Pn-50/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stalna služba u Kninu
Dr. Franje Tuđmana 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, OIB: 29399232217, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja NŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarica, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 14. listopada 2025.g., u prisustvu tužitelja osobno i z.z. tužene, na ročištu za objavu odluke, dana 28. studenoga 2025.g., u odsutnosti punomoćnika stranaka,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni prijedlog u dijelu koji glasi:
Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, da tužitelju NŠE iz [adresa], N [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 9.569,71 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
-70,48 eur od 10. ožujka 2017. do isplate,
-70,48 eur od 10. travnja 2017 . do isplate,
-70,48 eur od 10. svibnja 2017. do isplate,
-70,48 eur od 10. lipnja 2017. do isplate,
-70,48 eur od 10. srpnja 2017. do isplate,
-70,48 eur od 10. kolovoza 2017. do isplate,
-70,48 eur od 10. rujna 2017. do isplate,
-70,48 eur od 10. listopada 2017. do isplate,
-70,48 eur od 10. studenog 2017. do isplate,
-70,48 eur od 10. prosinca 2017. do isplate,
-77,61 eur od 10. siječnja 2018. do isplate,
-77,61 eur od 10. veljače 2018. do isplate,
-77,61 eur od 10.ožujka 2018. do isplate,
-77,61 eur od 10. travnja 2018.g. do isplate,
-77,61 eur od 10. svibnja 2018. do isplate,
-77,61 eur od 10. lipnja 2018. do isplate,
-77,61 eur od 10. srpnja 2018. do isplate,
-77,61 eur od 10. kolovoza 2018. do isplate,
-77,61 eur od 10. rujna 2018. do isplate,
-77,61 eur od 10. listopada 2018. do isplate,
-77,61 eur od 10. studenog 2018. do isplate,
-77,61 eur od 10. prosinca 2018. do isplate,
-84,91 eur od 10. siječnja 2019. do isplate,
-84,91 eur od 10. veljače 2019. do isplate,
-84,91 eur od 10. ožujka 2019. do isplate,
-84,91 eur od 10. travnja 2019. do isplate
-84,91 eur od 10. svibnja 2019. do isplate,
-84,91 eur od 10. lipnja 2019. do isplate,
-84,91 eur od 10. srpnja 2019. do isplate,
-84,91 eur od 10. kolovoza 2019. do isplate,
-84,91 eur od 10. rujna 2019. do isplate,
-84,91 eur od 10. listopada 2019. do isplate,
-84,91 eur od 10. studenoga 2019. do isplate,
-84,91 eur od 10. prosinca 2019. do isplate,
-89,37 eur od 10. siječnja 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. veljače 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. ožujka 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. travnja 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. svibnja 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. lipnja 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. srpnja 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. kolovoza 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. rujna 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. listopada 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. studenoga 2020. do isplate,
-89,37 eur od 10. prosinca 2020. do isplate,
-101,09 eur od 10. siječnja 2021. do isplate,
-101,09 eur od 10. veljače 2021. do isplate,
-101,09 eur od 10. ožujka 2021. do isplate,
-101,09 ur od 10. travnja 2021. do isplate,
-101,09 eur od 10. svibnja 2021. do isplate,
-101,09 eur od 10. lipnja 2021. do isplate,
-101,09 eur od 10. srpnja 2021. do isplate,
-101,09 eur od 10. kolovoza 2021. do isplate,
-101,09 eur od 10. rujna 2021. do isplate,
-101,09 eur od 10. listopada 2021. do isplate,
-101,09 eur od 10. studenoga 2021. do isplate,
-101,09 eur od 10. prosinca 2021. do isplate,
-112,12 eur od 10. siječnja 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. veljače 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. ožujka 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. travnja 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. svibnja 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. lipnja 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. srpnja 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. kolovoza 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. rujna 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. listopada 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. studenoga 2022. do isplate,
-112,12 eur od 10. prosinca 2022. do isplate,
-131,35 eur od 10. siječnja 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. veljače 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. ožujka 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. travnja 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. svibnja 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. lipnja 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. srpnja 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. kolovoza 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. rujna 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. listopada 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. studenoga 2023. do isplate,
-131,35 eur od 10. prosinca 2023. do isplate,
-170,53 eur od 10. siječnja 2024. do isplate,
-170,53 eur od 10. veljače 2024. do isplate,
-170,53 eur od 10. ožujka 2024. do isplate,
-170,53 eur od 10. travnja 2024. do isplate,
-170,53 eur od 10. svibnja 2024. do isplate,
-170,53 eur od 10. lipnja 2024. do isplate,
-170,53 eur od 10. srpnja 2024. do isplate,
-170,53 eur od 10. kolovoza 2024. do isplate,
-170,53 eur od 10. rujna 2024. do isplate,
-170,53 eur od 10. listopada 2024. do isplate,
-170,53 eur od 10. studenoga 2024. do isplate, a od 1.11.2024. godine pa na dalje dok za to postoje zakonski i opravdani razlozi, plaćati mu iznos od 170,53 eur sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 10- og u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi koja se do 31.12.2022. određivala, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe dok se u preostalom dijelu, do traženih 38.279,12EUR-a, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.500,00EUR-a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28. lipnja 2013.g. oko 20,50 sati stradao za vrijeme radnog vremena prilikom obavljanja poslova policijske ophodnje po dojavi o obiteljskom nasilju. Tužitelj da je postupajući po dojavi o obiteljskom nasilju upućen zajedno sa policijskim službenikom NŠ u mjesto Kijevo. Prilikom obavljanja službene zadaće privođenja prijavljene osobe FŠ isti da je zadobio ozljede nožem u predjelu lijeve nadlaktice i podlaktice. U opisanoj nesreći tužitelj da je pretrpio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji te mu je liječnička pomoć pružena u Općoj bolnici hrvatski ponos Knin. Kao posljedica štetnog događaja kod tužitelja se razvio reaktivni tjeskobno-depresivni sindrom, a potom kronificirani PTSP s trajnim promjenama osobnosti, a što je posljedično dovelo do profesionalne nesposobnosti za rad te da je bio prisiljen otići u invalidsku mirovinu.
1.1. Rješenjem Mirovinskog osiguranja od 3.3.2017. da mu je priznata invalidska mirovina u iznosu od 3.381,10 kn mjesečno počevši od 28. siječnja 2017. pa potražuje s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade razliku između (bruto) plaće koja je isplaćivana prije štetnoga događaja i invalidske mirovine koja se isplaćuje temeljem rješenja Mirovinskog osiguranja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
1.2. Radi naprijed navedenog tužitelj je najprije potraživao iznos od 104.367,90kuna odnosno 13.852,00EUR-a a nakon provedenog financijskog vještačenja s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade potraživao je iznos od 38.278,86EUR-a (konačno uređenim tužbenim zahtjevom, l.s. 238), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
-281,93 eur od 10. ožujka 2017. do isplate,
-281,93 eur od 10. travnja 2017 . do isplate,
-281,93 eur od 10. svibnja 2017. do isplate,
-281,93 eur od 10. lipnja 2017. do isplate,
-281,93 eur od 10. srpnja 2017. do isplate,
-281,93 eur od 10. kolovoza 2017. do isplate,
-281,93 eur od 10. rujna 2017. do isplate,
-281,93 eur od 10. listopada 2017. do isplate,
-281,93 eur od 10. studenog 2017. do isplate,
-281,93 eur od 10. prosinca 2017. do isplate,
-281,93 eur od 10. siječnja 2018. do isplate,
-310,47 eur od 10. veljače 2018. do isplate,
-310,47 eur od 10.ožujka 2018. do isplate,
-310,47 eur od 10. travnja 2018.g. do isplate,
-310,47 eur od 10. svibnja 2018. do isplate,
-310,47 eur od 10. lipnja 2018. do isplate,
-310,47 eur od 10. srpnja 2018. do isplate,
-310,47 eur od 10. kolovoza 2018. do isplate,
-310,47 eur od 10. rujna 2018. do isplate,
-310,47 eur od 10. listopada 2018. do isplate,
-310,47 eur od 10. studenog 2018. do isplate,
-310,47 eur od 10. prosinca 2018. do isplate,
-339,67 eur od 10. siječnja 2019. do isplate,
-339,67 eur od 10. veljače 2019. do isplate,
-339,67 eur od 10. ožujka 2019. do isplate,
-339,67 eur od 10. travnja 2019. do isplate
-339,67 eur od 10. svibnja 2019. do isplate,
-339,67 eur od 10. lipnja 2019. do isplate,
-339,67 eur od 10. srpnja 2019. do isplate,
-339,67 eur od 10. kolovoza 2019. do isplate,
-339,67 eur od 10. rujna 2019. do isplate,
-339,67 eur od 10. listopada 2019. do isplate,
-339,67 eur od 10. studenoga 2019. do isplate,
-346,68 eur od 10. prosinca 2019. do isplate,
-357,49 eur od 10. siječnja 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. veljače 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. ožujka 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. travnja 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. svibnja 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. lipnja 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. srpnja 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. kolovoza 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. rujna 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. listopada 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. studenoga 2020. do isplate,
-357,49 eur od 10. prosinca 2020. do isplate,
-404,37 eur od 10. siječnja 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. veljače 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. ožujka 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. travnja 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. svibnja 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. lipnja 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. srpnja 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. kolovoza 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. rujna 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. listopada 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. studenoga 2021. do isplate,
-404,37 eur od 10. prosinca 2021. do isplate,
-448,50 eur od 10. siječnja 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. veljače 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. ožujka 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. travnja 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. svibnja 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. lipnja 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. srpnja 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. kolovoza 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. rujna 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. listopada 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. siječnja 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. studenoga 2022. do isplate,
-448,50 eur od 10. prosinca 2022. do isplate,
-525,41 eur od 10. siječnja 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. veljače 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. ožujka 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. travnja 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. svibnja 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. lipnja 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. srpnja 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. kolovoza 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. rujna 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. listopada 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. studenoga 2023. do isplate,
-525,41 eur od 10. prosinca 2023. do isplate,
-682,15 eur od 10. siječnja 2024. do isplate,
-682,15 eur od 10. veljače 2024. do isplate,
-682,15 eur od 10. ožujka 2024. do isplate,
-682,15 eur od 10. travnja 2024. do isplate,
-682,15 eur od 10. svibnja 2024. do isplate,
-682,15 eur od 10. lipnja 2024. do isplate,
-682,15 eur od 10. srpnja 2024. do isplate,
-682,15 eur od 10. kolovoza 2024. do isplate,
-682,15 eur od 10. rujna 2024. do isplate,
-682,15 eur od 10. listopada 2024. do isplate,
-682,15 eur od 10. studenoga 2024. do isplate, a od 1.11.2024. godine pa na dalje dok za to postoje zakonski i opravdani razlozi, plaćati mu iznos od 682,15 eur sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 10- og u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi koja se do 31.12.2022. određivala, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodi5te, uve6anjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbeni zahtjev u dijelu kojim isti potražuje isplatu s osnova imovinske štete zbog izgubljene zarade preko iznosa od 50% razlike između neto plaće i invalidske mirovine koju prima navodeći da je tuženik tužitelju u postupku po zahtjevu za mirnim rješenjem spora ponudio isplatu 50% razlike između neto plaće i invalidske mirovine koju prima ali navodi da je tužitelj takvu ponudu otklonio svojim odgovorom od 18.11.2018.g. u kojem da je naveo da bi pristao jedino na sklapanje nagodbe u iznosu od 75% razlike između bruto plaće i invalidske mirovine koju prima.
2.1.Tuženik smatra da tužitelj nema pravo na isplatu razlike bruto iznosa plaće već neto iznosa plaće i invalidske mirovine i to u 50%-om iznosu iz razloga što mu je profesionalna nesposobnost za rad nastala zbog ozljede na radu 50% te bolesti 50% što da je utvrđeno ovršnim rješenjem HZMO, Područnog ureda u Šibeniku, nakon kojeg da mu je po sili zakona prestala državna služba temeljem rješenja MUP, Policijske uprave Šibensko-kninske, broj: 511-13-01-1638/16 od 27.1.2017.g. a da tužitelj ostvaruje pravo na 50% razlike što je da je potvrđeno sudskom praksom u sličnim predmetima te slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu odnosno u dijelu preko 50% razlike između neto plaće i invalidske mirovine i naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Prijavu ozljede na radu, kaznenu prijavu, Zapisnik o očevidu, Radni nalog broj 1450/13, liječničke nalaze tužitelja, vještvo kiruga GŠ, vještvo psihijatrice Ivane Ćevid, Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3.3.2017.g., Obračunski list plaće od 1.2.2013.g. do 31.5.2013.g., odgovor tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora, Potvrde o visini dohotka i primitaka od 25.4.2022.g., Potvrda HZMO-a od 16.5.2022.g. o visini isplaćenih svota mirovine, Podatci o doznačenim mirovinskim primanjima od travnja 2022.g. listopada 2023.g., Podatci porezne uprave od 16.11.2023.g. i od 7.5.2024.g. o visini dohotka i primitaka, Službene bilješke tuženika od 9.11.2023.g. o visini dohodaka i primitaka za tužitelja, Vještvo Bijelić usluga za vještačenje od 28.4.2024.g., Dopis HZMO-a od 16.6.2025.g. U postupku je saslušan tužitelj a stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete tužitelju zbog ozljeda zadobivenih na radu kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik odgovoran za nastalu štetu odnosno nije sporno da je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio poslodavac tuženika, a niti je sporan nastanak štetnog događaja ali je sporna visina štete koju tužitelj potražuje od tuženika.
7. Odredba članka 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predočiti dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev ili pobija navode protivnika.
8. Sud je pri vođenu ovog postupka poštivao načelo ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te načelo koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. stavak 2. ZPP) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.
9. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva na konkretni slučaj valjalo je primijeniti opće propise obveznog prava važeće u vrijeme podnošenja tužbe, a to je Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO-a).
10. U ovom postupku riječ je o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, a u odnosu na popravljanje imovinske štete za napomenuti je da je člankom 1085. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) koji stupio na snagu 1. siječnja 2006.g. i koji je važio u vrijeme ovog štetnog događaja, propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st.1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st.2.). Ukoliko uspostva prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3.). Naknada u novcu će se dosuditi oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja (st.4.).
11. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje i zaključio kako u nastavku slijedi.
11.1. Uvidom u Prijavu ozljede na radu te kaznenu prijavu i Zapisnik očevidu od 29. lipnja 2013.g. razvidno je da je tužitelj imao ozljedu na radu dana 28. lipnja 2013.g. oko 20,50 sati za vrijeme radnog vremena prilikom obavljanja poslova policijske ophodnje po dojavi o obiteljskom nasilju. Tužitelj da je postupajući po dojavi o obiteljskom nasilju upućen zajedno sa policijskim službenikom NŠ u mjestu Kijevo, a prilikom obavljanja službene zadaće privođenja prijavljene osobe FŠ isti da je zadobio ozljede nožem u predjelu lijeve nadlaktice i podlaktice. U opisanoj nesreći tužitelj je pretrpio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji te mu je liječnička pomoć pružen u Općoj bolnici hrvatski ponos Knin.
11.2. Iz vještva kiruga GŠ (l.s. 64) razvidno je da je tužitelj pretrpio tjelesne ozljede (rezna rana regije lijevog lakta, ozljeda nadlaktično palčanog mišića i mišića opružača palca šake, da je 12-i dan otpušten na kućno liječenje uz imobilizaciju gips longetu, da je jake bolove trpio 1 dan, bolove srednjeg intenziteta 1dana i lakšeg intenziteta 1dan, tuđa pomoć i njega da su mu trebali 30 dana po 1 sat dnevno, naruženosti da nema te da je došlo do umanjenja opće životne aktivnosti u visini od 5%.
11.3. Iz vještva psihijatrice Ivane Ćevid (l.s. 67) razvidno je da je tužitelj pretrpio primarni strah trajanja oko 15-ak minuta, sekundarni strah trajanja 1 do 2 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju oko mjesec i pol dana a težina povrede duševnog integriteta tužitelja da je lakog do srednjeg stupnja odnosno 30% koju vrijednost da bi trebalo pridodati umanjenju njegovih životnih aktivnosti utvrđenom po vještaku kirurške struke.
11.4. Uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Šibeniku KLASA:140-02/17-03/03388671616, Ur.broj:341-19-05/3-17-5432 od 3.3.2017.g. utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na mirovinu zbog nastale profesionalne nesposobnosti za rad koja je nastala zbog ozljede na radu 50% i bolesti 50%, počevši od 28. siječnja 2017.g., koja mirovina iznosi 3.381,10kuna mjesečno.
11.5. Dakle, obzirom da je pravomoćnim i konačnim rješenjem HZMO, Područne službe u Šibeniku od 3.3.2017.g., odnosno pred nadležnim tijelom u upravnom postupku, utvrđeno da je tužitelju nastala profesionalna nesposobnost za rad 50% dijelom uzrokovana bolešću a 50 % ozljedom na radu, nema mjesta ponovnom utvrđivanju od strane ovog suda uzročne veze između ozljeđivanja tužitelja na radu i umirovljenja i u navedenom omjeru (Revr-425/11, Revr-201/08, Revr- 370/10).
12. Stoga je zaključak ovog suda da je tuženik, sukladno odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12, dalje: ZZR) koja propisuje da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, te temeljem odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/14, 118/14 i 154/14) prema kojoj se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a u vezi s odredbama čl. 1089. i 1095. st. 2. ZOO-a dužan tužitelju nadoknaditi štetu u visini od 50 % (u kojem omjeru je rješenjem HZMO, Područne službe u Šibeniku od 3.3.2017.g. tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad dijelom uzrokovana ozljedom na radu) razlike između neto plaće koju bi tužitelj ostvario i mirovine koju je primio u utuženom periodu, a koja razlika je utvrđena prema podacima o plaći dostavljenim od strane tužitelja, tuženika i Porezne uprave te HZMO-a.
13. Iz Platnih lista i to za mjesec veljaču 2013., ožujak 2013., travanj 2013., svibanj 2013., odnosno za razdoblje prije štetnog događaja, vidljivo je da prosječna bruto mjesečna plaća tužitelja iznosila 7.395,25 kn (7.289,38 kn + 8.225,86 kn + 6.926,47 kn+ 7.139,29 kn=29.581,00kn/4 = 7.395,25 kn).
13.2. Iz dopisa HZMO- a od dana 16. lipnja 2025.g. (l.s. 247) proizlazi da je tužitelju invalidska mirovina koju je ostvario zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevedena na starosnu mirovinu ali da je ona u istoj svoti.
14. Međutim, obzirom da je u postupku sporna visina potraživanja tužitelja to je bilo neophodno u dokaznom postupku izvesti dokaz financijskim vještačenje radi izračunavanja visine izgubljene zarade koju je izračunao vještak financijske struke.
14.1. Temeljem Obračunskih listova plaće od 1.2.2013.g. do 31.5.2013.g., Potvrda o visini dohotka i primitaka od 25.4.2022.g., Potvrda HZMO-a od 16.5.2022.g. o visini isplaćenih svota mirovine, Podataka o doznačenim mirovinskim primanjima od travnja 2022.g. do listopada 2023.g., Podataka porezne uprave od 16.11.2023.g. i od 7.5.2024.g. o visini dohotka i primitaka te Službene bilješke tuženika od 9.11.2023.g. o visini dohodaka i primitaka za tužitelja, Dopisa HZMO-a od 16.6.2025.g. o visinama mjesečnih isplaćenih mirovina od 28.1.2017.g. do travnja 2022.g. izrađeno je od HŠ, usluga za vještačenje, dana 28.4.2024.g. financijsko vještvo u kojem je vještak izvršio izračun razlike između invalidske mirovine koju je ostvario tužitelj temeljem Rješenja HZMO-a od 3. ožujka 2017. godine i plaće koju bi isti ostvario da je nastavio raditi na radnom mjestu policijskog službenika i to za razdoblje od umirovljenja tužitelja pa do danas. Navedeni izračun je dostavljen u bruto i u neto iznosu te je isti umanjen za prihode koje je tužitelj ostvarivao kroz utuženi period također prema podacima koji su u sudski spis dostavljeni od strane Porezne uprave, tužitelja, tuženika i HZMO-a.
14.2. U vještvu je navedeno da je vještak utvrđivao bruto plaću koju bi tužitelj ostvarivao da je radio i to na način da su prosječnu plaću iz 2013. godine uvećavali za povećanje plaće po osnovu tuženikova minulog rada po 1% za svaku godinu (2 x godišnje po 0,5%) te za prosječni nominalni rast bruto plaća u RH (prema podacima Državnog zavoda za statistiku). Izračun bruto i neto plaće tužitelja za slučaj da je radio po mjesecima u utuženom razdoblju vještak da je utvrdio na način da je na temelju bruto plaće utvrdio neto plaću tužitelja za slučaj da je radio. Osobni odbitak kod izračuna neto plaće tužitelja je korišten kakav mu je bio utvrđen osobni odbitak u trenutku nezgode, a porez i prirez prema mjestu prebivališta
14.3. Vještak je u tablici prikazao izračun razlike neto plaće i mirovine tužitelja u utuženom razdoblju i to pojedinačno po mjesecima u EUR do 31.12.2022. kao i iznose u utuženom razdoblju od ožujka 2017. do 30.9.2024. odnosno do dana izrade Vještva ukupno u iznosu od 36.914,56 EUR-a. Izračunata je i razlike neto plaće i ukupnih neto primitaka tužitelja (primici od mirovine i drugog dohotka kojeg je ostvarivao) u utuženom razdoblju od ožujka 2017. i iznose pojedinačno po mjesecima do 30.09.2024. odnosno do dana izrade Vještva i naveo da isti iznose ukupno 18.827,35 EUR-a (dan izrade vještva je 30. rujna 2024.g. a tužbeni zahtjev je nakon toga uređen 24. prosinca 2024.g., l.s.236, pa uključuje i mjesece nakon izrade vještva pa do uređenja tužbenog zahtjeva).
14.4. Navedenom vještvu nije se protivila niti jedna parnična stranka pa je sud na istom temeljio ovu presudu smatrajući ga sačinjenim u skladu s pravilima struke i spisu priležećim dokazima.
15. Tužitelj se sukladno čl.186. Zakona o parničnom postupku obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora odnosno za izvansudsku nagodbu dana 27. lipnja 2018.g. (l.s. 87), dakle, prije pokretanja ovog postupka pa je ispunjena procesna pretpostavka za utuživanje Republike Hrvatske.
16. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna.
17. Tužitelj FŠE iskazao je da je dana 28. lipnja 2013. godine za vrijeme radnog vremena prilikom obavljanja poslova policajca došlo do štetnog događaja. Tog dana da su dobili dojavu da je prijavljeno obiteljsko nasilje pa da su bili on i kolega policajac DŠ upućeni na teren u mjesto Kijevo kom prilikom da su obavljajući služene zadaće privođenja osobe koja je bila prijavljena kao počinitelj obiteljskog nasilja, FŠ, zadobio ozljede od strane istoga na način da ga je ozlijedio nožem u lijevu podlakticu i nadlakticu radi čega da je morao otići da mu se pruži liječnička pomoć u Općoj bolnici u Kninu. Nakon toga da je proglašen profesionalno nesposobnim za rad zbog tog štetnog događaja rezultat čega da je bio da mora otići prisilno u invalidsku mirovinu. Nakon ostvarenja invalidske mirovine i dalje da istu prima te da je potpuno nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Nadalje je naveo da je završio školu za alatničara pri strojarskoj školi te da se nakon ostvarivanja prava na mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nije javljao Zavodu za zapošljavanje niti Zavodu za profesionalnu rehabilitaciju kako bi pronašao posao za alatničara za kojega se školovao jer da je ostvario mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Kroz utuženi period jedno vrijeme da je radio na temelju sklopljenog ugovora o djelu i to na način da je dijelio letke ZŠ po gradu [adresa] jer da mu je na HZMO-u rečeno da može uz mirovinu raditi temeljem sklopljenog ugovora o djelu. Navedeni posao da je obavljao 2 dana tjedno po 2 sata iz razloga što mu je bila mala mirovina pa da ima od čega živjeti.
17.1. Sud je u potpunosti poklonio vjeru iskazu tužitelja jer je isti bio u skladu sa svim priležećim dokazima.
18. Zakonski zastupnik tuženika tijekom postupka ukazivao je na činjenicu da je tužitelj kroz utuženo razdoblje ostvarivao drugi dohodak (tako da je u 2019.g. taj iznos bio 39.819,83 Kn te da je na njega platio porez i prirez), koju činjenicu tužitelj nije niti osporavao, a vještak financijske struke ju je uzeo u obzir prilikom izrade vještva jer se i prema njoj utvrđuje visina izgubljene zarade.
19. Visina izgubljene zarade, u smislu odredbe čl. 1089. st. 3. ZOO-a predstavlja izmaklu korist odnosno izmaklu dobit kao dobitak koji se mogao očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Prema stavu ovog suda tužitelj nije doprinio povećanju visine izmakle dobiti svojom radnjom ili propuštanjem jer je isti radio tijekom jednog vremenskog perioda dok je bio u mirovini i to na temelju sklopljenog ugovora o djelu odnosno dijelio je po gradu [adresa] letke Weber Eskal.
20. Napominje se da tužitelj nije ovlašten tražiti razliku bruto iznosa plaće odnosno razliku ukupnog osobnog dohotka koji bi uključivao doprinose, porez i prirez na plaću i invalidske mirovine jer za potraživanje istih nije aktivno legitimiran. Takav stav iznio je Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev-1427/2021 od 7.3.2023.g., temeljem pravnog shvaćanja zauzetog na odjelnoj sjednici toga suda od 27.2.2023.g., navodeći da doprinosi, porez i prirez ne predstavljaju imovinu radnika jer se radi o prihodu državnog proračuna te proračuna jedinica lokalne i područne samouprave. Takav stav je zauzet i u odluci istog suda broj Revr-234/2022 od 9.3.2022.g.
21. Ovaj sud smatra nespornim da postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju radi činjenice da je tuženik doživio ozljedu na radu jer je bio zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova kao policajac u vrijeme štetnog događaja, odnosno, nije sporno, prema stavu ovog suda da je pasivna legitimacija upravo na tuženiku.
22. Ovaj sud je stava da tužitelj nema pravo na isplatu razlike bruto iznosa plaće već neto iznosa plaće i invalidske mirovine i to u 50%-om iznosu iz razloga što mu je profesionalna nesposobnost za rad nastala zbog ozljede na radu 50% te bolesti 50% a što je utvrđeno ovršnim rješenjem HZMO, Područnog ureda u Šibeniku, nakon kojeg mu je po sili zakona prestala državna služba u MUP-u nego tužitelj ostvaruje pravo na 50% razlike (tako u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Sisku broj P-532/12 od 30.12.2015.g. potvrđenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1442/16 od 3.11.2017.g., a koje stavove potvrđuje Vrhovni sud RH, broj Revr- 808/07 od 16.1.2008.g.).
23. Dakle, iz naprijed navedenog Rješenja HZMO-a proizlazi da je tužitelj zbog ozljede na radu postao nesposoban za obavljanje poslova policijskog službenika te da mu je radni odnos prestao zbog profesionalne nesposobnosti za rad, da mu je pravo na mirovinu priznato zbog ozljede na radu 50% a 50% zbog bolesti a iz svih naprijed navedenih činjenica proizlazi da je tužitelj primitkom Rješenja HZMO od 3.3.2017.g. saznao da mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad 50%, odnosno saznao za visinu štete koja je u tom trenutku bila odrediva, dok je za osobu, koja je štetu učinila, po samoj prirodi stvari, tužitelj saznao već od ranije, pretrpjevši ozljedu na radu, jer za štetu, koja je posljedica iste, odgovara poslodavac.
24. Temeljem čl. 29. ZOO-a tužitelju pripada pravo na kamate obzirom da se mirovina isplaćuje sljedećeg mjeseca za prethodni mjesec te sukladno čl.90. st.4. i čl.92. st.3. Zakona o radu.
25. Radi svega naprijed navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu iznosa od 9.569,71EUR-a sa pripadajućim kamatama na pojedinačne iznose, a odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva do traženih 38.279,12EUR-a kako je to odlučeno pod točkom I. izreke presude, naravno uzimajući u obzir da je vještak financijske struke u svom vještvu naveo da je izračunao razliku između neto plaće koju bi tužitelj ostvario i mirovine koju je primio u utuženom periodu od ožujka 2017. i iznose pojedinačno po mjesecima do 30.9.2024. odnosno do dana izrade Vještva i da isti iznose ukupno 18.827,35 EUR-a a sud mu je dosudio iznos od 9.569,71EUR (iz razloga detaljno obrazloženih u pasosu br. 14.3. obrazloženja presude pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće opet navoditi).
26. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. i članka 155. ZPP-a. Tužitelj, zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika, je uspio u ovom postupku 25% a tuženik 75%. Tužitelju je opravdanim valjalo priznati trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku iz reda odvjetnika i to za zahtjev ODO-u za mirno rješenje spora (prijava štete), za sastav tužbe, obrazložene podneske od 29.5.2019., 13.4.2022., sve po 250 bodova, za podnesak od 22.5.2018. 25 bodova, za podnesak od 27.1.2024.g. 100 bodova, podnesak od 15.11.2024. 25 bodova a potom je vrijednost predmeta spora bila 38.278,86EUR-a pa je za obrazložene podneske od 24.12.2024. i 25.8.2025. tužitelju obistinjen trošak u visini od 600 bodova. Sveukupno mu je obistinjeno 4.400,00EUR-a što uvećano za PDV od 1.100,00EUR-a iznosi 5.000,00EUR-a. Trošak pristupa na ročište održano 14.10.2025. mu nije obistinjen jer je na isto pristupio tužitelj osobno a ne punomoćnik.
26.1.Tuženiku je obistinjen trošak za odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu 13.4.2022. i 9.11.2023., sastav obrazloženog podneska od 29.11.2023., sve po 250 bodova a za zastupanje na ročištu 14.10.2025. u visini 500 bodova. Sveukupno 1.750 bodova odnosno 3.500,00EUR-a.
26.2. Kada se od postotka u kojem je uspio tužitelj (75%) odbije postotak u kojem je uspio tuženik (25%) proizlazi da je tužitelju valjalo obistiniti 50% izračunatog iznosa. Slijedom naprijed navedenog tužitelj je tuženiku dužan nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 2.500,00EUR-a (50% od 5.000,00EUR-a) radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Kninu, dana 28. studenoga 2025.g.
S U T K I N J A
Ana Kević Brakus
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude tuženicima je dopuštena žalba, u roku od 15 dana, zbog povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. ZPP-a. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DN-a: sukladno zapisniku o objavi odluke
