REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1000/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja 1. PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 5. IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćeniku Vladanu Zečeviću, odvjetniku u Rijeci, Korzo 6, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe G.I.K. Kvarner d.o.o., [adresa], OIB: 97758803229, zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, P, G [adresa], radi izmjene, poništavanja ili ukidanja dopune potvrde samostalnih uporabni cjelina, 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-07/8, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 9. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužiteljima da zainteresiranoj osobi nadoknade troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (slovima: dvije tisuće i petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 2.500,00 €.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u [adresa], KLASA: UP/I-361-08/23- 03/1, URBROJ: 2170-03-06/50-24-2 od 26. siječnja 2024., kojim je pozivom na odredbu čl. 41. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP), odbačen zahtjev tužitelja za izmjenu ili poništenje/ukidanje potvrde samostalnih uporabnih cjelina (za poslovno-stambenu zgradu u [adresa]), uz obrazloženje da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka budući da: (1) potvrda samostalnih uporabnih cjelina nije potvrda iz čl. 159. ZUP-a već je to potvrda o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija slijedom čega se ne može tražiti njezina izmjena primjenom čl. 156. st. 6. ZUP-a; (2) potvrda samostalnih uporabnih cjelina nije upravni akt slijedom čega se ne može tražiti njezino poništavanje/ukidanje po čl. 129. ZUP-a.

2. Tužitelji osporavaju zakonitost gore spomenutih akata tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi i tijekom spora (podnesak od 25. rujna 2024., održana rasprava) izlažu kao i u tijeku upravnog postupka. U bitnom, smatraju da nije ispravan zaključak javnopravnih tijela da se potvrda o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija ne može izmijeniti na temelju čl. 159. st. 6. ZUP- a. Nastavno na prethodno, obrazlažu da je u odredbi čl. 160. st. 1. ZUP-a, a na temelju kojega je donesena sporna Potvrda, dana ovlast nadležnom javnopravnom tijelu da utvrđuje činjenice prema odredbama o dokazivanju propisanih ZUP-om. Obzirom da postoji mogućnost da je u postupku izdavanja takve potvrde činjenično stanje moglo biti nepravilno i nepotpuno utvrđeno to je stoga nelogično da se ne može tražiti izmjena iste. U suprotnom, to bi značilo da tako izdana potvrda ne podliježe nepravilnostima koje je napravilo javnopravno tijelo u postupku njezina donošenja. Nadalje, suprotno obrazloženjima javnopravnih tijela, tužitelji smatraju da ova vrsta potvrde predstavlja upravni akt budući da se njome rješava konkretna upravna stvar, odnosno, istom se odlučuje o pravima, obvezama ili pravnim interesima pojedinca budući da se, sukladno odredbi čl. 73. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje. ZV) bez potvrde ne može uspostaviti vlasništvo nad posebnim dijelovima nekretnine. Osim toga, da je riječ o upravnom aktu može se zaključiti i iz toga da je ova vrsta potvrde, sukladno odredbi čl. 73. st. 4. ZV-a, izjednačena s uporabnom dozvolom, a koja je nesumnjivo upravni akt.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnome se pridružuju navodima tuženika.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz stanja spisa proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora, da je predmet odlučivanja u ovoj upravnoj stvari zahtjev tužitelja od 14. prosinca 2023. kojim su tražili izmjenu / poništenje potvrde, KLASA:361-03/21-10/42, URBROJ: 2170/1-03-06/4-21-2 od 4. svibnja 2021. kojom se utvrđuje da posebni dijelovi rekonstruirane poslovno stambene zgrade u [adresa], popisani i opisani u tč. II. te potvrde, predstavljaju samostalne uporabne cjeline. Navedena potvrda izdana je na temelju čl. 73. st. 3. ZV-a i čl. 160. st. 1. ZUP-a (na zahtjev trgovačkog društva Kvarner G.I.K. d.o.o., ovdje zainteresirane osobe).

9. Iz prvostupanjskog rješenja, kao i iz odluke tuženika, razvidno je da je zahtjev tužitelja odbačen pozivom na odredbe čl. 41. st. 2. ZUP-a uz obrazloženje da potvrda samostalnih uporabnih cjelina nije potvrda iz čl. 159. ZUP-a već je to potvrda o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija, slijedom čega se ne može tražiti njezina izmjena primjenom čl. 156. st. 6. ZUP-a. Također, javnopravna tijela obrazlažu da potvrda samostalnih uporabnih cjelina nije upravni akt slijedom čega se ne može tražiti njezino poništavanje/ukidanje po čl. 129. ZUP-a.

10. Odredbom članka 159. ZUP-a propisano je kako javnopravna tijela izdaju potvrde. Potvrdama se smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju (st. 1.). Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju u skladu s podacima iz službene evidencije. Takve su potvrde javne isprave (st. 2.). Službenom evidencijom smatra evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti (st. 3.). Potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano. Potvrda se može izdati i u elektroničkom obliku (st. 4.). Ako javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može izjaviti žalbu (st. 5.). Ako stranka, na temelju dokaza kojim raspolaže, smatra da potvrda nije izdana sukladno podacima iz službene evidencije, može zahtijevati izmjenu potvrde. Kad javnopravno tijelo ne izda izmijenjenu potvrdu, dužno je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva stranke za izmjenu potvrde u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se u propisanom roku ne izda izmijenjena potvrda ili ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva stranke, stranka može izjaviti žalbu (st. 6.).

11. Prema odredbi članka 160. ZUP-a javnopravna tijela izdaju potvrde o činjenicama o kojima ne vode službenu evidenciju ako je to zakonom propisano. U tom slučaju činjenice se utvrđuju prema odredbama o dokazivanju propisanim ZUP-om (st. 1.). Potvrde izdane o činjenici o kojoj se ne vodi službena evidencija ne obvezuju javnopravno tijelo kojem su podnesene kao dokaz. Javnopravno tijelo nadležno za rješavanje o upravnoj stvari može ponovo utvrđivati činjenice navedene u potvrdi (st. 2.). Potvrde se izdaju stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva. Kad javnopravno tijelo odbije zahtjev za izdavanje potvrde, dužno je o tome donijeti rješenje. Ako u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva ne izda potvrdu ili ne donese i dostavi stranci rješenje o odbijanju zahtjeva, stranka može uložiti žalbu (st 3.).

12. Odredbom čl. 73. ZV-a propisano je kako se vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti dok nadležno tijelo (tijelo graditeljstva) ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadržavati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgrađeni u skladu s dozvolom nadležnog tijela (st. 3.). Potvrdu iz st. 3. može zamijeniti uporabna dozvola iz koje je razvidno da je zgrada izgrađena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, potvrđenim građevinskom dozvolom da ti posebni dijelovi predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu (st. 4.).

13. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih pravnih normi, Sud nalazi da su osporavane odluka tuženika i prvostupanjskog tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelji prigovorima iznijetim u tijeku ovog spora nisu doveli u sumnju.

Sud u cijelosti prihvaća argumentaciju javnopravnih tijela iznijetu u obrazloženju pobijanih akata da nije dopuštena izmjena potvrde samostalnih uporabnih cjelina prema čl. 159. st. 6. ZUP-a te da takva potvrda nema karakter upravnog akta slijedom čega se ne može tražiti njezino poništenje (po čl. 129. ZUP-a).

14. Činjenice navedene u osporavanoj potvrdi ne mogu se mijenjati na način kako to smatraju tužitelji, budući da je primjena instituta izmjene potvrde moguća samo u slučajevima potvrda o kojim se vodi službena evidencija, a što jasno proizlazi iz odredbe čl. 159. st. 6. ZUP-a, no mogu se ponovno utvrđivati ako se podnese novi zahtjev za izdavanje potvrde samostalnih uporabnih cjelina na temelju izmijenjenog projekta etažiranja, sukladno pisanoj suglasnosti svih suvlasnika ili na temelju pravomoćne odluke redovnog suda koja zamjenjuje suglasnost suvlasnika.

Iako je izdavanje potvrda uređeno odredbama čl. 159. i 160 . ZUP-a to ne znači, samo po sebi, da je riječ o upravnom postupku. Potvrde nisu upravni akti niti se njihovim izdavanjem rješava upravna stvar, u smislu čl. 2., a u vezi s čl. 1. ZUP-a, pa se stoga iste ne mogu pobijati redovnim ili izvanrednim pravnim lijekovima. Okolnost da ovu vrstu vrstu potvrde može, pod točno specificiranim uvjetima (čl. 79. st. 4. ZV-a), zamijeniti uporabna dozvola ne utječe na drugačiji zaključak.

15. Slijedom ovako izloženog stanja, stvari Sud konstatira da pobijanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

16. Odluka o troškovima spora (tč. II, III. i IV. izreke presude) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23; dalje: Tarifa).

Zainteresiranoj osobi je priznat je trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini: sastav odgovora na tužbu te zastupanje na ročištu održanom 6. studenog 2025. (svaka radnja u pojedinačnom iznosu 1.000,00 € – temeljem Tbr. 27. tč. 1. i tč. 2. Tarife), uvećano za pripadajući PDV (25%), odnosno sveukupno 2.500,00 €.

Zainteresiranoj osobi nije priznat trošak pristupa opunomoćenika na ročište za objavu presude iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, odnosno trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog upravnog spora.

Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovome sporu to je njihov zahtjev za naknadu troškova valjalo odbiti kao neosnovan (tč. II. izreke).

U Rijeci 28. studenog 2025.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Vladanu Zečeviću, odvjetniku u Rijeci, Korzo 6

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14

- opunomoćenicima zainteresirane osobe, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić, Fruk Morina, [adresa]