REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-108/2023-16

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC.HR d.o.o., Split, Poljička cesta 26, OIB: 16364086764, zastupana po z.z. AD, a ovaj po opunomoćeniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku iz Solina, protiv tuženika CD, [adresa], Ulica 6. svibnja 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Ajni Mujević, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dne 23. rujna 2025. god. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika stranaka, dne 28. studenog 2025. god.

p r e s u d i o  je

I. Održava se u cijelosti na snazi rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Željka Krajine, iz Umaga broj Ovrv-681/2021 od 10.09.2021. god., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 8 dana, na ime glavnice iznos od 283,42 Eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekuće polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od 18.08.2021. god. pa do namirenja

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 338,16 Eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. studenoga 2025. god. do isplate .

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 16. kolovoza 2021. god. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 2.135,42 Hrk (sada 283,42 Eur) sa zakonskim zateznim kamatama od 10.08.2021. god. pa do isplate. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnoga bilježnika Željka Krajine iz [adresa] broj Ovrv-681/2021 od 10.09.2021. god. određena je predložena ovrha, te je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 Hrk (24,89 Eur). U prijedlogu za ovrhu navodi se da je tuženik obvezan tužitelju platiti zatraženi iznos vezano za račun br. 11977/1/2 od 06.08.2021. god., koji je izdao tuženiku na utuženi iznos, a sve zbog njegove povrede čl.17.st. 1 i čl. 18. st.2. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 15342.

2. U svom prigovoru tuženik navodi da je kao iznajmljivač s tužiteljem kao turističkom agencijom bio u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 15342 od 18. prosinca 2020. god., a koji ugovor je bio sklopljen na neodređeno vrijeme. Predmet ugovora bila je suradnja među strankama, na način da tuženik kao iznajmljivač stavlja na raspolaganje svoje smještajne kapacitete u objektu koji se nalazi na adresi [adresa], a tužitelj, kao turistička agencija, na zahtjev određenoga gosta i za određenu smještaju jedinicu, zakupljuje smještajne kapacitete tuženika kao iznajmljivača. Ugovor je otkazan pisanim putem, dopisnom upućenim preporučenom poštom 27. kolovoza 2021. god., na adresu središta tužitelja, koji je on zaprimio 30. kolovoza 2021. god. sukladno sklopljenom ugovoru, početkom srpnja 2021. god. Tužitelj je kao turistička agencija SMS porukom obavijesti o tuženika kao iznajmljivača o rezervaciji za gosta OD, smještajna jedinica A-15342-b(5pax) u terminu 07.08.2021-10.08.2021. god., a koju rezervaciju je tuženik kao iznajmljivač očitom pogreško ,pisano potvrditi, smatrajući pri tom da je predmetna rezervacija nesporno prihvaćena. Tuženik nikada ni na koji način nije odbio prihvatiti predmetnu rezervaciju, niti ju je otkazao. Između stranaka ne bi trebalo bit sporno da su bile u stalnoj poslovnoj vezi, te je da tuženik ponudu, odnosno rezervaciju tužitelj prihvatio bez obzira na činjenicu što je nije pisanim putem potvrdio. Međutim, usprkos navedenom, tužitelj je 06.kolovoza 2021. god, dakle dan prije predviđenog dolaska gostiju, tuženiku izdao i putem e-maila poslao račun broj 11977/1/2 za ugovornu kaznu zbog neprihvaćanja predmetne rezervacije u iznosu od 285,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti (2.135,42 Hrk). Istoga dana tuženika je kontaktirala i OD te ga obavijestila da su nju kontaktirali iz turističke agencije i vratili joj cjelokupni iznos rezervacije uz navođenje da su s tuženikom kao iznajmljivačem "na sudu" te da je isti "nenormalan" i da s njime "ne mogu surađivati". Stoga, usprkos činjenici da se predmetna rezervacija trebala smatrati potvrđenom, da je tuženik očekivao dolazak gostiju 07. kolovoza 2021.god., da je 06. kolovoza 2021. god. saznao da gosti ipak neće doći, da je gostima vraćen cjelokupno uplaćen iznos rezervacije, a posebice da tužitelju kao turističko agenciji nije nastala niti najmanja šteta, on je ipak 06. kolovoza 2021. god. potpuno neosnovano izdao tuženiku račun za ugovornu kaznu i temeljem njega pokrenuo ovršni postupak.

2.1. Tuženik nadalje ukazuje da je predmetni ugovor o smještaju u turističkim apartmanima sklopljen između tužitelja i tuženika adhezijski ugovor tipskog, odnosno formularom karaktera, čije su odredbe, uključujući o odredbe Općih uvjeta suradnje s iznajmljivačima privatnog smještaja, koje su objavljene na Web stranici tužitelja, isključivo izraz volje jedne ugovorne strane, i to tužitelja kao turističke agencije. Odredbe ugovora, onako kako ih je sastavio tužitelj, dijelom su nejasne, a dijelom neprijeporno otegotnije za tuženika te mu nameću znatno više obveza nego drugoj ugovornoj strani. Poštivanje načela savjesti i poštenja u ugovornim odnosima traži postupanje s povjerenjem i obzirom prema osobi i interesima druge strane, a koje je načelo ugovaranjem niza odredbi predmetnoga ugovora nesporno povrijeđeno. Imajući u vidu sve navedeno, ništetne su odredbe Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 15342 od 18. prosinca 2020. god., u dijelu kojem protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama tuženika, kao suugovaratelja sastavljača.

2.2. Tuženik ukazuje na činjenicu da temeljem predmetnoga ugovora (čl. 19. i 20.) tužitelju kao turističkoj agenciji od cjelokupnog iznosa rezervacije za pojedinog gosta pripada pravo na proviziju u iznosu od 20% od potvrđene rezervacije, da tužitelju uslijed samovoljnog otkazivanja predmetne rezervacije nije nastala bilo kakva šteta, da je cjelokupni iznos rezervacije vraćen gostu, a da su gosti zatim samostalno, bez bilo kakve pomoći turističke agencije, osigurali alternativni smještaj. Stoga, ukoliko bi potraživanje tužitelja i bilo osnovano, iznos ugovorne kazne od 285,00 Eur nerazmjerno je visok s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze. Predlaže se smanjiti iznos ugovorne kazne na iznos agencijske provizije koju bi tužitelj dobio da je rezervacija ostvarena odnosno na 20% iznosa cjelokupne rezervacije.

3. Rješenjem Općinskoga suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama br. Povrv- 333/2021-2 od 18. listopada 2021. god. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojemu je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Taj se sud rješenjem od 10. studenoga 2022. god. oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, a nakon pravomoćnosti rješenja o nenadležnosti predmet je ustupljen i dostavljen Općinskom sudu u Splitu.

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom računa tužitelja br. 11977/1/2 od 06.08.2021. god., Ugovora o rezervaciji br. 2021-15342-5 od 01.07.2021. god., Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 15342 od 18.12.2020. god., tužiteljevoga poziva tuženiku od 19.07.2021. god, kronologije događaja koji su rezultirali izdavanjem računa broj 11977/1/2, dopisa tužitelja tuženiku od 08.01.2021. god., cjenika smještajnog objekta na adresi [adresa], 53 296 Zubovići od 18.12.2020. god., prijedloga za mirno rješenje spora od 27. kolovoza 2021. god. s poštanskom potvrdom o primitku, e-maila tužitelja od 06. kolovoza 2021. god., Općih uvjeta pružanja usluga smještaja, isprava pohranjenih na digitalnom nosaču podataka, preslušanjem svjedoka ĆD i preslušanjem zz tužitelja.

5. Stranke su zatražile trošak postupka.

6. Tužbeni je zahtjev osnovan.

7. Iz priloženoga Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br.15342 razvidno je da su ga zaključile stranke dana 18. 12.2020. god., tužitelj kao turistička agencija, tuženik kao iznajmljivač objekta koji je namijenjen pružanju usluga.

8. ZZ tužitelja AD u svome je iskazu naveo da je tužitelj s tuženikom u poslovnom odnosu bio tri godine prije nastupa ovih problematičnih situacija, a koje su redom nastupile u sezoni 2021. god. Prethodne tri godine su imali urednu suradnju, gdje je svaka stranka sukladno ugovoru konzumirala svoja prava i izvršavala svoje obveze. Bit problema iz ovog predmeta sastoji se u tome da tuženik nije htio prihvatiti goste konkretno, KD, a kako je po ugovoru bio obvezan. Temeljna činjenica je da se njihova suradnja bazirala na online principu što znači da za svaku rezervaciju koju je gost napravio u slobodnom terminu iznajmljivač ima obvezu da je i prihvati. Zbog toga najbitnija obveza iznajmljivača na temelju ovog ugovora je da agenciji redovito javlja termine svojih rezervacija koje ostvari direktno ili izvan Adriatic hr. sustava. Tako je OD napravila krajem 6. mjeseca 2021. god zahtjev za rezervaciju u terminu koji je bio dostupan. Temeljem njezine rezervacije tužitelj je ispostavio iznajmljivaču ugovor o rezervaciji za točno određen termin, točan broj osoba, s točnom cijenom i dinamikom plaćanja, sukladno čl. 10 Temeljnog ugovora. Iznajmljivačeva obveza je da prihvati taj predmetni ugovor te pruži usluge smještaja gostu kako je ugovorom definirano i to u roku 24 sata od slanja ugovora o rezervaciji. Kako im je tuženik u definiranom roku vratio ugovor o rezervaciji oni su ga u naredna tri tjedna nekoliko puta podsjećali i molili da im ugovor vrati, i to e-mail-om, smso-m i telefonskim pozivima. Iznajmljivač nije reagirao. Negdje u zadnjoj trećini srpnja, iznajmljivač im je deklaratorno rekao da neće prihvatiti goste, iz razloga što agencija nije htjela preuzeti odgovornost za booking koji je on napravio sa drugim gostima, nevezano za gošću OD. Iznajmljivač im je jasno rekao da ako ne riješe over booking koji je on prouzročio drugim gostim a da on neće pružiti gostoprimstvo gošći OD, a ni druge dvije rezervacije koje je imao s tužiteljem. Ukratko, gošća OD je kolateralna žrtva iznajmljivačeve nespremnosti da se nosi s posljedicama nepridržavanja ugovora u jednoj drugoj rezervaciji. Iznajmljivač je bio upozoren da je svaka rezervacija svoja priča te da smještaj za gošću OD nikako ne miješa s činjenicom da nije u mogućnosti pružiti smještaj drugim gostima, a kojima je smještaj bio obvezan pružiti. Iznajmljivač je bio vrlo nekooperativan i ustrajan u svojoj namjeri te je na kraju uskratio smještaj gošći OD. Do samoga kraja tužitelj je molio tuženika da gošći pruži smještaj koji je bio obvezan, tim više što je gđa. OD osobno došla u agenciju tužielja i gdje su proživljavali iznimno neugodne trenutke zbog cijele situacije jer je bilo vike, plača i stresa, a sve sasvim nepotrebno. Da apsurd bude veći tuženik ih je, na nesuđeni dan dolaska gosta, kontaktirao s izjavom da gosti nisu došli te da traži od njih da mu podmire štetu zbog praznih apartmana. Ističe da se u cijelu priču uključio otac gošće OD koji je neposredno prije dolaska gostiju neposredno anonimno kontaktirao tuženika da napravi rezervaciju smještaja no tuženik mu je jasno rekao da su mu svi kapaciteti zauzeti te da rezervaciju može raditi tek nakon tjedan dana kada će se neki kapaciteti osloboditi. Ovo je bilo razdoblje srca sezone i slobodnih kapaciteta nije bilo. Predmetna rezervacija im je izazvala velike neugodnosti osim sa samom gošćom tako i s njihovim partnerom, u ovom slučaju booking.com a preko kojeg je gošća OD napravila rezervaciju. Također su situaciju pokušavali riješiti s partnerom booking.com ali kako tužitelj tako ni oni u predmetnom razdoblju nisu uspjeli pronaći zamjenski smještaj bez obzira na kvalitetu i cijenu smještaja koja prilikom rješavanja over bookinga nije bitna. Ovdje je riječ o privatnom smiješaju, ali da bi riješili problem na zadovoljstvo gosta oni suda ga bili spremni smjestit u hotelski smještaj kao i njihov partner ali slobodnog mjesta u bilo kojem terminu, dan ili dva prije dolaska, nije bilo. Svjedok kao zakonski zastupnik tvrtke s cca sto zaposlenih u sezoni nema nikav oblik direktne komunikacije sa iznajmljivačima, no budući da se ovdje radilo o četiri rezervacije osobno se uključio u priču i vodio razgovore s gospodinom ĆD, sinom tuženika, a koji je punomoćnik tuženika, te mu je kroz nekoliko razgovora nastojao ukazati na posljedice njegovoga nepridržavanja ugovora te ga doslovno molio da izvrši svoje ugovorom preuzete obveze te gostima pruži zakupljeni smještaj a kako bi prvenstveno izbjegli neugodnosti s gostima a zatim i neugodnosti u njihovom međusobnom odnosu koje danas rješavaju na sudu. Svjedok je napomenuo da su uz rezervaciju gđu. OD bile još tri rezervacije i to za goste Rafal diela, Rora Anamarija i A. I za te slučajeve vode spor s tuženikom. Zbog nepridržavanja temeljnog ugovora odnosno nepružanja usluga smještaja, ugovorom je propisana ugovorna kazna u iznosu neprihvaćene rezervacije uvećane za PDV, a koji iznos predstavlja iznos spora u ovom postupku. Sa strane tužitelja svo vrijeme se komuniciralo sa sinom tuženika ĆD koji je bio punomoćnik tuženika ,a sve regulirano sklopljenim ugovorom s tuženikom. Krajem 6 mjeseca 2021. god. OD je napravila zahtjev za rezervaciju, na temelju tog zahtjeva, po zaprimljenoj uplati, iz tužitelja su proslijedili ugovor o rezervaciji za navedenu gošću tuženiku na potpis. Prema temeljnom ugovoru iznajmljivač odnosno tuženik ima rok od 24 sata da vrati potpisani ugovor o rezervaciji za točno određene goste, u ovom slučaju OD. U roku od 24 sata tuženik nije vratio tužitelju taj ugovor. Tužitelj ga je veliki broj puta kontaktirao e-mailom, sms-om, telefonom, da im potvrdi prihvat toga ugovora a što je on odbijao napraviti. U drugoj trećini srpnja gospodin ĆD kao pun. tuženika je izrijekom rekao da goste neće prihvatit. Zz tužitelja se onda osobno uključio da ga upozori na posljedice koje to vuče za sobom, ali je gospodin bio čvrst u svojoj odluci i proveo ju je do kraja. Temeljem svega rečenoga agencija nije imala potpisan ugovor o rezervaciji za gošću OD kao niti jedan signal da će tuženik gošću prihvatiti i da izbjegnu situaciju da se gošća s tom činjenicom suoči na dan dolaska u predmetni apartman, par dana prije tužitelj je gošću upozorio da taj smještaj nije moguć. Ima li dokaza o tome da je tuženik izričito odbio prihvatiti navedenu rezervaciju a da to nije bila samo omaška u propustu potvrde rezervacije, zz tužitelja je odgovorio da je tuženik bio pozivan sms-porukama, e-mailovima i telefonom da im potvrdi primitak rezervacije, a dokazi su priloženi u spis, te zvukovni zapisi i rezime zapisa.

9. U postupku preslušani svjedok ĆD, sin je tuženika. Radi booking za tuženika za privatne apartmane na Pagu. U kolovozu 2021. god. dogodilo se da je agencija tužitelja dan prije no što su gosti trebali doći u apartman njegova oca najavila kaznu, a koja se odnosila na neke druge probleme odnosno nije mu poznato zašto je agencija najavila kazne. Kad kaže da su trebali doći gosti misli na goste koji su trebali doći preko agencije tužitelja i za koje je bio spreman smještaj. Kad mu je otac dobio navedenu informaciju osobno je zvao gošću i objasnio joj da je smještaj za nju spreman. Ona mu je rekla da su joj u agenciji tužitelja vratili iznos koji je uplatila na ime rezervacije i da su joj rekli da se s tim iznajmljivačem ne može normalno komunicirati. Pokušao je stupiti u kontakt s tužiteljem, bila mu je namjera da gost dođe i dobije ono što želi i treba dobiti ali na kraju gost nije došao. Usprkos tome smještaj je goste čekao. Pokušao je nakon ovoga puno puta komunicirati s tužiteljem ali se u agenciji nisu htjeli javiti na telefon. Bili su nefleksibilni i nisu htjeli riješiti problem. Njegov otac je s tužiteljem sklopio ugovor koji je bio tipiziran kakve su sklapali svi iznajmljivači i ugovor mu je dostavljen poštom. Nažalost s tužiteljem nisu ostvarili ni jednu rezervaciju. Poznato mu je da se razgovori s osobljem agencije snimaju. U istom periodu bilo je četiri ili koja više rezervacija sa strane tužitelja, i u drugim slučajevima agencija tužitelja bi dan prije dolaska gostiju poslala ugovornu kaznu. Njegov otac i tužitelj imaju više sporova vezano za ove rezervacije. Ni jedna od tih rezervacija nije izvršena. U svakom od slučajeva čekali su goste s rezerviranim smještajem. To znači da je prostor za iznajmljivanje bio prazan i dostupan za iznajmljivanje. Ni on ni otac nisu bili u prilici s tužiteljem protumačiti sve odredbe sklopljenoga ugovora .Kada su počeli sudski sporovi s tužiteljem odvjetnica tuženika zatražila je pisani raskid ugovora. Nije se mogao izjasniti kada je to točno bilo. Komunicirali su s gostom iz ovog slučaja. S drugim agencijama nisu imali sličnih iskustava. Svjedokov otac ima 76 god. a njegova suradnja s tužiteljem počela je prije pandemije covida i trajala je do ovih slučajeva.

10. Između stranaka nije prijeporno da se utuženo potraživanje odnosi na isplatu dugovanja s osnove ugovorne kazne (penala) zbog neprihvaćanja rezervacije gošće OD u smještajnom kapacitetu tuženika, u terminu od 07.08.2021. god. do 10.08.2021. god. u ukupnom iznosu od 2.135,42 kn (283,42 Eur).

11. Predmet Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 15342 od 18. prosinca 2020. god. smještaj je gostiju posredstvom agencije tužitelja u ugostiteljski objekt iznajmljivača, tuženika, na adresi [adresa], a za uslugu agenciji pripada provizija u iznosu od 20 % ukupne cijene smještaja.

12. Prema čl. 14. sklopljenoga Ugovora iznajmljivač daje agenciji pravo prvenstva pri punjenju njegovih smještajnih kapaciteta, odnosno ovlašćuje agenciju da bez prethodnih konzultacija s njim, gostima samostalno daje opcije na trenutno raspoložive termine, a na osnovi zaprimljenih uplata i da konačno potvrdi gostima rezervaciju te im izda svu pripadajuću dokumentaciju.

13. Prema čl. 17. Ugovora svaka agencijska potvrda rezervacije u roku dogovorene opcije obvezuje iznajmljivača na bezuvjetan prihvat predmetne rezervacije, a koji će iznajmljivač iskazati klikom na dugme prihvaćam u slučaju za iznajmljivača primjenom e-maila ili sms poruci ili će prihvat predmetne rezervacije iskazati pisanim putem, i to na način da agenciji povratno uputi e-mail ili sms poruku sadržaja prihvaćam ugovor o rezervaciji za određenog gosta, a čijim slanjem je agencija potvrdila rezervaciju iznajmljivaču.

14. Člankom 18. Ugovora propisano je da iznajmljivač izražava suglasnost da se vrijeme kada mu je agencija poslala obavijest o potvrđenoj rezervaciji (e-mail ili sms porukom) evidentira i kao vrijeme kada je iznajmljivač zaprimio poslanu potvrdu. Ukoliko u roku od 24 sata od slanja agencijske potvrde rezervacije agencija ne zaprimi potvrdu o iznajmljivačevom prihvatu iste, smatrat će se da iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu rezervaciju, a time grubo krši odredbe ugovora. Stranke za taj slučaj dogovaraju ugovornu kaznu (penale) zbog nepridržavanja odredbi ugovora u iznosu ekvivalentnom vrijednosti neprihvaćene rezervacije, uvećano za pripadajući PDV.

15. Tuženik je kao iznajmljivač oglasio svoje smještajne kapacitete putem programa tužitelja-agencije koja u realnom vremenu, dakle u svakom trenutku, nudi slobodne kapacitete putem svog tzv. OB-A (on-line booking) na turističkom tržištu. Ukoliko dođe do promjene u slobodnim kapacitetima taj je činjenica odmah razvidna kod tužitelja te on potom obavještava svoje iznajmljivače. Isto vrijedi i za iznajmljivača. Tako je, u konkretnom slučaju tužitelj obavijestio tuženika, kao iznajmljivača o gošći OD, ali je tuženik, s druge strane propustio obavijestiti tužitelja o prihvatu gosta. Pri tome tuženiku ne može biti opravdanje ako je propust nastao zbog administrativne pogreške. Administrativna pogreška tuženika nije ispričiv razlog čega je propustio ispuniti svoju ugovorom preuzetu obvezu-primitak treće osobe, gosta, OD.

16. Svi navodi tužitelja su logični i potkrijepljeni dokumentacijom, u promatranom slučaju predmetne rezervacije, tuženik nije postupio sukladno preuzetim obvezama iz Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima, sa strane tužitelja postupanje je bilo u potpunosti sukladno tom Ugovoru, dakle, tužitelj je tuženika uredno obavijestio o rezervaciji gosta, dostavio ugovor o rezervaciji za gosta. Tuženik nije prihvatio predmetnu rezervaciju, agencijski gosti ostali su bez rezerviranog smještaja pa je tužitelj zaista ovlašten temeljem odredbe čl.18. Ugovora, obračunati tuženiku tzv. ugovornu kaznu odnosno penale zbog nepridržavanja odredbi Ugovora, i to u iznosu ekvivalentnom vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV.

17. Iz Ugovora o rezervaciji br. 2021-15342-5 na ime gosta OD, razvidna je cijena usluge, tužitelj je sukladno istoj i odredbi čl.18. Ugovora zaključenog između stranaka, tuženiku obračunao iznos uvećan za PDV, dakle, osnovano tužitelj od tuženika potražuje iznos od 2.135,42 kn, sada 283,42 eura s kamatama od 10. kolovoza 2021. godine (račun je izdan 06.08.2021. godine, nadnevak dospijeća je 09.08.2021.god.).

18. Odredbom čl.9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22-dalje: ZOO), propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje. Sud drži utvrđenim da tuženik nije ispunio svoje obveze prema tužitelju preuzete između njih zaključenim Ugovorom, dapače, tuženik je iste nedvojbeno prekršio, samim tim su se ispunili uvjeti da, sukladno odredbi čl.18. Ugovora, tužitelj od tuženika potražuje utuženi iznos. Na iznos dosuđene glavnice tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a, koje teku od dospijeća po računu tužitelja do isplate. Radi navedenog zahtjev tužitelja je osnovan, valjalo je stoga, održati na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i po pitanju glavnice i po pitanju kamate, odlučiti kao u izreci ove presude.

19. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku.

20. Tužitelju je priznat trošak za pristup na četiri ročišta (05.11.2024., 06.03.2025., 11.06.2025., 23.09.2025.) i sastav dva podneska (05.09.2024. 25.06.2025.) po 25 bodova, ukupno 150 bodova. Pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT, uvećano za pristojbu presude u iznosu od 13,27 Eur i 24,89 Eur ovršnoga troška dobiven je iznos dosuđenoga troška tužitelju od 338,16 Eur.

U Splitu, dne 28. studenoga 2025. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka iste, u tri primjerka.

DNA:

- opun. tužitelja

- opun. tuženika

- u spis