REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-56/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Maroje Matana i Mirka Babić Delić odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matana & Partneri u Zagrebu protiv I-tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR, Zagreb, Šalata 2, OIB: 46377257342, II-tužene FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužene UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tuženika EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V-tuženika ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VI-tuženika CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bartolić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 16. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnica tužiteljice, odvjetnica Mirke Babić Delić i Jelene Matana, punomoćnice I-tuženika, zaposlenice ČHA, VI- tuženika CH i punomoćnika VI-tuženika, odvjetnika Tomislava Bartolića, a u odsutnosti uredno pozvanih II-tužene FH, III-tužene UH, IV- tuženika EH i V-tuženika ĆH, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužiteljici iznos od 132.722,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužiteljici na ime dospjelih obroka rente po osnovu tuđe pomoći i njege ukupan iznos od 20.572,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženicima da solidarno isplaćuju tužiteljici na ime rente s naslova tuđe pomoći i njege, iznos od 132,72 EUR mjesečno, počevši od 01.03.2012.g., pa nadalje, dok se prilike ne izmijene, svakog 1-og a najkasnije do 5-og u mjesecu za tekući mjesec s tim da dospjele iznose isplate odjednom, u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, a ostale mjesečno kako budu dospijevali, sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužiteljici na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 18.088,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2007.g., po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište povećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznos od:

12,50 EUR tekućom od 2.8.1996.g.

31,37 EUR tekućom od 2.9.1996.g.

98,86 EUR tekućom od 2.10.1996.g.

112,67 EUR tekućom od 2.11.1996.g.

141,94 EUR tekućom od 2.12.1996.g.

128,13 EUR tekućom od 2.1.1997. g. 169,54 EUR tekućom od 2.2.1997.g.

84,54 EUR tekućom od 2.3.1997.g.

22,83 EUR tekućom od 2.4.1997.g.

22,90 EUR tekućom od 2.5.1997.g.

104,04 EUR tekućom od 2.6.1997.g.

31,17 EUR tekućom od 2.7.1997.g.

1,87 EUR tekućom od 2.8.1997.g.

30,46 EUR tekućom od 2.9.1997.g.

32,77 EUR tekućom od 2.10.1997.g.

58,25 EUR tekućom od 2.11.1997..g.

38,27 EUR tekućom od 2.12.1997.g.

69,23 EUR tekućom od 2.1.1998.g.

19,62 EUR tekućom od 2.2.1998.g.

240,90 EUR tekućom od 2.5.1998.g.

309,59 EUR tekućom od 2.6.1998.g.

220,54 EUR tekućom od 2.7.1998.g.

219,11 EUR tekućom od 2.8.1998.g.

219,11 EUR tekućom od 2.9.1998.g.

219,11 EUR tekućom od 2.10.1998.g.

219,11 EUR tekućom od 2.11.1998.g.

178,55 EUR tekućom od 2.12.1998.g.

1.643,25 EUR tekućom od 2.12.1999.g.

128,84 EUR tekućom od 2.1.2000.g.

128,84 EUR tekućom od 2.2.2000.g.

123,27 EUR tekućom od 2.3.2000.g.

127,32 EUR tekućom od 2.4.2000.g.

127,32 EUR tekućom od 2.5.2000.g.

130,90 EUR tekućom od 2.6.2000.g.

139,12 EUR tekućom od 2.7.2000.g.

121,62 EUR tekućom od 2.8.2000.g.

124,47 EUR tekućom od 2.9.2000.g.

124,47 EUR tekućom od 2.10.2000.g.

124,47 EUR tekućom od 2.11.2000.g.

137,36 EUR tekućom od 2.12.2000.g.

140,94 EUR tekućom od 2.1.2001.g.

139,06 EUR tekućom od 2.2.2001.g.

138,24 EUR tekućom od 2.3.2001.g.

142,63 EUR tekućom od 2.4.2001.g.

142,63 EUR tekućom od 2.5.2001.g.

137,74 EUR tekućom od 2.6.2001.g.

163,45 EUR tekućom od 2.7.2001.g.

37,01 EUR tekućom od 2.8.2001.g.

166,33 EUR tekućom od 2.9.2001.g.

165,44 EUR tekućom od 2.10.2001.g.

165,44 EUR tekućom od 2.11.2001.g.

165,44 EUR tekućom od 2.12.2001.g.

190,16 EUR tekućom od 2.1.2002.g.

184,82 EUR tekućom od 2.2.2002.g.

184,32 EUR tekućom od 2.3.2002.g.

184,16 EUR tekućom od 2.4.2002.g.

184,16 EUR tekućom od 2.5.2002.g.

184,16 EUR tekućom od 2.6.2002.g.

184,16 EUR tekućom od 2.7.2002.g.

179,60 EUR tekućom od 2.8.2002.g.

181,88 EUR tekućom od 2.9.2002.g.

184,68 EUR tekućom od 2.10.2002.g.

181,88 EUR tekućom od 2.11.2002.g.

190,27 EUR tekućom od 2.12.2002.g.

188,98 EUR tekućom od 2.1.2003.g.

179,15 EUR tekućom od 2.2.2003.g.

144,88 EUR tekućom od 2.3.2003.g.

147,66 EUR tekućom od 2.4.2003.g.

147,66 EUR tekućom od 2.5.2003.g.

147,66 EUR tekućom od 2.6.2003.g.

147,66 EUR tekućom od 2.7.2003.g.

144,40 EUR tekućom od 2.8.2003.g.

147,17 EUR tekućom od 2.9.2003.g.

147,13 EUR tekućom od 2.10.2003.g.

147,13 EUR tekućom od 2.11.2003.g.

146,03 EUR tekućom od 2.12.2003.g.

141,21 EUR tekućom od 2.1.2004.g.

140,07 EUR tekućom od 2.2.2004.g.

142,34 EUR tekućom od 2.3.2004.g.

138,64 EUR tekućom od 2.4.2004.g.

138,64 EU tekućom od 2.5.2004.g.

138,64 EUR tekućom od 2.6.2004.g.

136,80 EUR tekućom od 2.7.2004. g. 225,37 EUR tekućom od 2.8.2004. g. 139,21 EUR tekućom od 2.9.2004. g. 135,10 EUR tekućom od 2.10.2004. g. 121,09 EUR tekućom od 2.11.2004. g. 62,53 EUR tekućom od 2.12.2004. g. 142,83 EUR tekućom od 2.1.2005.g.

132,86 EUR tekućom od 2.2.2005.g.

147,62 EUR tekućom od 2.3.2005.g.

141,93 EUR tekućom od 2.4.2005.g.

149,34 EUR tekućom od 2.5.2005.g.

333,72 EUR tekućom od 2.6.2005.g.

113,83 EUR tekućom od 2.8.2005.g.

149,77 EUR tekućom od 2.9.2005.g.

131,42 EUR tekućom od 2.10.2005.g.

129,19 EUR tekućom od 2.11.2005.g.

204,11 EUR tekućom od 2.12.2005.g.

149,77 EUR tekućom od 2.1.2006.g.

138,45 EUR tekućom od 2.2.2006.g.

141,51 EUR tekućom od 2.3.2006.g.

129,88 EUR tekućom od 2.5.2006.g.

36,74 EUR tekućom od 2.6.2006.g.

33,39 EUR tekućom od 2.7.2006.g.

99,64 EUR tekućom od 2.8.2006.g.

95,84 EUR tekućom od 2.9.2006.g.

137,03 EUR tekućom od 2.10.2006.g.

129,83 EUR tekućom od 2.11.2006.g.

104,51 EUR tekućom od 2.12.2006.g.

145,06 EUR tekućom od 2.1.2007.g.

140,87 EUR tekućom od 2.2.2007.g.

134,09 EUR tekućom od 2.3.2007.g.

127,08 EUR tekućom od 2.4.2007.g.

133,30 EUR tekućom od 2.5.2007.g.

138,02 EUR tekućom od 2.6.2007.g.

95,43 EUR tekućom od 2.7.2007.g.

53,22 EUR tekućom od 2.8.2007.g.

98,61 EUR tekućom od 2.9.2007.g.

139,26 EUR tekućom od 2.10.2007.g.

139,26 EUR tekućom od 2.11.2007.g.

139,26 EUR tekućom od 2.12.2007.g.

pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici ČH naknaditi I-tuženiku KBC Zagreb trošak parničnog postupka u iznosu od 4.262,00 EUR (četiritisućedvjestošezdesetdva eura), u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužiteljici ČH naknaditi VI-tuženiku CH trošak parničnog postupka u iznosu od 69.817,55 EUR (šezdesetdevettisuća osamstosedamnaest eura i pedesetpet eurocenti), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČH podnijela je 29. ožujka 1999. tužbu protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR u Zagrebu (u daljnjem tekstu: KBC Zagreb), ĆH i CH u kojoj je navela da se zbog sumnje na tumor u zdjelištu liječila kod tuženika KBC Zagreb i to u Klinici za ženske bolesti i porode od 28. kolovoza do 30. rujna, a u Klinici za kirurgiju do 21. listopada 1996., da je tuženik ĆH vodio njeno liječenje, da su tuženici ĆH i CH na temelju pogrešne dijagnoze izveli nepotreban i vrlo radikalan operativni zahvat nad njom te joj odstranili 35 cm debelog crijeva, rektum, maternicu, oba jajnika i jajovode, da je tu operaciju jedva preživjela, da je ona trajala četiri i pol sata, da je za vrijeme te operacije zaprimila transfuziju od gotovo pet litara krvi, da je pretrpjela zapetljaj crijeva kao postoperativnu komplikaciju pa da je 30. rujna opet operirana, da je ta operacija trajala dva sata tijekom koje je bila u dubokoj narkozi te da je iz bolnice otpuštena kao teško invalidna osoba sa stalnim anus preternaturalis. Dalje je navela kako smatra da su tuženici ĆH i CH izvršili neshvatljiv previd prilikom postavljanja njene dijagnoze te izvršili ishitren operativni zahvat jer je ona zaliječena antibioticima te nije imala nikakav tumor. Još je navela da joj je priznato pravo na rad sa polovicom punog radnog vremena i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje. Slijedom navedenog navela je da traži isplatu naknade i to:

- za pretrpljene tjelesne boli

120.000,00 HRK,

- za pretrpljen strah

80.000,00 HRK,

- za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 800.000,00 HRK,

- za naruženje tijela

100.000,00 HRK

na ime imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 60.000,00 HRK, na ime izgubljene zarade do 31. listopada 1998. u iznosu od 20.190,47 HRK, na ime rente zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom od 1. travnja 1999. u iznosu od 2.000,00 HRK mjesečno i na ime rente zbog izgubljene zarade od 1. studenog 1998. u iznosu od 2.000,00 HRK mjesečno. Predložila je da sud tuženicima naloži da joj solidarno isplate ukupan iznos od 1.180.190,47 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.160.000,00 HRK od presuđenja do isplate, na iznos od 2.993,63 KRK od 1. siječnja 1997. do isplate, na iznos od 5.432,60 HRK od 1. siječnja 1998. do isplate te na iznos od 11.764,24 HRK do isplate, da naloži tuženicima da joj solidarno plaćaju rentu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 2.000,00 HRK mjesečno od 1. travnja 1999. nadalje, svakog prvog, a najkasnije petog dana u mjesecu pri čemu dospjele obroke odjednom kao i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, da naloži tuženicima da joj solidarno plaćaju rentu zbog izgubljene zarade u iznosu od 2.000,00 HRK mjesečno od 1. studenog 1998. nadalje, svakog prvog, a najkasnije petog dana u mjesecu pri čemu dospjele obroke odjednom kao i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate te da naloži tuženicima da joj solidarno naknade trošak ove parnice sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženici KBC Zagreb, ĆH i CH podnijeli su odgovor na tužbu u kojem su naveli da se tužbenom zahtjevu protive. Dalje su naveli da im je tužiteljica bila upućena na liječenje od strane Doma zdravlja „Korčula“ zbog sumnje na tumor u zdjelici, da je bila liječena u klinikama kako je u tužbi i navela, da je kod tužiteljice pronađen tumor u maloj zdjelici koji ju je u potpunosti ispunjavao, da je pronađeno i suženje rektuma, da su se vršile daljnje pretrage radi utvrđivanja vrste tumora, da je tužiteljica imala ozbiljne tegobe zbog „subileusa“ pa da se zbog njenog ozbiljnog stanja pristupilo hitnom operativnom zahvatu te da su kod tužiteljice učinjeni „laparotomija“, „histerektomija“, obostrana „adneksektomija“, da je potom zbog „stenoze“ debelog crijeva hitno trebalo pristupiti operativnom zahvatu jer joj je prijetio zapletaj crijeva, da je potom ostalo otvoreno pitanje prirode procesa koji je uzrokovao „stenozu“ i da se nametao zaključak da se radi o „malignom stenozirajućem infiltrativnom procesu u maloj zdjelici“, a da je bilo teško razlikovati smjer širenja tog procesa, no da je on životno ugrožavao tužiteljicu. Još su naveli da je zahvat na koji su se odlučili bio jedini mogući, a da razriješi „stenozu“ crijeva, „kompresiju“ krvnih žila i odstrani tumoroznu tvorbu te da je učinjena „abdominoperinealna amputacija rektuma po Č“. Još su naveli da je kod tužiteljice pronađen u maternici „fibromyoma atypicum-symplasticum“ koji u pravilu maligno „alterira“, da su pronađena nekrotična područja prožeta upalnim stanicama te utvrđeno da se radilo u upalnom procesu male zdjelice i „aktinomikotičnoj“ upali rektuma koja je proizvela stenozu završnog debelog crijeva. Naveli su i da je „aktinomikoza“ vrlo rijetka bolest genitalnih organa žena koja po svemu upućuje na maligni proces završnog debelog crijeva, da je vađenje maternice kod takve bolesti u bolesnica iznad 40 godina rutinski postupak te da bi bila ozbiljna greška da maternica kod tužiteljice nije odstranjena i da su „infiltracija“ i gotovo potpuno suženje rektuma ugrožavali život tužiteljice pa da je apsolutno ispravno na tužiteljici učinjen prethodno naveden kirurški zahvat. Naveli su i da smatraju da je neosnovana tvrdnja tužiteljice da je učinjen previd pri postavljanju dijagnoze i da je operativni zahvat bio ishitren. Naveli su i kako smatraju da su liječnici postupili u potpunosti savjesno, stručno i sa dužnom pažnjom, bez ikakvih propusta te da za utuženu štetu nisu ni krivi ni odgovorni pa su slijedom svega navedenog predložili da sud tužbeni zahtjev odbije.

3. Tužiteljica je podneskom od 11. listopada 2010. navela da zbog proteka vremena svoj zahtjev precizira te da predlaže da sud presudom tuženicima naloži da joj solidarno isplate ukupan iznos od 1.000.000,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, da joj solidarno isplate na ime dospjelih obroka rente zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 139.000,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, da joj solidarno na ime rente zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom isplaćuju iznos od 1.000,00 HRK mjesečno počevši od 1. studenog 2010. nadalje, dok se prilike ne izmijene, svakog prvog, a najkasnije petog dana u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, da joj solidarno na ime naknade štete zbog izgubljene zarade isplate iznos od 210.213,68 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od pojedinih mjesečnih dospijeća do isplate i da joj solidarno naknade trošak ove parnice sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Tuženici su potom naveli da se ovakvom povišenju tužbenog zahtjeva protive te da ističu prigovor zastare.

4. Tužiteljica je potom podneskom od 21. ožujka 2012. navela da svoj zahtjev konačno usklađuje i da predlaže da sud presudom tuženicima naloži da joj solidarno isplate ukupan iznos od 1.000.000,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, da joj solidarno isplate na ime dospjelih obroka rente zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 155.000,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, da joj solidarno na ime rente zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom isplaćuju iznos od 1.000,00 HRK mjesečno počevši od 1. ožujka 2012. nadalje, dok se prilike ne izmijene, svakog prvog, a najkasnije petog dana u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, da joj solidarno na ime naknade štete zbog izgubljene zarade isplate iznos od 136.288,77 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od pojedinih mjesečnih dospijeća do isplate i da joj solidarno naknade trošak ove parnice sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Tuženici su potom naveli da se djelomičnom povlačenju i povećanju tužbenog zahtjeva protive te da ističu prigovor zastare.

5. Tijekom postupka preminuo je tuženik ĆH uslijed čega je ovaj postupak prekinut, a pravomoćno je nastavljen rješenjem ovog suda od 28. lipnja 2024. u odnosu na nasljednike ĆH, FH, TH, EH i ĆH (mlađeg) kao II, III, IV i V-tuženike.

6. Tužiteljica je podneskom od 17. lipnja 2025. navela da uslijed promjene tuženika te promjene službene valute u Republici Hrvatskoj predlaže da sud presudom naloži tuženicima KBC Zagreb, FH, DH, ĐH, ĆH

F i CH da joj:

- solidarno isplate iznos od 132.722,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate,

- solidarno isplate na ime dospjelih obroka rente zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom ukupan iznos od 20.572,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate,

- solidarno isplaćuju na ime rente zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 132,72 EUR mjesečno počevši od 1. ožujka 2012. pa nadalje, dok se prilike ne izmijene, svakog prvog, a najkasnije do petog dana u mjesecu za tekući mjesec s tim da dospjele iznose isplate odjednom, u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, a ostale mjesečno kako budu dospijevali, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate,

- solidarno isplate na ime naknade štete zbog izgubljene zarade iznos od 18.088,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate, kako je precizno navedeno u izreci ove presude te

- solidarno naknade parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, pa do isplate.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku medicinske dokumentacije tužiteljice (list 7 do 9, 33 do 118, 121 do 134, 767 spisa), preslike rješenja (list 10 do 13, 15 i 16 spisa), presliku žalbe (list 14 spisa), preslike dopisa (list 17 i 18 spisa), preslike podataka o plaći (list 19 do 21, 508 do 511 spisa), očitovanje od 15. listopada 1999. (list 120 spisa), presliku popisa literature (list 140 i 141 spisa), presliku vještačenja (list 189 do 192 spisa), presliku nalaza i mišljenja (list 226 do 230 spisa), presliku presude (list 253 do 264 spisa), preslike zapisnika (list 265 do 290 spisa), preslike članaka i knjige (list 512 do 516, 524 do 528, 674 do 676 spisa), očitovanje HZMO od 23. siječnja 2012. (list 617 do 657 spisa), spis Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj KO-2922/06, provedeno je vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu (list 173 do 177, 204 do 206, 208 do 211, 223, 231 i 232, 239 do 241, 471 do 485, 529 do 533 spisa), Medicinskom fakultetu u Ljubljani, Republika Slovenija (list 296 do 305, 323 do 330, 342 do 348, 369 do 378, 383 do 388, 393 do 398, 403 do 408, 410 do 418, 561 do 564, 579 do 582, 603 do 609 spisa) i Medicinskom fakultetu u Splitu (list 822 do 835, 856 do 858, 879 do 888 spisa), saslušana je tužiteljica ČH (list 1041 do 1043 spisa), tuženik ĆH (stariji) (list 308 do 310 spisa) i tuženik CH (list 310 do 312 te 1052 i 1053 spisa). Primjenom odredaba čl. 232. st. 3. ZPP-a sud u dokaznom postupku nije čitao isprave koje su mu stranke dostavile na stranom jeziku, a bez ovjerenog prijevoda na hrvatski jezik (list 142 do 151, 498 i 499 spisa).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev kako ga je tužiteljica konačno postavila podneskom od 17. lipnja 2025. neosnovan pri čemu valja reći i da odredbama Zakona o parničnom postupku važećeg u vrijeme podnošenja podnesaka tužiteljice kojima je ista mijenjala svoj tužbeni zahtjev (11. listopada 2010. i 21. ožujka 2012.) (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11) nije bilo propisano vremensko ograničenje istog, a slijedom odredaba čl. 191. ZPP-a niti ove promjene niti promjena učinjena podneskom od 17. lipnja 2025. koja je, pak, samo izraz promjene važeće valute u RH i pravomoćno utvrđene promjene stranaka u ovom postupku ne predstavljaju preinaku tužbe kojoj se tuženici mogu protiviti.

9. Tužiteljica od tuženika zahtijeva naknadu štete nastale uslijed dvije operacije na njenom tijelu koje su među strankama nesporno 25. i 30. rujna 1996. izvršili liječnici ĆH i CH kao radnici u klinikama tuženika KBC Zagreb te u kojima su tužiteljici iz tijela odstranjeni jajnici, jajovodi, maternica, dio debelog crijeva i rektum, a izvedena stoma odnosno otvor na trbuhu u koji se izvodi dio crijeva za odvođenje stolice i plinova (anus praeternaturalis). Tužiteljica smatra da je navedeno odstranjenje organa i izvođenje stome izvedeno na temelju pogrešne dijagnoze te da je bilo nepotrebno, no tuženici pravilnost tog zaključka tužiteljice spore, a time i svoju odgovornost za štetu koja je tužiteljici uslijed navedenog nastala.

10. Kako je odredbama čl. 154. st. 1., čl. 170. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, NN 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO78) važećih u vrijeme ovdje predmetnih operacija i vrijeme podnošenja tužbe bilo propisano da je štetu dužan naknaditi onaj koji ju drugome uzrokuje ako ne dokaže da za njen nastanak nije kriv, da je za štetu koju trećoj osobi uzrokuje radnik u radu ili u vezi s radom odgovorno poduzeće u kojem je radnik u trenutku uzrokovanja štete radio, osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo te da oštećenik može zahtijevati naknadu štete neposredno od tog radnika samo ako ju je taj radnik uzrokovao namjerno, stav je ovog suda da je slijedom prethodnih navoda stranaka na tužiteljici u ovom postupku bio teret dokazati da joj je upravo uslijed odstranjenja prethodno navedenih organa i izvođenja stome nastala utužena šteta te da su liječnici ĆH i CH ovu štetu uzrokovali namjerno (sa ciljem i voljom da ju uzrokuju) dok je na tuženiku KBC Zagreb bio teret dokazati da za nastanak utužene štete nije kriv jer su liječnici ĆH i CH u liječenju tužiteljice postupili onako kako je trebalo.

11. Krivnju tuženika KBC Zagreb za nastanak utužene štete bi, dakle, predstavljalo činjenje pogreške u liječenju tužiteljice, a ta je činjenica među strankama sporna. Sudu je za utvrđenje ove činjenice bilo nužno stručno znanje kojim ne raspolaže pa je radi utvrđenja iste, a na prijedlog tužiteljice te primjenom odredaba čl. 250. ZPP-a izveo dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke.

12. Sudu su nalaz i mišljenje u pisanom i usmenom obliku dali vještaci Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu, liječnici RH, NH i ZH, no kako ovi vještaci prema ocjeni suda nisu uspješno otklonili prigovore tužiteljice na njihov nalaz i mišljenje uslijed čega je sud posumnjao u pravilnost istog, a ta sumnja nije otklonjena niti saslušanjem ovih vještaka, sud je primjenom odredaba čl. 261. ZPP-a zatražio nalaz i mišljenje drugih vještaka.

13. Sudu su potom nalaz i mišljenje u pisanom i usmenom obliku dali vještaci Komisije za fakultetska vještačka mišljenja Medicinskog fakulteta u Ljubljani, Republika Slovenija PH i KH, no njihov se nalaz i mišljenje u bitnom razlikovao od nalaza i mišljenja prethodno navedenih vještaka Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a njihovo potpuno usuglašavanje oko ovog nalaza i mišljenja konačno nije bilo moguće provesti obzirom je tijekom postupka vještak NH preminuo pa je sud primjenom odredaba čl. 261. ZPP-a odredio da se provede novo vještačenje i to po vještacima Medicinskog fakulteta u Splitu.

14. Sudu su potom nalaz i mišljenje u pisanom i usmenom obliku dali vještaci Povjerenstva za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta u Splitu Zdravko Perko i Boris Bačić. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 28. rujna 2020. ovi su vještaci naveli da je nakon operacije tijela tužiteljice i patohistoloških nalaza nedvojbeno utvrđeno da se kod tužiteljice razvio upalni proces u maloj zdjelici i to aktinomikotička upala rektuma koja je proizvela stenozu rektuma (završnog debelog crijeva), da je ova upala u trbuh tužiteljice ušla putem vagine, spirale i jajovoda i da takva upala može imitirati malignu bolest, iako rijetko te da je te bolesti tada teško razlikovati, a da ova upala može biti kronična i dovesti do stenoze debelog crijeva i imitirati rak završnog crijeva. Naveli su da se ovakva upala, kada je dokazana, liječi velikim dozama antibiotika najmanje dva, a prema nekim autorima i šest do dvanaest mjeseci. Naveli su da je razlog izvođenja operacije na tijelu tužiteljice u kojoj su joj odstranjeni organi bila sumnja na malignu bolest njenih genitalnih organa i crijeva ili samo genitalnih organa ili samo crijeva, da su na tu malignu bolest upućivali nalaz rektalnog pregleda, CT nalaz, nalaz irigografije i rektoskopije i nalaz ginekologa prilikom kiretaže, a da su postojali i nalazi koji nisu upućivali na malignu bolest i to nalaz ginekološkog vaginalnog ultrazvuka te citološki i patohistološki nalaz. Naveli su i da je tužiteljica pravilno upućena na ovu operaciju jer je to bila praktično jedina mogućnost kao dijagnostička metoda i istovremeno metoda liječenja obzirom je tužiteljica imala tumor u maloj zdjelici, a brojnim pretragama koje su prije operacije obavljene nije utvrđen jasan izvor i priroda istog pa da su liječnici morali pretpostaviti da je taj tumor maligan i da zahtijeva aktivan kirurški pristup. Naveli su i da je pregledom okom bilo gotovo nemoguće razlikovati upalni od tumorskog procesa u tijelu tužiteljice odnosno iz jedinstvenog upalnog bloka razdvojiti pojedine tkivne strukture pa da je jedino rješenje bilo odstranjenje dijela crijeva i upalnog infiltrata koji je prožimao završno debelo crijevo i ograničavao njegovu prohodnost. Naveli su i da je bila neprovediva biopsija crijeva odnosno uzimanje uzoraka istog radi analize tijekom operacije zbog posljedičnih teških komplikacija nakon mogućeg otvaranja crijeva te da tijekom operacije nije bilo moguće otkloniti sumnju na maligni proces. Naveli su da je odstranjenje crijeva kako je učinjeno („po Č“) bilo nužno obaviti i da nije bilo moguće zahvat izvesti u smanjenom obimu i sa lakšim posljedicama. Naveli su i da je liječnik ĆH opravdano i prema pravilima struke iz tijela tužiteljice odstranio maternicu, jajnike i jajovode obzirom je u dobi tužiteljice od 46 godina odstranjenje jajnika „indicirano“ (preporučeno, uputno) te obzirom je u maternici bio utvrđen maligan proces pronalaskom „fibromyoma atypicum

- synplasticum“. Naveli su i da opsežno odstranjenje crijeva zahtijeva i maligna i aktinomikotična upala sa stenozom crijeva kakva je kod tužiteljice utvrđena, a i da je kod tužiteljice utvrđeno suženje rektuma na 10 cm od anusa uz nepostojanje drugog razloga tome govorilo u prilog odluke za operaciju kakva je izvršena. Naveli su i da je odluku o izboru izvođenja trajne ili privremene stome donio liječnik koji je operaciju izveo, a da su u vrijeme ove operacije mogućnosti za liječenje tužiteljice bili drugačiji nego danas, no da nije isključena mogućnost izbora trajne stome i danas. Naveli su i da je liječenje komplikacije prve operacije razvitkom zapreke prolaska crijevnog sadržaja kroz crijeva izvedeno prema pravilima struke. Konačno su naveli i da je liječenje tužiteljice kod tuženika KBC Zagreb u cijelosti provedeno u skladu sa pravilima medicinske struke, da je postupanje liječnika ĆH i CH bilo u skladu sa pravilima struke te da u ovom liječenju nije počinjena liječnička pogreška koja bi za posljedicu imala oštećenje zdravlja tužiteljice.

15. U svom su usmenom izlaganju nalaza i mišljenja te odgovarajući na pitanja stranaka i suda vještaci Zdravko Perko i Boris Bačić još naveli da su u liječenju tužiteljice izvedene sve pretrage koju su trebale biti izvedene i da su sve dijagnostičke mogućnosti bile iscrpljene, da su pretrage izvedene prema pravilima struke, da je endoskopski nalaz bio pokazao urednu sluznicu, no da postoje vrste malignih tumora koje ne započinju na sluznici, da je operativni zahvat u slučaju sumnje na malignu bolest potrebno poduzeti jer su u protivnom posljedice za pacijenta veće, da je tužiteljici uslijed suženja završnog crijeva prijetila perforacija crijeva i smrt, da su liječnici koji su tužiteljicu operirali tada bili iskusni, da su prije ovih operacija napravili tisuće operacija i da vjeruju da bi da je bilo moguće izabrali manje radikalan zahvat, da je dijagnoza aplastičnog mioma sama po sebi zahtijevala uklanjanje maternice iz tijela tužiteljice i da je stoga to uklanjanje bilo opravdano i potrebno, a da je nemoguće odgovoriti na pitanje bi li zahvat na crijevu tužiteljice kakav je učinjen bio potreban da se znala dijagnoza aktinomikoze jer je ono hipotetsko. Još su naveli da ne mogu znati bi li neka druga terapija dovela do oporavka tužiteljice i uklonila suženje njenog crijeva i da razlika suženja rektuma kod tužiteljice u odnosu na suženja koja se nalaze kod karcinoma nije isključivala dijagnozu maligne bolesti jer karcinom nije jedina maligna bolest. Konačno su naveli i da mogu reći da je kod tužiteljice bila postavljena pogrešna dijagnoza, no da su učinjene pretrage upućivale na drugu dijagnozu u skladu sa kojom je izvršen operativni zahvat, da je ta dijagnoza bila radna i da se radilo o malignoj bolesti koja se ne liječi antibioticima, a da je tek konačna dijagnoza bila aktinomikotična upala.

16. Očitujući se pisano na prigovore tužiteljice na njihov nalaz i mišljenje vještaci Zdravko Perko i Boris Bačić su još naveli kako smatraju da nije prihvatljiv ni dopustiv zaključak tužiteljice da je njihov nalaz kopija nalaza vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu iz ovog postupka i da nije izrađen prema pravilima struke. Naveli su i da su ovaj sudski spis detaljno pregledali, da su detaljno pregledali i tužiteljicu i da su svoj nalaz i mišljenje izradili prema pravilima struke i prema nalogu suda pri čemu osobito nalogu da pri izradi istog polaze od stanja medicinske znanosti i tehnike u vrijeme liječenja tužiteljice te da se očituju na ranije provedena vještačenja u ovom postupku uslijed čega su dijelom ista i koristili.

17. Sud je opisani nalaz i mišljenje vještaka Zdravka Perka i Borisa Bačića ocijenio jasno, iscrpno, logično i razumljivo obrazloženim te je ocijenio i da su vještaci uspješno otklonili osnovanost prigovora tužiteljice na isti pri čemu je sud kao u bitnom i vještaci ocijenio da je prigovor tužiteljice da je njihov nalaz i mišljenje samo kopija prethodno danog nalaza vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu štur, neobrazložen, paušalan i stoga neosnovan uvažavajući da su svi nalazi i mišljenja vještaka dani u ovom postupku o liječenju tužiteljice sasvim notorno uvelike slični obzirom im je osnova isti sadržaj sudskog spisa. Ova sličnost, međutim, u situaciji kada je sud uslijed neusklađenosti nalaza i mišljenja vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Ljubljani te nemogućnosti njihovog naknadnog usklađenja odredio izvođenje novog vještačenja, sama po sebi ne dokazuje nepravilnost i nevjerodostojnost nalaza i mišljenja novih vještaka.

18. Sud je stoga nalaz i mišljenje vještaka Zdravka Perka i Borisa Bačića ocijenio vjerodostojnim te je na temelju istog utvrdio da je tijekom liječenja tužiteljice kod tuženika na temelju pretraga koje su i opsegom i sadržajem u potpunosti izvršene prema pravilima struke utvrđena sumnja u postojanje maligne bolesti u maternici i crijevima tužiteljice, da su prema pravilima struke i obzirom na postojanje opasnosti da se zdravlje tužiteljice daljnje pogorša i da to pogoršanje dovede i do njene smrti, operacijom tijela tužiteljice opravdano iz istog uklonjeni maternica, jajovodi, jajnici i dio crijeva te odlukom liječnika čija nepravilnost prema ocjeni suda nije dokazana, u tijelu tužiteljice izvedena trajna stoma, a potom i uslijed komplikacije koja je za takvu operaciju tipična izvedena druga operacija tijela tužiteljice kojom je ova komplikacija izliječena. Na temelju opisanog nalaza i mišljenja vještaka sud je nedvojbeno utvrdio i da je nakon prethodno navedenih operacija na tijelu tužiteljice utvrđeno da u njenoj maternici i njenim crijevima nije bilo maligne bolesti već da se u maternici nalazio fibrom kao potencijalno maligan proces pa da je bez odstranjenja maternice, jajnika i jajovoda postojala opasnost od malignog oboljenja ovih organa dok isti tužiteljici za rađanje više nisu bili potrebni, a u crijevima aktinomikotička upala koja se inače liječi antibioticima, a ne odstranjenjem crijeva, no i da je tijek ove bolesti bio poput tijeka maligne bolesti (da ju je imitirao) te da bez operacije u kojoj su iz tijela tužiteljice uklonjeni dijelovi crijeva te niti prije niti tijekom izvođenja iste (a prije odstranjenja dijela crijeva) nije bilo moguće uopće utvrditi boluje li tužiteljica od maligne bolesti na istima ili ne dok je ovo odstranjivanje za izlječenje tužiteljice bilo nužno. Na temelju opisanog nalaza i mišljenja vještaka sud je tako nedvojbeno utvrdio da je tijekom liječenja tužiteljice kod tuženika postavljena pravilna dijagnoza maligne bolesti i to kao radna dijagnoza odnosno sumnja na malignu bolest te da je odstranjenje iz tijela tužiteljice maternice, jajnika, jajovoda i dijela crijeva te izvođenje trajne stome u jednoj operaciji, a izlječenje tipične komplikacije iste u drugoj operaciji bilo stručno opravdano i nužno da bi spriječilo daljnje teško obolijevanje tužiteljice te njenu smrt od takvog obolijevanja pa da opisano liječenje tužiteljice nije bilo pogrešno, kako je to zaključila tužiteljica.

19. Pravilnost opisanog utvrđenja prema ocjeni je suda potvrdio i iskaz tuženika ĆH i CH, liječnika koji su liječili i operirali tužiteljicu. Naime, isti su prema ocjeni suda saslušani kao stranke iskazali u bitnom suglasno sa opisanim nalazom i mišljenjem vještaka te životno, logično i stoga vjerodostojno. ĆH je tako iskazao da su sve pretrage upućivale na zaključak da tužiteljica ima maligni tumor, da su ocijenili da se operacija mora odmah obaviti zbog stanja crijeva tužiteljice, da se tužiteljica stalno žalila na bolove koje ne može izdržati, da je crijevo tužiteljice bilo u dužini od više od 30 cm neprohodno i da se taj dio morao izrezati, a da se preostali dijelovi nisu mogli spojiti, da su maternica, jajnici i jajovod izvađeni da se iz tijela makne žarište upale uz uvažavanje da tužiteljica u svojoj dobi od 46 godina više ne želi rađati te da se aktivna mikoza u njihovoj struci naziva i „bolest prevarant“ jer daje sliku zloćudnog tumora, a može se dijagnosticirati kao kronična upala nakon što se tumor izvadi te da se tijekom operacije nije mogla raditi biopsija radi analize tkiva zbog opasnosti od sepse, a uslijed nečistoće crijeva. CH je iskazao da nije bilo moguće tijekom operacije uzeti dio tkiva crijeva za analizu već da je to bilo moguće samo kolonoskopijom koja se kod tužiteljice zbog suženja crijeva nije mogla napraviti i koja bi sigurno izazvala puknuće crijeva, da su irigografija, CT i rentgen pokazali infiltrativnu stenozu koja se praktički može tumačiti kao maligni proces, da bi operirao kako i jest da je znao za dijagnozu aktinomikoze jer bi da je u tijelu tužiteljice ostavio novo izraslo tkivo (blok) koje je bilo veličine približne rukometnoj lopti, tužiteljica potom oboljela od karcinoma te joj ostala i infekcija i stenoza i ostale poteškoće te da je operaciju izvršio obzirom na stenozu i sumnju u maligni proces, a i da je pitanje koliko bi u slučaju tužiteljice pomogla sama terapija antibioticima bez operacije jer je obujam procesa u tijelu tužiteljice bio jako velik pa bi on sa vremenom dao i metastaze, da se bez odstranjenja organa nije moglo provjeriti je li tumor zloćudan te da bi kod privremene stome (koju bi inače znao napraviti) dio tumora bio ostao u trbuhu tužiteljice i to bi ju ugrožavalo te da nije uspio sačuvati analne mišiće koji su uvjet povrata normalne funkcije nakon privremene stome. I iz ovih iskaza prema ocjeni suda, dakle, također proizlazi da je tijek bolesti tužiteljice i liječenja iste prije predmetnih operacija bio poput tijeka maligne bolesti u kojem je ovakva operacija bila nužna radi liječenja takve bolesti, da bez predmetne operacije u kojoj su iz tijela tužiteljice uklonjeni organi nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi boluje li tužiteljica od maligne bolesti ili ne, a i da konačno postavljena dijagnoza upale, a ne maligne bolesti ne dokazuje da je odstranjivanje organa iz tijela tužiteljice koji su tom upalom bili znatno zahvaćeni bilo pogrešno.

20. Pravilnost opisanog utvrđenja prema ocjeni je suda potvrdio i sadržaj spisa Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj KO-2922/06 koji mu je predložio čitati tuženik KBC Zagreb. Naime iz sadržaja ovog spisa proizlazi da se vodio kazneni postupak protiv ĆH i CH radi optužbe da su upravo ovdje predmetnim operacijama počinili kazneno djelo protiv zdravlja ljudi te da su tijekom istog kao svjedoci iskazivali liječnici AH, HH i SH o tome da su kao članovi stručnog povjerenstva koje je osnovalo Ministarstvo zdravstva RH radi davanja stručnog mišljenja o liječenju tužiteljice dali mišljenje da je tužiteljicu trebalo liječiti isključivo odgovarajućim dozama penicilina, no da od tog mišljenja odstupaju i to jer su ga zauzeli polazeći od konačnog nalaza te da u skladu sa razvojem medicine i stručne literature i ponašanjem bolesti kod tužiteljice smatraju da liječnici ĆH i CH nisu učinili nikakav propust u liječenju tužiteljice jer su sve predoperativne pretrage upućivale na maligni proces pa je sve organe koji su tužiteljici odstranjeni i trebalo odstraniti kao i da je suglasno tome utvrdilo i čak šest liječnika određenih kao vještaka od strane suda (ZH, NH, VH, IH, OH i ŠH). Stav je ovog suda da ove činjenice nedvojbeno upućuju na pravilnost prethodnog utvrđenja o pravilnosti postupanja liječnika ĆH i CH Smuđa u liječenju tužiteljice dok daljnje činjenice da sud u kaznenom postupku nije pravomoćno odlučio o osnovanosti optužbe protiv ovih liječnika te da je drugostupanjski sud u tom postupku uputio prvostupanjski da iskaze ovih svjedoka i nalaze i mišljenja ovih vještaka ne cijeni olako i bez dovoljno argumenata i da sasluša još jednog liječnika kao svjedoka (što taj sud nije učinio obzirom je ovaj postupak obustavio), koje također proizlaze iz sadržaja navedenog spisa, same po sebi ne dokazuju da je prethodno utvrđenje ovog suda pogrešno.

21. Suprotno od navedenog utvrđenja ovog suda prema ocjeni istog ne proizlazi niti iz iskaza tužiteljice ČH kao stranke. Naime, ista je iskazala da su joj nakon ovdje predmetnih operacija njen ginekolog, jedan liječnik gastroenterolog u Americi i brojni drugi liječnici rekli da je njenu bolest trebalo liječiti penicilinom odnosno velikim dozama antibiotika i da su ju liječnici ĆH i CH nepotrebno unakazili, a i da su joj mogli napraviti premošćivanje crijeva do rektuma te je sud taj iskaz ocijenio životnim, logičnim i stoga uvjerljivim osobito uvažavajući među strankama nesporne činjenice da su tužiteljici u ovdje predmetnoj operaciji odstranjeni brojni unutarnji organi i da danas za pražnjenje crijeva koristi stomu, koje same po sebi kod većine ljudi izazivaju nevjericu, zgražanje i suosjećanje te potiču na davanje utjehe koja se, pak, od strane liječnika prema stavu ovog suda i sasvim notorno ponekad izražava neslaganjem sa odlukama drugih liječnika. Sama činjenica, međutim, da su tužiteljici neki drugi liječnici rekli da ju je trebalo liječiti drugačije ne dokazuje suprotno utvrđenju ovog suda da je tužiteljica liječena prema pravilima struke obzirom se ovo utvrđenje suda temelji na takvom nalazu i mišljenju liječnika sudskih vještaka, a koji je, pak, izrađen prema nalogu suda i na temelju pregleda tužiteljice i njene medicinske dokumentacije u skladu sa odredbama ZPP-a dok tužiteljica ničim nije dokazala da su liječnici koji su joj navedeno rekli to zaključili prema pravilima struke sudskih vještaka te da bi na isti način zaključili i prema nalogu odnosno upitu ovog suda. Iz prethodno, pak, obrazloženog nalaza i mišljenja sudskih vještaka Zdravka Perka i Borisa Bačića, a i iskaza liječnika AH, HH i SH tijekom kaznenog postupka prema stavu ovog suda jasno proizlazi da je u odnosu na liječenje tužiteljice i samim liječnicima bilo moguće olako i pogrešno zaključiti da je liječenje tužiteljice bilo pogrešno obzirom na konačnu dijagnozu njene bolesti, a bez uzimanja u obzir tzv. radne dijagnoze pa je ovom sudu sasvim životno i logično da su razni liječnici koji u ovdje predmetnom liječenju tužiteljice nisu sudjelovali te koji niti ispravnost istog kao sudski vještaci nisu kontrolirali, pri donošenju svog zaključka, a kojeg su iznijeli tužiteljici, upravo tako i pogriješili.

22. Tužiteljica je tijekom postupka navela i da nije nikada pristala na operaciju koja je izvedena 25. rujna 1996. u kojoj su joj odstranjeni organi i izvedena stoma, a i da joj prije ove operacije nije niti iznesena mogućnost ovakvog tijeka iste pa da stoga smatra da ova operacija nije bila opravdana ni pravno valjana. Tuženik KBC Zagreb je na to naveo kako smatra da je tužiteljica ovim iznijela nove činjenice čemu se protivi i u odnosu na što ističe prigovor zastare, da ovi navodi tužiteljice nisu točni, a i da u vrijeme ove operacije nije bila zakonom propisana obveza da pacijent da pisanu suglasnost za istu.

23. Kako odredbama Zakona o parničnom postupku važećeg u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku (NN 53/91, 91/92) nije bilo propisano vremensko ograničenje strankama za iznošenje novih činjenica, tužiteljici je iznošenje ove činjenice u bilo kojem trenutku tijekom ovog postupka bilo dozvoljeno odnosno to njeno pravo u trenutku kada ga je iskoristila nije bilo "zastarjelo", kako to smatra I-tuženik. U vrijeme, međutim, predmetne operacije nije bila zakonom propisana obveza da građanin u ostvarivanju zdravstvene zaštite (pacijent) daje suglasnost za vršenje operacije na njegovom tijelu (Zakon o zaštiti prava pacijenata koji je tako propisao stupio je na snagu tek 11. prosinca 2004. te je ovaj sud stava da su upravo uslijed toga AH ĆH i CH tijekom ovog i kaznenog postupka koji se protiv njih vodio, a za vrijeme važenja ovog zakona iskazivali o takvoj suglasnosti) već samo pravo pacijenta da izabere između više mogućih oblika medicinskih intervencije koje mu liječnik ponudi te pravo pacijenta da odbije kiruršku intervenciju na svom tijelu (čl.

25. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 75/93, 11/94, 55/96). Iz prethodno navedenog nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Perka i Borisa Bačića, međutim, nedvojbeno proizlazi da u cilju izlječenja tužiteljice nije postojala mogućnost izbora između više oblika medicinskih intervencija odnosno da je upravo izvedena operacija za to izlječenje bila nužna, a to ne tvrdi niti tužiteljica. Na njoj je, međutim, prema stavu ovog suda, a obzirom na navedenu zakonsku odredbu te daljnju odredbu čl. 25. st. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti da je kao pacijent u vrijeme predmetne operacije imala pravo na točno obavješćivanje i poduku o svim pitanjima koja se tiču njenog zdravlja, u ovom postupku bio teret dokazati da su tuženici propustili obavijestiti ju o tijeku predmetne operacije, a da bi, da je za taj tijek znala, istu odbila, no ona to prema ocjeni ovog suda nije dokazala.

24. Naime, saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da joj je liječnik ĆH uoči ove operacije (25. rujna 1996.) rekao da ju moraju operirati i da će joj napraviti "sidro" na trbuhu, a liječnik CH da će sudjelovati u toj operaciji koji je iskaz sud ocijenio jasnim, logičnim i uvjerljivim pa je uvažavajući i da iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno, na temelju istog utvrdio da je tužiteljica znala da će se ova operacija na njenom tijelu izvesti. Tužiteljica je dalje iskazala i da joj liječnici nisu objasnili što će u samoj operaciji raditi i da je tek nakon što je izvedena i malo pomalo shvatila da su joj organi izvađeni i izvedena stoma, a da bi liječnicima bila rekla da "stanu", da je znala da će to napraviti. Saslušan kao stranka CH je, međutim, iskazao da je tužiteljici prije ove operacije na pregledu u svojoj ambulanti rekao da postoji mogućnost da joj izvede stomu, a da dopušta da ona to uslijed uzbuđenja nije razumjela i da je teško da je to prihvatila. Pored prethodno nedvojbenog utvrđenja da je upravo operacija kakva je na tijelu tužiteljica bila izvedena za njeno izlječenje bila opravdana i nužna te obzirom je sud stava da je sasvim notorno da čovjek teško prihvaća činjenicu da mu se pa makar i u svrhu liječenja moraju odstranjivati organi i na tijelu izvoditi neprirodni načini njegovog funkcioniranja poput stome, sud je povjerovao iskazu CH i na temelju istog utvrdio da je tužiteljica prije predmetne operacije znala da će joj u istoj biti odstranjeni dijelovi crijeva i izveden način funkcioniranja crijeva putem stome te da se sa tim saznanjem teško nosila dok je i iskaz tužiteljice da je tek nakon ove operacije i malo pomalo shvatila da su joj organi izvađeni i izvedena stoma prihvatio kao dokaz činjenice da je tužiteljica stvarnu spoznaju o razmjerima ove operacije prihvatila teško, postepeno i u potpunosti tek nakon proteka vremena od same operacije, a ne kao dokaz izostanka ikakvog saznanja tužiteljice o tijeku iste. Iskaz, pak, tužiteljice da bi ovakvu operaciju bila odbila da je za njen tijek znala sud je ocijenio neuvjerljivim obzirom je sudu dan čak 29 godina nakon predmetne operacije i tako pod sasvim notornim utjecajem života koji je u međuvremenu protekao uslijed čega isti sasvim sigurno ne svjedoči vjerodostojno o stavovima i smatranjima tužiteljice u vremenu kada je ova operacija izvršena, a tužiteljica saslušana u kaznenom postupku koji se vodio protiv liječnika ĆH i [adresa]. godine i tako svakako vremenski bliže predmetnoj operaciji ovako nije iskazivala.

25. Slijedom svega navedenog sud je zaključio da su tuženici u ovom postupku dokazali da su u liječenju tužiteljice u svemu postupili kako je trebalo odnosno da je isto izvedeno bez pogreške i u potpunosti prema pravilima struke pa da stoga ne postoji njihova krivnja (pa niti namjera liječnika ĆH i CH kao oblik te krivnje) odnosno odgovornost za štetu koja je tužiteljici uslijed tog liječenja nastala u smislu odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 170. st. 1. i 2. ZOO78 pa je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženici ovu štetu naknade ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude, a sud istom nije utvrđivao među strankama spornu visinu ove štete te zastaru tužbenog zahtjeva niti cijenio dokaze izvedene radi utvrđenja istih.

26. Kako tužiteljica u ovom sporu nije uspjela primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a neosnovanim je ocijenjen i njen zahtjev da joj tuženici naknade trošak ovog postupka pa je također odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

27. Obzirom su tuženici u ovom sporu uspjeli, primjenom odredaba čl. 154. st. 1. ZPP-a istima je dosuđen trošak ove parnice. I-tuženiku KBC Zagreb je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a priznat kao potreban za ovu parnicu trošak vještačenja u ukupnom plaćenom iznosu od 4.262,00 EUR pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Ovom tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu jer spisu ne prileži dokaz da je ovu pristojbu platio. VI-tuženiku CH je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a priznat kao potreban za ovu parnicu trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora, troškovnikom ovog tuženika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) pa tako trošak sastava četiri obrazložena podneska od 20.12.2006., 26.10.2011., 6.4.2012. i 11.5.2017. od po zatraženih 1289,63 boda za svaki (tbr. 8/1), dva obrazložena podneska od 22.10.2020. i 16.4.2021. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/3), sastava žalbe od 18.10.2012. od 644,81 boda (tbr. 10/4) i zastupanja na 17 ročišta 16.4.2002., 18.6.2002., 25.2.2003., 28.11.2003., 2.6.2004., 19.12.2005., 29.3.2006., 5.9.2006., 6.12.2006., 18.10.2010., 22.12.2011., 11.7.2012., 16.12.2015., 19.4.2017., 28.9.2021., 16.9.2025. i 16.10.2025. od po zatraženih 1289,63 boda za svako (tbr. 9/1) pa tako ukupno 27927,02 boda što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 69.817,55 EUR. Ovom tuženiku nije priznat kao potreban za ovu parnicu trošak sastava podnesaka od 19.4., 5.7., 6.9., 2.10. i 17.11.2000. te podneska od 16.1.2001. obzirom je istima samo požurivao rad suda, trošak podnesaka koje je predavao sudu na ročištima 16.4.2002., 2.6.2004., 18.10.2010., 11.7.2012. i 16.12.2015. obzirom je njihov sadržaj mogao iznijeti na tim ročištima, a niti trošak sastava odgovora na žalbu od 19.11.2012.. Nije mu priznat niti trošak sudskih pristojbi jer iste nije bio pozvan platiti. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. studenog 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici ČH po punomoćniku

2. I-tuženiku KBC Zagreb

3. II-tuženoj FH

4. III-tuženoj DH

5. IV-tuženiku EH

6. V-tuženiku ĆH

7. VI-tuženiku CH po punomoćniku