Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-1115/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 3. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika ZK, mag iur., zaposlene kod tuženika, objavljene 28. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, da tužiteljici JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike manje ispaćenih plaća isplati iznos od 637,37 eura bruto zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 17,47 eura počem od 14.03.2014. do isplate,

- na iznos od 30,02 eura počem od 11.04.2014. do isplate,

- na iznos od 18,26 eura počem od 13.05.2014. do isplate,

- na iznos od 13,69 eura počem od 13.06.2014. do isplate,

- na iznos od 38,49 eura počem od 11.07.2014. do isplate,

- na iznos od 29,97 eura počem od 11.08.2014. do isplate,

- na iznos od 25,22 eura počem od 12.12.2014. do isplate,

- na iznos od 21,93 eura počem od 13.01.2015. do isplate,

- na iznos od 13,05 eura počem od 12.02.2015. do isplate,

- na iznos od 5,04 eura počem od 12.03.2015. do isplate,

- na iznos od 9,17 eura počem od 13.04.2015. do isplate,

- na iznos od 4,59 eura počem od 13.05.2015. do isplate,

- na iznos od 14,41 eura počem od 12.06.2015. do isplate,

- na iznos od 13,75 eura počem od 13.07.2015. do isplate,

- na iznos od 13,05 eura počem od 12.08.2015. do isplate,

- na iznos od 18,09 eura počem od 11.09.2015. do isplate,

- na iznos od 9,21 eura počem od 12.10.2015. do isplate,

- na iznos od 20,03 eura počem od 13.11.2015. do isplate,

- na iznos od 11,19 eura počem od 12.02.2016. do isplate,

- na iznos od 10,22 eura počem od 12.04.2016. do isplate,

- na iznos od 20,19 eura počem od 12.05.2016. do isplate,

- na iznos od 1,64 eura počem od 12.07.2016. do isplate,

- na iznos od 16,87 eura počem od 11.08.2016. do isplate,

- na iznos od 11,69 eura počem od 11.10.2016. do isplate,

- na iznos od 11,25 eura počem od 11.11.2016. do isplate,

- na iznos od 10,73 eura počem od 13.12.2016. do isplate,

- na iznos od 32,83 eura počem od 13.02.2017. do isplate,

- na iznos od 20,77 eura počem od 12.04.2017. do isplate,

- na iznos od 30,04 eura počem od 12.05.2017. do isplate,

- na iznos od 7,02 eura počem od 12.07.2017. do isplate,

- na iznos od 28,92 eura počem od 11.08.2017. do isplate,

- na iznos od 16,09 eura počem od 12.09.2017. do isplate,

- na iznos od 22,43 eura počem od 10.11.2017. do isplate,

- na iznos od 12,87 eura počem od 13.12.2017. do isplate,

- na iznos od 16,47 eura počem od 11.01.2018. do isplate,

- na iznos od 17,69 eura počem od 12.02.2018. do isplate,

- na iznos od 1,57 eura počem od 12.03.2018. do isplate,

- na iznos od 21,45 eura počem od 11.04.2018. do isplate,

po kamatnoj stopi od 12% godišnje od 1. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. ZOO-a), u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima iz točke I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.729,85 sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. studenoga 2025. do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra na Odjelu za hematologiju (zdravstveni djelatnik na primjeni citostatika). U razdoblju od 1. prosinca 2013. pa do 31. ožujka 2018. da joj nisu pravilno obračunati sati prekovremenog rada pa joj isti, sukladno tome, nisu niti plaćeni, a nisu joj plaćeni ni dodaci na plaću u tom prekovremenom radu na koje ima pravo temeljem odredbi Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17) i Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 93/15, dalje: KU/13). U obračunima plaće prekovremeni rad prikazan je u manjem broju sati nego što je realno odrađeno ili uopće nije prikazan kao da je pojedinim mjesecima nije imala prekovremenih sati, iako jest. Drugim riječima, tužiteljica je odradila više prekovremenih sati od prikazanih u obračunima plaća, što joj nije plaćeno, kao što joj nisu plaćeni ni dodaci na plaću u tom prekovremenom radu, čak ni na onaj prekovremeni rad utvrđen u obračunima plaća. Takav tuženikov obračun prekovremenih sati protivan je odredbi čl. 51. st. 9. KU/13 koja definira prekovremeni rad ne samo onaj rad koji je duži od redovnog mjesečnog fonda sati, već i ako svaki sat rada koji je duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporednom. To tuženikovo nezakonito obračunavanje prekovremenog rada razvidno je samim uvidom u evidenciju radnih sati tužiteljici tj. " Strukturu ostvarenih sati po danima" za cjelokupno navedeno razdoblje, a iz koje se točno vidi broj odrađenih prekovremenih sati - kojih datuma i dana u tjednu su odrađeni i u kojem dijelu dana. Sukladno odredbama čl. 51. i 57. KU/13 tužiteljica je imala i ima pravo da joj se pored isplate dodatka od 50% za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu kumulativno isplate i dodaci za rad noću (40%), za rad subotom (25%). za rad nedjeljom (35%), za rad u drugoj smjeni (10%), za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i rad na dan Uskrsa (150%) te dodatak za posebne uvjete rada, sve umanjeno za 50% obzirom da se radi o prekovremenom radu. Međutim tuženik je kao poslodavac tužiteljici ispatio dodatke na plaću samo u redovnome radu, no onog trenutka kada je ista ušla u prekovremeni rad, oni joj više nisu plaćeni, iako je tužiteljica i dalje radila u otežanim uvjetima. Stoga se tužiteljica obratila sudskom vještaku financijske struke, Ivanu Marenčiću dipl. oecc., da izračuna sav prekovremeni rad u predmetnom razdoblju i napravi obračun svih dodataka na plaću u tom prekovremenom radu, imajući u vidu evidenciju radnih sati, obračune plaće te odredbe KU/13, pa je vještak napravio svoj nalaz na način da je ispravno prekovremeni rad obračunao za svaku smjenu dužu od 8 sati. Kada je od ukupnog iznosa na koji tužiteljica ima pravo i koji joj je trebao biti plaćen na ime svih odrađenih prekovremenih sati zajedno s dodacima na plaću u tom prekovremenom radu odbije iznos koji joj je plaćen za prekovremen sate, ali nepravilno i nezakonito obračunate, onda prema izračunu (nalazu) vještaka financijske struke Ivana Marenčića dipl. oecc. proizlazi da je tuženik tužiteljici dužan ispatiti razliku od punog iznosa bruto plaće u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2018. tj. ukupan iznos od 41.163,94 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svakomjesečne neisplaćene iznose. Stoga se tužiteljica obratila tuženiku zahtjevom za isplatu neisplaćenih prekovremenih sati i dodatka na plaću u prekovremenom radu od dana 27. srpnja 2018., uz dostavu nalaza vještaka i računa za isti, i u tome se zahtjevu pozvala na sudsku praksu tj. na pravomoćne presude više županijskih sudova u Republici Hrvatskoj (ŽS u Rijeci, ŽS u Zagrebu, ŽS u Bjelovaru, ŽS u Osijeku) koji su posljednjih godina sudili u sličnim predmetima i u čijim presudama (u svima!) je presuđeno u korist radnika – liječnika na način da je naloženo poslodavcima, Kliničkim bolničkim centrima, da isplate razliku nezakonito isplaćenih prekovremenih sati i dodataka na plaću za rad u prekovremenom radu te je ujedno benevolentno ponudio tuženiku sklapanje nagodbe i na manji iznos od utvrđenog u nalazu vještaka, no tuženik je svojim dopisom od 1. kolovoza 2018. godine, Klasa: 14-01/18-01/374, Ur. br.: 2178-29-02/1-18-2, taj zahtjev bez obrazloženja odbio. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Nadalje navodi kako smatra da je čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013. propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću da su: stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Nadalje, čl. 51. Kolektivnog ugovora da je propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad 50%, a dodacima na koje da se tužiteljica poziva (čl. 57. i čl. 59. Kolektivnog ugovora) da se uvećava osnovna plaća. Tuženik navodi da je čl. 15. Zakona o radu propisano da ugovor o radu obvezno sadržava, između ostaloga, i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. istog članka da je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputiti na odgovarajući zakon drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno da je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata. Tuženik je osporio navode tužiteljice da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila jer da je tužiteljici u navedenom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada kako je to propisano KU, obzirom da je jasno propisano što čini osnovnu plaću radnika, a što njezine dodatke. Nadalje navodi da su tužiteljici plaćeni i svi dodaci koji joj pripadaju na osnovnu plaću, uz napomenu kako mu je nejasan navod tužiteljice kako joj nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada. Prema stavu tuženika tužiteljica da miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada, slijedom čega da je nejasno na temelju čega zasniva svoja potraživanja. Slijedom navedenog, predlaže da su odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Presudom ovoga suda poslovni broj Pr-564/2018-44 od 6. ožujka 2023. (stranica 419-429 spisa) naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike manje ispaćenih plaća iznos od 5.043,98 eura/38.003,85 kn bruto zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto iznosima iz točke I. izreke, kao neosnovan (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka, sadržanoj u toj presudi, nalaženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.117,73 eura/31.025,00 sa zakonskom zateznom kamatom od 6. ožujka 2023. do isplate (točka III. izreke).

4. Odlučujući povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Gž R-295/2023-3 od 19. srpnja 2023. (stranica 444-448 spisa) ukinuo presudu ovoga suda poslovni broj Pr-564/2018-44 od 6. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka, slijedom čega je predmet, u tom ukinutom dijelu, vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

5. U ponovljenom postupku ovaj sud raspravio je sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud te je na taj način postupio na temelju odredbe čl. 377. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.

- ispr., 57/11., 25/13., 89/14. - odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: dalje ZPP).

6. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković, dipl. oec., čiji nalaz i mišljenje od 29. travnja 2020. prileži na stranici 263-274 spisa, očitovanje na primjedbe tužiteljice od 3. srpnja 2020. na stranici 285 spisa, te dokaz financijskim vještačenjem po vještaku za područje ekonomije, grana financija i bankarstvo Goranki Šmer Maraš, dipl. oec., čiji nalaz i mišljenje od 18. srpnja 2022. prileži na stranici 304-381 spisa, usmeno očitovanje oba vještaka na stranici 414-417 spisa, a dopuna nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš, dipl. oec od 3. rujna 2025. na stranici 470-533 spisa. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2018. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada, dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad.

8. Tužiteljica je podneskom od 3. studenoga 2025. (stranica 535-538 spisa), po provedenom financijskom vještačenju, odnosno dopuni nalaza i mišljenja vještaka za područje ekonomije, grana financija i bankarstvo Goranki Šmer Maraš, dipl. oec., precizirala tužbeni zahtjev na način sadržan kao u izreci.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se kako sud istog smatra neosnovanim budući da je tužiteljica utužila razliku plaća od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2018. Plaća za prosinac 2013. dospijeva 15. siječnja 2014., a obzirom na zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19. – u daljnjem tekstu: ZR) zastara potraživanja tužiteljice nije mogla nastupiti prije 15. siječnja 2019., pa imajući u vidu da je tužba podnesena 9. listopada 2018., to potraživanje tužiteljice nije u zastari.

11. Budući da je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno kako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre – zdravstvenog djelatnika na primjeni citostatika na Odjelu za hematologiju, tužiteljica je jedino od svog poslodavca, ovdje tuženika, ovlaštena potraživati isplatu razlike manje isplaćene plaće, stoga je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije.

12. Odredbama Zakona o radu uređeno je pravo na plaću i pravo na povećanu plaću pa je čl. 94. ZR propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Međutim, navedenim zakonom se ne konkretizira iznos plaće kao niti iznos povećane plaće.

13. Jedan od zakona kojima se ista konkretizira je Zakon o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09), Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12 – u daljnjem tekstu: TKU/12), kao i granski ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja - Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – u daljnjem tekstu: KU/2013.), uz napomenu da je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18 – u daljnjem tekstu: KU/2018.), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018.

14. Primjena KU-a uređena je općim odredbama KU-a kojima se uređuju prava i obveze iz rada i s osnove rada radnika u zdravstvenim ustanovama čiji su osnivači Republika Hrvatska ili županija, odnosno grad i ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti na temelju sklopljenog ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje kao i radnika Zavoda. Odredbama KU-a prava i obveze radnika u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju čine jedan jedinstven sustav pa se odredbe KU-a na radnike u zdravstvu primjenjuju neposredno i obvezno, osim ako pojedina pitanja nisu uređena nekim drugim propisom koji je za radnika povoljniji.

15. Odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisana je primjena za radnike najpovoljnijeg prava ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

16. Prema odredbi čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tu se radi u osnovnoj plaći, plaći za redovan rad.

17. Člankom 2. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama određeni su koeficijenti za pojedina radna mjesta u zdravstvenim ustanovama te oni obuhvaćaju stručnu spremu znanstveni stupanj za određivanje koeficijenta pojedinog radnog mjesta, te veličinu ustanove kao kriterij.

