REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-2419/2024-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja ĐD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tužene Addiko banke d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zamjenice punomoćnika tužene BD, odvjetnice u [adresa], na ročištu radi objave, dana 28. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 216-243/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su stranke zaključile dana 21. travnja 2006. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 143.052,87 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 699,45 EUR sa kamatom od 12.7.2006.
- iznos od 697,19 EUR sa kamatom od 21.8.2006.
- iznos od 705,16 EUR sa kamatom od 6.9.2006.
- iznos od 700,31 EUR sa kamatom od 6.10.2006.
- iznos od 700,91 EUR sa kamatom od 2.11.2006.
- iznos od 699,25 EUR sa kamatom od 7.12.2006.
- iznos od 688,97 EUR sa kamatom od 5.1.2007.
- iznos od 687,76 EUR sa kamatom od 1.2.2007.
- iznos od 690,63 EUR sa kamatom od 7.3.2007.
- iznos od 724,67 EUR sa kamatom od 12.4.2007.
- iznos od 714,18 EUR sa kamatom od 31.5.2007.
- iznos od 713,25 EUR sa kamatom od 27.6.2007.
- iznos od 712,72 EUR sa kamatom od 30.7.2007.
- iznos od 11,72 EUR sa kamatom od 6.8.2007.
- iznos od 706,09 EUR sa kamatom od 28.8.2007.
- iznos od 35,84 EUR sa kamatom od 28.8.2007.
- iznos od 3,68 EUR sa kamatom od 18.9.2007.
- iznos od 2,65 EUR sa kamatom od 26.9.2007.
- iznos od 731,04 EUR sa kamatom od 26.9.2007.
- iznos od 668,66 EUR sa kamatom od 29.10.2007.
- iznos od 33,82 EUR sa kamatom od 29.10.2007.
- iznos od 731,83 EUR sa kamatom od 3.12.2007.
- iznos od 0,59 EUR sa kamatom od 10.12.2007.
- iznos od 728,65 EUR sa kamatom od 21.12.2007.
- iznos od 8,74 EUR sa kamatom od 8.1.2008.
- iznos od 743,91 EUR sa kamatom od 30.1.2008.
- iznos od 812,79 EUR sa kamatom od 29.2.2008.
- iznos od 0,49 EUR sa kamatom od 3.3.2008.
- iznos od 697,86 EUR sa kamatom od 27.3.2008.
- iznos od 1592,67 EUR sa kamatom od 28.6.2008.
- iznos od 1592,67 EUR sa kamatom od 29.9.2008.
- iznos od 1327,23 EUR sa kamatom od 28.10.2008.
- iznos od 3090,05 EUR sa kamatom od 24.12.2008.
- iznos od 988,52 EUR sa kamatom od 29.1.2009.
- iznos od 1,12 EUR sa kamatom od 12.2.2009.
- iznos od 909,15 EUR sa kamatom od 9.3.2009.
- iznos od 3,25 EUR sa kamatom od 9.3.2009.
- iznos od 914,99 EUR sa kamatom od 26.3.2009.
- iznos od 890,57 EUR sa kamatom od 6.5.2009.
- iznos od 902,52 EUR sa kamatom od 30.5.2009.
- iznos od 871,99 EUR sa kamatom od 6.7.2009.
- iznos od 868,01 EUR sa kamatom od 11.8.2009.
- iznos od 878,62 EUR sa kamatom od 9.9.2009.
- iznos od 922,42 EUR sa kamatom od 28.9.2009.
- iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 19.10.2009.
- iznos od 870,93 EUR sa kamatom od 21.10.2009.
- iznos od 886,99 EUR sa kamatom od 28.11.2009.
- iznos od 2,10 EUR sa kamatom od 15.12.2009.
- iznos od 886,72 EUR sa kamatom od 22.12.2009.
- iznos od 929,06 EUR sa kamatom od 16.3.2010.
- iznos od 1977,97 EUR sa kamatom od 27.3.2010.
- iznos od 956,93 EUR sa kamatom od 24.5.2010.
- iznos od 769,79 EUR sa kamatom od 10.6.2010.
- iznos od 982,15 EUR sa kamatom od 12.7.2010.
- iznos od 1018,51 EUR sa kamatom od 29.7.2010.
- iznos od 3000,90 EUR sa kamatom od 28.10.2010.
- iznos od 663,61 EUR sa kamatom od 17.1.2011.
- iznos od 676,89 EUR sa kamatom od 31.1.2011.
- iznos od 2840,27EUR sa kamatom od 28.2.2011.
- iznos od 1,16 EUR sa kamatom od 1.3.2011.
- iznos od 6,37 EUR sa kamatom od 1.3.2011.
- iznos od 2767,11 EUR sa kamatom od 28.3.2011.
- iznos od 1743,82 EUR sa kamatom od 28.3.2011.
- iznos od 1031,05 EUR sa kamatom od 26.4.2011.
- iznos od 10,04 EUR sa kamatom od 30.4.2011.
- iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 6.6.2011.
- iznos od 1406,86 EUR sa kamatom od 24.6.2011.
- iznos od 1157,61 EUR sa kamatom od 29.7.2011.
- iznos od 1183,89 EUR sa kamatom od 26.8.2011.
- iznos od 15,93 EUR sa kamatom od 24.11.2011.
- iznos od 3245,30 EUR sa kamatom od 24.11.2011.
- iznos od 0,81 EUR sa kamatom od 24.11.2011.
- iznos od 1100,27 EUR sa kamatom od 25.1.2012.
- iznos od 2,25 EUR sa kamatom od 25.1.2012.
- iznos od 4,98 EUR sa kamatom od 24.2.2012.
- iznos od 2215,94EUR sa kamatom od 24.2.2012.
- iznos od 1,98 EUR sa kamatom od 25.4.2012.
- iznos od 2199,48 EUR sa kamatom od 25.4.2012.
- iznos od 3275,69 EUR sa kamatom od 30.7.2012.
- iznos od 3269,25 EUR sa kamatom od 26.10.2012.
- iznos od 3214,79 EUR sa kamatom od 26.1.2013.
- iznos od 4241,82 EUR sa kamatom od 27.5.2013.
- iznos od 4353,31 EUR sa kamatom od 27.9.2013.
- iznos od 3259,54 EUR sa kamatom od 20.12.2013.
- iznos od 1,81 EUR sa kamatom od 28.4.2014.
- iznos od 3991,64EUR sa kamatom od 28.4.2014.
- iznos od 1,52 EUR sa kamatom od 29.7.2014.
- iznos od 2910,13 EUR sa kamatom od 29.7.2014.
- iznos od 2949,21EUR sa kamatom od 27.10.2014.
- iznos od 1980,22EUR sa kamatom od 19.12.2014.
- iznos od 3,62 EUR sa kamatom od 19.12.2014.
- iznos od 1160,00EUR sa kamatom od 29.1.2015.
- iznos od 796,34 EUR sa kamatom od 23.2.2015.
- iznos od 0,51 EUR sa kamatom od 23.2.2015.
- iznos od 973,80 EUR sa kamatom od 28.2.2015.
- iznos od 5,10 EUR sa kamatom od 2.3.2015.
- iznos od 378,88 EUR sa kamatom od 31.3.2015.
- iznos od 593,48 EUR sa kamatom od 24.4.2015.
- iznos od 2,46 EUR sa kamatom od 24.4.2015.
- iznos od 3,43 EUR sa kamatom od 26.5.2015.
- iznos od 976,09 EUR sa kamatom od 26.5.2015.
- iznos od 4,06 EUR sa kamatom od 26.6.2015.
- iznos od 976,56 EUR sa kamatom od 26.6.2015.
- iznos od 976,57 EUR sa kamatom od 24.7.2015.
- iznos od 4,07 EUR sa kamatom od 24.7.2015.
- iznos od 5,57 EUR sa kamatom od 29.7.2015.
- iznos od 4,07 EUR sa kamatom od 25.8.2015.
- iznos od 976,43 EUR sa kamatom od 25.8.2015.
- iznos od 974,66 EUR sa kamatom od 24.9.2015.
- iznos od 4,06 EUR sa kamatom od 24.9.2015.
- iznos od 0,73 EUR sa kamatom od 30.9.2015.
- iznos od 2,21 EUR sa kamatom od 28.10.2015.
- iznos od 975,55 EUR sa kamatom od 28.10.2015.
- iznos od 3,23 EUR sa kamatom od 31.10.2015.
- iznos od 9,22 EUR sa kamatom od 4.11.2015.
- iznos od 966,65 EUR sa kamatom od 25.11.2015.
- iznos od 0,08 EUR sa kamatom od 30.11.2015.
- iznos od 4,04 EUR sa kamatom od 23.12.2015.
- iznos od 974,54 EUR sa kamatom od 23.12.2015.
- iznos od 974,31 EUR sa kamatom od 26.1.2016.
- iznos od 4,06 EUR sa kamatom od 26.1.2016.
- iznos od 978,78 EUR sa kamatom od 1.2.2016.
- iznos od 1,27 EUR sa kamatom od 10.3.2016.
- iznos od 974,85 EUR sa kamatom od 10.3.2016.
- iznos od 443,29 EUR sa kamatom od 7.4.2016.
- iznos od 3,57 EUR sa kamatom od 30.4.2016.
- iznos od 437,45 EUR sa kamatom od 30.5.2016.
- iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 11.7.2016.
- iznos od 146 EUR sa kamatom od 26.7.2016.
- iznos od 1.096,29 EUR sa kamatom od 6.9.2016.
- iznos od 440,24 EUR sa kamatom od 6.10.2016.
- iznos od 441,04 EUR sa kamatom od 26.11.2016.
- iznos od 442,9 EUR sa kamatom od 20.12.2016.
- iznos od 199,08 EUR sa kamatom od 14.1.2017.
- iznos od 243,81 EUR sa kamatom od 19.1.2017.
- iznos od 238,9 EUR sa kamatom od 14.2.2017.
- iznos od 253,5 EUR sa kamatom od 27.2.2017.
- iznos od 871,99 EUR sa kamatom od 15.3.2017.
- iznos od 2,48 EUR sa kamatom od 31.3.2017.
- iznos od 0,01 EUR sa kamatom od 3.4.2017.
- iznos od 867,74 EUR sa kamatom od 3.4.2017.
- iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 9.5.2017.
- iznos od 725,99 EUR sa kamatom od 19.5.2017.
- iznos od 1,06 EUR sa kamatom od 19.5.2017.
- iznos od 892,03 EUR sa kamatom od 3.7.2017.
- iznos od 836,15 EUR sa kamatom od 10.7.2017.
- iznos od 893,21 EUR sa kamatom od 28.8.2017.
- iznos od 896,57 EUR sa kamatom od 11.9.2017.
- iznos od 904,11 EUR sa kamatom od 12.10.2017.
- iznos od 915,79 EUR sa kamatom od 14.11.2017.
- iznos od 4,81 EUR sa kamatom od 30.11.2017.
- iznos od 897,47 EUR sa kamatom od 8.12.2017.
- iznos od 902,52 EUR sa kamatom od 10.1.2018.
- iznos od 883,8 EUR sa kamatom od 3.2.2018.
- iznos od 891,9 EUR sa kamatom od 1.3.2018.
- iznos od 889,24 EUR sa kamatom od 11.4.2018.
- iznos od 885,26 EUR sa kamatom od 8.5.2018.
- iznos od 530,89 EUR sa kamatom od 4.7.2018.
- iznos od 1.260,87 EUR sa kamatom od 10.7.2018.
- iznos od 875,97 EUR sa kamatom od 17.8.2018.
- iznos od 878,62 EUR sa kamatom od 6.9.2018.
- iznos od 882,61 EUR sa kamatom od 18.10.2018.
- iznos od 878,62 EUR sa kamatom od 8.11.2018.
- iznos od 875,97 EUR sa kamatom od 15.12.2018.
- iznos od 869,33 EUR sa kamatom od 16.1.2019.
- iznos od 878,23 EUR sa kamatom od 15.2.2019.
- iznos od 869,33 EUR sa kamatom od 25.3.2019.
- iznos od 871,33 EUR sa kamatom od 12.4.2019.
- iznos od 877,3 EUR sa kamatom od 15.5.2019.
- iznos od 869,17 EUR sa kamatom od 15.6.2019.
- iznos od 858,32 EUR sa kamatom od 15.7.2019.
- iznos od 8,36 EUR sa kamatom od 15.7.2019.
- iznos od 0,79 EUR sa kamatom od 15.7.2019.
- iznos od 857,39 EUR sa kamatom od 12.8.2019.
- iznos od 860,04 EUR sa kamatom od 6.9.2019.
- iznos od 0,18 EUR sa kamatom od 6.9.2019.
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. pa do 31. prosinca 2007., po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. pa do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 1. srpnja 2016. pa do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2017. pa do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 1. srpnja 2017. pa do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2018. pa do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 1. srpnja 2018. pa do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2019. pa do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 1. srpnja 2019. pa do 31. prosinca 2019., pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"I Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3 i čl. 6. Ugovora o kreditu broj 216-243/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su stranke zaključile dana 21. travnja 2006. te da su nezakonite donesene odluke tužene o promjenama kamatnih stopa, kao što su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz čl. 2. i 4., slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tužena izvršila od 21. travnja 2006., kao i promjenjivom tečaju CHF od 21. travnja 2006. pa nadalje.
II Dužna je tužena isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 20.851,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 250,48 EUR sa kamatom od 29.7.2010.
- iznos od 250,48 EUR sa kamatom od 29.7.2010.
- iznos od 268,27 EUR sa kamatom od 28.10.2010.
- iznos od 268,27 EUR sa kamatom od 28.10.2010.
- iznos od 268,27 EUR sa kamatom od 28.10.2010.
- iznos od 333,00 EUR sa kamatom od 31.1.2011.
- iznos od 348,42 EUR sa kamatom od 28.2.2011.
- iznos od 331,27 EUR sa kamatom od 28.2.2011.
- iznos od 331,27 EUR sa kamatom od 28.2.2011.
- iznos od 314,05 EUR sa kamatom od 28.3.2011.
- iznos od 314,93 EUR sa kamatom od 26.4.2011.
- iznos od 387,83 EUR sa kamatom od 24.6.2011.
- iznos od 387,83 EUR sa kamatom od 24.6.2011.
- iznos od 454,93 EUR sa kamatom od 29.7.2011.
- iznos od 459,48 EUR sa kamatom od 26.8.2011.
- iznos od 382,50 EUR sa kamatom od 24.11.2011.
- iznos od 382,50 EUR sa kamatom od 24.11.2011.
- iznos od 348,57 EUR sa kamatom od 24.11.2011.
- iznos od 381,37 EUR sa kamatom od 25.1.2012.
- iznos od 384,19 EUR sa kamatom od 24.2.2012.
- iznos od 384,19 EUR sa kamatom od 24.2.2012.
- iznos od 378,54 EUR sa kamatom od 25.4.2012.
- iznos od 378,54 EUR sa kamatom od 25.4.2012.
- iznos od 378,79 EUR sa kamatom od 30.7.2012.
- iznos od 378,79 EUR sa kamatom od 30.7.2012.
- iznos od 378,79 EUR sa kamatom od 30.7.2012.
- iznos od 375,74 EUR sa kamatom od 26.10.2012.
- iznos od 375,74 EUR sa kamatom od 26.10.2012.
- iznos od 375,74 EUR sa kamatom od 26.10.2012.
- iznos od 353,69 EUR sa kamatom od 26.1.2013.
- iznos od 353,69 EUR sa kamatom od 26.1.2013.
- iznos od 353,69 EUR sa kamatom od 26.1.2013.
- iznos od 344,26 EUR sa kamatom od 27.5.2013.
- iznos od 344,26 EUR sa kamatom od 27.5.2013.
- iznos od 344,26 EUR sa kamatom od 27.5.2013.
- iznos od 344,26 EUR sa kamatom od 27.5.2013.
- iznos od 367,20 EUR sa kamatom od 27.9.2013.
- iznos od 367,20 EUR sa kamatom od 27.9.2013.
- iznos od 367,20 EUR sa kamatom od 27.9.2013.
- iznos od 367,20 EUR sa kamatom od 27.9.2013.
- iznos od 376,16 EUR sa kamatom od 20.12.2013.
- iznos od 376,16 EUR sa kamatom od 20.12.2013.
- iznos od 376,16 EUR sa kamatom od 20.12.2013.
- iznos od 377,00 EUR sa kamatom od 28.4.2014.
- iznos od 248,85 EUR sa kamatom od 28.4.2014.
- iznos od 248,85 EUR sa kamatom od 28.4.2014.
- iznos od 248,85 EUR sa kamatom od 28.4.2014.
- iznos od 252,62 EUR sa kamatom od 29.7.2014.
- iznos od 252,62 EUR sa kamatom od 29.7.2014.
- iznos od 252,62 EUR sa kamatom od 29.7.2014.
- iznos od 265,69 EUR sa kamatom od 27.10.2014.
- iznos od 265,69 EUR sa kamatom od 27.10.2014.
- iznos od 265,69 EUR sa kamatom od 27.10.2014.
- iznos od 267,29 EUR sa kamatom od 19.12.2014.
- iznos od 267,29 EUR sa kamatom od 19.12.2014.
- iznos od 269,37 EUR sa kamatom od 29.1.2015.
- iznos od 269,37 EUR sa kamatom od 23.2.2015.
- iznos od 269,37 EUR sa kamatom od 28.2.2015.
- iznos od 269,37 EUR sa kamatom od 24.4.2015.
- iznos od 269,37 EUR sa kamatom od 26.5.2015.
- iznos od 269,37 EUR sa kamatom od 26.6.2015.
- iznos od 269,37 EUR sa kamatom od 24.7.2015.
- iznos od 269,37 EUR sa kamatom od 25.8.2015.
- iznos od 269,37 EUR sa kamatom od 24.9.2015.
po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011., po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za (5) pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena",
dok se u više zatraženom dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 4.875,96 EUR, kao i u više zatraženom tijeku kamate od 12. travnja 2007. do 29. srpnja 2010., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.199,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Dana 1. ožujka 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene glavnim tužbenim zahtjevom postavljenim radi utvrđenja ništetnog Ugovora o kreditu kojeg su stranke sklopile 21. travnja 2006. pod poslovnim brojem 216-243/2006 te isplate, odnosno povrata neoznačenog novčanog iznosa, a odredivog nakon priložene dokumentacije i provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja. Podrednim tužbenim zahtjevom zatražio je utvrđenje ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli iz čl. 3. i 6. Ugovora i s tim u vezi isplatu-povrat neoznačenog novčanog iznosa uplaćenog s osnova ništetnih ugovornih odredbi, također odredivog nakon zaprimljene dokumentacije i vještačenja. U bitnom navodi kako mu je tužena temeljem Ugovora o kreditu od 21. travnja 2006. (dalje Ugovor) odobrila kredit u iznosu od 190.000,00 CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 3,88%, kako ga je tužena u tijeku otplate jednom obavijestila o promjeni kamatne stope, na što je usmeno prigovoreno bez ikakvog rezultata, a naknadne promjene tužena je obavljala bez dostave obavijesti. Dodaje kako je Ugovor sastavljen u tipskom obliku i oko njegovog sadržaja nije se moglo pregovarati, a u odnosu na promjene povećanjem kamatne stope, smatra kako nije bilo osnove za takvo postupanje u situaciji kada je na međunarodnom tržištu kamata na CHF bila povoljnija. Slijedom toga, ističe kako je prilikom sklapanja ugovora bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tuženu kao jaču ekonomsku stranu, a na tu okolnost spominje kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile predmet parničnog postupka koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen po kolektivnoj tužbi udruge potrošača protiv i ovdje tužene, a koji je pravomoćno okončan presudom po kojoj su te odredbe utvrđene nepoštenim i ništetnim. S tim u vezi smatra kako je cjelokupan ugovor o kreditu ništetan, odnosno kako su ništetne njegove pojedine odredbe, zbog čega ima pravo na povrat uplaćenih sredstava temeljem Ugovora, odnosno povrat više uplaćenih sredstava zbog ništetnih odredbi. Na kraju navodi kako će zbog nedostatka potrebne dokumentacije i po provedenom vještačenju postaviti tužbeni zahtjev s precizno označenim iznosima glavnice i tijeka kamate. Podneskom od 5. lipnja 2025. tužitelj je konačno postavio glavni i podredni tužbeni zahtjev na način koji je praktički istovjetan točkama I i II izreke ove presude.
2. U svom odgovoru od 25. rujna 2019. tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije i zastare potraživanja. Dodaje kako su stranke u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju dana sklopile Dodatak ugovoru o kreditu (dalje Dodatak) po kojem je provedena konverzija kredita denominiranog u CHF, tako da je tužitelju odobren kredit u EUR čime su obuhvaćena sva potraživanja tužitelja po ovoj tužbi i radi čega nema pravnog interesa za vođenjem ovog postupka. S tim u vezi, drži kako bi predmet ovog postupka moglo biti isključivo utvrđenje ispravnosti izračuna konverzije, odnosno postupanje tužene u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom svih isprava i pismena koje su stranke priložile spisu do zaključenja raspravljanja, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka za knjigovodstveno-financijske poslove Vladimira Krkleca od 19. svibnja 2020. i njegovih očitovanja, odnosno dopuna od 26. ožujka i 21. lipnja 2021., pregledom nalaza i mišljenja sudske vještakinje za knjigovodstveno-financijske poslove Ines Lozić od 16. listopada 2024. i njezinih očitovanja, odnosno dopuna od 2. travnja, 23. svibnja i 13. lipnja 2025. te saslušanjem tužitelja kao stranke.
4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
5. Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan, dok je djelomično osnovan podredni tužbeni zahtjev.
6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe te osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, kako glavnog, tako i podrednog, a pored svega odlučiti i o osnovanosti prigovora zastare potraživanja.
7. Pregledom Ugovora od 21. travnja 2006. razvidno je kako je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopi s tuženom, kao kreditorom, kredit radi kupnje stana kojim mu je prema čl. 2. odobren iznos od 190.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita, uz kamatu od 3,88% godišnje, a promjenjivu u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana, kako je propisano odredbama iz članaka 3., 4. i 6. Odredbom iz članka 4. ugovoreno je kako se kredit otplaćuje u 240 mjesečnih anuiteta, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.
8. Pregledom Dodatka od 22. ožujka 2016. razvidno je kako je tužena temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZIDZPK) s tužiteljem izmijenila odredbe osnovnog Ugovora, tako da je kredit denominiran u CHF izmijenjen s iznosom kredita denominiranim u EUR, što je na dan plasiranja kredita iznosilo 83.654,20 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste banke. Stranke su utvrdile kako je u tijeku otplate kredita po osnovnom ugovoru do 30. rujna 2015. ukupno preplaćen iznos od 25.833,15 kn i kako će se taj iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli EUR koji će dospijevati na sklapanja Dodatka.
9. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je kako će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.
10. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.
11. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.
12. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva, odnosno je li predmetni Ugovor ništetan u cijelosti i s tim u vezi ne proizvodi pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika kredita, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Prvom odlukom utvrđeno je kako je nesporni pravni prednik tužene Hypo Alpe-Adria-bank d.d Zagreb (označena kao tužena pod 5) u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da je ništetna, dok je drugom odlukom utvrđeno kako je tužena u vremenu od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, označenom presudom naloženo je svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.
13. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (Narodne novine broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.
14. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala i standardizirala te zainteresiranim osobama pa tako i tužitelju, kao budućem korisniku kredita, dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacijama o švicarskom franku, a svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Naime, na te i druge okolnosti govori tužitelj u iskazu kada spominje kako je novac trebao radi kupnje stana i zbrinjavanja obitelji, kako mu je u banci skrenuta pozornost na mogućnost sklapanja ugovara o kreditu vezanog uz CHF kao najpovoljniju opciju, kako mu je CHF istaknuta kao stabilna valuta ekonomski snažne zemlje, radi čega je prihvatio ponudu, poklanjajući vjeru tvrdnjama službenika tužene. Nije mu pojašnjeno pod kojim okolnostima se mijenja tečajna lista pa tako i CHF, odnosno okolnosti promjene kamate, a supruga je u njegovoj odsutnosti zaprimala obavijesti o promjenama i odlazila kod tužene radi informacija, ali nije mogla ništa promijeniti. Dakle, jasno je kako tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj odlučnih ugovornih odredbi, a kod takvog stanja stvari i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva.
15. Tužena u svom odgovoru ističe kako je predmetni ugovor o kreditu prestao postojati nakon što je konvertiran u EUR, stoga tužitelj nema nikakvog potraživanja po ugovoru u CHF, međutim taj stav je neutemeljen i pogrešan. Naime, ZIDZPK nije propisano da se sklapanjem dodatka o osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja toga ugovora. Također niti iz zaključenog Dodatka nigdje ne proizlazi da bi se tužitelj odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Dakle, sklapanjem Dodatka tužitelj nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih h odredbi Ugovora, stoga i nakon svega može tražiti utvrđenje ništetnosti ugovora ili barem njegovih pojedinih odredbi, ukoliko bi te odredbe bile nepoštene primjenom citiranih odredbi ZZP/03. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla, a ništetan ugovor ne postaje valjan ni u slučaju naknadnog otklanjanja uzroka ništetnosti, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja.
16. Slijedom iznijetog, sud smatra kako nema zapreke za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi osnovnog ugovora kojima je CHF ugovoren kao valuta za koju je vezana glavnica i ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, međutim neosnovan je zahtjev tužitelja postavljen radi utvrđenja ništetnim cjelokupnog osnovnog ugovora o kreditu. Kod donošenja odluke o glavnom tužbenom zahtjevu valjalo je cijeniti citiranu odredbu iz članka 87. ZZP/03, ali i odredbu iz članka 324. stavka 1. ZOO po kojoj ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, kao i odredbu sadržanu u stavku 2. po kojoj će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kada je ništetnost ustanovljena da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, a u ovom slučaju jasno je kako obvezno pravni odnos stranaka i dalje opstaje nakon što je oslobođen ništetnih odredbi. Kod takvog stanja stvari, glavni tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja ništetnosti cijelog Ugovora iz 2006. i isplate novčanog iznosa od 143.052,87 EUR, nema osnove i valjalo ga je odbiti u cijelosti.
17. Nasuprot tome, podredni tužbeni zahtjev nalazi se osnovanim u dijelu postavljenim radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Naime, odredbom iz čl. 3. stranke su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu u visini od 3,88% godišnje, koja se mijenja u skladu s odlukom banke, a čl. 2., 4. i 6. plaćanje dospjelih tražbina vezuje se uz valutu CHF i naplaćuje prema srednjem tečaju banke za tu valutu. Kako je već ranije navedeno, odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja sudionika osnovnog ugovora i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita, odnosno potrošača, a nema dokaza da se o tim odredbama posebno pregovaralo i da je tužitelj mogao utjecati na njihov konačan sadržaj. U takvim okolnostima ove odredbe bile su nepoštene, a pored svega, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud drži ništetnim.
18. Na okolnost utvrđenja razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po početnim ugovornim odredbama o tečaju CHF i kamatnoj stopi, odnosno na okolnost osnovanosti visine podrednog tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku Vladimiru Krklecu, koji je 19. svibnja 2020. dostavio nalaz i mišljenje, a 26. ožujka i 21. lipnja 2021. očitovanja na primjedbe stranaka, odnosno dopune vještva. Međutim, vještak nakon svega nije bio u mogućnosti očitovati se na konačne primjedbe tužitelja i tužene, već je 22. travnja 2024. obavijestio sud kako rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave od 11. ožujka 2024. razriješen obavljanja poslova stalnog sudskog vještaka. Slijedom toga sud je uz suglasnost stranaka odredio izvođenje dokaza novim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po sudskoj vještakinji Ines Lozić, stoga se odluka u ovoj pravnoj stvari temeljila na njezinom nalazu i mišljenju.
19. U svom vještvu od 16. listopada 2024. utvrdila je kako je tužitelju odobren i 3. svibnja 2006. isplaćen kredit u iznosu od 190.000,00 CHF uz kamatnu stopu 3,88% godišnje, s rokom otplate od 300 mjeseci tako da je iznos anuiteta 1.139,38 CHF. U tijeku otplate kamatna stopa se mijenjala, tako da je do 28. veljače 2027. iznosila 3,88% godišnje, do 31. kolovoza 2007. iznosila 4,60% godišnje, do 29. veljače 2008. iznosila 5% godišnje, do 30. studenog 2008. iznosila 5,99% godišnje, do 30. studenog 2010. iznosila 6,20% godišnje, do 30. rujna 2011. iznosila do 5,95% godišnje, do 31. prosinca 2013. iznosila 5,45% godišnje, a do konverzije kredita 22. ožujka 2016. iznosila 3,23% godišnje. Uslijed promjene kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od početnih 1.139,38 CHF do 1.367,99 CHF. U odnosu na tečaj CHF, navodi kako je u tijeku otplate oscilirao na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, tako da je korisnik zbog tih promjena plaćao veće i manje iznose u odnosu na početni anuitet. Napominje kako su ukupne razlike koje je korisnik plaćao, kako više, tako i niže od inicijalne vrijednosti anuiteta, nastale posljedično na promjenu kamatne stope i tečaja. Slijedom toga je utvrdila kako je tužitelj u tijeku otplate preplatio tuženoj iznos od 26.189,60 EUR, od kojeg je na ime promjene kamatne stope preplatio iznos od 11.004,15 EUR, a zbog rasta tečaja iznos od 15.185,45 EUR. Nasuprot tome, tužitelj je zbog pada tečaja u odnosu na onaj koji je vrijedio u trenutku isplate kredita, platio tuženoj manje u iznosu od 547,02 EUR, tako da je do izračuna konverzije ukupno više platio iznos od 25.642,58 EUR, od čega 11.004,15 EUR zbog promjene kamatne stope, odnosno iznos od 14.638,43 EUR zbog više plaćenog tečaja. Dodaje kako je izračunom konverzije utvrđena glavnica u iznosu od 83.564,20 EUR, a pod pretpostavkom da se u tijeku otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, nedospjela glavnica tužitelja prema početnom otplatnom planu na dan 30. rujna 2015. bila bi manja za 10.873,42 EUR. Nalazi kako je prilikom obračuna konverzije tužena uzela u obzir sve uplate tužitelja i postupila u skladu sa ZIDZPK te priznala preplatu tužitelja na dan 25. ožujka 2016. u iznosu od 4.791,13 EUR. Pod pretpostavkom da se označenim priznatim preplaćenim iznosom umanjuju iznosi preplate, što zbog promjene tečaja, što zbog promjene kamatne stope, preostali iznos preplate iznosio bi 21.398,47 EUR.
20. Vještakinja se na primjedbe tužene očitovala 2. travnja 2025. ustrajući u svom vještvu te ga dopunila utvrđenjem kako je tužena priznala po konverziji preplatu u iznosu od 4.791,13 EUR, dok je izračun razlike u priznatoj glavnici po konverziji i glavnice po početnom otplatnom planu 10.873,42 EUR, tako da bi na dan konverzije preostala razlika u iznosu od 6.082,29 EUR. U svom očitovanju na prijedlog tužitelja od 23. svibnja 2025. prethodna utvrđenja iskazala je u valuti EUR, stoga ponavlja kako je tužena isplatila kredit u iznosu od 117.638,86 EUR, a ukoliko se uzimaju u obzir uplate tužitelja vezane uz Ugovor, odnosno vezane za razdoblje otplate kredita vezanog uz valutu CHF, do 30. rujna 2015., tada bi iznosile 104.942,40 EUR. Ukupan iznos uplata izvršenih u odnosu na Dodatak, odnosno za razdoblje nakon konverzije kredita kada je kredit bio vezan uz valutu EUR iznosi 38.110,47 EUR. Slijedom toga navodi kako je tužitelj od primitka sredstava 3. svibnja 2006. u iznosu od 117.638,86 EUR, do zadnje uplate 6. rujna 2019., kada je izvršena zadnja uplata za koje spisu prileži dokumentacija, uplatio po osnovu plaćanja anuiteta u ukupnom iznosu od 143.052,87 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj je svojim otplatama do 6. rujna 2019. platio više od primljenog u iznosu od 25.414,01 EUR. Na kraju se vještakinja 13. lipnja 2025. očitovala na primjedbe tužitelja i izradila dopunu vještva kojom je prikazala sve njegove uplate od dana isplate kredita do 6. rujna 2019., odnosno za razdoblje za koje je raspolagala dokumentacijom. Prema tome utvrđuje kako su uplate tužitelja vezane uz osnovni Ugovor, odnosno vezane za razdoblje otplate kredita vezanog uz valutu CHF, do dana 30. rujna 2015., iznosile 104.942,40 EUR. Ukupan iznos uplata izvršenih u odnosu na Dodatak, odnosno za razdoblje nakon konverzije kredita kada je kredit bio vezan uz valutu EUR iznosi 76.464,30 EUR. Slijedom toga, tužitelj je od dana primitka sredstava u iznosu od 117.638,86 EUR do zadnje uplate 27. srpnja 2023. realizirao uplate po osnovu plaćanja anuiteta u ukupnom iznosu od 181.406,70 EUR, tako da je do dana konačne otplate kredita platio više od primljenog pojedinačno po uplatama iznos od 63.767,84 EUR.
21. Parnične stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun sudske vještakinje, a postupala je prema nalogu suda i za potrebe utvrđenja ovdje odlučnih činjenica, stoga je kod donošenja odluke sud cijenio njezin nalaz i mišljenje iz vještva od 16. listopada 2024. koji se prihvaća u cijelosti. Dakle, tužitelj je s osnova promjene tečaja valute CHF i promjene kamatne stope u tijeku otplate kredita preplatio tuženoj iznos od 26.189,60 EUR, koji je suprotno stavu tužitelja trebalo umanjiti za manje plaćeni iznos od 547,02 EUR zbog nižeg tečaja, stoga je do izračuna konverzije ukupno više platio iznos od 25.642,58 EUR. Njega je valjalo umanjiti za iznos od 4.791,13 EUR, koji je tužena priznala kao preplaćen u postupku konverzije kredita i koji je korišten za prijeboj, odnosno umanjenje budućih dospjelih rata po sklopljenom Dodatku, što daje iznos od 20.851,45 EUR koji je tužitelj preplatio tuženoj.
22. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga je podredni tužbeni zahtjev postavljen radi isplate osnovan, ali ne u cijelosti, već dijelom. Naime, tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 25.727,41 EUR sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne preplaćene iznose teče od 12. travnja 2007. do 24. rujna 2015., a prema vještačkom nalazu i gornjim utvrđenjima pripada mu pravo na povrat, odnosno isplatu iznosa od 20.851,45 EUR, dok je u više zatraženom iznosu od 4.875,96 EUR, tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Na priznati i dosuđeni iznos tužena je dužna platiti i zateznu kamatu koja teče od 29. srpnja 2010. do 24. rujna 2015. u odnosu na svaki mjesečni preplaćeni iznos prema tabelarnom prikazu vještakinje, a sve prema odredbi iz čl. 1115. ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, dok je za više zatraženi tijek zahtjev neosnovan. Radi pojašnjenja, vremenski tijek kamate dosuđen je prema prihvaćenom iznosu glavnice od 20.851,45 EUR, ali ne od dospijeća prvih tražbina 12. travnja 2007., već od posljednje dospjele 24. rujna 2015. prema prethodnim, jer tužitelj nije postupio u skladu s odredbom iz čl. 219. ZPP i dokazao na koje se točno razdoblje odnosi iznos priznat po konverziji.
23. Što se tiče prigovora zastare, valja navesti kako se on drži neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U smislu odredbe iz čl. 241. ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu te tužbe. Kako je parnični postupak Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, pravomoćno okončan presudama Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje teći od označenih datuma, što znači da u odnosu na predmetnu tužbu zaprimljenu 1. ožujka 2019. nije nastupila zastara potraživanja.
24. U skladu s iznesenim činjeničnim stanjem odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude.
25. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 2. ZPP prema kojoj je trebalo cijeniti djelomičan uspjeh stranaka. Tužiteljev uspjeh u odnosu mjeri se u visini od 88%, jer je podredni tužbeni zahtjev osnovan, a u odnosu na visinu od zatražene isplate 27.727,41 EUR, prihvaćen je iznos od 20.851,45 EUR, tako da je njegov uspjeh umanjen za 12% uspjeha tužene, što daje razliku od 76%.
26. Kod donošenja odluke trebalo je uzeti u obzir kako je u vrijeme podnošenja tužbe vrijednost predmeta spora iznosila 13.139,56 EUR (označenih 99.000,00 kn), od zaprimanja podneska tužiteljice 3. svibnja 2021. iznosila je 172.543,19 EUR, a od zaprimanja podneska 9. siječnja 2025. iznosi 173.102,79 EUR. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 1. ožujka 2019., dva obrazložena podneska od 11. studenog 2019. i 21. rujna 2020. i zastupanja na ročištima održanim 14. studenog 2019. i 19. veljače 2020. u vrijednosti od 100 bodova, odnosno u iznosu od 200,00 EUR za svaku radnju, u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Također mu je priznat sastav dva obrazložena podneska od 3. svibnja 2021. i 22. studenog 2023. te zastupanja na ročištima održanim 8. lipnja 2021. i 27. ožujka 2024. u vrijednosti od 1298 bodova, odnosno u iznosu od 2.596,00 EUR za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. OT). Nadalje je priznat sastav podnesaka od 6. listopada 2021., 9. siječnja i 5. lipnja 2025. u vrijednosti od 100 bodova, odnosno u iznosu od 200,00 EUR za svaki (Tbr. 8. toč. 3., i Tbr. 54. OT), kao i zastupanja na ročištima održanim 27. lipnja i 24. listopada 2024. u vrijednosti od 649 bodova, odnosno u iznosu od 1.298,00 EUR za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 54. OT) te zastupanjima na ročištima održanim 24. travnja i 6. lipnja 2025. u vrijednosti od 651 bod, odnosno u iznosu od 1.302,00 EUR za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 54. OT). Pored svega mu je priznat trošak zastupanja na ročištu 17. rujna 2025. u vrijednosti od 1302 boda, odnosno u iznosu od 2.604,00 EUR, (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. OT), zastupanje na ročištima održanim 20. listopada 2020. i 16. siječnja 2025. u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 EUR za svaki (Tbr. 9. toč. 5. i Tbr. 54. OT), sastav podnesaka od 18. svibnja 2020., 19. prosinca 2023., 14. lipnja 2024. i 28. svibnja 2025. u vrijednosti od 25 bodova, odnosno u iznosu od 50,00 EUR za svaki (Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 54. OT), dok se u više zatraženom dijelu zahtjev drži neosnovanim. Dakle, priznat mu iznos od 17.584,00 EUR, kojeg je valjalo uvećati za 25% PDV i trošak sudske pristojbe ove presude u iznosu od 663,61 EUR, dok trošak sudske pristojbe tužbe nije priznat, jer spisu nije priložen dokaz o podmirenju te obveze, a u međuvremenu je nastupila zastara njezine prisilne naplate. Slijedom toga priznat je trošak u iznosu od 22.643,61 EUR, a uzimajući u obzir uspjeh tužitelja u visini od 76%, radi se o priznatom iznosu od 17.209,14 EUR, a on je uvećan za trošak financijskih vještačenja u zatraženom iznosu od 990,45 EUR.
27. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 18.199,59 EUR sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate, kako je i odlučeno u točki III izreke.
Split, 28. studenog 2025.
Sudac
Branko Malenica
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tužene
