REPUBLIKA HRVATSKA

P-804/2025-15

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53

31300 Beli Manastir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru. po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Salaj, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, Osijek, kojeg zastupa generalni punomoćnik TG mag. Iur., protiv tuženice DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdenke Krstić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 22. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnika tuženice, objavljene 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženici DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, Regionalni ured Osijek, Kralja Zvonimira 1, OIB: 02958272670, na žiro račun HRVATSKOG ZAVODA ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE – OZO broj:

[broj bankovnog računa], model HR64. s pozivom na broj: 5916-41626-024242 za uplatu glavnice i model HR65 s pozivom na broj: 5401-060-41626-024242 za uplatu kamata, isplati iznos od 139,52 EUR s obvezom daljnjeg plaćanja zateznih kamata po stopi, koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

-na iznos od 119,16 EUR od 01.03.2022. godine do isplate

-na iznos od 20,36 EUR od 01.10.2022. godine do isplate,

a sve u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, da tuženici DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura (šesdesetdvaeuraipedesetcenti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. studenog 2025. do isplate po referentnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po generalnom punomoćniku podnio tužbu radi isplate regresnog potraživanja koja je zaprimljena kod ovog suda 5. lipnja 2025. U tužbu navodi da je 22. veljače 2022. tuženica prouzročila tjelesne ozljede osiguraniku tužitelja CG, zadavši joj više udaraca zatvorenom šakom u predjelu glave. Zbog zadobivenih ozljeda, tužitelj je na ime troškova liječenja svog osiguranika platio iznos od 139,52 eura. Tužitelj navodi da je temeljem članka 136. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju obvezan zahtijevati naknadu štete od tuženika. Tužitelj je podnio zahtjev tuženiku da dobrovoljno namiri nastalu štetu, što isti nije učinio. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženici isplatu iznosa od 139,52 eura zajedno sa zakonski zateznim kamata na iznos od 119,16 EUR od 01.03.2022. do isplate te na iznos od 20,36 EUR od 01.10.2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženica, putem punomoćnika, osporila je navode tužitelja da bi CG bila ozlijeđena od udaraca tuženice te navodi da je CG **.**.2022. u 18,50 sati započela protupravni napad na tuženicu, tako što je izašla iz svog vozila i uhvatila tuženicu za vrat, uslijed čega su obje pale na zemlju, a istovremeno je IG, kći CG, mahala rasklopivim nožem dužine 7 cm nekoliko metara dalje od mjesta napada na tuženicu. U tom naguravanju na tlu, tuženica je udarila CG par puta u glavu, a istovremeno je CG izgrebala tuženicu i raskrvarila joj usnicu. Stoga, tuženica smatra da se branila od neposrednog napada CG i neposredne prijetnje nožem od strane IG. Smatra da po zakonu ima pravo na obranu života i tijela, odnosno na obranu, a u konkretnom slučaju na samopomoć iz članka 1053. Zakona o obveznim odnosima, koji se podredno primjenjuje sukladno članku 146. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Dalje navodi da su presudom Pp-656/2022 od **.**.2022. CG i tuženica proglašene krivim zbog počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira iz članka 13. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da u istoj presudi sud nije utvrdio da vi se radilo o lakšim ili težim tjelesnim ozljedama kod CG već samo o remećenju javnog reda i mira. Osim toga, navodi da KBC Osijek nije utvrdio svoju obvezu prijave ozljeda CG policiji, a što bi bila njegova obveza kao zdravstvene ustanove. Stoga smatra da nema uzročno posljedične veze između ozljeda CG i tuženice, pri tome imajući u vidu da je tuženica u konkretnom slučaju postupila u dopuštenoj samopomoći, slijedom čega nema njezine izvanugovorne odgovornosti za liječenje CG. Tuženica prigovara i visini tužbenog zahtjeva, navodeći da iz Troškova liječenja SKZZ, priloženih uz tužbu, nije jasno koje su medicinske zahvate radili CG. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženice.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u presudu Prekršajnog odjela Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Belom Manastiru broj Pp-656/2022-11 od 11. travnja 2022. na listu 3-7 spisa, prijavu ozljede/bolesti od 22. veljače 2022. na listu 9 spisa, troškove liječenja SKKZ od 21. svibnja 2024. na listu 10-12 spisa i 37-38 spisa, karticu kupaca na listu 13 spisa, zahtjev za naknadu štete od 10. prosinca 2024. na listu 14-16, opomenu zbog nepodmirenih obveza od 31. ožujka 2025. na listu 17-18 spisa, nalaz Objedinjenog hitnog bolničkog prijama od 22. veljače 2022. na listu 34-35 spisa, dopis PP Beli Manastir od 28. kolovoza 2024. na listu 36 spisa, karton pacijenta za CG na listu 54-78 spisa, spis Prekršajnog odjela Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Belom Manastiru broj Pp-656/2022, te je proveden dokaz saslušanjem tuženice i svjedoka LG i CG na listu 79-81 spisa.

4. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost nastanka ozljeda CG, osiguranika tuženika, i financijsko knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine troškova liječenja osiguranika tuženika, imajući u vidu troškove provedbe predloženih dokaza u odnosu na vrijednost predmeta spora, a budući da činjenice koje bi se navedenim dokazima trebale utvrditi nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

5. Među strankama nije sporan događaj od 22. veljače 2022., niti da su tuženica i CG povodom navedenog događaja presudom Prekršajnog odjela Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Belom Manastiru broj Pp-656/2022-11 od 11. travnja 2022. proglašene krivima zbog počinjenja prekršaja protiv javnog reda i mira iz članka 13. stavak 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da im je zbog počinjenja navedenog prekršaja izrečena novčana kazna. Također nije sporno da je CG nakon navedenog događaja bila primljena u KBC Osijek, kojim povodom su nastali troškovi liječenja koje je platio tužitelj, a koje regresno potražuje od tuženice. Navedene nesporne činjenice proizlaze iz presude Prekršajnog odjela Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Belom Manastiru broj Pp-656/2022-11 od 11. travnja 2022. (list 3-7 spisa), prijave ozljede/bolesti od 22. veljače 2022. (list 9 spisa), troškova liječenja SKKZ od 21. svibnja 2024. (list 10-12 spisa i 37-38 spisa), kartice kupaca (list 13 spisa), nalaza Objedinjenog hitnog bolničkog prijama od 22. veljače 2022. (list 34-35 spisa), te spisa Prekršajnog odjela Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Belom Manastiru broj Pp-656/2022.

6. Sporna je odgovornost tuženice za naknadu štete tužitelju nastale plaćanjem troškova liječenja CG, kao osiguranika tuženika, te posljedično tome i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

7. Saslušan kao svjedok, suprug tuženice AG, naveo je da su tuženica i on prvi susjedi CG, da je na dan štetnog događaja bio u kući i gledao TV kada je čuo galamu sa ulice. Navodi da je prije toga CG turirala auto ispred svoje kuće. Kako je čuo galamu sa ulice, pogledao je kroz prozor i vidio CG kako objema rukama hvata za vrat njegovu suprugu i ruši je na tlo, te su se na tlu hrvale. Tada je ugledao IG, kćerku CG, kako izlazi iz auta i u ruci drži nož. Tada je odlučio izaći iz kuće, skočio je kroz prozor, preskočio ogradu te ugledao IG kako drži nož u ruci i kreće se prema njegovoj supruzi i CG. Upozorio je svoju suprugu da IG ima nož, razdvojio nju i CG te suprugu odveo u kuću. Navodi da je njegova supruga nakon tog događaja imala ozljede u vidu puknuća usnice i ogrebotina po vratu, licu i leđima, zbog čega je išla kod doktora.

8. Sud je prihvatio iskaz svjedoka LG, supruga tuženice, i ocijenio ga vjerodostojnim, logičnim i uvjerljivim, budući da je navedeni iskaz u suglasju sa iskazom koji je svjedok dao u prekršajnom postupku koji se vodio kod Prekršajnog odjela Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Belom Manastiru broj Pp-656/2022, a što je sud utvrdio uvidom u navedeni spis.

9. Saslušana kao svjedok, osiguranik tuženika CG, navela je da je na dan štetnog događaja, po povratku sa kolodvora gdje je išla po svoju kćerku IG, parkirala svoj auto na bankinu ispred kuće te izašla iz auta kako bi otvorila kapiju. Navodi da je u tom trenutku na nju skočila tuženica, koja se prije toga skrivala u kanalu, dok je njezin suprug AG stajao na mostu i sve gledao. Navodi da je dobila udarac u glavu nakon čega se više ničega ne sjeća te da se probudila u bolnici, u koju je došla vozilom hitne pomoći. Pretpostavlja da je policiju zvala njezina kćerka IG, a ne zna tko je zvao hitnu pomoć. Navodi da su joj u bolnici vadili krv, radili pretragu urina, RTG i CT glave te da je ostala na promatranju do sutradan, nakon čega je otišla svom obiteljskom liječniku i sve papire odnijela u policiju. Navodi da strahuje za svoj život svaki dan te da su joj prijetnja tuženica i njezin suprug AG. Navodi da je presudom Prekršajnog odjela ovog suda presuđena radi remećenja javnog reda i mira, ali je to netočno jer ona nije izazvala sukob te da sve što je navedeno u presudi nije istina, jer se ona samo branila, a njezina kćerka se zaključala u auto. Navodi da se nije žalila na presudu Prekršajnog odjela ovog suda.

10. Iskaz saslušanog svjedoka CG sud je ocijenio djelomično vjerodostojnim, pri tome imajući u vidu da je svjedokinja navedeni događaj opisala subjektivno budući je sudjelovala u nastanku štetnog događaja.

11. Saslušana na ročištu održanom dana 22. listopada 2025. tuženica je navela da je na dan štetnog događaja, dok je uspavljivala djecu, čula kako CG na ulici u svome automobilu svira sirenom i turira auto, nakon čega je izašla van, ugledala CG na mostu ispred kuća i počela na nju vikati zašto to radi i opsovala joj mater. Tada je CG krenula prema njoj i uhvatila objema rukama za vrat, nakon čega se ona počela braniti te su obje pale na tlo.

CG ju je noktima grebala po licu i vratu te joj razrezala usnicu, dok je ona CG nekoliko puta udarila u samoobrani. Natašinu kćerku IG vidjela je da stoji pored auta i drži nož u rukama tek kad ju je na to upozorio suprug, koji je u međuvremenu izašao iz kuće. Navodi da suprug nije sudjelovao u tučnjavi, već je razdvojio nju i CG i odveo je u kuću. Sutradan je otišla kod svoje obiteljske liječnice, koja ju je poslao na RTG glave, što ona nije učinila jer je sumnjala na trudnoću. Zbog navedenog štetnog događaja, ali i zbog ranijih događaja koje im je radila CG, obiteljska liječnica poslala je supruga i nju kod psihologinje. Osporava tvrdnju svjedoka CG da je čučala u kanalu te navodi da je na ulicu izašla tek kad je čula turiranje auta.

12. Sad je prihvatio iskaz tuženice kao istinit, ali je pri tome imao u vidu da je tuženica navedeni događaj opisala subjektivno budući je sudjelovala u nastanku štetnog događaja.

13. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja utemeljen na odredbi članka 136. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25., dalje u tekstu: ZOZO) koji propisuje da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ( dalje u tekstu: Zavod) obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe.

14. Prema odredbi članka 146. stavak 1. ZOZO pri utvrđivanju prava na naknadu štete prouzročene Zavodu, odnosno državnom proračunu primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, kao i posebni propisi o naknadi štete. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) koje reguliraju izvanugovorni obvezni odnos, odnosno opća načela pretpostavke odgovornosti za naknadu štete, koji u članku 1045. stavak 1. ZOO propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi članka 1049. ZOO krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Nije dužan naknaditi štetu onaj tko u slučaju dopuštene samopomoći prouzroči štetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoći, s time da se pod dopuštenom samopomoći razumijeva pravo svake osobe da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, ako je takva zaštita nužna i ako način otklanjanja povrede prava odgovara prilikama u kojima nastaje opasnost (članak 1053. ZOO).

15. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

16. Naime, tužitelj zahtjeva da mu tuženica naknadi štetu nastalu plaćanjem troškova liječenja CG, kao osiguranika tužitelja, zbog ozljeda koje su osiguraniku tužitelja nastale uslijed štetnog događaja od 22. veljače 2022, u kojem su sudjelovale tuženica i osiguranik tužitelja CG.

17. Sud je, osim činjenica koje su nesporne među strankama, provedenim dokazima utvrdio da su tuženica i CG, osiguranik tužitelja, susjede između kojih od ranije postoje nesuglasice, da je na dan štetnog događaja između istih došlo do sukoba koji je presudom Prekršajnog odjela Općinskog suda u Osijeku Stalne službe u Belom Manastiru broj Pp-656/2022-11 od 11. travnja 2022. utvrđen kao remećenje javnog reda i mira i za koji su obje utvrđene krivima i kažnjene novčanom kaznom. Nadalje, utvrđeno je da su obje u navedenom događaju zadobile ozljede zbog kojih su zatražile liječničku pomoć. CG, osiguraniku tužitelja, liječnička pomoć pružena je u KBC Osijek, dok se tuženica obratila svojoj obiteljskoj liječnici. Troškovi liječenja CG, osiguranika tužitelja, u KBC Osijek utvrđeni su kao nesporni jer isti proizlaze iz materijalnih dokaza koje je tužitelj priložio tijekom postupka. Međutim, sporna je odgovornost tuženica za naknadu navedenih troškova liječenja, budući da je tijekom postupka utvrđeno da je sukob tuženice i CG nastao uslijed psovki upućenih OG od strane tuženice, nakon čega je CG fizički napala tuženicu uhvativši je rukama za vrat. Navedenu činjenicu sud je utvrdio na temelju materijalnih dokaza u spisu i iskaza svjedoka LG, dok je dio iskaza svjedoka CG u kojem ista navodi da je tuženica, prethodno iskočivši iz kanala, udarila ju u glavu, ocijenio nevjerodostojnim. Nadalje, uslijed fizičkog napada na tuženicu od strane CG, obje su pale na tlo, gdje je tuženica nekoliko puta udarila CG. Na temelju ovako utvrđenih činjenica, a prema svom uvjerenju, sud smatra da je tuženica u navedenom događaju koristila svoje pravo na samopomoć s ciljem da otkloni povredu prava kad neposredno prijeti opasnost, budući da je prilikom hvatanja za vrat od strane CG to bilo nužno u situaciji u kojoj joj je prijetila opasnost, slijedom čega je takva samopomoć u konkretnom slučaju bila dopuštena (članak 1053. stavak 2. ZOO).

18. Budući da je odredbom članka 1053. stavak 1. ZOO propisano da nije dužan naknaditi štetu onaj tko u slučaju dopuštene samopomoći prouzroči štetu osobi koja je izazvala potrebu samopomoći, sud smatra da, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, tuženica nije dužna naknaditi tužitelju štetu nastalu plaćanjem troškova liječenja CG, kao osiguranika tužitelja.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

21. Tuženica je podnijela zahtjev za naknadom troškova postupka u vidu jednokratne nagrade od 25 bodova, uz vrijednost boda od 2 eura i naknade 25% PDV- a što ukupno iznosi 62,50 eura i pristojbe prema odluci suda.

22. Zahtjev tuženice za naknadom troška postupka osnovan je u cijelosti i odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, dok je zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe u nenaznačenom iznosu neodređen, jer sud odlučuje o naknadi troškova na određen zahtjev stranke u kojem je stranka dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu sukladno članku 164. stavak 1. i 2. ZPP. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Beli Manastir, 28. studenog 2025.

Sudac:

Robert Gojević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

- tužitelju

- punomoćniku tuženika