REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1330/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužiteljice ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 16. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnika Darka Marića i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 28. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nekretnina – trosobni stan broj 1 u prizemlju, ulaz I., koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, terase te drvarnice u ukupnoj površini od 95,31 m2, a nalazi se u zgradi u [adresa] sagrađenoj na zk.č.br. 1687/9 koji je stan upisan u knjigu položenih ugovora Srdoči, [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasništvo svakog u ½ dijela, te da je tuženik NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice ĐA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela uz istovremeno brisanje prava suvlasništva u ½ dijela sa imena tuženika u zemljišnim knjigama na navedenoj nekretnini na temelju ove presude.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je tuženik dužan tužiteljici izdati tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva na ½ dijela nekretnine na ime tužiteljice, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku NA nadoknaditi tužiteljici ĐA troškove parničnog postupka u iznosu od 6.109,21 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 28. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je brak stranaka zaključen 9. rujna 1992. u Zagrebu, a činjenica braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja Susedgrad pod rednim brojem 00285 za godinu 1992. Navodi da je u vrijeme sklapanja braka tužiteljica bila nezaposlena, a tuženik je 4. prosinca 1992. otvorio trgovačko društvo Herbi d.o.o., te je ostvarivao dobre prihode, da je društvo poslovalo više godina, a isto je 27. prosinca 2012. brisano iz sudskog registra. Navodi da se tuženik bavi nabavkom, popravkom i prodajom rabljenih vozila od čega ostvaruje prihode, da stranke iznajmljuju stanove i od istih ostvaruju prihode. Nadalje navodi da su u braku stranaka rođene dvije kćeri, ĆA, rođena 1992., i HA, rođena 2001., da je tuženik imao dvoje djece iz prvog braka, te da je kćer DA, rođena 1985., od početka bračne zajednice živjela kod stranaka do odlaska na fakultet, da je tužiteljica vodila brigu o navedenim kćerima i kućanstvu. Navodi da su tijekom braka od 1997. nadalje iz sredstava ostvarenih radom tijekom bračne zajednice kupljena tri stana u [adresa] i jedan stan u [adresa], da se dva stana u [adresa] iznajmljuju i od tih najamnina podmirivani su troškovi režija i životnih potreba stranaka i djece. Navodi da je kupoprodajnim ugovorom od 5. travnja 2002. kupljen stan u [adresa], i to trosobni stan broj 1 u prizemlju, ulaz I., koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, terase te drvarnice u ukupnoj površini od 95,31 m2, a nalazi se u zgradi u [adresa] sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] koji je stan upisan u knjigu položenih ugovora Srdoči, [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], upisan kao samovlasništvo tuženika, iako se radi o bračnoj stečevini koja je stečena na jednake dijelove. Također, navodi da je tužiteljica tijekom bračne zajednice radila kao domaćica, a zaposlila se 2020., na 4 sata dnevno, da je 2011. tuženik ozlijeđen u jednoj svađi te je ostao invalid na način da se može kretati samo uz pomoć hodalice, da je u braku stranaka od samog početka bračne zajednice tužiteljica zlostavljana od strane tuženika što je ista trpjela dok su djeca bila maloljetna i obzirom je bila nezaposlena te nije bila u financijskoj mogućnosti na siguran način brinuti o djeci slijedom čega je zajednica potrajala do danas. Slijedom navedenoga, predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da stan u [adresa] – trosobni stan broj 1 u prizemlju, ulaz I., koji se sastoji od 3 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika, terase te drvarnice u ukupnoj površini od 95,31 m2, a nalazi se u zgradi u [adresa] sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] koji je stan upisan u knjigu položenih ugovora Srdoči, [broj poduloška], zk. ul. br. [broj ZK uloška], predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, te je tuženik dužan izdati tabularnu ispravu za upis prava suvlasništva tužiteljice na ½ dijela, odnosno trpjeti upis suvlasništva tužiteljice na ½ dijela nekretnine na temelju presude uz istovremeno brisanje suvlasničkog dijela sa imena tuženika, u roku od 15 dana. Potražuje troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da su stranke bile u braku. Osporava da je predmetni stan u [adresa] bračna stečevina stranaka, jer da je isti kupljen vlastitim sredstvima tuženika, a koja je sredstva tuženik dobio od roditelja koji su tuženiku darovali novčana sredstva. Stoga, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

3. Pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob-541/21-2 od 7. lipnja 2021. razdvojen je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na predmetnu nekretninu (tužbom su obuhvaćene i tri nekretnine u Zagrebu) te se ovaj sud u odnosu na istu oglasio mjesno nenadležnim i ustupio predmet nadležnom Općinskom sudu u Rijeci u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva, dok je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr-254/22-2 od 26. rujna 2022. za postupanje u ovom predmetu određen ovaj sud.

4. S obzirom na navedeno u točki 3. obrazloženja ove odluke sud pri donošenju ove odluke nije posebno obrazlagao činjenične navode stranaka, kao niti dokaze, u odnosu na nekretnine u Zagrebu.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u neslužbenu kopiju povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], knjiga PU Srdoči (list 7-9), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 30-32), vjenčani list (list 33), rodne listove (list 34-35), Kupoprodajni ugovor od 5.4.2002. (list 126-130), izvadak iz knjige položenih ugovora broj 478, zk. ul. br. [broj ZK uloška], knjiga PU: Srdoči (list 151), svjedoke RA (list 171-173), PA (list 176-177), ŽA (list 191-192) te je saslušao stranke (list 165-168). Tužiteljica nije imala daljnje dokazne prijedloge, dok je tuženik ustrajao na dokaznom prijedlogu za saslušanjem svjedoka SA (adrese za predložene svjedoke na pripremnom ročištu **.**.2023. CA i UA tuženik po pozivu suda nije dostavio, dok na saslušanju svjedoka OA nije ustrajao, a koji svjedok nije niti pristupio radi saslušanja na ročište 7. svibnja 2024. i 12. rujna 2024., niti je svoj izostanak opravdao, te se stoga ima smatrati da je od dokaznog prijedloga za njegovim saslušanjem odustao).

6. Sud pri donošenju odluke nije uzeo u obzir presudu ovog suda poslovni broj P Ob-541/21-43 od 24.11.2022. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ob-7(23-2 od 23.2.2023. (list 135-150), jer istima nije vezan. Nije uzeo u obzir zaključak Općinskog suda u Tuzli od 9.6.2023. (list 182), putovnicu tuženika (list 195-205), dokumentaciju trgovačkog društva Herbi (list 206-224), jer je ista dostavljena po zaključenju prethodnog postupka protivno odredbi čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) dok tuženik ne tvrdi, niti dokazuje da istu dokumentaciju nije mogao dostaviti bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka. Također, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka SA, a s obzirom da su dostave poziva za istoga radi saslušanja vraćene kao neuručene, dok svjedok ima prebivalište u [adresa] te stoga sud nije u mogućnosti primijeniti nikakve prisilne mjere radi dovođenja istoga radi saslušanja, a navedeno primjenom odredbe čl. 10. st. 1. ZPP-a.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva u ½ dijela na nekretnini, i to stana u prizemlju na adresi [adresa], te zahtjev za izdavanje tabularne isprave za upis prava suvlasništva tužiteljice na ½ dijela, odnosno za trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice u ½ dijela u zemljišne knjige, a koja nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

9. Među strankama nije sporno da su sklopile brak 9. rujna 1992., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Susedgrad, kao i da je faktična bračna zajednica stranaka prestala. Nije sporno da je tijekom trajanja bračne zajednice tuženik kupio predmetnu nekretninu na osnovu kupoprodajnog ugovora od 5. travnja 2002. i da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine u 1/1 dijela.

10. Sporno je da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svaki u ½ dijela, ili vlastitu imovinu tuženika.

11. Prema odredbi čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – dalje ObZ) danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.

12. U razdoblju stjecanja predmetne nekretnine (2002.) imaju se primijeniti odredbe čl. 251. do 258. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 162/98, 116/03 – dalje ObZ) prema kojoj bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim zakonom nije drukčije određeno, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice nasljeđivanjem, darovanjem i sl. Dakle, sukladno citiranim odredbama ObZ-a zakonska je presumpcija da su stranke suvlasnici imovine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili koja bi potjecala od te imovine, ako nisu drugačije ugovorili. Kako stranke tijekom postupka nisu tvrdile, niti dokazivale da su ugovarali svoje bračne odnose, to vrijedi zakonska presumpcija. Stoga, na tuženiku je teret dokazivanja da zakonom presumirana bračna imovina predstavlja njegovu vlastitu imovinu.

13. Uvidom u rodne listove sud je utvrdio da su u braku stranaka rođene kći ĆA (rođena **.**.1992.) i kći FA (rođena **.**.2001.).

14. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra sud je utvrdio da je trgovačko društvo Herbi d.o.o. osnovano 4. prosinca 1992., da je tuženik bio direktor navedenog trgovačkog društva, a koje je brisano iz sudskog registra tijekom 2012.

15. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 5. travnja 2002. (dalje Ugovor) sud je utvrdio da je tuženik predmetnu nekretninu kupio od prodavatelja ZA iz [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 128.000,00 EUR, a koju kupoprodajnu cijenu kupac u cijelosti isplaćuje u trenutku zaključenja ugovora (čl. 3. Ugovora), te da potpisom Ugovora prodavatelj potvrđuje da je kupac u cijelosti isplatio prodajnu cijenu iz čl. 3. Ugovora (čl. 7. Ugovora).

16. Nadalje, u svrhu utvrđenja spornih odlučnih činjenica u ovom postupku sud je saslušao stranke i svjedoke.

17. Iz iskaza stranaka u dijelu u kojem su njihovi iskazi suglasni, a u kojem dijelu sud prihvaća njihove iskaze kao istinite i životno logične, proizlazi da je za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka tužiteljica bila domaćica i brinula o zajedničkoj djeci, kao i o kćeri tuženika iz prvog braka GA koja je živjela sa strankama, kao i o kućanstvu, a po je potrebi pomagala tuženiku u tvrtkama, dok je tuženik radio u tvrtkama koje je nakon zaključenja braka s tužiteljicom, a prije kupnje predmetne nekretnine, osnovao u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i koje su se bavile trgovinom, te je od poslovanja tih tvrtki tuženik jako dobro zarađivao. Nadalje proizlazi da je tuženik dizao kredite za poslovanje, kao i za kupnju nekretnina, te da su tijekom trajanja bračne zajednice stranaka, uz predmetnu nekretninu, kupljene i druge nekretnine, a da stranke ništa vezano o kupnji predmetne nekretnine nisu razgovarale, s time da je tuženik iskazao da sa tužiteljicom općenito o novcu i poslu nikada nije razgovarao, jer da se o poslu ne priča pred ženama. Ujedno proizlazi da je tuženik od svoje majke tijekom rata posuđivao novce za poslovanje svojih tvrtki.

18. Nadalje, iz daljnjeg iskaza tužiteljice i svjedoka MA i ŽA (kćeri stranaka), čije iskaze sud u cijelosti prihvaća kao istinite i životno logične, a s obzirom da su iskazi istih u suglasju (kao i sa iskazima stranaka u dijelu u kojem su njihovi iskazi suglasni) i sa spisu priležećom dokumentacijom, u bitnome proizlazi da tužiteljica i svjedoci nemaju konkretnih neposrednih saznanja o načinu stjecanja predmetne nekretnine i da tužiteljica nije bila neposredno uključena u samu realizaciju kupoprodaje predmetne nekretnine, s time da je tužiteljica iskazala da joj je tuženik rekao da je nekretnina kupljena gotovinom, da je tuženik odveo tužiteljicu i djecu da vide predmetnu nekretninu u kojoj su godinama ljetovali kao obitelji i gdje su ih posjećivali prijatelji, da je financijska situacija stranaka bila jako dobra, jer je tuženik dobro zarađivao od poslovanja tvrtki, a u poslovanju kojih je tvrtki po potrebi pomagala i tužiteljica uz brigu o djeci i kućanstvu, dok da roditelji tuženika nisu bili siromašni, ali niti imućni, pri čemu svjedokinja ŠA navodi da su pripadali srednjem imovnom staležu, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje ŽA kada navodi da je bila riječ o standardno skromnoj obitelji, s time da tuženik nikada nije pričao, niti je išta upućivalo da bi roditelji tuženika bili imućni. Vezano za kupnju predmetne nekretnine iz iskaza tužiteljice ujedno proizlazi da pretpostavlja da je tuženik dignuo kredit za kupnju nekretnine, jer da sigurno nije imao toliko gotovine da bi istu mogao kupiti bez kredita, dok da majka tuženika sigurno nije dala tuženiku novac za kupnju nekretnine, jer da novaca za kupnju nije imala. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da su roditelji tuženika možda imali nešto više novaca prije rata, a što se promijenilo nakon rata, ali ne toliko novaca da bi od tih novaca mogli kupiti predmetnu nekretninu na moru velike vrijednosti, da su roditelji tuženika početkom rata 1992. živjeli sa strankama kao podstanari, nisu ništa plaćali strankama, da tuženik iza oca, a koji je preminuo tijekom 1992., nije ništa naslijedio, dok da je tuženikova majka iza smrti tuženikova oca naslijedila njegovu mirovinu od koje je mirovine živjela te da su joj sinovi (tuženik i još jedan sin koji živi u [adresa]) povremeno slali novac za život, kao i da je majka tuženika za vrijeme rata imala podstanare (mirovne snage) od čega je imala određeni prihod, i u to vrijeme je posuđivala novac tuženiku za kupnju robe za firmu i obnovu firme.

19. Sud ne prihvaća kao istinit i životno logičan iskaz tuženika u dijelu u kojem je isti u suprotnosti sa prihvaćenim iskazom tužiteljice, kao i svjedoka MA i ŽA, a posebice ne u dijelu da su roditelji tuženika bili ekstremno bogati, da je novac za kupnju nekretnine dobio od svoje majke, kao i da je naslijedio ikakav novac nakon smrti oca, a s obzirom da je u navedenom dijelu iskaz tuženika potpuno nejasan. Iskaz tuženika sud ne prihvaća i iz razloga jer je isti u suprotnosti i sa iskazom svjedoka PA. Naime, iz iskaza navedenog svjedoka u bitnome proizlazi da je svjedok PA donio tuženiku novce od njegove majke iz Bosne i Hercegovine, što potvrđuje i sam tuženik u svom iskazu, te stoga navedeni dio njihova iskaza sud prihvaća jer su dani u suglasju, međutim, sud ne prihvaća kao istinit iskaz svjedoka u dijelu da je riječ o novcima kojima da bi tuženik kupio predmetnu nekretninu. Navedeno iz razloga jer je svjedok PA iskazao da je novce donio tuženiku možda 1993. ili 1994., da je bilo riječ o iznosu od 250.000,00 DEM, ali da novce nije vidio, niti je o novcima razgovarao s tuženikom, niti majkom tuženika, te stoga nije životno logično da je svjedoku poznato o kojem je točno novčanom iznosu riječ, dok je predmetna nekretnina kupljena dugi niz godina kasnije, točnije 2002., a tuženik da je svjedoku kada mu je predao novce rekao da će kupiti stan u [adresa], kao što mu je tuženik i kasnije rekao da je taj stan kupio, s time da je tuženik tijekom postupka (u svom podnesku od 31. svibnja 2024.) naveo da je kupnja nekretnine bila iznenadna, dakle, iz navedenih razloga nije životno logično da je upravo tim novcima tuženik kupio predmetnu nekretninu, te nadalje uzimajući u obzir da je predmetna nekretnina kupljena u valuti EUR, a ne valuti DEM. Stoga, u navedenom dijelu sud ne prihvaća kao istinit iskaz svjedoka PA, jer je isti iskonstruiran za potrebe uspjeha tuženika u ovom postupku, dok u preostalom dijelu prihvaća iskaz navedenog svjedoka kao istinit i životno logičan. Ujedno valja istaknuti da je tuženik u svom iskazu naveo da je od majke pozajmio sav iznos za kupnju predmetne nekretnine, dok tijekom postupka (u svom podnesku od 31. svibnja 2024.) navodi da mu je majka dala novac za polovinu predmetne nekretnine, što dodatno dovodi u sumnju istinitost iskaza tuženika u navedenom dijelu.

20. Analizirajući iskaze stranaka i dovodeći iste u vezu sa spisu priležećom dokumentacijom, kao i uzimajući u obzir između stranaka nesporne činjenice, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su stranke sklopile brak 9. rujna 1992., da je tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljica bila domaćica, brinula o djeci (dvije zajedničke kćeri i kćer tuženika iz prvog braka koja je živjela sa strankama) te po potrebi pomagala tuženiku u poslovanju, dok je tuženik vodio tvrtke koje je tijekom trajanja bračne zajednice otvorio u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a koje tvrtke su dobro poslovale. Nadalje je utvrđeno da su tijekom trajanja braka stranke kupovale nekretnine, a tako i predmetni stan u [adresa] koji je kupljen 5. travnja 2002. za iznos od 128.000,00 EUR isplaćen u cijelosti u trenutku zaključenja ugovora, upisan kao vlasništvo tuženika u ½ dijela, i to novčanim sredstvima ostvarenim radom tijekom trajanja bračne zajednice stranaka, te da je bračna zajednica stranaka prestala prije pokretanja ovog postupka (tužba podnijeta 2. lipnja 2021.). Utvrđeno je da je financijska situacija stranaka bila jako dobra, uzimajući u obzir dobro poslovanje tvrtki osnovanih po tuženiku. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi novac za kupnju predmetne nekretnine dobio od svoje majke, a koju činjenicu je tužiteljica tijekom postupka osporila, niti da bi majka tuženika uopće raspolagala takvim novčanim iznosima na osnovu kojih bi tuženik mogao kupiti predmetnu nekretninu za iznos od 128.000,00 EUR.

21. S obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka u smislu odredbe čl. 252. ObZ, to su uz daljnju primjenu odredbe čl. 253. ObZ stranke suvlasnici iste u jednakim dijelovima, a s obzirom da tijekom postupka nije utvrđeno da bi stranke drugačije ugovorile, niti tuženik tijekom postupka dokazuje da bi bio suvlasnikom predmetne nekretnine u daljnjem suvlasničkom omjeru preko presumirane ½ dijela.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 252. i čl. 253. ObZ sud utvrđuje osnovanim zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svaki u ½ dijela, te da je tuženik dužan trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice na navedenom suvlasničkom dijelu na temelju ove presude uz istovremeno brisanje tog suvlasničkog dijela sa imena tuženika.

23. Zahtjev tužiteljice za izdavanjem tabularne isprave za upis prava suvlasništva u ½ dijela u zemljišnim knjigama sud odbija kao neosnovan, uzimajući u obzir prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva kako to proizlazi iz točke 22. obrazloženja ove odluke, kao i jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju suvlasništva na temelju zakona, dok obveza izdavanja tabularne isprave postoji samo u slučaju kada ta obveza proizlazi iz pravnog posla te je stoga u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I i II izreke presude.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP- a, a s obzirom da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (manje od 10%), i tužiteljici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za zastupanje na ročištu 22.5.2023., 4.9.2023., 15.1.2024., 12.3.2024., 7.5.2024., 12.9.2024., 16.10.2025. 250 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), za sastav podneska od 13.6.2024. 250 bodova (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu 12.12.2024., 3.4.2025., 1.7.2025. 62,50 bodova za svaku radnju (Tbr.9/5 OT), jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr.46 OT) iznosi 6.093,75 EUR. Priznat je i trošak predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužiteljice u iznosu od 6.109,21 EUR sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude, 28. studenoga 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO).

26. Nije priznat trošak za sastav podneska od 22.5.2021., jer isti ne prileži spisu. Također, nije priznat trošak za sastav podneska od 3.11.2023., jer isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Nije priznat ponovno zatraženi trošak za zastupanje na ročištu 7.5.2024., jer je isti već priznat.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 28. studenoga 2025.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave prijepisa žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom, odnosno pisanim putem u četiri primjerka za sud i protivnu stranu.

DN-a:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku