REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-620/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva 37, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi ozljede na radu, 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/789, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 23. prosinca 2021.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21-02/1734, URBROJ: 338-21-02- 02-21-4 od 12. listopada 2021.

III. Tužitelju MZ, ozljeda izražena dijagnozom šifre prema MKB- 10 klasifikaciji S83.2 (Rascjep meniska, sadašnji), nastala 14. ožujka 2021. priznaje se ozljedom na radu, te mu se u svezi navedene ozljede priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude tužitelju nadoknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 11.094,30 eura (jedanaesttistućadevedesetčetirieuratridesetcenta).

V. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/789, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 23. prosinca 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21-02/1734, URBROJ: 338-21-02-02-21-4 od 12. listopada 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S83.2 nije priznata ozljedom na radu te u vezi navedene dijagnoze nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu (točke I. i II.).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava rješenje tuženika navodeći da je pogrešan zaključak utemeljen na nalazu i mišljenju nadležnog tijela vještačenja da kod njega postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja za spornu dijagnozu S83.2 u smislu odredbe članka 67. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19., dalje u tekstu: Zakon). Navodi da je obrazloženje rješenja manjkavo, nejasno i proturječno, te ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Smatra da su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje ozljede na radu. Poziva se na sadržaj MR snimke desnog koljena od 9.4.2021. te ističe da niti u jednom nalazu nije navedeno kako je do ozljede došlo uslijed hondromelacije patele stoga je nejasno na koji način je tuženik došao do takvog zaključka. Predlaže provesti dokazni postupak sudsko medicinskim vještačenjem.

3.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te prizna ozljedu na radu i prava koja s tog osnova proizlaze, uz naknadu troškova spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u bitnome kod obrazloženja osporenog rješenja. Navodi kako je u tijeku postupka utvrđeno da je tužitelju, po zanimanju policajac, nastala ozljeda dana 14. ožujka 2021. godine oko 1:00 sati, prilikom intervencije, kada je na stepeništu objekta, na zadnjoj stepenici desnom nogom stao rubom pete na stepenice te mu je noga skliznula na podest stepeništa pri čemu je osjetio probadajuću bol u desnom koljenu. Uvažavajući navedeni mehanizam nastanka ozljede, te sadržaj medicinske dokumentacije, Liječničko povjerenstvo Direkcije tuženika utvrdilo je u Nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: UP/II-502-03/21- 01/789, URBROJ: 338-01-10-04-21-02 od 6. prosinca 2021. godine da je dijagnostičkom obradom kod tužitelja verificirana stanjena prednja križna sveza (kao možebitni znak ranije traume), a također je utvrđena i hondromalacija patele 2. stupnja, što čini predispoziciju zdravstvenog stanja za predmetno ozljeđivanje, uz daljnje obrazloženje, uvažavajući i mehanizam ozljeđivanja, da je u okolnostima u kojima je nastala ozljeda osobito bio nepovoljan mehanizam ozljeđivanja gdje sile djeluju upravo na navedene anatomske strukture, te ova ozljeda ne bi nastupila uz urednu anatomsku strukturu prednje križne sveze i hrskavice patele desnog koljena. Navode tužitelja tuženik cijeni neosnovanima, pogotovo u dijelu u kojem se poziva na stanje lateralnog meniska, jer je u tijeku upravnog postupka utvrđeno da su u mehanizmu nastanka ozljede sile djelovale na anatomske strukture koje su kod tužitelja degenerativno promijenjene ili su posljedica prethodnih trauma, što je imalo za posljedicu nastanak predmetne ozljede. Pritom tuženik ističe da po prirodi stvari skliznuće noge na podest stepeništa zbog krivog stajanja na stepenicu iznad ne dovodi do bilo kakve ozljede koljena kod zdravog organizma. Ne protivi se prijedlogu tužitelja za izvođenjem dokaza vještačenjem

4.1. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba, poslodavac tužitelja Policijska uprava zagrebačka, iako uredno pozvan rješenjem suda, odgovor na tužbu nije dostavila, niti se uključila u spor. O mogućnosti uključenja u spor obavještena je i dopisom ovog suda od 16. lipnja 2025. (str. 173. spisa).

