Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-212/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja TTE INŽENJERING – TPA BAGAT, d.o.o., Nin, Put Bagata 1, OIB: 16867093329, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u BAČIĆ I PARTNERI odvjetničko društvo j.t.d., Zadar, Mihovila Pavlinovića 9, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 28. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zvonimira Brzića, odvjetnika u Zadru, tuženika ŽČ i njegove punomoćnice odvjetnice Ane Šoša te nakon objave presude 28. studenog 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, Ul. Domovinskog rata 3, poslovni broj Ovrv-1979/2019 od 18. prosinca 2019., kojim se nalaže tuženiku ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju TTE INŽENJERING – TPA BAGAT, d.o.o., Nin, Put Bagata 1, OIB: 16867093329, iznos od 81,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 49,02 EUR od 9. studenog 2019.,

- na iznos od 32,58 EUR od 15. studenog 2019.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa do isplate, kao i iznos odmjerenih troškova ovrhe uvećan za zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče na iznos od 39,82 EUR od 18. prosinca 2019., sve to u roku od 8 dana; te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ŽČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju iznos od 65,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila pije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 5. prosinca 2019. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Emilu Brkiću iz [adresa] prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 81,59 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka, a povodom kojeg je isti 18. prosinca 2019. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1979/2019.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor u kojem osporavajući osnovu i visinu potraživanja navodi kako nema dugovanja prema tužitelju, a osporavani računi na koje se pobijano rješenje poziva da ničim nisu argumentirani.

3. Javni bilježnik predmet je proslijedio Općinskom sudu u Zadru koji je rješenjem poslovni broj Povrv-206/2020-2 od 3. ožujka 2020. (koje je postalo pravomoćno) stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, a tuženik da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, sve sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 153/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Postupajući sukladno naprijed citiranoj odredbi tužitelj nastavno pojašnjava da tuženik tužitelju prema računu br. 62/PSL 2/2 duguje iznos od 369,31 HRK (49,04 EUR), a prema računu br. 72/PSL 2/2 iznos od 245,45 HRK (32,58 EUR), što ukupno iznosi 614,76 HRK (81,59 EUR). Predmetni iznosi da predstavljaju 0,14% od naplaćenih iznosa i to iznosa od 791.374,36 HRK (105.033,43 EUR) i iznosa od 525.969,16 HRK (69.808,10 EUR), koje je FINA ovršila prema tužitelju, a sve prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 161/2013-3. Čl. 7. Društvenog ugovora da je propisano: "U raspodjeli i korištenju sredstava ostvarene dobiti, odnosno u snošenju rizika za rezultat poslovanja, osnivači sudjeluju razmjerno vrijednosti sredstava koja ulažu u temeljni kapital društva, kao i za daljnji rad i poslovanje". Kako ŽČ ima 0,14% udjela u društvu tužitelja isti da je dužan srazmjerno svom suvlasničkom udjelu u Društvu sudjelovati u podmirivanju rizika za rezultat poslovanja.

4. 1. U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (stranice 114 do 115 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018. (stranice 102 do 113 spisa), zapisnik sa sjednice skupštine od 6. srpnja 2009. (stranica 100 spisa), Odluku o imenovanju v.d. direktora društva tužitelja od 4. lipnja 2004. (stranica 101 spisa) te Društveni ugovor sklopljen 4. svibnja 1999. (stranice 94 do 99 spisa).

5. Tuženik u nastavku postupka, prije upuštanja u raspravljanje, ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru. Očitujući se na navode iz podneska tužitelja ističe kako tuženik nije stranka iz spora u kojem je donesena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 161/2013-3, pa time niti solidarni dužnik s tužiteljem. Kako zakonodavac ne predviđa odgovornost osnivača za ovakav slučaj jer prema Zakonu o trgovačkim društvima za obveze društva s ograničenom odgovornosti odgovara društvo cijelom svojom imovinom, a ne osnivači, predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

6. Prednje navode tuženika tužitelj u nastavku postupka osporava kao neosnovane. Ističe kako su se, protivno navodima tuženika, čl. 7. Društvenog ugovora udjeličari dogovorili plaćati takve gubitke i to proporcionalno veličini svojih udjela i cit. čl. to jasno regulirali. Navedeno da proizlazi i iz činjenice da su udjeličari TČ i UČ već platili svoj udio, koliko otpada na njih, obzirom na činjenicu da TČ ima udio u društvu od 5,4 %, a UČ udio od 8,74%. Ovi udjeličari tako da su 4. studenog 2019. platili iznos od 29.479,27 HRK, a 15. studenog 2019. iznos od 74.582,43 HRK čime su u cijelosti platili svoj udio gubitka u društvu sukladno prethodnom pismenom i usmenom dogovoru svih udjeličara. Isto tako udjeličar HČ koji ima udio od 62,09 % da je platio iznos od 490.362,36 HRK.

Prema točki II. pod toč. 1. presude VSRH Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018., tužitelj da je platio iznos kamata u visini od 791.374,36 HRK (105.033,43 EUR), a koji iznos predstavlja solidarni dug tužitelja, PČ te MČ. S obzirom da tuženik ima udio od 0,14% u vlasničkoj strukturi tužitelja, sukladno čl. 7. Društvenog ugovora, tužitelj da potražuje iznos od 81,59 EUR (614,76 HRK), što predstavlja 0,14% dijela isplaćenog potraživanja koje je otpadalo na tužitelja prema točki II. pod toč. 1. presude VSRH Rev-x 161/2013-3 (0,14% od 1/3 potraživanja od 791.374,36 HRK /105.033,43 EUR). Nadalje prema točki II. pod toč. 2. presude VSRH Rev-x 161/2013- 3 od 18. prosinca 2018., tužitelj da je platio iznos kamata u visini 525.969,16 HRK (69.808,10 EUR). S obzirom da tuženik ima udio od 0,14% u vlasničkoj strukturi tužitelja, sukladno čl. 7. Društvenog ugovora, tužitelj potražuje i iznos od 65,15 EUR (490,00 HRK), što predstavlja 0,14% dijela od iznosa u visini 525.969,16 HRK (69.808,10 EUR) prema točki II. pod toč. 2 presude VSRH Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018.

Dakle, ukupno tužitelj od tuženika potražuje iznos od 146,75 EUR. Budući da se dogodila pogreška u ranijem obračunu kada je dugovanje tuženiku obračunato u iznosu od 614,76 HRK, a ne 1.105,67 HRK povećava tužbeni zahtjev (pobliže kao u izreci presude) uređujući ga pri tom i u pogledu valute.

U prilog prednjih navoda predlaže izvršiti uvid u izvod HPB d.d. od 4. studenog 2019. i 15. studenog 2019. (stranice 18 do 20 spisa), pregled dobiti odnosno gubitka za poslovnu godinu 2019. za utvrđivanje porezne osnovice i porezne obveze (stranice 77 do 81 spisa), izvesti dokaz stranačkim saslušanjem kao i financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem.

7. Općinski sud u Zadru rješenjem poslovni broj Povrv-206/2020-7 od 1. travnja 2022. oglasio se stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti istog predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

8. Iako je tužitelj još uz podnesak od 20. ožujka 2020. Općinskom sudu u Zadru dostavio dokumentaciju na koju se pozvao u tom podnesku (pobrojanu u toč. 4.1. obrazloženja), na pripremnom ročištu održanom u ovoj pravnoj stvari 28. listopada 2025. utvrđeno je kako prilozi tog podneska ne prileže spisu, niti su otpremljeni tuženiku pa je sud strankama dopustio međusobno razmijeniti dokumentaciju na koju se tužitelj pozvao u tom podnesku i vezanu za nju, obzirom se radi o dokumentaciji koja je zajednička za stranke.

Tužitelj je na tom ročištu ostao kod ranijih navoda i dokaznih prijedloga dok je tuženik istaknuo kako Društveni ugovor iz 1999. dostavljen po tužitelju nikada nije potpisan od strane svih osnivača obzirom mu nedostaje potpis ĐČ slijedom čega ovaj ugovor nije niti stupio na snagu. U navedenom ugovoru tuženik da nije niti naveden kao osnivač iz čega proizlazi da ne postoji njegovo dugovanje prema tužitelju. Međutim, 2003. godine da je zaključen Društveni ugovor koji je registriran kod Trgovačkog suda u Zadru u kojem je, između ostalog, kao osnivač naveden i tuženik zajedno sa svojim poslovnim udjelom. Ustraje kod ranijeg navoda kako prema čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima obveza/dugovanje tuženika ne postoji, a ukoliko je i postojalo određeno dugovanje isto da je u svakom slučaju namireno Ugovorom o preuzimanju ispunjenja, a koji je zaključen 27. prosinca 2012. između HČ kao direktora tužitelja i PČ. Ovim je ugovorom PČ prodajom svog poslovnog udjela zatvorio i svoje dugovanje ali i dugovanje ovdje tuženika. Tuženik da je samostalno izradio rekapitulaciju obračuna obaveza koja prikazuje sve dugove prema GČ kao i sve uplate koje su izvršene od svih članova društva, a iz koje proizlazi da ne postoji nikakvo dugovanje. U prilog prednjih navoda dostavlja Društveni ugovor zaključen 2003. (stranice 89 do 93 spisa), Ugovor o preuzimanju ispunjenja (stranice 86 do 88 spisa) kao i spomenutu rekapitulaciju (stranica 85 spisa). Kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice predlaže u nastavku postupka izvesti dokaz stranačkim saslušanjem kao i provesti dokaz financijskim vještačenjem. Tužitelj je osporio prednje navode tuženika kao neosnovane ističući kako iz dostavljene dokumentacije jedino proizlazi da se Ugovor o preuzimanju ispunjenja ne odnosi na ovdje tuženika kao i da se preuzimanje ispunjenja odnosi jedino na pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zadru, a ne i na odluku Vrhovnog suda RH koja je predmet ovog postupka. Pored navedenog i iz Društvenog ugovora iz 2003. da jasno proizlazi obveza udjeličara na snošenje rizika za rezultat poslovanja, a iz materijalne dokumentacije koja također prileži spisu da proizlazi i kako je za poslovnu 2019. godinu društvo imalo gubitak.

Tuženik ŽČ usprotivio se prednjim navodima tužitelja ističući kako je Ugovorom o preuzimanju ispunjenja sklopljenim između HČ i PČ, PČ u cijelosti podmirio dugovanje kako ono po presudi Županijskog suda tako i ono po odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Dakle, ne samo dugovanje PČ nego i dugovanje VČ i njegovo dok su TČ i UČ platili ''dugovanje'' prema dostavljenoj rekapitulaciji, a ne prema tužiteljevom obračunu.

9. Rješenjem donesenim na raspravni zapisnik od 28. listopada 2025. sud je sukladno odredbi čl. 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe smatrajući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

10. Sud je izveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu utvrđujući tako odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. ZPP-a.

11. Sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a sud nije izvodio dokaz stranačkim saslušanjem kao i financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem ocjenjujući ih suvišnima o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja.

12. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje ukupan iznos od 146,75 EUR.

Potraživanje proizlazi iz spora koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj P-636/03 po tužbi GČ protiv ovdje tužitelja, PČ i MČ, a tiče se predugovora koji je naslovljen kao Zapisnik, kojim su se tužitelj GČ te tuženici TTE Inženjering – TPA Bagat d.o.o., Nin, PČ, OČ i MČ dogovorili da će zajednički kupiti iz stečaja nekretnine stečajnog dužnika "Bagat" Tvornice plinskih armatura d.d. Nin u stečaju. Međutim, među strankama nije došlo do sklapanja društvenog ugovora o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću, što je bio krajnji cilj pregovora vođenih u formi zapisnika, jer stranke nisu mogle usuglasiti sadržaj tog ugovora u odnosu na njihova prava i obveze, a niti je tužitelju vraćen novac kojim se obvezao sudjelovati kao temeljenim ulogom u osnivanju društva.

12.1. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018. odbijena je kao neosnovana revizija tuženika protiv točke 1. presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2233/10-3 od 12. listopada 2012., kojom je djelomično potvrđena točka I. i II. presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-636/03 od 12. ožujka 2010., dok je u toč. II. prihvatio reviziju tužitelja GČ protiv točke 2. drugostupanjske presude kojom je u odnosu na zatezne kamate djelomično preinačena prvostupanjska presuda i sudio:

"1. Odbija se žalba I-III tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-636/03 od 12. ožujka 2010. kojom je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju zatezne kamate za iznos od 772.636,25 HRK od 7. travnja 2003. godine pa do dana 12. ožujka 2010. godine, kao dana zaključenja glavne rasprave.

2. Odbija se žalba I tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-636/03 od 12. ožujka 2010. kojom je naloženo I-tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 511.867,73 HRK od 7. travnja 2003. godine pa do dana 12. ožujka 2010. godine, kao dana zaključenja glavne rasprave.

III. Revizija tuženika protiv odluke o parničnim troškovima se odbacuje kao nedopuštena."

12.2. Tužitelj je u cijelosti postupio po presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018. te platio iznos kamata u visini od 791.374,36 HRK (105.033,43 EUR) koji iznos predstavlja solidarni dug tužitelja, PČ i MČ kao i iznos od 525.969,16 HRK (69.808,10 EUR), prema toč. 2. presude.

12.3. Čl. 7. Društvenog ugovora iz 1999. je propisano: "U raspodjeli i korištenju sredstava ostvarene dobiti, odnosno u snošenju rizika za rezultat poslovanja, osnivači sudjeluju razmjerno vrijednosti sredstava koja ulažu u temeljni kapital društva, kao i za daljnji rad i poslovanje."

Čl. 7. Društvenog ugovora iz 2003. je propisano: "U raspodjeli i korištenju sredstava ostvarene dobiti, odnosno u snošenju rizika za rezultat poslovanja, uključujući i obvezu kamate na preuzeti iznos od 1.942.045,53 kn, članovi sudjeluju razmjerno vrijednosti sredstava koja ulažu u temeljni kapital društva, kao i za daljnji rad i poslovanje."

13. Među strankama u konačnici nije sporno da je tuženik član društva tužitelja. Nije sporno ni da tuženik nije bio stranka u postupku u kojem je tom društvu kao i društvu i dva njegova člana naložena solidarna isplata. Tom presudom je dakle odlučeno tko ima obvezu prema trećem. Kako tuženik nije bio stranka u tom postupku učinci te presude ne mogu se protezati na njega niti se prema njemu može tražiti isplata po osnovi te solidarnosti.

14. Nadalje, prema odredbi čl. 385. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj:111793, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24; dalje ZTD) članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva. Dakle, društvo ograničene odgovornosti odgovara za svoje obveze isključivo svojom imovinom. Iako društvenim ugovorom članovi mogu međusobno urediti raspodjelu dobiti i pokriće gubitka, to ne može derogirati zakonsku normu koja je prisilne naravi (ius cogens). Dakle, članovi društvenim ugovorom ne mogu stvoriti osobnu odgovornost člana za obveze društva jer je ograničenje odgovornosti člana zakonom propisano.

15. Ukoliko je društvo platilo obvezu regres može potraživati samo ukoliko postoji bilo ugovorna bila zakonska osnova odnosno ako su ispunjeni uvjeti za probijanje pravne osobnosti (čl. 10. ZTD-a). Međutim tužitelj niti tvrdi, a niti dokazuje da postoji takva osnova.

Naime, odredba Društvenog ugovora (čl. 7.) kako onog iz 1999. tako ni onog iz 2003. ne može se tumačiti kao osnova regresne ili solidarne odgovornosti člana prema društvu koje je platilo dug jer izraz "snošenju rizika za rezultat poslovanja, osnivači sudjeluju razmjerno vrijednosti sredstava koja ulažu u temeljni kapital" po ocjeni suda treba tumačiti na način da član samo sudjeluje u rezultatima poslovanja u okviru svog poslovnog udjela tako da može: izgubiti uloženi kapital, ne ostvariti dobit ili sudjelovati u pokriću računovodstvenog gubitka (npr. kroz odluku o zadržanoj dobiti ili smanjenju kapitala). Drugim riječima rizik poslovanja iz cit. odredbe Društvenog ugovora se odnosi na vrijednost udjela, a ne na osobnu imovinu člana stoga ovakva odredba društvenog ugovora o snošenju rizika poslovanja ne znači da član odgovara društvu za njegove obveze prema trećima uključivo i obvezu kamate na preuzeti iznos od 1.942.045,53 kn. Rizik poslovanja obuhvaća sve moguće financijske posljedice poslovnih odluka – uključujući i sudske sporove koje društvo izgubi.

Slijedom navedenog o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučeno je kao u izreci presude (točka. I.)

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženiku obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak na ime sastava obrazloženog podneska od 18. svibnja 2020. u visini od 25 boda, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) kao i za zastupanje na ročištu održanom 28. listopada 2025. u iznosu od 25 boda, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife (vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR), što sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi sveukupno 125,00 EUR (točka III. Izreke rješenja). Sud nije odlučivao o dijelu zahtjeva tuženika koji se odnosi na sudske pristojbe obzirom ovaj dio zahtjeva nije postavljen sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a.

U Zadru 28. studenog 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćnicima,

- u spis.