Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Povrv-55/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu Arsenu Vaneku, u parničnom predmetu tužitelja Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10 000 Zagreb, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću odvjetniku iz Ivanić Grada, protiv tuženika OA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (sada nepoznate adrese prebivališta i boravišta), zastupanog po privremenom zastupniku Martini Blažinčić Stručić odvjetnici iz Križevaca, radi ispunjenja dužne činidbe, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 25.studenoga 2025 u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika privremenog zastupnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91-155/23 dalje ZPP-a), 28. studenoga 2025.

p r e s u d i o je

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, posl broj Ovrv-6153/2024-11 od 14.siječnja 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku EA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] ( sada nepoznate adrese prebivališta i boravišta ) da tužitelju Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10 000 Zagreb, isplati iznos od 910,09 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 18.05.2024 do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 68,51 EUR obračunatom do 17.05.2024. sve to u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, 10 000 Zagreb da privremenom zastupniku tuženika Martini Blažinčić Stručić, odvjetnici iz Križevaca, Pušća 57, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 300,00 Eur-a sve to u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima posl broj Ovrv-6153/2024-11 od 14.siječnja 2025 radi namirenja novčanog potraživanja ovrhovoditelja određena je ovrha općenito na imovini ovršenika. Radi zaštite prava i interesa ovršenika ( tuženika) po čl. 84 st 1 toč 4 i 5 ZPP-a, rješenjem navedenog suda Ovrv-6153/2024-7 od 10.listopada 2025 ( 22-24) postavljen mu je privremeni zastupnik u osobi Martine Blažinčić Stručić odvjetnika iz Križevaca.

2. Privremeni zastupnik je protiv navedenog rješenja o ovrsi podnio prigovor ( 35- 36), te je ovršni predmet navedenog suda izvršenom presignacijom dobio novi posl broj Povrv-35/2025 a koji parnični predmet navedenog suda je odlukom predsjednika zajednički neposredno višeg suda , odnosno predsjednika Žs Bjelovar broj Su- 130/2025-2 od 14.ožujka 2025 dostavljen u nadležnost rješavanja ovome sudu ( 37- 39), te kod ovog suda dobio novi poslovni broj Povrv-55/2025 o kojoj činjenici su stranke spora izvještene dopisom ovog suda ( 43), dok je pravomoćnim rješenjem ovog suda Povrv-55/2025-8 od 19.svibnja 2025 ( 49-51) citirano rješenja o ovrsi OS Bjelovar, Stalne službe navedenog suda u Križevcima stavljeno izvan snage te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja ( 1-14), rješenje Os Bjelovar ( 22-24), rješenje o ovrsi navedenog suda ( 33), prigovor ovršenika ( 35-36), rješenje ovog suda ( 49-51), podnesak tužitelja sa popratnom dokumentacijom ( 53-63), podnesak tuženika ( 67), pročitan je zapisnik sa pripremnog ročišta od dana 15. rujna 2025. ( 70-71), izvršen je uvid u rješenje ovog suda ( 77-79), dopis tužitelja ( 80-81), izvršena je uvid u zapisnik ovog suda od 25.studenoga 2025 ( 87-89) kao i cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu . Svi dokazi ocjenjeni sud po čl. 8 ZPP-a te je na temelju brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno kao i svakog dokaza zasebno na temelju rezultata provedenog dokazanog postupka po ovome sudu ocjenjeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Tužbeni zahtjev odnosi se na naplatu novčane tražbine dospjele temeljem Ugovora o tekućem računu broj 2340009-32090029511 ( 55-57) koji je sklopljen između tužitelja i prednika tuženika sada pokojne IA kao vlasnika tekućeg računa dana 13.06.2006 godine. Osporavajući prigovorom osnovanost novčane tražbine sadržane u pobijanom platnom nalogu iz rješenja o ovrsi Os Bjelovar tuženik je izjavio između ostaloga i prigovor zastare ( 35-36) , dakle materijalno pravi prigovor od čije utemeljenosti ovisi i ocjena osnovnost novčane tražbine sadržane u pobijanom platnom nalogu iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru.

5. Na pripremnom ročištu koje je održano dana 15.rujna 2025 ( 70-71) sud je razmatrajući prava pitanja spora ( čl. 288a st 2 ZPP-a) ,pa tako i ono što je od značaja za ocjenu osnovanosti istaknutog prigovora zastare tuženika, strankama ukazao načelno na stav koji je izložen u odluci Žs Zagreb, 1424/2020-2 od 10.12.2020 godine. Za potrebe obrazloženja ove odluke sud citira dio obrazloženja odluke navedenog višeg suda cit " ….Naime, kako je već naprijed navedeno, sukladno odredbi čl. 361. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Stoga je u ponovnom postupku potrebno utvrditi kada je banka kao vjerovnik imala pravo zahtijevati od JA ispunjenje obveze u odnosu na utuženi iznos, a koji se odnosi na prekoračenje na tekućem računu JA, a u tom smislu potrebno je utvrditi vrijeme kada je došlo do nedopuštenog prekoračenja na tekućem računu JA. Ovdje se radi o trajnom dugovinskom odnosu te je odredbom čl. 358. st. 1. ZOO propisano da ako trajanje dugovinskog odnosa nije određeno (a u konkretnom slučaju radi se o dugovinskom odnosu na neodređeno vrijeme), svaka ga strana može prekinuti otkazom te sukladno st. 2. istog članka otkaz mora biti dostavljen drugoj strani, može se dati u svako doba, samo ne u nevrijeme (st. 3.), otkazani dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen ugovorom, odnos prestaje nakon isteka roka određenog zakonom ili običajem odnosno istekom primjerenog roka (st. 4.). Sukladno st. 6. istog članka vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obveza prestala protekom roka ili otkazom. Otkaz je jedan od načina prestanka obveza, te u slučaju kao što je ovaj kada dođe do otkaza trajnog dugovinskog odnosa isti prestaje istekom otkaznog roka koji je i određen ugovorom o tekućem računu (30 dana – čl. 9. Ugovora o tekućem računu). Međutim, u situaciji kada postoji potraživanje vjerovnika (ovdje banke) koje je dospjelo prije nego što je obveza prestala otkazom, zastarijevanje potraživanja vjerovnika (banke) počinje teći prvog dana poslije dana kada je banka kao vjerovnik imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a to je bilo onda kada je dospjelo potraživanje vjerovnika. S obzirom na to da je propušteno utvrditi kada je dospjelo utuženo potraživanje banke (odnosno sada tužitelja) u odnosu na JA u tom smislu nisu raspravljene odlučne činjenice da bi se mogao pravilno ocijeniti prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u postupku..".

6. Primjenjujući navedeni stav višeg suda na okolnosti konkretnog slučaja prvo se ima utvrditi činjenica da se pitanje zastare i otkaza u ovom predmetu ima procjenjivati primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05-155/23 dalje ZOO-a) sve po čl. 1165 navedenog Zakona obzirom na činjenicu da je Ugovor o tekućem računu sklopljen 13.06.2006, međutim sud primjećuje da relevantne odredbe mjerodavnog ZOO-a u sadržajnom smislu na identičan način reguliraju pitanje početka tijeka roka zastare, kao i pitanje otkaza kao načina prestanka obveznog odnosa čije trajanje nije određeno. Po mjerodavnim odredbama čl. 215. st. 1. ZOO zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a da bi se utvrdila ta okolnosti, potrebno je utvrditi kada je banka kao vjerovnik imala pravo zahtijevati od tuženika odnosno njegova prednika ispunjenje obveze odnosno da li je i ako je kada došlo do eventualnog nedopuštenog prekoračenja na tekućem računu prednika tuženika IA. Ovdje se radi o trajnom dugovinskom odnosu te je odredbom čl. 212. st. 1. ZOO propisano da ako trajanje dugovinskog odnosa nije određeno (a u konkretnom slučaju radi se o dugovinskom odnosu na neodređeno vrijeme), svaka ga strana može prekinuti otkazom te sukladno st. 2. istog članka otkaz mora biti dostavljen drugoj strani, može se dati u svako doba, samo ne u nevrijeme (st. 3.), otkazani dugovinski odnos prestaje kada istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen ugovorom, odnos prestaje nakon isteka roka određenog zakonom ili običajem odnosno istekom primjerenog roka (st. 4.). Sukladno st. 4 . istog članka vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ono što je dospjelo prije nego što je obveza prestala protekom roka ili otkazom. Otkaz je jedan od načina prestanka obveznog odnosa ( čl. 212 st 1 ZOO-.a) , te u slučaju kao što je ovaj kada dođe do otkaza trajnog dugovinskog odnosa isti prestaje istekom otkaznog roka . Samim ugovorom o tekućem računu ( 55-56) u konkretnom slučaju nije propisano trajanje otkaznog roka, premda je mogućnosti prestanka ugovornog odnosa otkazom predviđena čl. 7 i 10 uvjeta ( 57). Stoga se u utvrđenoj konkretnoj činjeničnoj situaciji kao u ovom sporu gdje trajanje otkaznog roka nije utvrđeno ugovorom o tekućem računu niti priloženom uvjetima (55-57) na utvrđenje trajanja otkaznog roka ima primijeniti odredba Zakona i to čl. 1013 u vezi sa čl. 212 st 4 ZOO-a u njegovom utvrđenom trajanju od 15 dana.

7. U odnosu na navode tužitelja iz podneska (80-81) gdje se po navedenoj strani zaključuje da se ugovori o tekućem računu u slučaju smrti klijenta ne otkazuju sud navodi stav VSRH koji tužitelja demantira u njegovom navodu, te u tome smislu i citira dio obrazloženja odluke VSRH broj 1660/2012-2 od 2.lipnja 2016 godine u dijelu koji glasi cit "Prema odredbi čl. 1058. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), ako u govoru o otvaranju tekućeg računa nije utvrđen rok njegovog trajanja, svaka ga strana može raskinuti uz otkazni rok od 15 dana. U odredbama glave XXXIII ZOO, koja uređuje ugovor o bankarskom tekućem računu nije propisan drugi način prestanka ugovora o tekućem računu. Stoga suprotno paušalnoj tvrdnji revidenta, ugovor o bankarskom tekućem računu ne prestaje smrću korisnika tekućeg računa, već taj ugovor sukladno odredbi čl. 1058. ZOO, prestaje raskidom, time da na strani korisnika računa ugovor mogu raskinuti i njegovi nasljednici."

8. Dakle jedan od načina prestanka obveznog odnosa pa tako i Ugovora o bankarskom tekućem računu gdje nije utvrđen rok njegova trajanja manifestira se u činjenici upućivanja otkaza koji može učiniti svaka stranka iz navedenog pravnog posla ( čl. 212 st 2 u vezi sa čl. 1013 ZOO-a) a sama činjenica smrti korisnika računa prema citiranom stavu VSRH ne predstavlja ujedno i razlog prestanka obveznog odnosa ( Ugovora o bankarskom tekućem računu)

9. Kako tužitelj na kojem je bio teret dokaza činjenice da je otkaz od 14.03.2023 na koji se poziva ( 73) doista i upućen tuženiku EA ( čl. 5 ZOO- a) kao adresatu te pravnom slijedniku korisnika računa IA, i na kojem je bio teret dokaza činjenice da ga je isti doista i zaprimo tu činjenicu nije dokazao , zbog toga razloga sud utvrđuje činjenicu da niti tražbina sadržana u platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi javnog bilježnika u konkretnom slučaju nije dospjela u cijelosti istekom otkaznog roka od 15 dana sukladno odredbama čl. 1013 u vezi sa čl. 212 st 4 ZOO-a, a kako je upravo utvrđena činjenica dospjelosti tražbine pretpostavka izdavanja platnog naloga (čl. 446/1 ZPP-a) to sud zaključuje da materijalno pravne pretpostavke koje se odnose na dospijeće utužene tražbine nisu postojale u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u ured javnog bilježnika Berislava Mihalja dana 27.05.2024, zbog čega se navedena procesna dispozicija stranke kojim je inicirala postupak ovrhe podnošenjem prijedloga za ovrhu u ured javnog bilježnika ocjenjuje protivna prisilnom propisu iz čl. 446/1 u vezi sa čl. 3/3 ZPP-a, slijedom čega je odgovarajućom primjenom odredbe čl. 452/3 ZPP-a valjalo ukinuti platni nalog iz pobijanog rješenja o ovrsi Os Bjelovar, te odlučiti u izreci presude pod toč. I.

10. U nedostatku postojanja valjano dane izjave o otkazu-raskidu ugovora podnošenje tužbe odnosno ovdje prijedloga za ovrhu u ured javnog bilježnika dana 27.05.2024 ima se smatrati izjavom o raskidu ugovora ( ovakvo tumačenje zauzeo je i VSRH u nekim svojim odlukama primjerice broj Rev-x 731/2014-2 od 25.03.2015) , zbog čega je sud nakon što je u cijelosti ukinuo platni nalog iz pobijanog rješenja o ovrsi javnog bilježnika sa podnesenim prijedlogom za ovrhu u nastavku postupka imao postupati kao sa podnesenom tužbom gdje je tužbeni zahtjev usmjeren na ostvarenje prava naplate dospjele utužene tražbine tužitelja iz raskinutog obveznog odnosa.

11. Stoga prema izloženom sud zaključuje da bi vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze u odnosu na utuženi iznos, a koji se odnosi na prekoračenje po tekućem računu vlasnika prednika tuženika , potrebno je bilo utvrditi činjenicu da li je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa ( sklopljenog Ugovora o tekućem računu, (list 55-56) između tužitelja i prednika tuženika IA kao vlasnika računa) u razdoblju od 13.06.2006-20.10.2022 došlo do prekoračenja raspoloživog iznosa na tekućem računu vlasnika računa, jer bi između ostalog upravo tako utvrđeno stanje stvari koje je nastalo kao posljedica ne pridržavanja ugovora po toč. 7 ostalih uvjeta ( 57-58) od strane vlasnika računa , imperativnim načinom između ostaloga obvezivalo tužitelja na otkaz ugovora te pokretanje sudskih postupaka naplate svojih tražbina, što upućuje na zaključak da bi i rok zastare u tome slučaju po čl. čl. 215. st. 1. ZOO počeo teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a to znači od prvog slijedeće dana od dana kada je korisnik računa prekoračio dopušteni iznos kojim je mogao raspolagati na tekućem računu.

12. Kako tužitelj na kojem je bio teret protudokaza činjenice ( obzirom na istaknuti prigovor zastare utužene tražbine koji je istaknuo tuženik), nije dokazao relevantnu činjenicu dostavom materijalnih dokaza na navedenu okolnost a to je da do nedopuštenog prekoračenja raspoloživog iznosa sredstava po tekućem računu u periodu od 13.06.2006 kao dana sklapanja Ugovora do 20.10.2022 kao dana smrti vlasnika računa nije došlo , odnosno čak što više da do takvog prekoračenja nije došlo najkasnije do 26.05.2019 godine ( obzirom na opći zastarni rok iz čl. 225 ZOO-a u kojem se mogao podnijeti zahtjev za ostvarenje naplate tražbine i činjenice da je prijedlog za ovrhu kao radnja koja je usmjerena na naplatu tražbine i kojom je prekinuti rok zastare po čl. 241 ZOO.-a podnesen dana 27.05.2024) u kojem slučaju bi se prigovor zastare tužene po sudu tada cijenio kao ne osnovno istaknut te bi se pristupilo ocjeni osnovnosti visine iznosa utužene tražbine, to sud zaključuje da po tužitelju nije dokazano da utužena tražbine ne bi bila u zastari , zbog čega je primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221a ZPP-a, zaključio uvažavajući kao osnovan istaknuti prigovor zastare tužene, da je novčana tražbina sadržana u pobijanom platnom nalogu iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru zastarjela slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude pod toč. II.

13. U odnosu na troškove koji se potražuju od strane privremenog zastupnika treba reći da se isti smatraju troškovima parničnog postupka, a koje troškove podmiruje tužitelj, prema odredbi članka 85. stavak 3. ZPP-a. Iz tog razloga troškovi privremenog zastupnika u slučajevima iz članka 84. stavak 2. ZPP-a su procesna pretpostavka za vođenje postupka, jer bez imenovanja privremenog zastupnika u takvim slučajevima nije moguće voditi parnični postupak, kao i zbog toga što je privremeni zastupnik navedene radnje poduzeo radi zaštite prava i interesa tuženika koji je nepoznata prebivališta i boravišta.

14. Stoga, prema stavu ovoga suda, nema zapreke da se u pogledu utvrđivanja visine troškova odvjetnika koji je postavljen za privremenog zastupnika tuženika primijeni propis o naknadi troškova tijela skrbništva, jer privremeni zastupnik ima prava i dužnosti zakonskog zastupnika, dok skrbnika ne odredi Centar u skladu s odredbama članka 85. stavak 1. ZPP-a. Propis po kojem privremenom zastupniku pripada trošak je Pravilnik o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika ("Narodne novine" broj 5/14., 75/14., 5/15., 28/15., 103/15.), kojim u odredbi članka 3. stavak 2. propisuje da se naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) koji je odvjetnik određuje u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa). To proizlazi i iz stajališta sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. poslovni broj Su-IV-87/2022, prema kojem privremenom zastupniku postavljenom stranci od strane osobe odvjetnika pripada pravo na naknadu za rad na temelju Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika, u iznosu od 50% nagrade za rad, koja bi mu pripadala prema Tarifi.

15. Prema okolnostima konkretnog slučaja, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora ( 910,09 Eur-a), a u svezi primjene Pravilnika i Tarife, privremenom zastupniku pripada prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora pripada nagrada na ime troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 150,00 Eur-a po tbr 11/1 tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23 dalje OT-a), trošak sastava podneska od 09.07.2025 ( 67) u iznosu od 150,00 Eur-a po tbr 8/1 Ot- a, trošak zastupanja na ročištima od 15.09.2025 i 25.11.2025 u iznosu od 2X150,00 Eur-a po tbr 9/1 Ot-a ili ukupno iznos od 600,00 Eur-a koji umanjen za 50% sukladno stavu odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazanog u odluci poslovni broj Su- IV-87/2022 od 11. ožujka 2022. predstavlja iznos od 300,00 Eur-a koji je ne ovisno o ishodu postupka tužitelj dužan naknaditi privremenom zastupniku tuženika odvjetnici Martini Blažinčić Stručić koja je postavljane osobi tuženika radi zaštite njegovih prava i interesa u ovom postupku.

U Virovitici 28. studenoga 2025.

Sudac:

Arsen Vanek

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. Temeljem čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toga zakona osim povrede iz čl. 354 st 2 toč. 3 navedenog zakona, te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

O tom obavijest:

1. Tužitelj- po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku iz Ivanić Grada

2. Tuženik- po privremenom zastupniku Martini Blažinčić Stručić, odvjetnici iz Križevaca