Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-327/2021-132

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužiteljice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Medved, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv prvotuženik PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugoprotustranke MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], J [adresa], trećeprotustranke BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], četvrtoprotustranke HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], petoprotustranke ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], šestoprotustranke JMU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sedmoprotustranke ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i osmoprotustranke PMU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne rasprave 24. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, na ročištu za objavu održanom 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], vrt kod kuće u [adresa] od 162 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno k. č. br. [katastarska čestica] oranica dvorno mjesto vrt od 583 m2 upisana u posjedovni list 87, k. o. [katastarska općina], što su prvotuženik PM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednik EM, [adresa], drugotuženik MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednik IM, [adresa], trećetuženik BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednik TM, [adresa], četvrtotuženik HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], petotuženik ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], šestotužena JMU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sedmotužena ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], i osmotužena PMU, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednica MMU, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni priznati i temeljem ove presude, bez svakog njihovog daljnjeg pitanja i odobrenja, trpjeti besteretni otpis navedene nekretnine na ime, posjed, vlasništvo i u korist tužiteljice JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se šestotuženoj JMU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sedmotuženoj ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], i osmotuženoj PMU, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 918,57Eur (slovima: devetstotinaosamnaesteuraipedesetsedamcenta), sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica JM, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 15. rujna 2021. navodi da je nekretnina upisana u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], vrt kod kuće u [adresa], od 162 čhv, formalno uknjižena kao suvlasništvo četvrtotuženog HM, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: četvrtotuženi) i petotuženog ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: petotuženi) svakog u 1/8 dijela i umrlih EM, IM i SM, svakog u 2/8 dijela, a koji su pravni prednici prvotuženog PM, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: prvotuženik), drugotuženog MM, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: drugotuženik), i trećetuženog BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: trećetuženik), koji su njihovi unuci. Nadalje, u posjedovnom listu 87, k. o. [katastarska općina], ista nekretnina označena je istim brojem čestice [katastarska čestica], oranica dvorno mjesto vrt, od 583 m2 i formalno je upisana na ime šestotužene JMU, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: šestotužena), sedmotužene ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: sedmotužena) te osmotužene PMU, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: osmotužena) kao nasljednice MMU, OIB: [osobni identifikacijski broj].

1.1. Ističe da su 4. rujna 1964. majka tužiteljice NM i njen djed (po majci) ĐM zaključili s FM (koja je bila uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine) i BMU (koji je bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine), a koji su pravni prednici tuženih, Ugovor o zamjeni nekretnina kojim su prednici tužiteljice stekli vlasništvo i posjed predmetne nekretnine. Prilikom stjecanja iste nekretnine roditelji tužiteljice su 27. studenog 1964. platili porez na promet nekretnina Skupštini Općine Velika Gorica, Odjelu za financije, pod brojem: 832/1964. Za vrijeme života prednici tužiteljice nisu navedeni Ugovor proveli kroz zemljišnu knjigu, ali su od dana sklapanja navedenog Ugovora, pa sve do smrti, nesmetano uživali i posjedovali predmetnu nekretninu sukladno njenoj gospodarskoj namjeni, a nakon njihove smrti istu nesmetano uživa i posjeduje tužiteljica. Naime, tužiteljica je temeljem zakona nakon smrti oca ŠM, a muža njene majke NM, **.**.2014. naslijedila ¼ predmetne nekretnine kao i njena majka (¼ dijela). Nakon smrti majke NM **.**.2016. naslijedila je i preostale ¾ dijela predmetne nekretnine.

1.2. Budući ima pravni interes urediti zemljišnoknjižno i posjedovno stanje predmetne nekretnine sa stvarnim to ustaje s ovom tužbom.

2. Prvotuženik, drugotuženik, trećetuženik, četvrtotuženik i petotuženik po pozivu suda od 21. rujna 2021. i 11. veljače 2022. nisu dali odgovor na tužbu iako su uredno pozvani dati isti. Međutim, podneskom od 13. siječnja 2025. prvotuženik, trećetuženik, četvrtotuženik i petotuženik potvrđuju sve navode tužbe i priznaju tužiteljici tužbeni zahtjev. Istom podnesku prileži i podnesak drugotuženika datiran 16. prosinca 2024. kojim također potvrđuje istinitost činjeničnih navoda tužbe i osnovanost tužbenog zahtjeva. Isti podnesak drugotuženika nije potpisan (a dostavljen je u dva primjerka i oba su nepotpisana) to sud isti nije cijenio prilikom donošenja odluke, ali jest činjenicu da je drugotuženiku uredno dostavljena tužba s prilozima kao i ispravak iste uz poziv da na tužbu odgovori na što se oglušio.

2.1. Šestotužena, sedmotužena i osmotužena u odgovoru na tužbu ukazuju na iste činjenice, ne predlažu izvođenje dokaza. Prvenstveno ukazuju da je tužiteljica u tužbi izostavila pokojnu HMU, koju je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O- 3726/18 od 31. srpnja 2018. naslijedila CM. Nadalje, osporavaju da bi tuženi uživali nekretninu označenu k. č. br. [katastarska čestica], upisana u k. o. [katastarska općina], koju tužiteljica navodi da su stekli prednici tuženih Ugovorom o zamjeni. Isti Ugovor smatraju ništetnim jer nije u skladu sa zakonom ovjeren, odnosno podnositelj isprave nije pred državnim službenikom vlastoručno potpisao ispravu te na Ugovoru nedostaje pečat tijela. Njihovi pravni prednici bili su samostalni i pošteni posjednici i vlasnici koji su istu posjedovali i koristili te obrađivali od 1954., a nakon njih su to one nastavile činiti. Do primitka tužbe nisu imale saznanja o predmetnom Ugovoru o zamjeni. Predmetnu nekretninu su posjedovali i bili vlasnici njihovi pravni prednici te obrađivali i koristili kao i one neprekidno 67 godina, nikada nitko nije tražio niti ih je upoznao s Ugovorom niti postoji u dokumentaciji njihovih predaka. Isti Ugovor ujedno nije valjan i iz razloga jer čestice koje su zamijenjene ne postoje, a druga se i dan danas nalazi u vlasništvu tužiteljice tako da do zamjene nije moglo doći niti je došlo. Imaju saznanja da je tužiteljica otuđila predmetnu nekretninu iako nije vlasnica iste. Ističu apsolutnu zastaru.

3. Obzirom na navode šestotužene, sedmotužene i osmotužene tužiteljica je podneskom od 26. siječnja 2022. ispravila tužbu i istom obuhvatila odnosno proširila je na osmotuženu. Navedeni podnesak dostavljen je strankama koji nisu izjavile protivljenje takvoj subjektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva (tek u odgovoru na ispravljenu tužbu šesto i sedmotužena očituju nesuglasje s preciziranjem tužbe u odnosu na njihov status u parnici odnosno da u ispravljenoj tužbi više nisu označene kao nasljednice MMU) pa se smatra da su svi tuženi pristali na navedenu subjektivnu preinaku tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u zemljišnoknjižni izvadak (list 5 spisa), prijepis posjedovnog lista br. 87 (list 6 spisa), Ugovor o zamjeni nekretnina od 04.09.1964. (list 7 spisa), procjena Komisije za procjenu nekretnina Općine Velika Gorica i potvrda o plaćanju Skupštine općina Velika Gorica od 01.10.1964. (list 8 spisa), rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-285/16, O-7/14, O-3726/18, O-512/02 (list 9-15, 24, 44-45 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 29 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice, sedmotužene i svjedokinje VM.

4.1. Rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu održano 8. travnja 2025. utvrđeno je da tužiteljica povukla dokazni prijedlog vještačenjem po vještaku geodetske struke.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje prava vlasništva tužiteljice na nekretnini iz izreke presude.

7. Među strankama i to konkretno između tužiteljice i šestotužene, sedmotužene i osmotužene je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužiteljica valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog spora.

8. Kako se u tužbi i u tijeku postupka ističe stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje u tekstu: ZV) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužiteljica u tužbi navodi zakonom propisani posjed nekretnine koji, računajući i njene pravne prednike, traje preko 50 godina, stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91., 9/92. i 77/92.; ZOVO). U svakom slučaju, trebalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452. -1470. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, sudska praksa zauzela je stav kako je za dosjedanje dovoljan protek dvadeset godina posjeda takve kakvoće.

9. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZV, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

10. Identitet nekretnine između stranaka nije bio sporan kao niti aktivna ili pasivna legitimacija, a uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu označenu brojem čestice [katastarska čestica] utvrđeno je da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i označena je kao vrt kod kuće u [adresa] površine 218čhv, a u vlastovnici na listu B dolaze upisani kao vlasnici u 2/8 dijela EM, [adresa], IM, [adresa], TM, [adresa], te u 1/8 dijela HM, OIB [osobni identifikacijski broj], P [adresa], DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 10411 Orle.

10.1. Uvidom u prijepis Posjedovnog lista: 87 od 7. rujna 2021. (list 6 spisa) utvrđeno je da je nekretnina označena katastarskim brojem čestice [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] opisana kao dvorno mjesto vrt oranica 583m2 upisana na tri posjednika na jednake dijelove i to 1/3 dijela na šestotuženu, 1/3 dijela na sedmotuženu i 1/3 dijela na pok. HMU, za koju je uvidom u Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O-3726/18 od 31. srpnja 2018. (list 24 spisa) utvrđeno da je istu naslijedila osmotužena.

11. Pasivnoj legitimaciji naknadno je prigovorila sedmotužena i to na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. listopada 2025. prilikom davanja svog stranačkog iskaza. U odnosu na isti sud ukazuje da je, sukladno odredbi članka 288.a ZPP, dopušteno i nakon zaključenja prethodnog postupka istaknuti navedeni materijalnopravni prigovor, ali se radi opravdanja istog ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi. Međutim, navedena, od tog momenta sporna činjenica, utvrđena je uvidom u Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-512/2002 od 29. studenog 2002. iza pok. ZMU, oca ovdje šestotužene i sedmotužene, koje Rješenje je i prije zaključenja prethodnog postupka osmotužena dostavila uz odgovor na tužbu. Uvidom u isti utvrđeno je da su njegovim nasljednicama na predmetnoj nekretnini (upisanoj u posjedovni list 87 k. o. [katastarska općina]) osim supruge ĆMU proglašene njegove kćeri ovdje šestotužena i sedmotužena i to svaka u 1/3 dijela. Ujedno, je uvidom u posjedovni list br. 87 k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je sedmotužena upisana kao suposjednica navedene nekretnine u 1/3 dijela. Dakle, neosnovan je prigovor sedmotužene nedostatka pasivne legitimacije budući je uvidom u navedenu sudsku odluku utvrđeno da nije istinita njena tvrdnja da se u ostavinskom postupku iza oca odrekla svega u korist šesto i osmotužene te ujedno iz Posjedovnog lista proizlazi da dolazi upisana kao posjednik u 1/3 dijela odnosno izvanknjižna vlasnica.

12. Na okolnost zakonitog stjecanja predmetne nekretnine sud je izvršio uvid u Ugovor o zamjeni nekretnina (list 7 spisa, istovjetnost preslike utvrđena uvidom u izvornik na ročištu 23. listopada 2025.) iz kojeg proizlazi da su 4. rujna 1964. isti zaključili FM, kao vlasnica nekretnine, i njen suprug DM (Nikole) Koletić, kao posjednik nekretnine koja je predmet zamjene iz posjedovnog lista br. 87 k. o. [katastarska općina] koju mijenjaju s nekretninama u vlasništvu NM r. FM na kojima je u posjedovnom listu br. 244 k. o. [katastarska općina] kao posjednik upisan njen svekar ĐM (Ivana) Mazgar i to na način da NM r. FM i ĐM pripada čkbr. [katastarska čestica] dvorno mjesto sa 162 čhv, do tada vlasništvo i posjed FM i PM iz [adresa], a FM i DM (Nikole) Koletiću iz [adresa] čkbr. [katastarska čestica] oranica Drenova 247čhv i čkbr. [katastarska čestica] oranica Drenova 391čhv, koja je do tada bila posjed i vlasništvo NM i ĐM, [adresa].

12.1. Na poleđini istog Ugovora naznačen je broj ovjere ovog suda posl. broj Ov- 1018/1964 dana 4. rujna 1964. i to vlastoručno (v.r.) po ovlaštenom službeniku AM i pritom navedeno da su sve strane ugovora svojeručno potpisali navedenu ispravu te da je istovjetnost stranaka utvrđena svjedocima LM iz [adresa] i KM iz [adresa].

12.2. Na navedenom Ugovoru naznačena je i vrijednost nekretnina koje su predmet zamjene od strane Komisije za procjenu nekretnina Općine Velika Gorica i to nekretnina koja treba Ugovorom pripasti ĐM NM i ĐM iz [adresa], označena čkbr. [katastarska čestica] dvorno mjesto sa 162čhv u vrijednosti 50.000Din, a nekretnina koja treba Ugovorom pripasti FM i PM, iz [adresa], označena čkbr. [katastarska čestica] oranica Drenova 247čhv u vrijednosti 20.000Din, a čkbr. [katastarska čestica] oranica Drenova 391čhv u vrijednosti 30.000Din.

12.3. Na utvrđenje iste okolnosti sud je izvršio uvid u presliku potvrde o plaćenom porezu na promet nekretnina prema razrezu Skupštine Općine Velika Gorica, Odjela za financije temeljem koje je sud utvrdio da je za predmetu zamjenu nekretnina, pod brojem:

832/1964, tako porez razrezan ĐM NM i ĐM, [adresa], i PM FM i DM, [adresa], plaćen 27. studenog 1964. u iznosu 4.400Din.

13. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetne nekretnine, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti, izveden je dokaz saslušanjem stranaka i svjedokinje VM.

13.1. Svjedokinja VM (rođena **.**.1948.) iskazala je da joj je poznata nekretnina koja je predmet postupka jer "nije se na istoj malo naradila". Naime, od svoje udaje 1964. susjeda je obitelji tužiteljice i to susjeda preko puta ceste. Oduvijek su si međusobno pomagali, bili si dobri i prisni. Najviše je pomagala još tužiteljičinom djedu ĐM i baki OM i to svake godine bi s pokojnom OM sadila, kopala, brala grah, krumpir na predmetnoj nekretnini. Uvijek im je pomagala, pa tako i njihovoj kćeri NM i nikada ih nitko u tome nije ometao niti na bilo koji način ograničavao. FM i PM nikada nisu prisvajali predmetni vrt niti su rekli da bi bio njihov, nisu na njemu nikada ništa sadili, pa čak ni pomagali pokojnom ĐM, OM i NM. Poznato joj je da nasljednici FM i PM, odnosno konkretno ĆM, nikada nisu na predmetnoj nekretnini nešto sadili ili neke druge radnje obavljali, znala je viđati gospođu ĆM kako priča s NM na vratima ograde i zna da nikada nije ništa sadila na predmetnom vrtu. Poznata joj je zamjena nekretnina između prednika tužiteljice i prednika dijela tuženih, odnosno između NM i PM obzirom joj je pokojna OM rekla kako su se te dvije obitelji zamijenile s nekretninama i to su oni dali svoju u Drenovi Koletićima u zamjeni za ovu u [adresa]. Isto to potvrdio joj i ĐM, pokojni djed tužiteljice. Od njenog doseljenja preko puta obitelji OM 1964. do danas nitko nikada istoj obitelji nije osporavao pravo korištenja istog vrta niti je netko drugi isti vrt obrađivao ili na drugi način koristio, niti je itko ikada došao i rekao da bi to bilo od te osobe, a ne od obitelji OM. Nakon smrti majke tužiteljice koja je naglo umrla, tužiteljica nije nastavila obrađivati vrt već je nakon nekog vremena prodala dvorno mjesto, ali ne i vrt jer ga zbog situacije u zemljišnim knjigama nije mogla prodati zajedno s dvornim mjesto, a do vrta se dolazi od dvornog mjesta kroz staju. Smatra da je tužiteljica naslijedila predmetnu nekretninu od svoje majke NM i oca DM, druge djece oni nisu niti imali osim tužiteljice.

13.2. Tužiteljica je u svom iskazu navela da predmetna nekretnina u naravi predstavlja vrt kod kuće u [adresa], a koji je mijenjan za oranicu u Drenovi između njenih predaka i to njene majke NM i djeda ĐM s bakom i djedom ovdje šestotužene FM i DM (Nikole) Koletić. Poznato joj je da je do predmetne zamjene došlo 1964. kada je o tome sačinjen i Ugovor, a iz razloga što se njena majka udala pa da ne ide tako daleko do oranice u Drenovi. Na predmetnoj nekretnini od tog vremena pa do nedavno je njena obitelj imala vrt i to prvo baka OM i djed ĐM, nakon njih njena majka i otac DM i NM, a nakon njihove smrti je vrt uređivati ona sa suprugom. Kako njene pretke tako niti nju od dana zamjene predmetne nekretnine nitko nikada nije ometao, ograničavao u posjedu predmetne nekretnine te je ista od tada u kontinuitetu u posjedu nje i njenih predaka i nitko drugi nikada nije koristio predmetnu nekretninu. Nije joj poznato da li su FM i PM vršili posjed na zamijenjenoj nekretnini u Drenovi, ali zna da je navedena nekretnina bila veća od ove koju su njeni preci zamjenom stekli te da su se stranke dogovorile da vrijednost istih bude jednaka.

13.3. Sedmotužena ĆM je iskazala da je njoj potpuno nepoznato da bi njeni preci, odnosno baka FM i djed PM mijenjali predmetnu nekretninu s nekretninom predaka ovdje tužiteljice, niti je čula o postojanju predmetnog Ugovora o zamjeni nekretnina. Predmetnu nekretninu su obrađivali moji djed DM i baka FM, i to sigurno u vremenu 1972.-1980., a ujedno su istu nekretninu obrađivali i njeni roditelji, ĆMU i UM. Nakon 1970. ona nije mogla nastaviti obrađivati predmetnu nekretninu jer joj je suprug stradao 1986. i zbog drugih obiteljskih problema, a nije joj poznato zašto njeni roditelji nisu nastavili obrađivati predmetni vrt kao niti tko je u tom razdoblju obrađivao odnosno koristio predmetnu nekretninu. Poznato joj je da je i majka ovdje tužiteljice NM obrađivala predmetnu nekretninu, ali joj nije poznato kako je do toga došlo, odnosno zašto je to činila. Nitko od njenih predaka niti ona nisu priječio tužiteljici ili njenim precima da koristi predmetnu nekretninu jer su između njih uvijek postojali skladni odnosi. Konačno ističe da je predmetnu nekretninu naslijedila od predaka, ali se u ostavinskom postupku iza oca odrekla svega u korist šesto i osmotužene u ovom postupku, tako da joj nije jasno zašto je i ona tužena.

14. Šestotužena i osmotužena kao stranke koje su osporavale tužbeni zahtjev i isticale kako su predmetnu nekretninu upravo samostalno posjedovali njihovi pravni prednici, a ne prednici tužiteljice iako uredno pozvane dati svoj iskaz, nisu pristupile sudu radi davanja svog iskaza. Odredbom čl. 269. st. 2. ZPP propisano je da će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz. Izostanak šestotužene i osmotužene ovaj prvostupanjski sud cijeni u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP u svezi odredbe čl. 2. i 7. ZPP, pri čemu je teret dokaza navoda tužbe bio na tužiteljici, dok je teret dokazivanja suprotnih navoda na tuženima pa izostanak ovog personalnog dokaza na strani šesto i osmotužene ide na štetu istih jer sudu nisu pružile dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (na okolnost da su njihovi prednici bili samostalni posjednici), a koje dokaze su dužne predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP-a.

15. S druge strane, u odnosu na navedenu spornu okolnost čije je teret dokazivanja bio na tužiteljici je ovaj prvostupanjski sud prvenstveno cijenio iskaz svjedokinje VM iz razloga što se radi o susjedi predmetne nekretnine, a sama u dobi od 77 godina, stoga je logično i očekivano kako je unatrag 50 godina imala neposredna i objektivna saznanja o zemljištu o kojem je pozvana svjedočiti, načinu njegovog korištenja, osobama koje su ga koristile pa tako i o svim okolnostima tog posjedovanja, a koje su od značaja u ovoj parnici. Njen iskazi nije u suprotnosti sa stanjem u spisu pa tako ni sa iskazom tužiteljice, a ni sedmotužene u dijelu u kojem navodi da joj je poznato da su preci tužiteljice uživali predmetnu nekretninu i da ih nitko u tome nije sprječavao ili ometao.

15.1. Iskaz tužiteljice isto tako nije u suprotnosti sa materijalnim dokazima u spisu, prvenstveno sa Ugovorom o zamjeni i stjecanju nekretnine nasljeđivanjem od roditelja, ali i u skladu sa iskazom svjedokinje VM koje iskaz je sud ocijenio vjerodostojnim i istinitim.

15.2. Istovremeno iskaz sedmotužene je u suprotnosti kako sa personalnim tako i materijalnim iskazima, a činjenica da sedmotužena (isto kao i šesto i osmotužena) nije znala za postojanje predmetnog Ugovora o zamjeni ne umanjuje činjenicu da je isti zaključen i za isti plaćen porez državi. Štoviše i sama sedmotužena u jednom dijelu svog iskaza potvrđuje da je prednica tužiteljice, njena majka NM obrađivala predmetnu nekretninu, ali da joj nije poznato kako je do toga došlo, odnosno zašto je to činila. Upravo kada se isto dovede u svezu s postojanjem navedenog Ugovora dobiva se odgovor kako je došlo do toga da pok. NM obrađuje predmetni vrt i zašto je tako činila. Na vjerodostojnost iskaza sedmotužene, između ostalog, je utjecala i činjenica da je iz materijalnih dokaza utvrđeno da nije istinita njena tvrdnja da se u ostavinskom postupku iza oca odrekla svega u korist šesto i osmotužene.

16. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nedvojbeno je kako se radi o posjedu koji je zakonit, jer je stečen pravnim poslom i nasljeđivanjem, istinit, jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a u svakom slučaju pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na okolnosti, tužiteljica, a ni njeni prednici nisu imali razloga sumnjati da im pravo na posjed ne pripada, pri čemu je za dodati kako do zaključenja raspravljanja nisu dostavljeni dokazi koji bi zakonsku presumpciju poštenja osporili ili je kako doveli u sumnju. Kod takvog stanja stvari, a uzimajući u obzir vrijeme kada je zaključen predmetni Ugovor o zamjeni nekretnina jasno je kako se radi o posjedu zakonom propisanih obilježja, koji je kontinuirano započeo 1964. i stoga trajao više od 30 godina konkretno više od 50 godina.

17. Dakle, tužiteljica je dokazala kako su njen djed i majka stekli pravo vlasništva na nekretnini dosjelošću u skladu s citiranim pravnim pravilima OGZ, a u svakom slučaju prema odredbama ZOVO, tako da je tužiteljica to vlasničko ovlaštenje svojih pravnih prednika naslijedila nakon njihove smrti.

18. Konačno u odnosu na istaknuti prigovor apsolutne zastare ovaj prvostupanjski sud ukazuje da navedeni pojam pripada kaznenom pravu, a građansko pravo poznaje samo pojam zastare. Međutim, i takav prigovor zastare šestotužene, sedmotužene i osmotužene je neosnovan obzirom stvarnopravni zahtjevi na utvrđenje ne podliježu zastari, odnosno vlasnička tužba za stjecanje dosjelošću nekretnine nikada ne zastarijeva.

19. U skladu s iznesenim, tužba ima valjano zakonsko uporište, stoga je tužbeni zahtjev, postavljen radi utvrđenja tužiteljice vlasnicom nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], vrt kod kuće u [adresa] od 162 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], odnosno k. č. br. [katastarska čestica] oranica dvorno mjesto vrt od 583 m2 upisana u posjedovni list 87, k. o. [katastarska općina], i upisa tog prava za korist tužiteljice, valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I. izreke ove presude.

20. U odnosu na troškove postupka tužiteljici, sukladno činjenici uspjeha u sporu, pripada pravo na isti u smislu čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23.; dalje Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (1.327,22€) te troškovnik.

21. Odredbom čl. 157. ZPP propisano je da ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

21.1. Budući su prvotuženik, trećetuženik, četvrtotuženik i petotuženik priznali tužiteljici tužbeni zahtjev, a drugotuženik se na isti oglušio to isti, sukladno odredbi čl. 157. ZPP, nisu dužni podmiriti tužiteljici nastale troškove, a sami nisu potraživali naknadu troška (niti im je isti nastao) to im sud iste nije niti dosudio.

22. Nadalje, tužiteljica je zahtjev za trošak postavila u odnosu na šestotuženu, sedmotuženu i osmotuženu, a obzirom su iste dale povod tužbi te se upustile u raspravljanje to je zahtjev za naknadu parničnog troška prema navedenim tuženicama u skladu s odredbom 154. st. 1. ZPP osnovan.

23. Tužiteljici pripada pravo na naknadu sljedećih troškova:

- trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7./1. Tarife)

- trošak zastupanja na ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja 25. srpnja 2024., 16. listopada 2024., 12. studenog 2024., 16. siječnja 2025. i 2. srpnja 2025. - 25 bodova svako, odnosno ukupno 125 bodova (Tbr. 9./5. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

- trošak zastupanja na ročištima na kojima su se izvodili dokazi i to 23. listopada 2025. i 24. listopada 2025. - 100bodova svako, odnosno ukupno 200 bodova (Tbr. 9./1. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

što ukupno iznosi 425bodova koji pomnoženi s 2,00Eur za vrijednost boda (Tbr. 54. Tarife) ukupno iznosi 850,00Eur.

23.1. Osnovan je i zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu 26,55Eur – svaka, odnosno ukupno 53,10Eur u skladu s Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi kao sastavnog dijela Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine"- broj 51/2023.). Pritom se ističe da je tužiteljici dosuđeno 50% iznosa dužne pristojbe (kako za pristojbu na tužbu tako i na presudu) jer ne može na teret tuženih ići činjenica da tužiteljica nije platila u polovici dužnog iznosa pristojbu na tužbu u trenutku podnošenja iste odnosno na presudu u roku od tri dana od dana elektroničke dostave te odluke, a koja mogućnost joj je ostavljena odredbom čl. 7. st. 3. ZSP.

23.2 Osnovan je i zahtjev za dosudu troška sudske dostave u iznosu 15,47Eur koji je tužiteljica uplatila 17. ožujka 2025. za dostavu po sudskom dostavljaču trećetuženiku ČM.

24. Neosnovan je zahtjev tužiteljice za dosudu troška zastupanja na ročištu 18. travnja 2024. u iznosu od 50,00Eur je isto ročište nije niti održano. za 100bodova jer je raspravnim rješenjem od 12. ožujka 2025. određeno da trošak zastupanja na istom ročištu pada na teret tužiteljice budući se je isto ročište odgođeno zbog krivnje tužiteljice. . Ujedno, neosnovan je zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište 12. studenog 2024. preko dosuđenog iznosa, odnosno za 150,00Eur obzirom isto nije održano već je odgođeno slijedom čega se primjenjuje odredba Tbr. 9./5. Tarife, a ne 9./1. Tarife.

25. Slijedom navedenog, tužiteljičin opravdani trošak postupka s osnove zastupanja po odvjetniku, materijalnog troška i s osnove sudskih pristojbi iznosi 918,57Eur te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Velika Gorica, 28. studenog 2025.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dn-a:

1. Tužiteljici, po punomoćnici

2. Prvotuženiku – e-Oglasna ploča

3. Drugotuženiku - e-poštom

4. Trećetuženiku - e-Oglasna ploča

5. Četvrtotuženiku - e-Oglasna ploča

6. Petotuženiku - e-Oglasna ploča

7. Šestotuženoj – e-poštom

8. Sedmotuženoj - e-Oglasna ploča

9. Osmotuženoj - e-Oglasna ploča