6. Presuda u ovom sporu donosi se u ponovljenom postupku nakon što je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2721/224-2 od 16. siječnja 2025. poništena presuda ovog suda u predmetnoj upravnoj stvari UsI- 190/2022-19 od 12. travnja 2024. (kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja tuženika) i predmet je vraćen sudu na ponovni postupak (točke I. izreke), uz određenje da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari (točka II. izreke).

7. Razlozi poništenja presude UsI-190/2022-14 od 12. travnja 2024. obrazloženi su pod točkama 13. do 16. obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. U bitnome taj je sud ustvrdio da je sudski vještak prof. dr. sc. Slavko Davila u pisanom nalazu i mišljenju od 15. svibnja 2023., njegovoj dopuni od 5. lipnja 2023. i usmenom saslušanju na ročištu od 8. ožujka 2024. zaključio da kod tužitelja nije postojala predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak predmetne ozljede, a potom se na ročištu od 5. travnja 2024. suglasio s mišljenjem liječničkog povjerenstva i člana Vijeća mr. sc. Srećka Vuletića, dr. med. spec. da je predispozicija postojala, pa proizlazi da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka proturječan sam sebi, a koju ocjenu je dao i ovaj sud u svojoj prethodnoj presudi.

7.1. Slijedom navedenog prihvaćen je u žalbenom postupku osnovanim prigovor tužitelja u žalbi da je neosnovano odbijen njegov prijedlog za provođenje novog medicinskog vještačenja jer u konkretnom slučaju, imajući na umu članak 261. stavak 2. i stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) koji se primjenjivao u skladu s člankom 33. stavkom 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, dalje: ZUS/10) i prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prvostupanjski sud ne može svojom ocjenom proturječnog mišljenja vještaka otkloniti i ne prihvatiti njime utvrđene činjenice jer ne raspolaže stručnim znanjem i iskustvom koje je za to potrebno (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj: Rev 399/2021 od 31. siječnja 2024. i rješenju, poslovni broj: Rev 127/2024 od 1. veljače 2024.).

7.2. Dana je uputa ovom suda da u ponovljenom postupku primjenom članka 261. ZPP-a odlučne medicinske činjenice utvrdi na temelju obnovljenog vještačenja s drugim vještakom, a imajući na umu okolnost da je tužitelj takvo vještačenje predložio na ročištu 5. travnja 2024.

7.3. Odluka o troškovima temelji se na shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024. da prema članku 79. stavku 4. ZUS/10 nema mjesta donošenju odluke o troškovima žalbenog postupka u situaciji kada upravni spor još nije okončan i kada još uvijek nije poznato koja od stranaka je uspjela u sporu, bilo u cijelosti ili djelomično.

8. U smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS) koji se primjenjuje i na konkretan spor u skladu s odredbom članka 169. stavka 1. ZUS-a, u ponovljenom postupku održana je usmena i javna rasprava na ročištima 28. ožujka 2025. i 14. studenog 2025., na kojima je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8.1. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao. O ne dolasku na ročište 28. ožujka 2025. tuženik je obavijestio sud, uz prijedlog da se isto održi u njegovoj odsutnosti (str. 164. spisa).

9. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

9.1. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika u kojemu je sadržana cjelokupna medicinska dokumentacija tužitelja te dokumentacija upravnog postupka. Tijekom ovog spora pribavljena je i preslika osobnog zdravstvenog kartona tužitelja.

9.2. U skladu s uputom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske provedeno je novo sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću, spec. kirurugu, subspecijalisti traumatologije, spec. ortopedije i traumatologije, te je u spis dostavljen nalaz i mišljenje imenovanog sudskog vještaka 9.3. Na ročištu 14. studenoga 2025. saslušan je sudski vještak dr. Božidar Šebečić.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je Prijavom o ozljedi na radu koju je podnio poslodavac tužitelja Policijska uprava zagrebačka dana 12 svibnja 2021. vezano za ozljedu tužitelja nastalu 14. ožujka 2021., a odluka donesena nakon provedenog stručno medicinskog vještačenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/21-02/1734 od 28. rujna 2021. kojim se utvrđuje da se dijagnoza šifre bolesti S83.2 ne može uzročno- posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede na radu jer je iz medicinske dokumentacije razvidno kako osiguranik boluje od hondromelacije patele desnog koljena 2 stupnja, a što je degenerativna promjena patele (njezine hrskavice) te je predispozicija za nastanak drugih bolesti i ozljeda desnog koljena osobito akutizacije bolnog sindroma u samom koljenu. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da opisane degenerativne promjene u koljenu predstavljaju predispoziciju za nastanak drugih bolesti i ozljeda desnog koljena, kao što je bio slučaj tijekom intervencije 14. ožujka 2021. kada je došlo do akutizacije bolnog sindroma u koljenu. Pozivom na sadržaj dokumentacije i izjave tužitelja o načinu nastanka ozljede, rješenje je doneseno na temelju članka 67. točke 5. Zakona.

12. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, nakon iznošenja činjenica utvrđenih u provedenom postupku koje proizlaze iz sadržaja spisu priležeće dokumentacije i nakon provedenog postupka vještačenja u kojemu je pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/789. URBROJ: 338-01-10-04-21-12 od 6. prosinca 2021., uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu tuženika (pod točkom 4.), slijedom navedenog tuženik žalbene navode cijeni takvima da se ne mogu uvažiti, a rješenje donosi na temelju članka 116. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).

13. Imajući u vidu da je u konkretnom predmetu sporan zaključak nadležnog drugostupanjskog tijela vještačenja o postojanju zapreke za priznanje ozljede na radu (čl. 67. točka 4. i 5. Zakona) koju je tužitelj zadobio u događaju od 14. ožujka 2021. radi se o primjeni stručnog medicinskog znanja kojim ovaj sud ne raspolaže. Stoga je pribavljen je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću, spec.kirurugu, subspecijalisti traumatologije, spec. ortopedije i traumatologije.

14. Zadatak sudskog vještaka određen je rješenjem suda poslovni broj: Us I- 620/2025-6 od 13. svibnja 2025. godine, na način da se temeljem priložene medicinske i druge dokumentacije spisa, po potrebi i nakon pregleda tužitelja iznese i obrazloži zaključak o tome da li se u konkretnom slučaju ozljeđivanja tužitelja dana 14. ožujka 2021. evidentiranom dijagnozom šifre bolesti prema MKB-10 klasifikaciji: S83.2 Rascjep meniska (sadašnji) radi o ataci kronične bolesti ili uređenoj ili stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (čl. 67. točke 4. i 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon).

15. Sudski vještak u pisanom nalazu i mišljenju dostavljenom sudu 6. srpnja 2025. iznosi slijedeće:

"Tužitelj MZ rođen 1983. god., policajac iz [adresa]. je dana 14.03.2021. prilikom policijske intervencije kod spuštanja niz stepenice rubom pete stao na zadnju stepenicu i proklizao niz stepenicu. U trenutku proklizavanja osjetio je oštru bol s unutarnje strane desnog koljena. Isti dan je pregledan u Klinici za traumatologiju Draškovićeva, u koljenu je bio prisutan manji izljev i pozitivni klinički znaci za ozljedu medijalnog meniska. Koljeno je bilo stabilno. Postavljenja je sumnja na ozljedu unutarnjeg meniska. Dana 09.04.2021. učinio je MR koljena, opisana je horizontalna ruptura medijalnog (unutarnjeg) meniska i valovit i mjestimično stanjen, no urednog inteziteta signala prednji ukriženi ligament što može odgovarati stanju po ozljedi starijeg datuma (parcijalne rupture). Na temelju nalaza MR koljena i kliničkog nalaza koljena postavljena je indikacija za operativno liječenje. Dana 25.05.2021. učinjena je artroskopija koljena, nađen je razdor unutarnjeg meniska, menisk je djelomično odstranjen. Nađeno je i oštećenje hrskavice ivera drugog stupnja. Nije opisano oštećenje prednje ukrižene sveze, odnosno djelomični razdor sveze. Iz priložene medicinske dokumentacije nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja zadobio razdor unutarnjeg meniska desnog koljena. I sam mehanizam ozljeđivanja opisan u tužbi te od strane tužitelja je takav da može doći do lezije meniska. Kod proklizavanja noge je vjerojatno došlo do prekomjerne rotacije noge u koljenu uz djelomično flektirano koljeno a što je tipičan mehanizam za nastanak ozljede meniska. Oštećenje hrskavice ivera koljena drugog stupnja a koje je utvrđeno kod operacije koljena ne predstavlja predispoziciju za ozljedu meniska. Hrskavica ivera nema nikakvog utjecaja na nastanak oštećenja meniska. Promjene na prednjoj ukriženoj svezi opisane na MR koljena od 09.04.2021. također ne predstavljaju predispoziciju za ozljedu meniska. Sporno je da li je uopće prednja ukrižena sveza oštećena jer prilikom artroskopije koljena nije nađeno znakova ozljede sveze. Da nije postojala djelomična ruptura prednje ukrižene sveze pored intraoperativnog nalaza govori i nalaz pri pregledu koljena u Klinici za traumatologiju Draškovićeva gdje je utvrđeno da je koljeno stabilno, ortoped kod pregleda također nije utvrdio nestabilnost koljena. Djelomični razdor prednje ukrižene sveze ne predstavlja predispoziciju za nastanak oštećenja meniska, predispozicija je labavost (nestabilnost) koljena koja može biti posljedica djelomičnog ili potpunog razdora prednje ukrižene sveze. Kod tužitelja prije štetnog događaja nije postojala nestabilnost koljena, nije postojala urođena ili stečena predispozicija na nastanak ozljede unutarnjeg meniska koljena. Prema priloženom zdravstvenom kartonu tužitelja, u studenom 2015. godine je bio kod svog liječnika zbog bolova i otoka desnog koljena. Učinjena je Rtg slika, nisu nađeni znaci artroze koljena a UZV je pokazao manji izljev u koljenu i Bakerovu cistu u stražnjem dijelu koljena. Postavljena je dijagnoza artroalgije (bol u koljenu). Od tada pa sve do štetnog događaja nije se javljao svom liječniku zbog tegoba s desnim koljenom iako radi fizički zahtjevan posao ( policajac). Da je kod tužitelja tada nastao razdor meniska, nedvojbeno bi mu to pravilo smetnje, ne bi mogao obavljati poslove policajca. Ozljeda meniska je nastala u štetnom događaju, a iz gore navedenih razloga ne može se smatrati atakom kronične bolesti iako je tužitelj u jednom navratu 6 godina ranije imao bolove i otok u desnom koljenu.

Zaključak:

Dijagnoze šifre S83.2 Rascjep meniska (sadašnji) predstavlja ozljedu ne radu jer se ne radi o ataci kronične bolesti ili uređenoj ili stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (čl.67. točke 4. i 5. Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju (NN broj: 80/13,137/13 i 98/19).“

16. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka dostavljen je strankama spora na očitovanje.

16.1. Tužitelj nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvaća u cijelosti, te navodi da iz nalaza i mišljenja u bitnome proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu koljena dijagnoza šifre S83.2 (rascjep meniska svježi), da se predmetna dijagnoza može priznati ozljedom na radu u smislu odredbe članka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju jer da se ne radi o posljedici stečene predispozicije i/ili ataci kronične bolesti.

17. Tuženik je uz podnesak dostavljen sudu 28. srpnja 2025. priložio očitovanje Vijeća II Liječničkog povjerenstva tuženika (Vijeće) u kojemu se iznose prigovori na zaprimljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

Nakon iznošenja konstatacija i sumiranja zaključaka sudskog vještaka Liječničko povjerenstvo navodi da nije suglasno sa sudskim vještakom, te iznosi slijedeće obrazloženje, koje, kako navodi temelji na činjenicama iz priložene medicinske i druge dokumentacije.

17.1. Vijeće prigovara da niti u navodima tužitelja, niti u nalazu prvog pregleda nije opisana prekomjerna rotacija noge u koljenu koju sudski vještak nameće u opisu mehanizma ozljeđivanja, jer je poznato da ozljede medijalnog meniska najčešće nastaju kod rotacija koljenskog zgloba u kombinaciji sa opružanjem ili savijanjem koljena, stoga sudski vještak samo pretpostavlja da je došlo do prekomjerne rotacije u desnom koljenu uz djelomično flektirano koljeno. Pri tom Vijee napominje se u stručnoj literaturi također opisuje da rupture meniska nastaju i zbog postupnog oštećenja površine meniska, zbog utjecaja prevelike sile, opterećenja ili akumulacije sitnih oštećenja kroz vrijeme te u jednom trenutku, u nekom štetnom događaju, zbog prethodno akumuliranih oštećenja, menisk puca i u netipičnom mehanizmu ozljeđivanja u kojem prethodno intaktni i zdravi menisk ne bi puknuo.

17.2. Nadalje, Vijeće navodi kako tvrdnja sudskog vještaka kako tijekom artroskopije nije opisano oštećenje prednje ukrižene sveze, ne potvrđuje činjenicu da ista nije bila prisutna, ali je bila nebitna za predmetno operacijsko liječenje budući se radi o parcijalnoj rupturi ACL-a starijeg datuma.

17.3. Ističe kako okolnost da kod tužitelja prije štetnog događaja nestabilnost desnog koljena nije verificirana u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, ne potvrđuje činjenicu da nestabilnost nije postojala, kao što to tvrdi sudski vještak. Ističe kako sudski vještak zna što je posljedica za koljeno kod kojega se MR-om utvrdi valoviti i mjestimično stanjen prednji križni ligament koji je posljedica parcijalne rupture starijeg datuma. Takvo koljeno sigurno ima poremećenu biomehaniku, jer oštećen prednji križni ligament sigurno utječe na poremećaj stabilnosti u koljenu, bez obzira što ista nije verificirana u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji.

17.4. Vijeće ističe da je tužitelj imao tegobe s desnim koljenom i ranije, a to je vidljivo iz osobnog zdravstvenog kartona (2015.g.). Obrazlaže kako ne smatra da je tužitelj 2015.g. zadobio razdor medijalnog meniska desnog koljena, ali je moguće da je zadobio ozljedu prednjeg križnog ligamenta, koja je u MR-u 9.4.2021.g. opisana kao starijeg datuma i koja je uzrokom poremećaja biomehanike u desnom koljenu te je s vremenom, zbog utjecaja sile, opterećenja i akumulacije sitnih oštećenja kroz vrijeme, medijalni menisk oslabljen, vulnerabilan i osjetljiv. Zbog toga je, tako oslabljeni medijalni menisk puknuo u opisanom štetnom događaju 14.3.2021.g., u kojem nije opisan tipičan mehanizam ozljeđivanja medijalnog meniska, odnosno medijalni menisk je puknuo pri proklizavanju desne noge bez opisane prekomjerne rotacije, jer je bio vulnerabilan i osjetljiv zbog prethodnih ozljeda i poremećaja biomehanike u zglobu. Tu stečenu vulnerabilnost medijalnog meniska koja se razvijala godinama, zbog stare ozljede prednjeg križnog ligamenta, smatramo predispozicijom zdravstvenog stanja za nastanak rupture u opisanom štetnom događaju dana 14.3.2021.g.

17.5. Vijeće ističe kako ne osporava činjenicu da je tužitelj dana 14.3.2021.g. zadobio horizontalnu rupturu trupa i stražnjeg roga medijalnog meniska, jer je ista opisna u nalazu MR-a od 9.4.2021.g. No, uvidom u taj isti nalaz MR-a nalazi da je kod tužitelja utvrđena stara ozljeda prednje ukrižne sveze (parcijalna ruptura) zbog čega je ista valovita i mjestimično stanjena. Nakon rupture prednjeg križnog ligamenta, a pogotovo neprepoznate i neliječene (kako je to utvrđeno kod tužitelja) koljeno postaje nestabilno. Kod nestabilnih koljena dolazi do daljnjih oštećenja hrskavica zgloba koljena (menisk, zglobne hrskavice), koje postaju vulnerabilnije I osjetljivije na veća oštećenja i kod manjih sila. Vještak kao kirurg, traumatolog i ortoped najbolje poznaje mehanizam nastanka akutne rupture prethodno zdravog i intaktnog medijalnog meniska koljena i u kojim situacijama i okolnostima ista nastaje i mislimo da bi vještak bio suglasan da se akutna ruptura medijalnog meniska ne očekuje kod svakog silaska niz stepenice kada noga sklizne i dočeka se na sljedećoj stepenici, bez opisane rotacije u koljenu ili bilo kojeg dodatnog nezgodnog pokreta u koljenu.

U opisanim okolnostima rupturira samo prethodno oslabljeni i vulnerabilni menisk, što predstavlja stečenu predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak rupture medijalnog meniska pri prokliznuću noge o rub stepenice.

18. Na ročištu 14. studenog 2025. saslušan je sudski vještak Božidar Šebečić kako bi usmeno pred sudom obrazložio svoj nalaz i očitovao se o istaknutim prigovorima tuženika, odnosno Vijeća Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Na to ročište tuženik nije pristupio.

19. Sudski vještak je iskazao :

"Ostajem u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Tuženik u svom podnesku navodi da prigovara navodu i mišljenju vještaka i da ostaje kod svoje ocjene da ozljeda pod dijagnozom šifre S83.2 (rascjep meniska) je nastala u događaju 14.3.2021. ali uz predispoziciju zdravstvenog stanja za nastanak ozljede jer ruptura medijalnog meniska desnog koljena ne bi nastupila u opisanom događaju da su anatomske strukture u desnom koljenu (prednji križni ligament i hrskavica patele) bile uredne. Tužitelj je u štetnom događaju 14.3.2021. godine zadobio ozljedu desnog koljena. Neposredno po ozljeđivanju pregledan je u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj gdje je utvrđeno da je pozitivan test za ozljedu medijalnog meniska ali da je koljeno ligamentarno stabilno. Nakon toga je učinjena MR koljena koja je potvrdila razdor medijalnog meniska. U opisu je navedeno da je prednji ukriženi ligament valovit i mjestimično stanjen što može odgovarati stanju po ozljedi starijeg datuma (parcijalni razdor). Nakon toga je 25.5.2021. godine učinjena artroskopska operacija desnog koljena, odstranjen je dio medijalnog meniska, nije nađeno znakova razdora ukrižene sveze. Dakle prije predmetnog štetnog događaja nije bilo ozljede prednje ukrižene sveze iako je na MR koljena ostavljena sumnja na raniju ozljedu, ali ista nije nađena prilikom operacije, a što je još bitnije za davanje ocjene je da je koljeno bilo stabilno. Eventualno oštećenje prednje ukrižene sveze, a koje nije nađeno kod tužitelja ako dovede do nestabilnosti koljena tada predstavlja predispoziciju za nastanak ozljede meniska. Ako nema nestabilnost koljena nema niti predispozicije za nastanak ozljede meniska. Ozljeda hrskavice ivera koljena koja je nađena na operaciji nema utjecaja za nastanak razdora meniska odnosno ne predstavlja predispoziciju za nastanak oštećenja meniska. Dakle kod tužitelja prije predmetnog štetnog događaja nije postojala predispozicija za nastanak ozljede meniska.“

19.1. Sudski vještak je istaknuo da je predispozicija za nastanak ozljede meniska nestabilnost koljena, a djelomičan razdor prednje ukrižene sveze može ali i ne mora dovesti do nestabilnosti koljena. Ako nema nestabilnosti nema niti predispozicije. U ovom slučaju kod tužitelja nije utvrđena nestabilnost koljena što je vidljivo iz nalaza iz Klinike za traumatologiju u Draškovićevoj.

19.2. U odnosu na iskaz dr. Srećka Vuletića koje prileži spisu sudski vještake je odgovorio da je detaljno proučio priloženu medicinsku dokumentaciju i na temelju toga dao nalaz i mišljenje, a mišljenje drugih vještaka nije uzimao u obzir.

19.3. Nadalje, sudski vještak je iskazao da je silazak niz stepenice kod kojeg dolazi do uganuća koljena (rotacije) tipičan mehanizam za nastanak ozljede meniska.

19.4. Odgovarajući na upit suda, a vezano za prigovor tuženika odnosno Vijeća Liječničkog povjerenstva o mehanizmu nastanka ozljede u opisanom načinu, sudski vještak je iskazao da iz navoda tužitelja u spisu o kretanju desnom nogom i daljnjem opisu skliznuća noge na najnižu točku stepenice proizlazi rotacija.

19.5. U odnosu na podatak iz medicinske dokumentacije o odlasku tužitelja liječniku 2015. sudski vještak je iskazao da se ne radi o ataci kronične bolesti jer tada kod tužitelja nisu utvrđeni znakovi oštećenje meniska, pa tužitelj sigurno ne bi mogao od 2015. do 2021. godine obavljati poslove policajca, a da nema tegobe s koljenom i da se ne javlja svojem liječniku.

20. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

21. Člankom 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu prema tome Zakonu smatra:

1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima,

2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju,

4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

22. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest (točka 5.).

23. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika te u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, kao i činjenica koje je sud sam utvrdio, primjenjujući citirane odredbe, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora, izvedenim dokazima prvenstveno sudsko medicinskim vještačenjem, pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava. Ovo zato, jer je izvedenim dokazom utvrđeno drugačije činjenično stanje u odnosu na ono utvrđeno u postupku koji je prethodio ovom sporu.

24. Sud je prihvatio valjanim, dostatno obrazloženim i napravljen prema pravilima struke, te utemeljen na medicinskoj dokumentaciji tužitelja nalaz i mišljenje sudskog vještaka Božidara Šebečića jer ga cijeni pravilnim, potpunim i sukladnim dokumentaciji spisa, sa potpunim i objektivnim opisom utvrđenog činjeničnog stanja i promjena u zdravstvenom stanju tužitelja koje su utvrđene, a kojima se potvrđuje dijagnoza priznavanje koje tužitelj traži ozljedom na radu, imajući u vidu opisani način nastanka ozljede, odnosno mehanizam ozljeđivanja i konstatacije koje proizlaze iz medicinske dokumentacije.

24.1. I nakon proučenih prigovora Vijeća Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda iznesene na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sudski je vještak na sudu prihvatljiv način obrazložio iz koji razloga smatra da kod tužitelja ne postoji predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ozljede, odnosno da se ne radi o ataci kronične bolesti. Prema ocjeni suda logičan je životni i uvjerljiv zaključak sudskog vještaka da tužitelj ne bi mogao obavljati posao policajca, a koji posao je fizički zahtjevan da je kod tužitelja utvrđena nestabilnost koljena ili poremećaj biomehanike koljena, kako to navodi Vijeće Liječničkog povjerenstva u svojim prigovorima.

24.2. Sudski je vještak pred sudom uvjerljivo, stručno i konkretno, obrazlažući okolnosti koje su s medicinskog stajališta relevantne za izneseni zaključak, kako po pitanju mehanizma ozljeđivanja, oštećenja hrskavice ivera i primjena na prednjoj ukriženoj svezi, pozivom na dokumentaciju o izvedenom zahvatu (artroskopija) dao svoj zaključak, imajući u vidu i okolnosti na koje ukazuje Vijeće, a koje se odnose na dokazanu stanjenu prednju križnu svezu na konkretnu ozljedu, kao i okolnosti koje se odnose na činjenicu da u zdravstvenom kartonu tužitelja nema podataka o tegobama/liječenju desnog koljena od 2015. godine, sve pozivom na konstatacije iz relevantne medicinske dokumentacije.

24.3. Iz navedenih razloga, nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud je prihvatio stručnim, valjanim i potpunim, te je odluku u ovom predmetu u dijelu koji se odnosi na utvrđenje činjenica koje su s medicinskog aspekta relevantne, utemeljio na nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

25. Izvedenim sudsko medicinskim vještačenjem, kao relevantnim dokazom kojim je sud mogao utvrditi činjenično stanje koje je od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari, u smislu utvrđenja relevantnih činjenica od kojih ovisi primjena prava, po ocjeni suda tužitelj je uspio dokazati svoje navode, a to je da u konkretnom slučaju ozljeđivanja ne postoji predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak ozljede, odnosno da se ne radi o ataci kronične bolesti, pa ne postoji zapreka za priznanje ozljede na radu na koju se poziva tuženik.

26. Napominje se da u konkretnom slučaju tuženik na raspravu zakazanu za 14. studenog 2025. nije pristupio, svoj izostanak nije opravdao, a u očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka nije predložio saslušanje članova Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda. Imajući u vidu odredbe članka 82. stavka 4. ZUS-a kojim je propisano da ako stranke istaknu obrazložene prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka ili sud smatra da je to potrebno radi razjašnjenja pojedinih okolnosti, odredit će da se vještak i usmeno sasluša na raspravi, sud je na raspravu pozvao sudskog vještaka kako bi dao očitovanje na prigovore tuženika. Ne dolaskom na ročište tuženik je propustio izravno pred sudom sudskom vještaku postavljati pitanja, radi razjašnjenja po tuženiku spornih navoda iz obrazloženja nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a koje je iznio u pisanom očitovanju.

27. Člankom 49. ZUS-a propisano je da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio.

27.1. Primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet te činjenično stanje kako je utvrđeno u upravnom sporu, sud je prihvatio osnovanima navode tužbe kojima je tužitelj osporavao pravilnost činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio ovom sporu.

28. Osporenim rješenjem, uz obrazloženje koje je dano, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

28.1. U konkretnoj upravnoj stvari sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje i tužitelju priznao predmetnu ozljedu izraženu šifrom dijagnoze prema MKB-10 klasifikaciji: S83.2 (Rascjep meniska, sadašnji) ozljedom na radu, kao i prava koja s osnova navedenog u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja proizlaze, budući da podaci spisa daju osnova za zaključak da je tužitelj ozljedu zadobio u skladu s odredbama članka 66. Zakona, a nisu utvrđene zapreke ostvarenju prava propisane člankom 67. Zakona.

28.2. Stoga je odlučeno kao u izreci, pod točkama I. do III.

29. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora je djelomično osnovan.

29.1. Sud je prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelja za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku i to za: sastav tužbe i zastupanja na 6 ročišta (10.02.2023., 16.02.2023., 08.03.2024., 05.04.2024., 28.03.2025. i 14.11.2025.) za svaku od navedenih radnji u visini od 500 bodova sukladno Tbr. 27/1 alineja 2 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25, dalje: Tarifa), sastav žalbe od 14.05.2024. u visini od 625 bodova sukladno Tbr. 27/3 Tarife, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 10.312,50 eura (7 radnji x500 bodova = 3500 bodova x2,00 eura = 7.000,00 eura; 1radnja - 625 bodovax2,00 eura = 1.250,00 eura, odnosno zbrojeno 8.250,00 eura + 25% PDV od 2.062,50 eura, daje iznos od 10.312,50 eura).

29.2. Tužitelju je opravdano dosuditi i naknadu troškova koje je za provođenje sudsko medicinskog vještačenja platio i to ukupno 781,81 euro (331,81 eura– str. 38. spisa, 400,00 eura – str. 169. spisa i 50,00 eura – str. 193. spisa).

Stoga ukupno odobreni trošak tužitelja iznosi 11.094,30 eura (10.312,50 eura + 781,81 eura), kako je i riješeno u izreci, pod točkom IV.

29.3. Obveza tuženika na naknadu troškova spora proizlazi iz odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da je sud usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporena rješenja te tužitelju priznao traženo pravo, uspio je u sporu, pa je tuženik obvezan na naknadu opravdanih troškova spora.

30. Sud nije prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku i to za sastav tri podneska (25.08.2023., 27.11.2023. i 11.07.2025.) koji podnesci sadržajno predstavljaju očitovanja na nalaz i mišljenje sudskih vještaka, jer se ne radi o obrazloženim podnescima u kojima se iznose činjenična i pravna razlaganja koja bi bila od utjecaja na odluku u predmetnoj upravnoj stvari.

30.1. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom V.

U Zagrebu 28. studenog 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Blaženka Musulin, [adresa] Zagreb, Palmotićeva 37

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, [adresa] Zagreb, Margaretska 3

3. U spis