18. Odredbom čl. 47. KU/2013. propisno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osim toga je ovom odredbom propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Isti KU je bio zaključen na vrijeme od četiri godine, uz napomenu da je sadržajno identična odredba sadržana u čl. 45. KU/2018. koji je stupio na snagu 1. ožujka 2018.

19. Odredbom čl. 51. KU/2013. propisano je uvećanje osnovne plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju (na jednak način uređuju i odredbe TKU/12 te odredba čl. 49. KU/2018.) i na način da se osnovna plaća uvećava, i to: za rad noću 40%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35%; za prekovremeni rad 50%; za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Dodatci na plaću koji se odnose na rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni međusobno se ne isključuju (st. 12.).

20. Odredba čl. 57. KU/2013. navodi u st. 1. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripadati pravo na dodatak na plaću. Stavkom. 2. istog članka se određuje da se osnovna plaća uvećava radnicima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo, dok se st. 3. propisuje da se dodaci iz ovog članka ne mogu kumulirati (na jednak način propisano je odredbom čl. 55. st. 1., 2. i 4. KU/2018.).

21. U Dodatku I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – u daljnjem tekstu: dalje Dodatak I KU), koji je stupio na snagu 1. listopada 2015., u čl. 5. propisano je da se iza čl. 59. u KU-a dodaje čl. 59.a koji glasi: "Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće." (na jednak način propisano je čl. 58. KU/2018.), a nakon 1. rujna 2019. u iznosu od 8% od osnovne plaće (čl. 21. Dodatka II KU („Narodne novine“ broj 92/19).

22. Odredbe članka 36. st. 2. KU/2013. propisano je da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu. Stavkom 2. istog članka propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (na jednak način propisano je čl. 34. KU/2018.).

23. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre – zdravstvenog djelatnika na primjeni citostatika na Odjelu za hematologiju.

24. Sporno je među strankama je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio sve odrađene prekovremene sate, dodatke za sve odrađene prekovremene sate te dodatke na plaću u navedenom razdoblju i to: dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata, dodatak za staž u zdravstvu i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

25. Ovaj sud je utvrdio, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, da tuženik tužitelju nije vršio obračun plaće primjenom čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. KU/18), obzirom da iz Nalaza i mišljenja pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb proizlazi da je tuženik obračunavao osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodatak za posebne uvjete rada tuženik je obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužitelj odradio, odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primijenio.

26. Ocjena je ovoga suda da tužitelj kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I. KU-a, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama iz čl. 57. KU/13 i čl. 59.a Dodatka I. KU-a, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU/13, odnosno u svojstvu radnika s položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59.a KU/15.

27. Jednako tako, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

28. Napominje se da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, ali i iz odredbe čl. 91. st. 3. ZR-a koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, temeljem ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR-a radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za posebne uvjete rada. Stoga je neosnovan navod tuženika da tužitelj za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 (čl. 49. KU/18), kao i njegovo pozivanje na drugačija pravna mišljenja izražena u odlukama drugih sudova.

29. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po pravnoj osobi Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković, dipl. oec. i vještaku Goranki Šmer Maraš, dipl. oecc. obzirom da je nakon provedenog vještačenja po vještaku pravnoj osobi Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po vještaku Petri Blašković, dipl.oec. punomoćnica tužitelja ustrajala na provođenju novog vještačenja obzirom da je ustrajala na prigovorima na Nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković, dipl.oec. sadržanim u podnesku od 15. lipnja 2020. (stranica 279-282 spisa), smatrajući kako vještak iste nije otklonio u svom očitovanju od 3. srpnja 2020. (stranica 285 spisa). Slijedom iznijetog, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja i odredio novo vještačenje po vještaku Goranki Šmer Maraš, dipl. oecc. koja je izračun temeljila na činjenici da tužitelj radi na intravenoznoj primjeni citostatika, slijedom čega se istom, a sukladno Zaključku broj 47 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, skraćuje radno vrijeme na 35 sati tjedno te takvi radnici niti ne mogu raditi u turnusu, pa svaki sat dulji od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika kao poslodavca, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati vještak smatra prekovremenim radom, slijedom čega je vještak sve sate odrađene u dnevnom rasporedu koji prelaze sedam radnih sati obračunao kao prekovremene.

29.1. Polazeći od navedenog, vještak Goranka Šmer Maraš, dipl. oecc. je u svom nalazu i mišljenju utvrdila da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama za utuženo razdoblje ukupno iznosi 38.003,85 kn bruto, od čega se iznos od 33.959,55 kn odnosi na razliku pripadajuće i isplaćene plaće (vezano za fond odrađenih prekovremenih sati), potom na dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te na dodatak za staž u zdravstvu, a iznos od 4.044,33 kn na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

30. Međutim, imajući u vidu uputu sadržanu u ukidnoj odluci, kao i činjenicu da je tuženik kod obračuna plaća tužiteljici na mjesečnoj razini vršio nadopunu satnice od utvrđenog fonda sati, koji se temelji na 35 satnom radnom tjednu do mjesečnog fonda sati, koji se temelji na 40 satnom radnom vremenu, te odredbu čl. 30. st. 7. KU/2013., odnosno čl. 28. st. 7. KU/2018., kojom je propisano da se u slučaju preraspodjele radnog vremena i rasporeda radnog vremena u smjenama, turnusu i dežurstvu, radno vrijeme svodi na prosječno puno radno vrijeme na razini mjeseca, te, konačno, i Zaključak broj 47a) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (stranica 223-231 spisa), prema kojem se radnicima koji rade s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja i na intravenoznoj aplikaciji citostatika, radno vrijeme skraćuje na 35 sati tjedno te navedeni radnici ne mogu raditi u turnusu, to je ovaj sud prihvatio dopunu nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš, dipl. oec. od 3. rujna 2025. (stranica 470-533 spisa) kao stručnu i objektivnu, uz napomenu da ni stranke nisu imale primjedbi na istu.

31. Tako vještak Goranka Šmer Maraš, dipl. oec. u svojoj dopuni navodi da je razlika u plaći tužiteljice između obračuna tuženika i vještaka u razdoblju od prosinca 2013. do ožujka 2018. nastala kao posljedica neobračunatih svih odrađenih prekovremenih sati i neispravno obračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate i neobračunatog dodatka za staž u zdravstvu, odnosno iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate, a posljedično tome manje obračunate naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad.

32. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz dopune nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš, dipl. oecc., sud je tužiteljici na ime neisplaćenih prekovremenih sati i dodataka na plaću u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2018. dosudio bruto iznos od 637,37 eura, slijedom čega je uslijedila odluka kao u točki I. izreke.

32.1. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate, počev od nespornog dospijeća do isplate.

32.2. Nadalje, sukladno odredbama iz čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13 – u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. ZPD–a ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Sukladno odredbama iz čl. 45. st. 4. i 5. ZPD–a te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'' broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13 – u daljnjem tekstu: Pravilnik o porezu) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka po osnovi nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD–a te čl. 11., 12. i 15. Pravilnika o porezu, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima, a prema čl. 16. ZPD–a i čl. 18. Pravilnika o porezu te za neoporezivi dio dohotka – osobni odbitak iz članka 36. st. 1. i 2. ZPD–a. Budući da prema navedenim odredbama ZPD–a i Pravilnika o porezu porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji čine sastavne dijelove bruto plaće uz neto plaću i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, tako je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu plaće i provizije neosnovan, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa).

33.1. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe (200,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 2. i 19. srpnja 2019., 15. lipnja i 28. srpnja 2020. (200,00 eura x 4; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 27. srpnja i 26. rujna 2022., te 3. studenoga 2025. (100,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 3. Tarife), sastava podnesaka od 4. listopada 2019., 22. veljače 2021. i 25. srpnja 2022. (50,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 4. Tarife), zastupanja na ročištima održanim 9. srpnja i 13. rujna 2019., 29. srpnja 2020., 17. veljače 2021., 26. rujna i 6. prosinca 2022., 14. veljače i 9. listopada 2023., te 3. studenoga 2025. (200,00 eura x 9; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 3.250,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak financijskog vještačenja po vještaku Ivanu Marenčiću, dipl. oecc. u iznosu od 597,25 eura, izrađenom prije podnošenja tužbe (uz napomenu da tužiteljici zatezna kamata na ovaj trošak pripada od presuđenja, a ne kako je zatraženo), trošak financijskog vještačenja po vještaku Petri Blašković, dipl. oecc. u iznosu od 218,99 eura, te trošak financijskog vještačenja po vještaku Goranki Šmer Maraš, dipl. oecc. u iznosu od 663,61 eura, slijedom čega tužiteljici pripada sveukupni parnični trošak u iznosu od 4.729,85 eura, dok se s preostalim dijelom troška odbija kao neosnovanim obzirom da je zatražen protivno Tarifi. Na dosuđeni trošak tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 28. studenoga 2025.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa odluke. Žalba se podnosi ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu.