REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4528/2015-88

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužiteljice ČD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika ČDR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) s prebivalištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon 15. listopada 2024. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tuženika AD, zamjenika punomoćnika tuženika, 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj 120314VJ od 14. ožujka 2012. sklopljen između tužiteljice i tuženika.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisati upisano u korist tuženika založno pravo na nekretnini tužiteljice, u naravi stan broj 1, desno u prizemlju koji se sastoji od jedne i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 39,35 m2, kao poseban dio stambene zgrade [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] po novoj izmjeri čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], Dubrava.

III. Nalaže se tuženiku ČDR da tužiteljici ČD vrati više uplaćeni iznos od 4.000,00 eur na način da isti uplati na broj računa [broj bankovnog računa] kod OTP banke Zagreb ili na ruke tžiteljice, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 379,59 eur, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u podnesku od 6. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi u tužbi da je tuženik 14. ožujka 2012. s tužiteljicom sklopio Ugovor o zajmu broj 120314 VJ na iznos od 4.842,93 eur što je u kunskoj vrijednosti 36.500,00 kn. Ugovorni odnos sklopljen je na 39 mjeseci s godišnjom kamatom 6,91% i mjesečna ratom od 139,00 eur.

Nadalje navodi da je nakon potpisivanja ugovora službenik tuženika isplatio je tužiteljici iznos od svega 8.300,00 kn, a ne 36.500,00 kn ili 4.842,93 eur kako je napisano u Ugovoru, što je 28.200,00 kn manje, a da je to obrazložio da odmah oduzima prvu ratu i trošak obrade zajma.

Tužiteljica ističe da je rata otplate zajma bila 139,00 eur što pomnoženo s 39 rata daje ukupno 4.421,00 eur (čl. 4. Ugovora) uvećano za iznos od 621,00 eur (4.356,79 kn) na ime troška. Stoga smatra da kada bi zajmodavac dao zajam od 4.842,93 eur, a da sve skupa sa troškovima njegovo potraživanje iznosi 5.042,00 eur, po tom izračunu da zajmodavac uopće ne bi imao zaradu za 39 mjeseci te smatra da to dokazuje tvrdnju tužiteljice da je nakon potpisivanja ugovora tužiteljici isplaćeno na ruke 8.300,00 kn i da je u tom slučaju zarada šest puta veća od početnog iznosa zajma, a što nadalje znači da nije ugovorena godišnja kamata od 6,91% kako piše u ugovoru, već da je ugovorena lihvarska kamata.

Tužiteljica ističe da je tuženik iskoristio njezino teško materijalno stanje zbog kojeg je tužiteljica potpisala ugovor, te da je za tih primljenih svega 8.300,00 kn upisana hipoteka na njezinu nekretninu koja je daleko veće vrijednosti.

Tužiteljica navodi da je platila u ratama ukupno 16.796,00 kn i još je dužna a primila je na ruke svega 8.300,00 kn kao i da je od svibnja 2012. do ožujka 2013. tuženik bio u obradi USKOK-a i da je za to vrijeme bio zatvoren kreditni ured u Ilici 62, tako da nije imala gdje plaćati rate, za šzo nema njezne odgovornosti i neće plaćati zateznu kamatu.

Navodi da je USKOK pokrenuo kazneni postupak u svibnju 2012. u kojem je tužiteljica u svojstvu oštećenika dala i iskaz, kao i da su u kaznenoj obradi bili suradnici tuženika (5-6 osoba) i sam tuženi koji je bio jedno vrijeme i u pritvoru. Navodi i da je protiv tuženika i sama podnijela kaznenu prijavu

Tužiteljica ističe da je prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ništetna je odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamate, kad dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene, pa stoga zahtjeva da sud utvrdi da je Ugovor o zajmu od 14.3.2012. ništetan jer je do sada na temelju tog ugovora dovoljno platila. Smatra da je navedeni ugovor ništetan i na temelj učl. 322. ZOO jer je protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.

Navodi da je u konkretnom slučaju tuženik kao fizička osoba sklopio ovaj Ugovor o zajmu čije odredbe su ništetne jer su prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu suugovaratelja ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 30. lipnja 2025. tužiteljica traži utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu broj 120314VJ od 14. ožujka 2012. sklopljen između tužiteljice i tuženika, te naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da na temelju ove presude briše hipoteku na nekretnini tužiteljice, stana broj 1,desno u prizemlju koji se sastoji od jedne i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 39,35 m2, kao poseban dio stambene zgrade [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] k.o., zk. 7692, [broj poduloška], Granešina, Dubrava, kao i naložiti tuženiku ČDR da tužiteljici ČD vrati više uplaćenu kamatu na dug u iznosu od 4.000,00 eur i uplati istu na broj računa [broj bankovnog računa] kod OTP banke Zagreb ili na ruke kod odvjetnika, uz naknadu troškova ovog parničnog postupka tužiteljici i to trošak javnog bilježnika 114,14 eur i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava činjenične navode tužbe, osim da je tuženik s tužiteljicom 14. ožujka 2012. sklopio predmetni Ugovor o zajmu te da je na temeljem navedenog ugovora u korist tuženika uknjižena hipoteka na nekretnini u vlasništvu tužiteljice. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te navodi da je ugovor o zajmu solemniziran od strane javnog bilježnika Martinovića pod posl.br. OV-629/12

Spornom i netočnom smatra tvrdnju tužiteljice da joj je od ugovorenih 36.500,00 kn bio isplaćen samo iznos od 8.300,00 kn, te da na tu okolnost tuženik dostavlja presliku isplatnice potpisane od strane tužiteljice iz koje je razvidno da je ista zaprimila upravo iznos od 36.500,00 kn.

Nadalje navodi da je tuženik po zaključenju ugovora o zajmu uknjižio hipoteku na nekretnini koja je bila predmet istog ugovora, a da na tu uknjižbu tužiteljica nije imala bilo kakav prigovor ili slično.

Isto tako da je tužiteljica solemniziranim ugovorom o zajmu, koji joj je detaljno pročitan i razjašnjen, potvrdila da postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici, a što zasigurno ne bi učinila da predmetni dug ne postoji, odnosno da tužiteljica nije zaprimila pozajmljeni novčani iznos.

Smatra da je zbog svega navedenog u cijelosti razvidno da su stranke postigle suglasnost o bitnim sastojcima ugovora te isti ovjerile kod javnog bilježnika. Navodi i da dostavlja potpisanu izjavu tužiteljice koju je ista predala na dan sklapanja ugovora o zajmu s tuženikom, a kojom potvrđuje da nije u nuždi, teškom imovinskom stanju, nema imovinskim neprilika te da nema smanjenu sposobnost rasuđivanja.

Ukoliko bi se naknadno utvrdilo suprotno navodi da bi se sigurno moglo smatrati da je tužitelj namjerno doveo tuženika u zabludu prilikom sklapanja predmetnih pravnih poslova, a što bi očito bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja koje je jedno od temeljnih načela obveznih odnosa, te se stoga ne bi moglo temeljem navedene okolnosti ići infavorem tužiteljice.

Tuženik poriče da se protiv njega vodi bilo kakav kazneni postupak u RH, a ukoliko tužiteljica tvrdi suprotno da dostavi vjerodostojne dokaze o navedenom inače bi se u protivnom moglo smatrati da ista neosnovano kleveće i narušava ugled i čast tuženika.

Tuženik ističe da je odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima jasno propisano da su ništetni ugovori oni koji su protivni Ustavom, prisilnim propisima i moralu društva, a da u ovom predmetu to nije slučaj.

Navodi da ako tužiteljica smatra da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno da isti nije isplatio tužiteljici cjelokupni iznos temeljem ugovora o zajmu kako to proizlazi iz tužbe, da sukladno odredbi čl. 360. ZOO-tužiteljica kao druga ugovorna strana ima pravo zahtijevati ispunjenje svoje obveze ili raskid predmetnog ugovora.

Smatra da slijedom iznesenog tužiteljica u konkretnom slučaju nije ovlaštena tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o zajmu zbog navodnog neispunjenja obveza tuženika iz istog, jer da navedeno nije razlog ništetnosti predmetnog ugovora.

Ističe da je iz odredbe čl. 1. ugovora o zajmu koji je predmetnog ovog postupka razvidno da su suprotni navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani, budući da se na predmetni ugovor o zajmu nedvojbeno ne primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Nadalje, a sve s obzirom na to da je tuženik fizička osoba koja ne odobrava ili obećava kredite u smislu odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju, to je u cijelosti razvidno kako istom za sklapanje predmetnog ugovora nije bilo potrebno bilo kakvo odobrenje Hrvatske narodne banke i/ili drugog nadležnog tijela za sklapanje istog, niti je predmetni Zakon uopće primjenjiv na tuženika, a kako to pogrešno smatra tužitelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u govor o zajmu broj 120314VJ od 14. ožujka 2012. (list 4-8 spisa), krivičnu prijavu tužiteljice protiv tuženika (list 9 spisa), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl.br. Z-14805/12 od 19. ožujka 2012. (list 10-11 spisa), preslike uplatnica i naloga za plaćanje (list 12-25 spisa), generalnu punomoć od 7.7.2012. (list 26 spisa), isplatnicu broj 120314 VJ od 14.3.2012. (list 59 spisa), izjavu o vrijednosti nekretnina (list 60-61 spisa), presudu Županijskog suda u Puli od 16. lipnja 2015. godine (list 62-64 spisa), izjavu korisnika zajma od 14.3.2012. (list 65 spisa), ugovor o ustupanju tražbine od 21.5.2014. (list 94-95 spisa), dopis odvjetnika Roberta Izidora Majića od 25.2.2013. uz ispis otvorenih stavki (list 97-99 spisa), naloge za devizno plaćanje i univerzalne naloge za plaćanje (list 115- 155, 252-253, 399-456, 563-618 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj KOV-US-52/14 od 10.6.2014. (list 156-197 spisa), otpusna pisma (list 244 - 248 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj KOV-US-35/14 od 25.4.2014. (list 255-295 spisa), saslušani su svjedoci ND i ŠD (list 296-297 spisa), saslušana je tužiteljica na ročištu 21.11.2023. (list 508-511 spisa), provedeno je financijsko vještečenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. od 3. travnja 2025. godine (list 630-638 spisa).

4. Tužbeni zahtjevi su osnovani.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice utvrditi ništetnim Ugovor o zajmu broj 120314VJ od 14. ožujka 2012. sklopljen između tužiteljice i tuženika, naložiti zemljišnoknjižnom odjelu brisanje hipoteke na nekretnini u vlasništvu tužiteljice, te naložiti tuženiku da tužiteljici vrati s osnove više plaćene kamate na dug iznos od 4.000,00 eur.

6. Nije sporno da je tužiteljici kao zajmoprimcu na temelju Ugovora o zajmu broj 120314VJ od 14. ožujka 2012., isplaćen zajam za koji je kao zajmodavac u ugovoru naznačen tuženik ADR, da je kao jamstvo vraćanja zajma na nekretnini u vlasništvu tužiteljice uknjižena hipoteka za korist ČDR.

7. Sporno je je li za sklapanje predmetnog ugovora zajmodavac iskoristio osobne prilike i tešku materijalnu situaciju tužiteljice, te je li neistinito u Ugovoru o zajmu broj 120314VJ od 14. ožujka 2012. naznačio svotu zajma iznosu od 36.500,00 kn, je li dogovoren iznos zajma 10.000,00 kn a isplaćen tužiteljici u iznosu od 8.300,00 kn, je li tužiteljica dopustila zajmodavcu uknjižbu založnog prava na svojoj nekretnini- stanu daleko veće vrijednosti od primljenog zajma, te je li izvršenim uplatama osobama ovlaštenim za primanje rata otplata predmetnog zajma, tužiteljica isti vratila u cijelosti, te preplatila dug.

8. Uvidom u Ugovor o zajmu broj 120314VJ od 14. ožujka 2012. (dalje: Ugovor) koji je tužiteljica priložila uz tužbu utvrđeno je da je isti sklopljen između zajmoprimca i založnog dužnika ČD i zajmodavca ČDR.

9. Prema čl. 2. Ugovora tužiteljica je potpisom Ugovora potvrdila primitak iznosa zajma 36.500,00 kn, kao protuvrijednost ugovorenog iznosa zajma od 4.842,93 eur, a kao svrha zajma navedeno je ulaganje zajmoprimca u poslovne svrhe. Ugovorni odnos sklopljen je na 39 mjeseci u razdoblju od 13.03.2012. do 14.06.2015.

10. U čl. 3. Ugovora tužiteljica je kao jamstvo vraćanja zajma u zalog dala nekretninu u svom vlasništvu - stan br. 1. desno u prizemlju površine 39.35 čm upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], na kč. br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Prema čl. 4. Ugovora tužiteljica se obvezala vratiti zajam u 39 jednakih mjesečnih rata u iznosu od 139,00 eur s time da prva rata dospijeva 14.04.2012., a ostalih 38 svakog 14-og u mjesecu tako da zadnja rata dospijeva na naplatu 14.06.2015.. Ugovoreno je i da se uz poštivanje valutne klauzule obračunavaju zatezne kamate od 6,91% uz uvećanje svake rate za godišnju stopu inflacije u Republici Hrvatskoj.

12. Prema istom čl. 4. Ugovora tužiteljica se obvezala da će do dogovorenog roka vratiti :

- zakonske zatezne kamate

- ugovorne kamate

- i glavnicu zajma, odnosno sve ugovorene mjesečne rate. Ukupan trošak zajma tako iznosi 4.356,79 kn.

13. U čl. 5. Ugovora tužiteljica se obvezala ugovorene mjesečne rate uplaćivati na žiro – račun zajmodavca ili ako zajmodavac odredi pravnu osobu koja će u njegovo ime zaprimati uplate na svojoj blagajni ili na svoj žiro – račun.

14. Tužiteljica je u čl. 6. Ugovora dopustila zajmodavcu da, bez daljnjih privola ili suglasnosti, u zemljišnim knjigama ishodi u svoju korist upis uknjižbe prava zaloga za predmetni zajam na založenoj nekretnini. Kao dodatno jamstvo vraćanja zajma u čl. 8. ugovorena je obveza tužiteljice da preda bjanko zadužnicu, potpisanu i solemniziranu od strane korisnika zajma ili jamca koju zajmodavac smije unovčiti ako korisnik zajma bilo koju ugovorenu dospjelu obvezu ne ispuni na vrijeme. U čl. 9. tužiteljica se kao korisnik zajma suglasila da javni bilježnik na zahtjev zajmodavca na Ugovor stavi potvrdu o ovršnosti nakon što zajmodavac javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti bilo koje tražbine po ovom Ugovoru.

15. Prema sadržaju rješenja zemljišnoknjižnog odjela ovog suda poslovni broj Z-14805/12 od 19. ožujka 2012. (list 10-11 spisa) tuženik je na temelju Ugovora u svoju korist uknjižio založno pravo na nekretnini tužiteljice, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 4.842,93 eur s godišnjim kamatama od 6,91 % plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s rokom otplate 14. lipnja 2015.

16. Iz priložene preslike generalne punomoći izdane i ovjerene kod javnog bilježnika Waltera Alexandera Reyes Illescasa u Los Angelesu 7. srpnja 2012. (list 26 spisa) proizlazi da je tuženik ADR ovlastio Roberta Izidora Maića, odvjetnika u Zadru, da u njegovo ime i za njegov račun, između ostalih radnji, od svih zajmoprimaca s kojima je u Republici Hrvatskoj sklopio ugovor o zajmu odvjetnik Majić primi iznos povrata zajma u cijelosti ili dospjeli obrok zajma, stalno prima dospjele obroke zajma do namirenja i to kako obroci zajma dospijevaju na naplatu.

17. Prema priloženom dopisu od 25. veljače 2013. (list 97 – 98 spisa) odvjetnik Robert Izidor Majić je upravo na temelju generalne punomoći koju joj dostavlja u prilogu i ovlaštenja tuženika ČDR prethodno navedenog, tražio od tužiteljice da mu na temelju Ugovora uplati, odnosno uplaćuje dospjeli iznos kao i sve iznose po dospijeću plaćanja koje je dužna njegovoj stranci, na račun njegovog odvjetničkog ureda kod RBA Austria d.d. broj 2484008- 1106202716. Iz dopisa je razvidno i da je za naplatu predmetnog zajma nakon što je Ugovor sklopljen tuženik opunomoćio trgovačko društvo koje je u okviru svog poslovanja imalo „kreditni ured“, kao i da je tu punomoć tuženik otkazao nakon što je krajem svibnja 2012. u javnost izašla informacija o istrazi kreditnih ureda u vezi „lihvarenja i nezakonitih radnji“.

18. Iz preslika uplatnica na listu 12 – 25 i 134 – 155 spisa proizlazi da je tužiteljica otplate zajma na temelju Ugovora vršila upravo na račun u RBA Austria odvjetnika Roberta Izidora Majića.

19. Dopisom od 12. srpnja 2016. (list 130 spisa) odvjetnik Majić obavijestio je tužiteljicu da je zastupanje tuženika od 26. srpnja 2016. preuzeo Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu i da daljnje uplate na temelju Ugovora vrši trgovačkom društvu Bella Factoring d.o.o iz Slovenije.

20. Da je tužiteljica opet postupila po naputku odvjetnika Majića vidljivo je iz uplatnica na listu 115 – 129 i 131-133 spisa prema kojima je uplate vršila trgovačkom društvu Bella Factoring d.o.o iz Slovenije od kolovoza 2016. do svibnja 2018.

21. Iz uplatnica na listu 146 spisa vidljivo je da je tužiteljica izvršila uplate 1. i 2. rate zajma 16. travnja 2012. i 11. svibnja 2012., u gotovini, a kao blagajnik je naznačen Optimus Artis d.o.o. za poslovne usluge Zagreb, pravnoj osobi koju je za primanje rata otplate zajma tužiteljice sukladno čl. 5. Ugovora odredio zajmodavac.

22. Navedene uplate dvije rate zajma Optimus Artis d.o.o. podudarne su sa sadržajem dopisa odvjetnika Majića da je tuženik društvu koje ima „kreditni ured“ otkazao punomoć jer je krajem svibnja 2012. objavljena informacija o istrazi nad tim društvom radi „lihvarenja i nezakonitih radnji“ što proizlazi i iz presude Županijskog suda u Zagrebu, broj KOV-US-52/14 od 10. lipnja 2014., prema kojoj su navedene u presudi fizičke osobe za prikrivanje stvarne naravi pravnog posla koristile osnovana trgovačka društva, između navedenih i Optimus Artis d.o.o.

23. Tužiteljica je uz podnesak od 1. lipnja 2018. priložila i presliku Ugovora o ustupanju tražbine od 21. svibnja 2014. sklopljen između ustupitelja ČDR i URSA HOLDING, Inc zastupanog po direktoru MD. Predmet ustupa su u cijelosti iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 14. travnja 2012. do 20 svibnja 2014. u iznosu od 1.956,81 kn za predmetnu tražbinu iz Ugovora.

24. Iz presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj Povrv-417/15 od 9. lipnja 2015. pravomoćno je ukinut platni nalog i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja URSA HOLDING, Inc za naplatu obračunatih zateznih kamata u iznosu od 1.956,81 kn koje su predmet Ugovora o ustupanju tražbine od 21. svibnja 2014., koji je tužiteljici i dostavljen kao dokaz u tom postupku kako to proizlazi iz obrazloženja navedene presude, kao i da je tužiteljica osporavala svoju obvezu plaćanja tih kamata smatrajući da za iste nije odgovorna, jer nakon zatvaranja kreditnog ureda nije mogla uredno otplaćivati plaćati rate zajma.

25. Neosnovanost tužbenog zahtjeva u presudi broj Povrv-417/15 od 9. lipnja 2015. sud temelji na zaključku da tužitelj URSA HOLDING, Inc nije dostavio ugovor o zajmu s vidljivom javno bilježničkom klauzulom na temelju koje se može utvrditi identitet zajmodavca, a da se u pogledu spornog zajma vodi kazneni postupak koji obuhvaća davanja zajma tuženici (ovdje tužiteljici) od strane ČDR kao fiktivne osobe, dolazi se do zaključka da ADR uopće ne postoji, da nije bio prisutan u javnobilježničkom uredu, da je tužiteljici izvjesni „ Č“ koji se predstavio za zajmodavca odbio otkriti svoj identitet.

26. Konačno je sud u navedenoj presudi, a na temelju podataka iz dopisa USKOK-a od 13.10.2015. prema kojima je ADR fiktivni zajmodavac korišten u inkriminiranom postupanju više trgovačkih društava i fizičkih osoba čijim je radnjama oštećena i ovdje tužiteljica, zaključio da ADR nije stvarna osoba pa tako ne može biti ni ugovorna strana, odnosno da nije moguće da takva osoba sklopi Ugovor i Ugovor o ustupanju od 21. svibnja 2014. i da je taj ugovor nepostojeći.

27. Iz dopisa USKOK-a od 16. svibnja 2018. (list 206 spisa) proizlazi da je ADR fiktivni zajmodavac čijim imenom su se služili okrivljenici u počinjenju inkriminiranih kaznenih djela, a da je u tim postupcima tužiteljica navedena kao oštećenik, te su navedeni predmeti u kojima su postupci pravomoćno okončani, primjerice broj KOV-US-35/14 u kojem je pravomoćno oglašen krivi LD.

27.1. Iz te presude (list 255 - 295 spisa) proizlazi da je LD pravomoćno osuđen za organizaciju grupe ljudi u svrhu počinjenja kaznenih djela tako što su koristeći nuždu drugih osoba od njih primili ili ugovorili osobnu korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je dao i bavio se davanjem zajmova uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi, pa tako, primjerice, na temelju ugovora o zajmu za stvarno pozajmljeni iznos od 5.000,00 kn okrivljeni su pribavili novac i drugu imovinu od najmanje 130.944,00 kn, za stvarno pozajmljeni iznos od 7.109,00 kn pribavili su novac i drugu imovinu od najmanje 228.317,00 kn (list 257 spisa i poleđina)….. Iz izloženog je razvidno da je ugovaranje zajmova u četverostruko većim iznosima od stvarno isplaćenih zajmova bilo uobičajeni način rada grupe organizirane u tu svrhu.

27.2. Razvidno je i da su okrivljeni radi prikrivanja stvarne naravi pravnog posla koristili osnovana trgovačka društva, između ostalih, Optimus Artis d.o.o. kojem je po uputi kreditnog ureda u kojem je realizirala zajam, tužiteljica izvršila uplate prve dvije rate predmetnog zajma, kako je prethodno već obrazloženo.

28. Iz iskaza svjedokinje ND, sestre tužiteljice, proizlazi da je bila s tužiteljicom u javnobilježničkom uredu kada je tužiteljica trebala primiti novac i potpisati ugovor, da je u javnobilježnički ured došla osoba imena A, koji je radio kao službenik za tuženika, a njezina sestra je trebala pozajmiti novac od osobe iz Guatemale drugog imena, ADR. To ime je njezina

sestra našla u Oglasniku i s obzirom da joj je bio potreban novac otišla je u ured koji se nalazio u Ilici 62. Izjavila je da tada nije bila prisutna u tom uredu, ali ima saznanja da je tužiteljica tražila kredit od 10.000,00 kn i to je trebao biti jednokratni kredit, taj novac joj je trebao za platiti troškove Mastercarda kod Zagrebačke banke i ona joj je nekoliko puta pozajmljivala novac.

Na dan kada se vršila primopredaja novca 14.03.2012. bila je prisutna svjedokinja, tužiteljica i službenik A, koji je donio novac ispred javnobilježničkog ureda i predao ga njezinoj sestri, te nakon što je ona izbrojala novac bilo je 8.300,00 kn, a službenik joj je rekao da će do 18,30 sati dobiti razliku, odnosno do kraja dana, jer je prema riječima službenika koji je predavao novac gospodin ADR otišao na avion.

U javnobilježnički ured svjedokinja nije ušla, već je ostala ispred vrata i nikada nije vidjela ugovor koji je tužiteljica potpisala.

Po njezinim saznanjima tužiteljica nikada nije dobila razliku do 10.000,00 kn, a vraćala je novac na način da su joj na kućnu adresu dolazile uplatnice, odvjetnik iz Zadra pod imenom Izidor Majić slao joj je obavijesti koliko još duguje novca. Zna i da je ured u kojem je tužiteljica zatražila kredit vrlo brzo zatvoren i zna da je tužiteljica vratila preko 40.000,00 kn jer je plaćala još i neke kamate. Troškove javnog bilježnika platila je tužiteljica ali ne od dobivenog zajma već joj za trošak javnog bilježnika novac dala kolegice. Poznato joj je i da je tužiteljica sve svoje obaveze uredno podmirivala kada bi god dobila obavijest da je dužna platiti.

28.1. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje ND u bitnom kao detaljan, životan i uvjerljiv te podudaran s materijalni s preslikom računa javnog bilježnika Igora Martinovića (list 136 spisa) koje je platila tužiteljica u iznosu od 860,00 kn dana 14.03.2012., kada je primila predmetni zajam i sklopila Ugovor. Podudaran je i s priloženim dokazima o otplatama zajma odvjetniku Majiću i Bella Factoring d.o.o., odnosno da je tužiteljica sve svoje obveze uredno podmirivala kada bi god dobila obavijest da je dužna platiti.

29. Svjedok ŠD, brat tužiteljice također je iskazao da mu je poznato da je njegova sestra u ožujku 2012.g. posudila novac, ali ja ne znam točno od koga i da je dobila zajam od 8.300,00 kn, a tražila je 10.000,00 kn, ali on ne zna zbog čega nije dobila cjelokupni iznos. Ne zna točno kako je njegova sestra tražila taj zajam, ne zna niti gdje, da li je sestra vraćala taj pozajmljeni iznos, niti zašto joj je bio potreban taj novac. Njemu je tužiteljica kod kuće pokazala tih 8.300,00 kn, a detalje dalje on ne zna.

30. Tužiteljica je iskazala da se 2012. našla u teškoj financijskoj situaciji s obzirom da se već tada brinula o bolesnom bratu ŠD i sestri ĐD koji su te godine bili u bolnici, a u OTP banci otplaćivala je stambeni kredit koji još uvijek otplaćuje, pa kada se obratila banci za još i manji gotovinski kredit od 10.000,00 kn s tim zahtjevom je odbijena.

Nakon toga je primijetila jedan oglas u Plavom oglasniku u kojem je velikim slovima pisalo da kreditni ured daje kredite uz povoljnu kamatu. Nazvala je broj tog ureda koji je bio oglašen i muška osoba odgovorila joj je da dođe i da će se sve dogovoriti, a ured je bio u Ilici 62, Zagreb.

U uredu je zatekla 5 službenika odnosno 2 službenice i tri muška službenika od kojih joj je jedan rekao da se za kredit obratim njihovom šefu Č i da on odlučuje o tome. Tako je i učinila i taj gospodin Č je tražio da za kredit od 10.000,00 kn donese zadnje tri platne liste, osobnu iskaznicu te vlasnički list za nekretninu. Rekla mu je da je ovaj kredit pokušala dobiti u banci ali da je tamo odbijena, jer već ima stambeni kredit. Kad sam ga pitala kako to da će mi za 10.000,00 kn kredita upisivati založno pravo na nekretnini, on mi je odgovorio da neće već da mu je vlasnički list potreban kao dokument u njezinom spisu. Sutradan mu je donijela svu dokumentaciju koju je tražio i napisala mu kratki zahtjev da traži iznos od 10.000,00 kn koji joj je potreban za uzdržavanje bolesnih brata i sestre koji su se tada nalazili u bolnici.

Osim zahtjeva u uredu su joj dali i izjavu te kad je istu pročitala rekla je da tu izjavu ne može potpisati jer da bi istom potvrdila da nije u materijalnoj nuždi, a što nije točno, jer je to upravo razlog zbog koje je došla tražiti ovaj kredit. Na to joj je g. Č rekao da je to samo formalnost i da svi klijenti koji dolaze tražiti kredit to potpisuju. Odbila je to potpisati, uzela je svu dokumentaciju i otišla sam iz ureda. Sutradan je taj isti g. Č nazvao ju i uvjeravao da treba doći i uzeti taj kredit, da imaju jako puno klijenata te da će ostati bez kredita.

Brat joj je bio u bolnici i nije mogao jesti bolničku hranu te je bio gladan radi čega je zvao iz bolnice kao i doktorica i ona je odlučila da će ipak potpisati svu dokumentaciju i u tom kreditnom uredu uzeti kredit pod tim uvjetima.

Taj isti Č joj je rekao da će on sastaviti ugovor sve kako su se dogovorili, te da će joj se za nekih tjedan dana javiti netko iz ureda. Tako su je 13. ožujka 2012. i nazvali da se nađu u javnobilježničkom uredu kod javnog bilježnika Igora Martinovića u Petrinjskoj 14, u 18:00 sati i da će tamo biti donesen pripremljeni ugovor.

Prethodno su se dogovorili da će kredit biti u iznosu od 10.000,00 kn s rokom otplate od 3 godine i da je godišnja kamata 6,91% te da neće biti zabilježbe odnosno hipoteke na njezinoj nekretnini.

Tog 14. ožujka 2012. njezin brat otpušten je iz bolnice te je zajedno s njim i sestrom ND koja živi u [adresa] otišla kod javnog bilježnika Igora Martinovića gdje je u čekaonici već bio službenik tog kreditnog ureda po imenu A.

On nije imao ugovor kod sebe, a na njezino pitanje gdje je zajmodavac, ovdje tuženik, on joj je odgovorio da je zajmodavac već ugovor potpisao kod javnog bilježnika jer mu se žurilo na avion za Ameriku. Također joj je rekao da je sve u ugovoru napisano onako kako se ona s njegovim šefom Č dogovorila. Kad je ušla kod javnog bilježnika u ured, sjedile su dvije ženske osobe mlađe dobi i jedna ju je pitala je li ona ČD nakon čega joj je rekla da je zajmodavac već potpisao Ugovor te da joj je gospodin ugovor donio i da tužiteljica sve zna što je u ugovoru napisano, kao i da on žuri po djecu u vrtić pa da ne čita ponovno ugovor već da isti potpiše, što je tužiteljica i učinila.

Kada je izašla iz javnobilježničkog ureda, u čekaonici je sjedio službenik A, njezina sestra i brat. Službenik A joj je rekao da sad kad je potpisala ugovor da će joj dati novce i kada je brojao predao joj je 8.300,00 kn.

Ponovno je prebrojala i pitala je zašto nije dobila 10.000,00 kn kako je i dogovoreno na što joj je on rekao da su joj odmah uskratili 1.050,00 kn za jednu ratu i 650,00 kn za obradu kredita. Nakon toga je krenula čitati ugovor i vidjela da zapravo u ugovoru piše da je uzela 36.500,00 kn kredita, što je bilo preko 4.000,00 eura kao i da je ugovorena hipoteka na njezinom stanu.

Rekla mu je da je to sve prevara, da je ugovor lihvarski, da od toga odustaje i da ne želi uzeti te novce. Nakon toga joj je službenik A rekao da ni on nije znao da je to napisano u Ugovoru i da će gospodin Č ispraviti kada dođe tuženik u Hrvatsku u šestom mjesecu.

Rekao joj je također da on te novce ne može vratiti u ured, jer da je završilo uredovno vrijeme i te novce je na kraju uzela, ali je sutra otišla u kreditni ured kod njegovog šefa N i rekla da je prevarena i da će ga prijaviti policiji i USKOK-u. Ponovio joj je da se greška dogodila u Ugovoru i kada tuženik dođe u Zagreb u šestom mjesecu, da će se ugovor ispraviti i napraviti novi ugovor u kojem će biti 10.000,00 kn.

Vezano za vraćanje zajma pitala je šefa N može li ga vraćati putem računa, na što joj je on odgovorio da mora dolaziti u ured i plaćati rate u gotovini, pa je tako i učinila u travnju i svibnju, a kada je došla u lipnju, na vratima ureda je zatekla obavijest da je ured zatvoren.

Otišla je u policijsku postaju na Strossmayerovom trgu te je rekla da je uzela kredit od 10.000,00 kn, da joj je isplaćeno 8.300,00 kn i upisana hipoteka na stan te da u uredu više nikog nema te da je zatvoren. Službenik u MUP-u joj je rekao da se oni time ne bave ali da su čuli da se vodi istraga protiv osoba koji su sklapali takve ugovore i to radi lihvarenja pred USKOK-om gdje je potom i otišla u Gajevu 30, Zagreb i to je bilo 21.6.2012. godine. Skoro dva sata je davala iskaz te gospođa koja je s njom razgovarala da to nije jedini kreditni ured koji se bavio lihvarenjem te da su svi zatvoreni i da se protiv njih vodi istraga. Također joj je rekla da je oko 680 ljudi na takav način prevareno te da su na taj način uzeli 5000-6000 stanova i uglavnom da su veliku štetu napravili ljudima. Pitala je što će sada s otplatom kredita, rekla joj je da ništa sada ne plaća i da nema kome.

Nakon godinu dana dobila je dopis odvjetnika Roberta Majića iz Zadra u kojem je naveo da zastupa ovdje tuženika i dao joj je račun RBA na koji će plaćati rate kredita.

Rate kredita su joj bile 1.050,00 kn, a u ugovoru joj je pisalo da će isti vraćati 39 mjeseci. Tako je i činila te je ukupno vratila 48.128,67 kn.

Odvjetnik Majić ju je 26.07.2016. obavijestio da više novac ne uplaćuje na račun koji joj je dostavio i da više ne zastupa tuženika, već da ga sada zastupa odvjetnik Marko Krpan u Zagrebu i da rate kredita uplaćujem preko iste banke ali na račun Bella Factoringa u Ljubljani, Miklošićeva 5.

Iz navedene agencije nazvala je službenica Š, te joj dala upute kako će plaćati rate, a kada je s jednom ratom malo zakasnila, nazvala je prijeteći joj da mora plaćati rate sve dok ona ne kaže da je gotovo jer da će je u protivnom ostaviti bez stana kao što su to napravili već nekoliko ljudi. Rekla joj je da je na taj način oduzela već šest stanova ljudima.

U jednom trenutku je izbrojala da je vratila do tada 48.128,67 kn, te je nazvala tu Š u agenciju i rekla joj da joj ne pada na pamet više plaćati kredit jer je to već odavno sve preplatila. Ona joj je rekla da nije točno te da mora plaćati kamatu na kamatu, na što joj je odgovorila da će ju prijaviti policiji i USKOK-u i nakon toga je nazvao njezin kolega iz Ljubljane koji se zvao M te se ispričao u njezino ime i rekao joj da sam je s otplatom kredita gotova.

Kada je podnijela ovu tužbu, ta ista službenica Š ju je nazvala, vrijeđala i prijetila joj te rekla da joj neće ništa dati od uplatnica koje je tražila radi usklađenja s ovim što ima. Rekla joj je da ako bude potrebno da će uplatnice dostaviti sudu, ali njoj neće nikada ništa dati.

Što se tiče hipoteke koja je upisana na stanu tužiteljica je to pitala ovog službenika M, a on mi je rekao neka o tome odluči sud kao i jesam li preplatila vraćanje kredita.

U međuvremenu, točnije 2015. ovdje tuženik je protiv tužiteljce podnio tužbu da mu nije godinu dana otplaćivala kredit dok je ured bio zatvoren, i tražio je da mu plati zaostale rate i zatezne kamate. Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba Ivanić Grad odbijen je njegov tužbeni zahtjev a onda ju je netko nazvao, ženska osoba iz Zagreba i nije se htjela predstaviti te joj je predložila izvansudsku nagodbu i da plati još 24.450,00 kn a to je bilo 2015. godine. Što se tiče vraćanja odnosno uplate na račun agencije Bella Factoring iz Ljubljane misli da je protuvrijednost 1.050,00 kn u eurima uplaćivala do 2019. godine. Posebno ističe da je cijelo vrijeme najviše joj prijetila i naganjala je za uplate Š iz agencije Bella Factoring iz Ljubljane, i ona i M su hrvatski govorili jako dobro, kao da nisu L.

Iz razloga svega što je navela traži da se ugovor o zajmu od 14.03.2012. sklopljen s tuženikom utvrdi ništetnim, da se briše hipoteka na njezinom stanu i da se naloži tuženiku da joj vrati više uplaćenu kamatu na dug u iznosu od 30.000,00 kn, kao i troškove ovog postupka.

Voljna je čak priznati da tuženiku pripada 17.000,00 kn, pa dakle sve preko toga što sam uplatila da mi je dužan vratiti.

Tužiteljica je iskazala i da ju je prije tri godine nazvala muška osoba koja se predstavila imenom tuženika i rekao joj da je zove iz Amerike, a zvučao je kao mlađa muška osoba te je dobro govorio hrvatski i rekao je da je čuo da sam bolesna i da mu je jako žao. Rekao je da joj želi ozdravljenje i da će biti sve u redu, i sve to na hrvatskom jeziku.

Iskazala je i da je prilikom podnošenja zahtjeva za zajam u kreditnom uredu govorila o svojoj situaciji, rekla je da je u teškoj materijalnoj situaciji iz razloga što se brine o bratu i sestri koji su bolesni i da je jedini razlog za uzimanje ovog kredita bio taj što je brinula o bratu i sestri koji su bili teško bolesni i da je bio isključivo kredit za te potrebe.

Tužiteljica nadalje iskazuje da je ona imala dugove za radove u stanu ali da je ona konkretni iznos zajma uzela isključivo za troškove koje je imala za bolesnog brata i bolesnu sestru. U vrijeme sklapanja ugovora o zajmu bila zaposlena i imala je plaću oko 4.200,00 kn a ratu kredita okoe 3.000,00 kn. Osim nje još je jedino brat primao 800,00 kn mjesečno, dok sestra nije imala primanja. U to vrijeme su oni živjeli sa njom i još uvijek žive u kući u [adresa] koju je kupila kreditom od OTP banke koji je ranije spominjala, a predmetni stan je bio je od brata koji je prije dvije godine umro u [adresa], a u stanu sada živi njezina prijateljica.

U vrijeme zaključenja ugovora o zajmu stan je glasio na njezino ime ali samo formalno jer je njezin brat još uvijek bio živ i stan je na nju prenio, KD a to je učinio iz razloga što je on živio u [adresa] i tek je povremeno dolazio u Zagreb. Rekao joj je kada on odluči stan prodati, da će joj reći da to učini i da će mu dati novce za to. Nažalost brat se razbolio i umro 2021. godine.

Osim kuće kupljene na kredit koji otplaćuje i sada i stana koji je glasio na nju, a faktični je bio vlasništvo njezinog rata, nije imala druge imovine u vrijeme kada je uzimala predmetni zajam, s time da kredit OTP banci mora otplaćivati do srpnja 2027. godine.

Nije dobila nikakav račun za to što joj je uzeta provizija za obradu kredita te za istu umanjena isplata kako sam ranije iskazala. Također joj javni bilježnik uzeo 860,00 kn za ovjeru ugovora a taj novac je pozajmila od kolegica s posla. Nitko joj nije izričito zabranio da pročita ugovor prije potpisivanja već su je požurivali službenik A i službenica u uredu javnog bilježnika da što prije potpiše, jer da se svima žuri.

Nakon što je punomoćnik tuženika predočio tužiteljici izjavu o vrijednosti nekretnine od 14.03.2012. godine koju je dostavio uz odgovor na tužbu tužiteljica odgovara da ona tu izjavu nije ovjeravala kod javnog bilježnika već je samo potpisala ugovor o zajmu. Nakon što joj predočava izjavu o vrijednosti nekretnine na listu 60-61 spisa tužiteljica izjavljuje da ona tu izjavu nije ovjeravala kod javnog bilježnika. Nakon što se tužiteljici predočava isplatnica u spisu na listu 59 tužiteljica navodi da je potpis sličan njezinom, a na Ugovoru je njezin potpis.

U javnobilježničkom uredu Igora Martinovića nije bilo muških osoba već je zatekla dvije mlađe ženske osobe koje su i radile ovjeru potpisa na ugovoru.

31. Iz priloženog otpusnog pisma Psihijatrijske bolnice „Sveti Ivan“ (list 244 - 248) proizlazi da je ID, brat tužiteljice u njezinoj pratnji primljen na odjel i hospitaliziran od 28.01.2012. do 14.03.2012. s dijagnozom kronične i teške psihičke bolesti uz gubitak apetita. Ponovno je primljen u istu bolnicu dan nakon sklapanja Ugovora 15.03.2012. radi liječenja pod istom dijagnozom do 02.05.2012., te od 03.05.2012. do 18.06.2012. S tužiteljicom živi od 1992. koja se o njemu skrbi. Iz otpusnog pisma Klinike za psihijatriju Vrapče vidljivo je i da je sestra tužiteljice, ĐD boravila u toj ustanovi radi slične psihičke bolesti od 27.06.2012. do 07.08.2012., te da je i ranije bila hospitalizirana u istoj ustanovi 2007. i ona u bolnicu dolazi u pratnji sestre, ovdje tužiteljice.

32. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao detaljan, životan, logičan i uvjerljiv te posebno iz razloga što je podudaran prethodno navedenim i opisanim materijalnim dokazima i to uplatnicama prema kojima je tužiteljica vraćala zajam fizičkoj i pravnoj osobi, različitim od osobe u Ugovoru naznačenog zajmodavca ČDR kojeg su od trenutka dogovora za zajam do otplate zajma predstavljale druge osobe (Č, A, M, Š) kojima isto nije bilo moguće utvrditi identitet, dok i iz spomenutih potvrda USKOK-a proizlazi da je ADR fiktivni zajmodavac predmetnog zajma. Nadalje, iskaz tužiteljice u potpunosti se podudara sa ranije spomenutom i opisanom medicinskom dokumentacijom njezinog brata i sestre ID i ĐD, posebno da je na dan sklapanja Ugovora 14. ožujka 2012. otpušten iz bolnice i da je već drugi dana ponovno hospitaliziran kao psihički teško bolesna osoba koja je odbijala jesti, pa je logičan i iskaz tužiteljice u dijelu da je za brata trebala posebnu prehranu, da se osim o njemu brinula i o teško bolesnoj sestri, za što sve nije imala sredstava, jer je veliki dio plaće tužiteljice odlazio na vraćanje stambenog kredita zbog kojeg nije mogla dobiti drugi gotovinski kredit, pa je iz tog razloga kao rješenje svoje teške financijske situacije zbog brige o dva teška bolesnika od kojih je samo jedan imao 800,00 kn mjesečnih primanja, prvo odustala, a potom pristala, da i pod svim nepovoljnim okolnostima i lažnim obećanjima: ispravit će grešku iz ugovora umjesto 36.500,00 kn zajma na 10.000,00 kn nakon što se iz Amerike vrati zajmodavac, treba im vlasnički list kao dokument u spisu a ne da upišu založno pravo na nekretnini tužiteljice, potpisana izjave da nije u teškoj materijalnoj situaciji, iako im je rekla da zajam treba za uzdržavanje brata i sestre koji su teški bolesnici i daje to razlog uzimanja predmetnog zajma, kao i potpis tužiteljice na isplatnici na iznos od 36.500,00 kn, koja iako nije bio stvaran, u životnoj situaciji u kojoj se našla, odlučila je vjerovati da je to greška i obećanju osoba iz kreditnog ureda da će biti ispravljena kada se ĆD vrati iz Amerike, te da za tako mali iznos zajma neće biti iskorišten zemljišnoknjižni izvadak kako joj je u kreditnom uredu obećano.

32.1. Iskaz svjedoka ID u dijelu da je tužiteljici od traženih i dogovorenih 10.000,00 kn predmetnog zajma, isplaćen zajam od 8.300,00 kn, sud je prihvatio jer je podudarno s iskazom tužiteljice i svjedokinje ND, a kojima sud vjeruje iz ranije iznijetih razloga. Pritom valja naglasiti da sud prvenstveno vjeruje tužiteljici kako je ranije obrazloženo pa tako i svjedocima u bitnim podudarnostima, bez obzira što su svjedoci sestra i brat tužiteljice.

33. Na okolnost visine izvršenih uplata rata zajma izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću, Darfin d.o.o. polazeći od slijedećih činjenica navedenih u Ugovoru:

Kunska protuvrijednost zajma po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke kod zaključivanja Ugovora iznosi 36.500,00 kuna.

Ugovor se zaključuje na razdoblje od 39 mjeseci, odnosno od dana 14.03.2012. do 14.06.2015. godine.

Ugovorne strane su suglasne da se na ugovorenu visinu zajma, poštujući valutnu klauzulu, obračunavaju kamate u visini 6,91% godišnje.

Korisnik zajma obvezuje se do ugovorenog roka i na dogovoreni način, vratiti kamate i glavnicu zajma, odnosno sve mjesečne rate zajma. Korisnik zajma se obvezuje vratiti 39 mjesečnih rata, svaka u iznosu 139,00 EUR.

Prvi anuitet dospijeva na naplatu dana 14.04.2012. godine. Ostalih 38 mjesečnih rata, svaka u iznosu 139,00 EUR dospijeva na naplatu svakog četrnaestog dana u mjesecu. Zadnja mjesečna rata dospijeva na naplatu dana 14.06.2015. godine.

Ugovorene mjesečne anuitete zajmoprimac je obvezan uplaćivati na žiro- račun zajmodavca ili u blagajnu odnosno na žiro-račun druge pravne osobe po ovlaštenju zajmodavca.

Ugovorena je visina glavnice zajma od 4.842,93 EUR. Zajmodavac je obračunao glavnicu zajma u kunama, primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke za EUR, a sukladno članku 2. Ugovora o zajmu broj 120314VJ. Preračunata glavnica iznosi 36.500,00 kuna.

Ugovoreni iznos mjesečne rate, obračunate primjenom propisane kamatne stope, iznosi 139,00 EUR, odnosno u kunskoj protuvrijednosti iznosi 1.047,60 HRK. Vještak je sačinio otplatni plan zajma u kunama, počevši od Ugovorom propisane 1. dospjele mjesečne rate, zaključno s danom 14.06.2015. godine, danom dospijeća 39. rate. U razdoblju otplate zajma, primijenjena je sukladno članku 4. Ugovora o zajmu broj 120314VJ kamatna stopa prilikom obračuna mjesečnih rata u visini 6,91% godišnje.

U Tabeli 1. vještak je prikazao iznos razdužene glavnice, obračunatih kamata te ukupnih mjesečnih rata, kao i visina primijenjene kamatne stope.

Za razdoblje od dana 14.04.2012. godine, dan dospijeća 1. mjesečne rate, zaključno s danom 14.06.2015. godine, danom dospijeća 39. mjesečne rate, obračunate su mjesečne rate zajma u visini 40.856,40 kuna; glavnica u visini 36.500,00 kuna uvećana za redovne kamate obračunate sukladno članku 4. Ugovora u visini 4.356,40 kn.

Prikaz dospjelih obveza za glavnicu i redovne kamate obračunate temeljem Ugovora o zajmu broj 120314VJ, s evidentiranom visinom kamatne stope te datumima dospijeća pojedine obveze za mjesečne rate dane su u Tabeli 1. Ukupne uplate tužiteljice s osnove vraćanja predmetnog zajma vještak je prema dostupnoj mu dokumentaciji, odnosno uplatnicama koje je kao dokaz plaćanja tužiteljica dostavila u spis, izračunao u iznosu 41.713,53 HRK što znači da su nakon podmirenja duga u iznosu od 40.856,40 HRK preostale uplate u iznosu od 857,13 HRK odnosno po fiksnom tečaju eura 113,76 EUR, bez obračuna zateznih kamata. Vještak je naveo i da nije bilo moguće izvršiti točan izračun zateznih kamata, te je dao pregled izračuna zateznih kamata do dana 06.06.2018. sa datumima uplata prema uplatnicama da bi se vidjelo da postoje i neredovita plaćanja, te da se uplate uzimaju za podmirenje glavnice i redovnih kamata.

34. Na tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje financijskog vještaka da se priložene uplatnice ne odnose na vraćanje predmetnog duga valja reći da se uplate prve dvije rate u gotovini na blagajni Optimus Artis d.o.o., zatim primateljima otplate zajma odvjetniku Robertu Izidoru Majiću, te Bella Factoring d.o.o., u potpunosti podudaraju sa sadržajem Ugovora, te posebno sadržaju dopisa Roberta Izidora Majića, koji je, između ostalog, naveo i da je odvjetnik Marko Krpan novi punomoćnik ČDR, što je također točno jer je odvjetnik Krpan punomoćnik ČDR i u ovom postupku. Valja primijetiti i da ovlaštenje za zastupanje ČDR odvjetnik Krpan dokazuje s punomoći gotovo identičnom kao i ona koju je odvjetnik Majić dostavio tužiteljici kao dokaz Fuentesovog ovlaštenja da na Majićev račun tužiteljica otplaćuje predmetni zajam, a potom Bella Factoringu d.o.o. Valja naglasiti i da su uplatnice nečitkog datuma uplate utjecale na izračun zatezne kamate, ali ne i na otplatu zajma, jer se iz opisa uplate i svotama vidi da se radi o otplati predmetnog duga, a čak i bez tih uplatnica tužiteljica je uplatila 33.913,53 kn što je trostruko više od primljenog zajma.

35. Tuženikove navedene prigovore na nalaz sud je ocijenio paušalnim, a isticanje izostanka izračuna zatezne kamate ocijenjen je neodlučnim za ishod ovog postupka, jer je za dobivenih 8.300,00 kn zajma tužiteljica izvršenim otplatama istog vratila 41.713, 53 kn.

36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka te na temelju istog utvrdio da je tužiteljica s osnove primljenog predmetnog zajma od 8.300,00 kn, vratila 41.713, 53 kn uplatama pravnim i fizičkim osobama sukladno čl. 5. Ugovora i za to ovlaštenjima ČDR.

37. Prema odredbi čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

37.1. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

38. Nadalje, u smislu odredbe čl. 285. st. 1. ZOO, te izraženom shvaćanju u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-339/24 od 3. travnja 2024., prividan je ugovor te nema učinka među ugovornim stranama onaj ugovor koji je sklopljen s trećom osobom koja nije zajmodavac da bi se prikrio zelenaški ugovor i identitet stvarnog zajmodavca.

39. U okolnostima ovog konkretnog slučaja, posebno teške bolesti bližnjih i loše materijalne situacije razlog su zbog čega je tužiteljica ipak pristala na predmetni zajam pod ugovorenim uvjetima, nakon što je prvi put ponuđen Ugovor odbila zbog nepovoljnih i nerealnih uvjeta zajma, osiguranja vraćanja istog hipotekarnim zalogom na nekretnini tužiteljice, potpisivanja izjave da nije u nuždi, još pritom lakomisleno očekujući da se doista radi o grešci daleko većeg iznosa navedenog u ugovoru od iznosa primljenog zajma, koju će zajmodavac u budućnosti ispraviti.

40. Tako prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali prikriva zelenaški ugovor koji je ništetan i svaka ugovorna strana dužna je vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora.

41. Konačno valja zaključiti da je predmetni Ugovor o zajmu po svom sadržaju i okolnostima u kojima je isti sklopljen zelenaški ugovor, protivan moralu društva, te ima obilježja i prividnog ugovora s obzirom na fiktivnu osobu zajmodavca s ciljem da se prikrije zelenaški ugovor i identitet stvarnog zajmodavca, te je na temelju odredbe čl. 329. st. 1., čl. 322. st. 1. u vezi čl. 285. st. 1. ZOO tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke osnovan.

42. S obzirom da je tužiteljica s osnove predmetnog zajma primila 8.300,00 kn, a izvršenim uplatama vratila iznos od 41.713, 53 kn, to je tuženik kao druga ugovorna strana ništetnog ugovora sukladno odredbi čl 323. st. 1. ZOO dužan vratiti tužiteljici 33.413.53 kn/4.434,74 eur.

Tužiteljica je tražila vraćanje manjeg iznosa od 4.000,00 eur, slijedom čega je ocijenjen osnovanim tužbeni zahtjev pod toč. III. izreke.

43. O tužbenom zahtjevu za brisanje hipoteke kao osnovanom pod točkom II. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama("Narodne novine" broj 63/19, 128/22,155/23 i 127/24) prema kojoj nositelj knjižnog prava koji je povrijeđen uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja je vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja .

44. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanje javnog bilježnika Igora Martinovića, jer okolnosti na koje je predloženo njegovo saslušanje nisu sporne ili su neodlučne, to posebno što sud vjeruje tužiteljici da isti nije niti bio prisutan u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora u njegovom uredu.

45. Dopuštena preinaka tužbe u izreci rješenja temelji se na odredbi čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer je tužiteljica mogla tek na temelju financijskog vještačenja, dakle bez svoje krivnje, utvrditi visinu plaćenih iznosa po Ugovoru.

46. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP.. Tužiteljici je odmjeren materijalni trošak ovjere dokumenata kod javnog bilježnika prema priloženom računu 114,14 rur (860,00 kn i trošak financijskog vještačenja 265,45 ili ukupno 379,59 eur.

U Zagrebu, 28. studenog 2025.

Sutkinja:

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljici

2. pun. tuženika