Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-236/2017-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d, Zagreb, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja ĐH, odvjetničkog vježbenika iz OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb, te zamjenice ODO u Karlovcu, ZH, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB 6486182714, da tužitelju HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike za prekovremeni rad na terenu, subotom nedjeljom noću, blagdanom, iznos od 490,21 EUR bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 29,32 EUR od 16. ožujka 2014. do isplate

- 460,89 EUR od 16. lipnja 2014.do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB 6486182714, da tužitelju HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, iznos od 55,81 EUR bruto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 7,20 EUR od 16. veljače 2012. do isplate

- 20,63 EUR od 16. rujna 2012. do isplate

- 8,00 EUR od 16. listopada 2012. do isplate

- 3,96 EUR od 16. srpnja 2013. do isplate

- 16,02 EUR od 16. rujna 2013 do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim mjesečnim iznosima bruto naknade pod točkama I. i II. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB 6486182714, da tužitelju HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike terenskog dodatka za razdoblje od 20. travnja 2012. do 31. svibnja 2014. iznos od 1.451,32 EUR neto sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 157,94 EUR od 16. srpnja 2011. do isplate

- 124,10 EUR od 16. kolovoza 2011. do isplate

- 236,91 UR od 16. rujna 2011. do isplate

- 248,19 EUR od 16. listopada 2011. do isplate

- 225,63 EUR od 16. studenog 2011. do isplate

- 22,56 EUR od 16. prosinca 2011. do isplate

- 67,69 EUR od 16. lipnja 2012. do isplate

- 191,78 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate

- 146,66 EUR od 16. kolovoza 2012. do isplate

- 29,86 EUR od 16. veljače 2013. do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva radi isplate terenskog dodatka u iznosu od 169,23 EUR sa zateznim kamatama na iznos od:

- 89,59 EUR od 16. ožujka 2014. do isplate

- 19,91 EUR od 16. travnja 2014. do isplate

- 59,73 EUR od 16. lipnja 2014. do isplate.

VI. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj OIB 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB 6486182714, da tužitelju HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 2.075,00 EUR sa zateznom kamatom od 28. studenog 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U razdoblju od 3. lipnja 2011. do 1. srpnja 2015., tužitelj navodi da je imao pravo na uvećanu plaću i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i drugim neradnim danima, rada u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, rad na terenu te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost. Također navodi da je imao pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Tužitelj navodi da se prije podnošenja ove tužbe bezuspješno obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora sukladno čl.186.a. Zakona o parničnom postupku pa stoga podnosi ovu tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati razlike plaće i dodataka na plaću na ime prekovremenog rada i dr. na terenu i naknade plaće za godišnji odmor.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je kao poslodavac tužitelja isplatio tužitelju kao radniku sve dodatke koje mu je bio obvezan isplatiti prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 140/02, 68/11). i Pravilniku o dodacima na plaču djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15) te Odluci o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15). Tuženik dalje ističe da su se u odnosu na radnopravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona, predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu, te se navedeni propisi primjenjuju isključivo na djelatne vojne osobe i doneseni su isključivo sa svrhom uređenja radnopravnog statusa djelatnih vojnih osoba.

3. Nakon financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev kojim traži iznos od 490,21 EUR na ime bruto razlike plaće za prekovremeni rad i dr., i iznos od 55,81 EUR na ime naknade za godišnji odmor, sve za zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, kao i terenski dodatak za razdoblje od 3. lipnja 2011. do 31. svibnja 2014. u iznosu od 1.620,55 EUR neto sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose.

4. Tuženik se protivio i konačno postavljenim zahtjevima.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o rasporedu od 29. svibnja 2014., zahtjev za mirno rješenje spora od 3. lipnja 2016., Odluku ODO u Karlovcu broj:

N-DO-197/2015 od 3. veljače 2016., dopis MORH od 11. prosinca 2015., dokumentaciju na listu 13-15, dnevne evidencije radnog vremena na listu 16-52, 89- 123, 157-205, mjesečne evidencije na listu 53-65, 124-140, 149-156, dopis MORH od 22. veljače 2016., kartice djelatnika na listu 68-76, dopis MORH od 10. kolovoza 2016., dokumentaciju na listu 83-88, dopis MORH od 12. travnja 2019., dokumentaciju na listu 143-148, dopise MORH od 3. siječnja 2014., 20. prosinca 2023., 18. prosinca 2023., Odobrenje od 17. travnja 2014. i 13. svibnja 2014., dokumentaciju na listu 217- 220, proveo financijsko vještačenje po D&S d.o.o. Karlovac.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan, osim u dijelu zatezne kamate i terenski dodatak nakon 7. studenog 2013.

7. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 3. lipnja 2016. pa je time ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14).

8. Prema odredbi članka 3.Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) pripadnici Oružanih snaga u smislu odredaba ovoga Zakona su: vojne osobe te državni službenici i namještenici (u daljnjem tekstu: službenici i namještenici), a isto je propisano i odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) u članku 1. stavak 3.

9. Nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu.

10. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i na temelju njega donesenim podzakonskim aktima reguliran je radnopravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe u odnosu na utuženi prekovremeni rad na terenu pa se primjenjuju specijalni propisi, navedeni Zakon i na temelju njega doneseni podzakonski akti.

11. Za utuženo razdoblje do 26.lipnja 2013., odredbom članka 14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u daljnjem tekstu: ZOSO/02) propisano je da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donijetima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

12. Prema članka 97. stavak 5. ZOSO/02, djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad tj. rad dulje od punog radnog vremena, pod uvjetima i iznosima koji su određeni općim propisima, a prema stavku 2. na prekovremeni rad ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.

13. 26. lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13, u daljnjem tekstu: ZOSO/13) koji u odredbi članka 155. propisuje da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139.navedenoga Zakona.

14. Međutim, odredbom čl. 219. ZOSO/13 propisano je kako će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona, kojim će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenim na temelju ZSOS/02, kojima su uređena ta područja. To znači da se do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14., 23/15., dalje: Odluka/14), koju je donio ministar obrane na temelju ovlaštenja iz čl. 153. st. 3. ZSOS/13, a kojom je u točki IV. izrijekom isključeno pravo djelatne vojne osobe na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, primjenjuje Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09., dalje: Odluka/09).

15. Prema tome, tužitelju u razdoblju do 1. lipnja 2014. pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad na terenu temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika iz 2009. Nakon 1.lipnja 2014. tužitelju ne pripada pravo na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama i dr, za vrijeme boravka na terenu jer je Odlukom o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, 106/17), i to u odredbi čl.IV. propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

16. U odnosu na naknadu za godišnji odmor, u dijelu utuženog vremenskog razdoblja bio je na snazi Pravilnik o izmjenama o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenju godišnjeg odmora (Narodne novine broj 68/11). Do 7.5.2014. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11), i to:

- prema čl.4.st.2.kojom je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi,

- odnosno, prema čl.4.st.3.kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

17. Za razdoblje od 8.svibnja 2014. do 31. svibnja 2014. vještaku je dan zadatak prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14), i to prema čl.4.st.2.kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je st.3.istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika-Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009. te Odluka o izmjeni ove Odluke- Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012., te Odluka o rasporedu radnog vremena –Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015. i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.).

18. Prema specijalnim propisima, nakon 7. svibnja 2014., tužitelju pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, plaću, pa tako i naknadu plaće, i dalje obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad (čl. 83. st. 3 ZR/09-a, odnosno čl.91.st.3.ZR/14).

19. U odnosu na naknadu za godišnji odmor, u dijelu utuženog vremenskog razdoblja bio je na snazi Pravilnik o izmjenama o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenju godišnjeg odmora (Narodne novine broj 68/11) koji je u čl. 2. regulirao da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

20. Na snazi je i odredba čl.14.Kolektivnog ugovora koji predmetnu materiju regulira jednako kao i navedeni Pravilnik (NN 68/11) jer u st. 2 propisuje da državnom službeniku ili namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

21. U istom razdoblju na snazi je i članku 60.stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 73/13, u daljnjem tekstu: ZR) kojim je propisano kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

21. Dana 7.kolovoza 2014. stupio je na snagu i Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) koji u članku 81. opet određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

23. Ovaj sud utvrđuje da i prema općim i specijalnim propisima tužiteljima pripada pravo na traženu isplatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

24. Dakle, u razdoblju do 7. svibnja 2014. navedeni opći i specijalni propisi istovjetno reguliraju pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, pa je naposljetku dan zadatak financijskom vještaku da izračuna tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju do 7.5.2014.g. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11), i to:

- prema čl.4.st.2.kojom je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi,

- odnosno, prema čl.4.st.3.kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

25. Za razdoblje od 8.svibnja 2014. do 31. svibnja 2014. vještaku je dan zadatak prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14), i to prema čl.4.st.2.kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je st.3.istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika-Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009. te Odluka o izmjeni ove Odluke- Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012., te Odluka o rasporedu radnog vremena –Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015. i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.).

26. Dakle, nakon 8.svibnja 2014.navedeni specijalni podzakonski propisi doneseni na temelju specijalnog propisa, Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13) koji je stupio na snagu dana 26.lipnja 2013., drukčije reguliraju pravo na naknadu plaće od općeg propisa, navedenog Zakon o radu i Kolektivnog ugovora jer navedeni specijalni propisi propisuju da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

27. U spornom utuženom razdoblju, do 7.svibnja 2014. bio je još na snazi Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR/09) u kojem je odredbom članka 7.stavak 3. bilo propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

28. Nakon toga, dana 7.kolovoza 2014.stupio je na snagu Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) kojim je u članku 9.stavak 3.istovjetno propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

29. Međutim, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, za razdoblje nakon 8.svibnja 2014., kao niti u razdoblju prije 8.svibnja 2014., ne bi u obzir došla primjena navedene odredbe o povoljnijem pravu koja bi omogućila primjenu općeg propisa – Zakona o radu.

30. S obzirom da je tužitelj djelatna vojna osoba, to bi se na njegov radnopravni status prvenstveno primjenjivale odredbe specijalnog propisa, odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09), a njegovom odredbom čl.14. je određeno da o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega se primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

31. Nakon toga je u odredbi čl.219.Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) propisano da plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) kojima se uređuje to područje.

32. Također je u odredbi čl.218.st.2. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) propisano da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

33. Temeljem citirane prijelazne odredbe ostao je na snazi provedbeni propis, i to Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11) sve do donošenja i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14) koji je stupio na snagu dana 8.svibnja 2014. Primjena navedenog Pravilnika (Narodne novine broj 140/02, 68/11) koji povoljnije uređuju pravo tužitelja na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora od Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) je moguća i zbog činjenica da navedeni Pravilnik na razini specijalnih propisa najpovoljnije regulira pravo tužitelja.

34. Nadalje, na temelju navedenih Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni su navedeni podzakonski propisi pa u konkretnom slučaju, od 8.svibnja 2014. valja primijeniti Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14), u kojem je u čl.4.st.2. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je stavku 3.istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika- Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009. te Odluka o izmjeni ove Odluke-Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012., te Odluka o rasporedu radnog vremena –Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015. i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena

– Narodne novine broj 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.).

35. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja tužitelju pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema navedenim specijalnim propisima, tj.u skladu s navedenim Pravilnicima, i to u razdoblju do 7.5.2014.g. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11), a u razdoblju od 8.svibnja 2014. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14).

36. Naime, primjena odredbe o najpovoljnijem pravu za radnika iz odredbi Zakona o radu dolazi u obzir "samo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, ali to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, navedena odredba se ne primjenjuje u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu."(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr 1795/2012-2 od 25.veljače 2014, Revr 1902/2012-2 od 4.lipnja 2014.

37. Dakle, u konkretnom slučaju, je drugim zakonom, Zakonom o službi u oružanim snagama i na temelju njega donesenim podzakonskim propisima, drugačije određeno pa treba primijeniti specijalni propis u odnosu na cjelokupno utuženo razdoblje.

38. Naime, iako prema specijalnim propisima, nakon 7. svibnja 2014., tužitelju pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, plaću, pa tako i naknadu plaće, i dalje obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad (čl. 83. st. 3 ZR/09-a, odnosno čl.91.st.3.ZR/14).

39. U odnosu na terenski dodatak, odredbom članka 12. stavak 1. Pravilnik o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života (Narodne novine broj 141/04, 22/05) propisano je da za vrijeme rada koji po zapovijedi odnosno nalogu ovlaštene osobe obavlja u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak), u visini propisanoj za korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnog proračuna. Prema stavku 3. istog članka pravo na dodatak za rad na terenu u punoj visini pripada djelatnoj vojnoj osobi kojoj nije osigurana prehrana za vrijeme rada na terenu. Daljnjom odredbom stavka 13. stavak 1. navedenog Pravilnika određeno je da naknadu troškova boravka i rada na terenu (terenski dodatak) isplaćuje Financijska služba odnosno nadležni odjel za financije na temelju popisa osoba koji ovjerava i dostavlja zapovjednik samostalne postrojbe odnosno čelnik ustrojstvene jedinice Ministarstva obrane i Oružanih snaga, dok je stavkom 2. propisano da naknada troškova boravka i rada na terenu (terenski dodatak) ne pripada djelatnoj vojnoj osobi koja po osnovi rada iz članka 12. ovoga pravilnika ostvaruje dnevnice ili drugu naknadu po posebnim propisima. Stavkom 3. određeno je i to da se ova naknada isplaćuje jednom mjesečno uz plaću za prethodni mjesec.

40. Obzirom na iznesena pravna shvaćanja ovog suda provedeno je financijsko vještačenje po vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac.

41. Vještak obračun neplaćenih sati rada daje u dvije varijante:

a) u prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane,

b) u drugoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

42. Prema prvoj varijanti nakon izvršenih obračuna vještak utvrđuje da bi tužitelj za prekovremeni rad na terenu te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 3. lipnja 2011. do 31. svibnja 2014. godine:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 6.715,06 kuna, od čega 1.672,18 kuna za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužitelju je na ime godišnjeg odmora isplaćeno 1.413,52 kune. Kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.463,34 kune i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 420,47 kuna te na ime prekovremenog rada na terenu s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 5.042,87 kuna,

− iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 725,11 eura i to na ime godišnjeg odmora 55,81 euro te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 669,30 eura,

− u ožujku 2013. i travnju 2014. godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak, − kako za navedene mjesece razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika,

43. Prema drugoj varijanti nakon izvršenih obračuna utvrditi je da bi tužitelj za prekovremeni rad na terenu te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 3. lipnja 2011. do 31. svibnja 2014. godine:

− ostvario dodatke na plaću u visini od 5.301,56 kuna, od čega 1.608,09 kuna za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužitelju je na ime godišnjeg odmora isplaćeno 1.413,52 kune. Kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 4.113,93 kune i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 420,47 kuna te na ime prekovremenog rada na terenu s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 3.693,46 kuna,

− iskazano u eurima dug tuženika prema tužitelju iznosi 546,02 eura i to na ime godišnjeg odmora 55,81 euro te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom u iznosu od 490,21 euro,

− u ožujku 2013. i travnju 2014. godine tužena je tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor utvrdila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak, − kako za navedene mjesece razlika ide u minus vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

44. Stoga su tužitelju dosuđeni iznosi prema drugoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za iskorištene dane, a kako je to tužitelj i potraživao u konačno postavljenom zahtjevu.

45. U odnosu na terenski dodatak, vještak je mišljenja da prema podacima iz dnevne evidencije tužitelj je u razdoblju od 3. lipnja 2011. do 31. svibnja 2014. bio 146 dana na terenu te mu je trebala biti isplaćena naknada za rad na terenu u iznosu od 12.210,00 kuna, odnosno 1.620,55 eura. Tužena na spis nije dostavila knjigovodstvenu karticu naknada za rad na terenu pa nije bio u mogućnosti utvrditi je li tužitelju isplaćen terenski dodatak.

46. Do zaključenja glavne rasprave tužena nije dostavila knjigovodstvenu karticu niti drugi dokaz da je tužitelju isplatila terenski dodatak u izvještačenom iznosu.

47. Osim toga, tužena nije tvrdila niti dokazala da je tužitelj ostvario dnevnicu ili drugu naknadu po posebnim propisima, kao i da je tužitelju bila osigurana prehrana za vrijeme rada pa tužitelju pripada terenski dodatak u punom iznosu uz zateznu kamatu obzirom na odredbu članka 12. stavak 3. navedenog Pravilnika.

48. Nakon 7. studenog 2013. tužitelju ne pripada pravo na isplatu ovog dodatka obzirom je od tada na snazi Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza (Narodne novine broj 113/13) koji ne propisuje terenski dodatak. Obzirom konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje terenski dodatak i nakon navedenog datuma, to je odbijen tužbeni zahtjev za iznose utuženog terenskog dodatka nakon 7. studenog 2013.

49. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

50. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

51. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

52. Posljednji dan roka za isplatu plaće, naknade plaće i dodataka na plaću je 15.u mjesecu za prethodni mjesec pa zatezna kamata teče od 16. u mjesecu.

53. Tužitelju pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22, 155/23) obzirom tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

54. Tužitelj je imao parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav jednog zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 200,00 EUR prema Tbr.7.1., za zastupanje na ročištima 6.5.2025. i 13.11.2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za sastav podnesaka od 21.12.2017. i 22.10.2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr.8.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 450,00 EUR, što ukupno iznosi 2.075,00 EUR koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade parničnih troškova, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.

55. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155.stavak 1. ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

56. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 28. studenog 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu