o navodnoj ozbiljnosti optužbi za nekakav terorizam. Tužitelj nije neobrazovana osoba, tužitelj je dugo godina živio u [adresa], te je tamo bio predstavnik Zajednice Čečena u Austriji, dakle osoba koja je bila na visokom položaju u Zajednici Čečena, te osoba koja je održavala kontakte s austrijskim vlastima. Oko njegova života u Austriji i stvari koje su se u Austriji događale, tužitelj je isto tako spreman ovom sudu govoriti, te dati potrebna obrazloženja. Ističe se da se u Austriji nalazi tužiteljeva obitelj, a radi se o čečenskoj obitelji. Točno je da je tužitelj bio pod raznim pritiscima, naročito je bio i jest zanimljiv ruskom FSB-u, a koji ga je višekratno pokušavao i pokušava vrbovati, i to pokušavao na sve moguće načine, čemu se tužitelj uporno opirao, te je to upravno i bio razlog radi čega je pobjegao u Republiku Austriju, gdje je doveo svoju obitelj. Stoga, ističe se da je tuženik propustio valjano obrazložiti svoje rješenje, ne navodeći niti jedan razlog o odlučnim činjenicama, pa se temeljem toga traži da se u ovom predmetu održi rasprava, da se na istu pozove tužitelj, kako bi dao svoji iskaz na eventualne dokaze koje će tuženik naknadno predočiti (iako ukazujemo da to više neće biti od utjecaja na nedostatak obrazloženja, a po našem mišljenju radi se o povredi postupka koju upravni sudovi ne mogu nadomjestiti svojom odlukom). Ovaj puta se radi o oduzimanju slobode temeljem općenitih procjena, gdje je izostala bilo kakva individualna procjena, a kod oduzimanja slobode osobe standardi dokazivanja bi trebali biti izrazito visoki. Stoga je neozbiljno generalizirati na način da se navodi da je netko povezan s nečime, a da se pri tome ne navode niti primjenjuju te povezanost, a kamo li dokazi o tome. Tuženik je u konačnici donošenjem ovakvog rješenja po traženju drugog nenadležnog tijela povrijedio tužiteljeva ljudska prava na pravičan postupak, onemogućio ga pristupu i pribavi dokaza u postupku međunarodne zaštite, te ga stavio u podređeni i nepovoljniji položaj u odnosu na druge tražitelje međunarodne zaštite koji sa slobode mogu, pribavljati dokaze za svoju argumentaciju, a što tužitelj u isto vrijeme ne može. Ističe se da je ovo rješenje okrutno i nehumano u odnosu na tužitelja, s obzirom da je on bespotrebno ograničen u slobodama koje drugi tražitelji imaju, te je dodatno viktimiziran od strane tuženika, a kada je već viktimiziran od strane tijela svoje države podrijetla.
Zaključno predlaže poništiti tuženo rješenje i odmah potom pustiti tužitelja na slobodu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Opunomoćenik tužitelja podnio je tužbu zbog navodno pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede postupovnih pravila te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. IĆ je 8. rujna 2025. godine u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Policijska postaja Krapina s ispostavom Pregrada, izrazio namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je istoga dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41. Dana 9. rujna 2025. godine podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj u prisutnosti službenog prevoditelja za ruski jezik. Dana 10. rujna 2025. godine zaprimljen je dopis Službe za terorizam Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: NK-214- 07/24-01/142; URBROJ: 511-01- 86-25-15 od 9. rujna 2025. godine, kojim je zatraženo ograničenje kretanja budući da postoji sumnja da bi imenovani IĆ mogao predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske. Člankom 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se, na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Nadalje, člankom 54. stavkom 5. točkom 5. istog Zakona propisano je da se sloboda kretanja može ograničiti smještajem u Prihvatni centar za strance. Uvidom u dopis Službe za terorizam, u kojem se navodi da postoji sumnja kako imenovani može predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske, jer njegov identitet nije moguće utvrditi (prema biometrijskim podacima vodi se pod imenom LĆ, rođen **.**.1973.), te za kojeg postoje saznanja da je kao teroristički borac sudjelovao u aktivnostima terorističkih organizacija i nalazi se na listi zabrane putovanja u Sjedinjene Američke Države, utvrđeno je daje ograničenje slobode kretanja nužno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske, sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. navedenog Zakona. Navedenom odredbom štiti se nacionalna sigurnost i javni poredak kao najviše društvene vrijednosti, pri čemu sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet te dobrobit i prosperitet građana predstavljaju preduvjete opstojnosti države u svim njezinim funkcijama. Ograničenje kretanja određeno je u trajanju od tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Uzimajući u obzir strateške planove Ministarstva unutarnjih poslova vezane uz migracijsku politiku, kao i prijetnje i rizike koje migracijska kretanja predstavljaju za nacionalnu sigurnost, a koji ujedno predstavljaju značajan sigurnosni izazov za sva europska društva, utvrđeno je daje ograničenje kretanja na rok od tri mjeseca u konkretnom slučaju primjereno i opravdano, te da se drugim, blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja slobode kretanja. Prilikom procjene osobnih okolnosti tražitelja međunarodne zaštite HĆ utvrđeno je da imenovani nije pripadnik ranjive skupine te je, kao punoljetna osoba, upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Budući da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, sukladno stavku 5. točki 5. istog članka, odlučeno je kao u izreci predmetnog rješenja. Slijedom navedenog, razvidno je da su sve pojedinačne okolnosti predmeta ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te da je cjelokupno službeno postupanje zakonito i pravilno rezultiralo ograničenjem slobode kretanja tužitelja. Opunomoćenik tužitelja navodi da se rješenje o ograničenju kretanja temelji na dopisu Uprave kriminalističke policije, Službe za terorizam, kojim je zatraženo ograničenje kretanja iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, budući da identitet tužitelja nije moguće utvrditi jer prema biometrijskim podacima koristi drugo ime, te da se nalazi na listi osoba kojima je zabranjeno putovanje u Sjedinjene Američke Države. Također, postoje saznanja da je kao teroristički borac sudjelovao u aktivnostima terorističkih organizacija. Nadalje, navodi da iz osporavanog rješenja ne proizlaze nikakve nove činjenice i okolnosti koje bi opravdale mjeru ograničenja kretanja. Uz to ističe da dopis Uprave kriminalističke policije, Službe za terorizam, ne obuhvaća ovlasti odlučivanja u ovom sporu, budući da nadležnost i ovlasti sigurnosnih i policijskih tijela proizlaze iz posebnih zakona. Vezano uz navedenu primjedbu, ističu da je u „Strategiji nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske" („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17) naglašeno kako su ključni preduvjeti javne sigurnosti preventivno djelovanje, stalna razmjena informacija, koordinacija i suradnja tijela i organizacija javne sigurnosti, gospodarskih subjekata i građana. Potiče se uključivanje javnosti u ostvarivanje sigurnosti, razvoj sigurnosne kulture i svijesti o važnosti brige o sebi, obitelji, društvu i radnom okruženju, kao i stvaranje sigurne okoline u materijalnom i duhovnom smislu. Sigurnosno-obavještajni sustav razvija sposobnosti proaktivnog djelovanja i ranog prepoznavanja prijetnji, rizika i izazova, temeljenih na prikupljanju i analizi podataka od značaja za nacionalnu sigurnost, kako bi donositelji odluka mogli pravodobno donositi odluke potrebne za ostvarivanje strateških ciljeva. Posebna pozornost pridaje se unapređenju obavještajne analitike, ranom upozoravanju i međunarodnoj suradnji. Djelovanje Uprave kriminalističke policije, Službe za terorizam, u potpunosti je usklađeno s pozitivnim zakonskim propisima. U okviru svoje nadležnosti, ona prati i proučava pojavne oblike kaznenih djela povezanih s terorizmom i ekstremnim nasiljem, poduzima mjere za njihovo sprječavanje i otkrivanje, nadzire rad policijskih uprava, pruža stručnu pomoć te surađuje s domaćim i međunarodnim institucijama. Stoga je potrebno naglasiti da zakonitost osporavanog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/l-216-03/25- 06/7043, URBROJ: 511-01-213-25-12 od 3. rujna 2025. godine, nije sporna. To proizlazi i iz same tužbe tužitelja, u kojoj se ne navodi nijedan utemeljen prigovor na zakonitost predmetnog rješenja. Tužitelju će tijekom postupka međunarodne zaštite, u skladu s pravnom stečevinom EU, biti omogućeno da iznese sve činjenice i okolnosti relevantne za odobrenje međunarodne zaštite te da priloži dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev. Iz sadržaja tužbe razvidno je da je tužitelj zapravo nezadovoljan utvrđenim činjeničnim stanjem. lako tuženik razumije tužiteljevo nezadovoljstvo, ističe da subjektivno nezadovoljstvo ne znači i objektivnu nezakonitost osporavanog rješenja. Predmet upravnog spora jest ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvarTemeljem navedenog, smatra se da je tužba opunomoćenika neosnovana te se predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i ovog odgovora na tužbu.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud je održao usmenu raspravu dana 24. studenoga 2025. g. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tužitelja osobno, opunomoćenika tuženika i sudskog tumača za ruski jezik.
6. Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost iz tužbe te je isti na poseban upit opunomoćenika tužitelja iz kojeg razloga je došao u Republiku Hrvatsku odgovara da kao prvo jer ga proganja Ruska Federacija zbog optužnice iz Austrije za čime nije bio nikako povezan, niti ima ikakve veze s time. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja što je radio u Austriji dugi niz godina koji je tamo proveo odgovara da izuzev godina koje je proveo u zatvoru učio je njemački jezik kojim vlada savršeno, radio je i školovao se za razna zanimanja, između ostalog za varioca, dizaličara, radio je u raznim branšama, a kao varioc je radio na zadnjem radnom mjestu. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li je točno da se nakon odsluženja kazne vratio u Rusku Federaciju i promijenio ime i prezime odgovara da je točno da se nakon odsluženja kazne vratio u Rusku Federaciju i promijenio ime i prezime. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja koji je razlog promjene imena i prezime odgovara da kao prvo njegovi podaci su stalno na internetu, a kao drugo ime i prezime je promijenio kako bi mogao otići iz Ruske Federacije, jer je Austrija dala njegove podatke Interpolu, u svakom slučaju su njegovi podaci u Interpolu te ga bilo koja zemlja u koju želi otići zbog Interpola neće pustiti. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja ima li zabranu ulaska u Europsku uniju ili samo u Republiku Austriju, odgovara da, koliko on zna, ima zabranu ulaska na područje cijele Europske unije i to doživotno. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja ima li na području Europske unije obitelj, odgovara da cijela njegova obitelj živi u [adresa], uključujući i unuke. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja što bi se dogodilo kada bi ga njegovi sinovi posjetili u Ruskoj Federaciji, odgovara da ga je njegova obitelj nekoliko puta posjetila u Ruskoj Federaciji, osim sinova koji su sposobni za služenje vojnog roka, a Ruska Federacija prilikom prelaska njezine granice sve one koji moraju služiti vojni rok registrira i šalje ili u Čečeniju ili tamo gdje je osoba prijavljena te sve državljane Ruske Federacije upisuje u vojnu evidenciju, a svi članovi njegove obitelji su državljani Ruske Federacije s dozvolom boravka u Republici Austriji. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li je netko iz ruskih službi, nakon povratka iz Republike Austrije u Rusku Federaciju, tražio da za njega radi, odgovara da kada ga je Interpol predao ruskim vlastima na aerodromu Domodedovo pa do zadnjeg trenutka života u Ruskoj Federaciji bio je pod nadzorom Služba sigurnosti o čemu je govorio na intervjuu te u Ruskoj Federaciji nije opasno samo za njegovu djecu, nego i za njega, jer je proganjan od strane Služba sigurnosti. Na poseban upit Suda zašto misli da je nepotrebno da je zatvoren u Prihvatnom centru za strance u Obedišću Ježevskom što je zatvorenog tipa, odgovara da ne zna zašto je u Obedišću Ježevskom, tamo su ga smjestile Služben sigurnosti koje se žele uvjeriti da nije opasan za društvo i društveni poredak. Nije kršio nikakve zakone, niti društveni poredak. Priznaje da je nezakonito prešao Hrvatsku granicu i da za to mora snositi odgovornost, a za ono za što je bio optužen u Republici Austriji tu kaznu je odslužio i u Republici Hrvatskoj nije počinio nikakav zločin. On traži azil ovdje i želi živjeti ovdje, jer je 16 godina živio u [adresa] i tamo ga neće ostaviti na miru, jer se protiv njega tamo ne vodi nikakav spor, niti sudski postupak, nego se radi o njihovu osobnom mišljenju. Na poseban upit službene osobe tuženika zašto je promijenio podatke, odgovara da je podatke promijenio jer ga nakon napuštanja Ruske Federacije niti jedna zemlja nije puštala, a i kada je živio u [adresa] i kada su se upisali njegovi podaci uvijek je "iskakalo" da je bio u zatvoru u Republici Austriji. Na poseban upit Suda da li je promijenio podatke da bi prikrio podatak da je bio u zatvoru u Republici Austriji, odgovara da jest, jer ga druge zemlje nisu puštale.
7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/7043, Urbroj:
511-01-213-25-3 od 10. rujna 2025. godine pod točkom Sud je utvrdio da je istim pod točkom 1.) tužitelju, IĆ tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1973. godine, u mjestu Prawobereschone, Ruska Federacija, državljaninu Ruske Federacije, se određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova i pod točkom 2. se smještaj određuje na vrijeme od 3 (tri) mjeseca, a teče od dana uručenja rješenja, s obrazloženjem kako je IĆ je dana 8. rujna 2025. godine u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Policijskoj postaji Krapina s ispostavom Pregrada, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je istoga dana smješten u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41.
Dana 9. rujna 2025. godine podnio je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj u prisutnosti službenog prevoditelja za ruski jezik.
Dana 10. rujna 2025. godine zaprimljen je dopis Službe za terorizam Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: NK-214-07/24-01/142; URBROJ: 511-01-86-25-15 od 9. rujna 2025. godine, kojim je zatraženo ograničenje kretanja budući da postoji sumnja da bi imenovani IĆ mogao predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske.
Člankom 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite sloboda kretanja može ograničiti ako se, na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Člankom 54. stavkom 5. točkom 5. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u Prihvatni centar za srance. Uvidom u dopis Službe za terorizam, u kojem se navodi da postoji sumnja da bi imenovani mogao predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske, budući da mu identitet nije moguće utvrditi jer se prema biometrijskim podacima pojavljuje pod imenom LĆ, rođen **.**.1973., za kojega postoje saznanja da je kao teroristički borac sudjelovao u aktivnostima terorističkih organizacija te se nalazi na listi zabrane putovanja u SAD, utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske, sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
Navedenom odredbom štiti se nacionalna sigurnost i javni poredak kao najviše vrijednosti društva, pri čemu su sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet te dobrobit i prosperitet građana preduvjeti opstojnosti države u svim njezinim funkcijama.
Ograničenje kretanja određuje se u trajanju od tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. S obzirom na strateške planove Ministarstva unutarnjih poslova vezane uz migracijsku politiku, kao i prijetnje i rizike koje migracijska kretanja predstavljaju za nacionalnu sigurnost, a koji predstavljaju značajan sigurnosni izazov za sva europska društva, utvrđeno je da je ograničenje kretanja na rok od tri mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju te da se drugim, blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja slobode kretanja.
Prilikom procjene osobnih okolnosti tražitelja međunarodne zaštite HĆ utvrđeno je da imenovani nije pripadnik ranjive skupine te je, kao punoljetna osoba, upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite.
Budući da je utvrđeno kako su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, sukladno stavku 5. točki 5. istoga članka, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
8. Odredbom članka 54. stavka 2. točke 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, određeno je da će se tražitelju međunarodne zaštite ograničiti sloboda kretanja radi sprečavanja zloupotrebe postupka ako se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja, u cilju onemogućavanja daljnjeg postupka.
9. Stavkom 6. članka 54. navedenog Zakona određeno je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
10. Iz spisa predmeta proizlazi da je dana 9. rujna 2025. godine tužitelj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj u prisutnosti službenog prevoditelja za ruski jezik. Dana 10. rujna 2025. godine zaprimljen je dopis Službe za terorizam Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: NK-214-07/24-01/142; URBROJ: 511-01-86-25-15 od 9. rujna 2025. godine, kojim je zatraženo ograničenje kretanja budući da postoji sumnja da bi imenovani IĆ mogao predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske.
Člankom 54. stavkom 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite sloboda kretanja može ograničiti ako se, na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, procijeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske. Člankom 54. stavkom 5. točkom 5. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti smještajem u Prihvatni centar za strance. Uvidom u dopis Službe za terorizam, u kojem se navodi da postoji sumnja da bi imenovani mogao predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske, budući da mu identitet nije moguće utvrditi jer se prema biometrijskim podacima pojavljuje pod imenom LĆ, rođen **.**.1973., za kojega postoje saznanja da je kao teroristički borac sudjelovao u aktivnostima terorističkih organizacija te se nalazi na listi zabrane putovanja u SAD, utvrđeno je da je ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske, sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
Navedenom odredbom štiti se nacionalna sigurnost i javni poredak kao najviše vrijednosti društva, pri čemu su sigurnost stanovništva, teritorijalni integritet i suverenitet te dobrobit i prosperitet građana preduvjeti opstojnosti države u svim njezinim funkcijama.
Ograničenje kretanja određuje se u trajanju od tri mjeseca, sukladno članku 54. stavku 9. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. S obzirom na strateške planove Ministarstva unutarnjih poslova vezane uz migracijsku politiku, kao i prijetnje i rizike koje migracijska kretanja predstavljaju za nacionalnu sigurnost, a koji predstavljaju značajan sigurnosni izazov za sva europska društva, utvrđeno je da je ograničenje kretanja na rok od tri mjeseca prikladno i opravdano u konkretnom slučaju te da se drugim, blažim mjerama ne bi ostvarila svrha ograničenja slobode kretanja.
Prilikom procjene osobnih okolnosti tražitelja međunarodne zaštite HĆ utvrđeno je da imenovani nije pripadnik ranjive skupine te je, kao punoljetna osoba, upoznat sa svim pravima i obvezama tražitelja u postupku odobrenja međunarodne zaštite.
Budući da je utvrđeno kako su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja iz članka 54. stavka 2. točke 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, sukladno stavku 5. točki 5. istoga članka, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
11. Prema ocjeni suda, tuženik je opravdano zaključio da postoje razlozi za ograničenje kretanja tužitelju za razdoblje od 3 mjeseca, jer u postupku iz dopisa Službe za terorizam, utvrđeno da postoji sumnja da bi imenovani mogao predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske, budući da mu identitet nije moguće utvrditi jer se prema biometrijskim podacima pojavljuje pod imenom LĆ, rođen **.**.1973., za kojega postoje saznanja da je kao teroristički borac sudjelovao u aktivnostima terorističkih organizacija te se nalazi na listi zabrane putovanja u SAD, pa se stoga smatra da je ograničenje slobode kretanja potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske, sukladno članku 54. stavku 2. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
Mjera ograničenja slobode kretanja izrečena je u primjerenom trajanju od 3 (tri) mjeseca kako bi se osigurala prisutnost tužitelja tijekom trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, odnosno kako bi se osiguralo zaprimanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu te provođenje saslušanja (ispitnog postupka) na kojem je tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno prisustvovati i na njemu sudjelovati, a tijekom kojeg će se tužitelju omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite. Sama mjera smještaja u Prihvatni centar za strance kao i rok trajanja mjere opravdani su s obzirom na činjenicu da je tužitelj namjeru izrazio tek u postupku prisilnog udaljenja iako je isto imao prilike učiniti tokom nezakonitog boravka u Republici Hrvatskoj. Sva ova utvrđenja tužitelj nije uspio osporiti ni svojim iskazom pred ovim Sudom koji je Sud ocijenio konfuznim, kontradiktornim i nedosljednim, osobito što se tiče iskazivanja o datumu ulaska u RH. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.) i zastupanje na ročištu dana 24. studenoga 2025. g. od 248,86 EUR (Tbr. 27. t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.
U Zagrebu 28. studenoga 2025.
Sutkinja:
Željka Babarović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 131. ZUS-a).
Dna:
1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u
Zagrebu, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
