K-1168/2019-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Lovrenki Kovačić Bućan, uz sudjelovanje Jelene Galić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika MŽ, zbog kaznenog djela protiv imovine – prikrivanjem – djela opisanog i kažnjivog po članku 244. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.; u daljnjem tekstu KZ/11), na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. K-DO-2366/2018 od 29. studenog 2019., nakon javne rasprave održane dana 25. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu ŽŽ, optuženika i njegovog branitelja Marija Vukovića, odvjetnika u Splitu, dana 28. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25.; u daljnjem tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda – kazneni nalog br. K-1168/2019 od 4. prosinca 2019.

II.

OPTUŽENIK MŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], sina SŽ i KŽ rođene M, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen s SSS, trgovac, zaposlen u firmi Dalmacija team (pravnoj sljednici Aut Leko, Leko grupe d.o.o. i Welt auta) s prosječnom mjesečnom plaćom u iznosu od 1.000,00 eura, bez imovine, oženjenog, oca troje punoljetne djece, čin desetnika, odlikovan "Bljeskom", kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 20. listopada 2016. u Düsseldorfu, Njemačka, na benzinskoj postaji od nepoznate osobe koja se predstavila kao EŽ kupio za iznos od 55.000,00 EUR-a osobno vozilo marke "BMW X5" registarskih oznaka [registarska oznaka] broja šasije: [broj šasije] vlasništvo tvrtke "3 Cert GnBH" koje je prethodno istog dana u Düsseldorfu otuđeno vlasniku, iako je s obzirom na mjesto i način prodaje, cijenu vozila te činjenicu da prodavatelj nije imao ni knjižicu vozila ni drugi originalni ključ morao biti svjestan da je vozilo pribavljeno kaznenim djelom protiv imovine,

II. dakle, kupio stvar za koju je morao znati da ju je drugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine, a time nije počinjeno neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna,

III. čime je time počinio kazneno djelo protiv imovine – prikrivanjem – djelo opisano i kažnjivo po članku 244. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.; u daljnjem tekstu KZ/11)

IV. Na temelju članka 244. stavak 1. KZ/11 optuženik se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

V. Potom mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se neće izvršiti kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je optuženik osuđen, ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika se trajno oduzima osobno vozilo marke "BMW X5" registarskih oznaka [registarska oznaka] broja šasije:

WBAKS410700H56885 te pripadajući ključ i prometna dozvola tog vozila, koji predmeti su od okrivljenika privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 910738 od 5. studenog 2016. godine. Oduzeto vozilo postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1 i stavka 2. točke 6. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 950,00 EUR (devetsto pedeset eura) od kojih je iznos od 201,90 EUR (slovima: dvjesto jedan euro devedeset centi) trošak prevođenja europskog istražnog naloga od 18. ožujka 2019., iznos od 47.40 EUR (četrdeset sedam eura četrdeset centi) trošak prevođenja dokumentacije, iznos od 19.90 EUR (devetnaest eura devedeset centi) trošak prevođenja dokumentacije, iznos od 388,20 EUR (tristo osamdeset osam eura dvadeset centi) trošak prevođenja dokumentacije, a iznos od 292,60 EUR (dvjesto devedeset dva eura šezdeset centi) je paušalni trošak s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupaka.

Obrazloženje

1. Dana 2. prosinca 2019. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je optužnicu K-DO-2366/2018 od 29. studenog 2019. podignutu protiv optuženika MŽ, zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prikrivanjem – djela opisanog i kažnjivog po članku 244. stavak 1. KZ/11. Dana 4. prosinca 2019. Općinski sud u Splitu izdao je kazneni nalog br. K-1168/2019 na kojeg je optuženik uložio prigovor stoga je stavljen izvan snage na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08.

2. Dana 19. studenog 2025. održana je rasprava na kojoj je optuženik na temelju članka 416. ZKP/08 pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, nakon čega je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Na temelju članka 417 .a stavka 5. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

3.1. Na temelju članka 431. ZKP/08 pročitani su i pregledani slijedeći dokazi: 1. zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta od 5. studenog 2016. godine ( list 7 spisa), 2. potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 5. studenog 2016. (list 8 spisa), 3. preslik kupoprodajnog ugovora od 20. listopada 2016. godine (list 11 spisa), 4. dopis Interpola Wiesbaden broj: N 2016-0023538523 161111 1213 (list 14-17 spisa), 5. izlist ovlaštenog servisa za BMW vozila od 28. studenog 2016. godine (list 19-20 spisa), 6. zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta broj: 511-12-11-14241/16 od 3. svibnja 2018. godine (list 37 spisa), 7. potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 3. svibnja 2018. (list 38 spisa), 8. potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja:

01143656 od 3. svibnja 2018. (list 39 spisa), 9. potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 3. svibnja 2018. (list 40 spisa), 10. dokumentacija izuzeta iz trgovačkog društva LEKO GRUPA d.o.o. u svezi unosa vozila u Republiku Hrvatsku 24./25. listopada 2016. godine (list 41-60 spisa), 11. dopis Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Sektora općeg kriminaliteta i međunarodne policijske suradnje, Službe za međunarodnu policijsku suradnju broj: 511-01-91-2/22-71411/16 od 20. lipnja 2018. godine (list 62 spisa),

12. CMR C 1421417 o izvršenom međunarodnom prijevozu vozila (list 66 spisa), 13. zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta broj: 511-12-11-1424/16 od 24. srpnja 2018. godine (list 69 spisa), 14. potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 24. srpnja 2018. (list 70 spisa), 15. zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe organiziranog kriminaliteta broj: 511-12-11-14241/16 od 25. srpnja 2018. godine ( list 72 spisa), 16. potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja:

01143665 od 25. srpnja 2016. (list 73 spisa), 17. računi u svezi unosa vozila u Republiku Hrvatsku 24./25. listopada 2016. godine (list 76-96 spisa), 18. preslik prometne dozvole serijski broj: [broj prometne dozvole] za vozilo "BMW X5" LIST (100-101 spisa), 20. podaci ovlaštenog servisa za BMW vozila "Tomić & Co" o tvorničkoj opremi za vozilo marke "BMW X5" broj šasije: [broj šasije] (list 117-118 spisa), 21. podaci Centra za vozila Hrvatske znak: III/18, broj: 763-02/2019 od 25. veljače 2019. godine o vrijednosti vozila "BMW X5" (list 122 spisa), 22. Dopis Glavnog tužitelja u Düsseldorfu broj: 91 AR 178/19 od 8. svibnja 2019. godine ( list 166-167 spisa), 23. preslik dokaza iz spisa njemačkog tužiteljstva u Düsseldorfu broj: Az.51Js920/17 s ovjerenim prijevodom (list 176-243 spisa).

3.2. Na raspravi od 19. studenog 2025. ispitan je u svojstvu svjedoka ĐŽ.

3.4. Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika pregledani su i pročitani: izvadak iz kazne evidencije za optuženika MŽ – vanjski uvid u kaznenu evidenciju Ministarstva pravosuđa i uprave HR od 25. studenog 2025. i potvrda Odjela za prekršajne evidencije za optuženika MŽ od 25. studenog 2025.

3.5. Na kraju dokaznog postupka ispitan je i optuženik te je pregledan, pročitan i reproduciran zapisnik sa snimkom ispitivanja osumnjičenika i zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika MŽ od 15. siječnja 2019. godine s pripadajućom snimkom (list 107-111 spisa).

4.1. U završnom govoru zastupnica optužbe je na temelju članka 444. ZKP/08 Okrivljenikova obrana je nevjerodostojna i proturječna sadržaju izvedenih dokaza. Sve okolnosti kupnje predmetnog vozila nedvojbeno dokazuju da je okrivljenik morao znati da kupuje vozilo koje je pribavljeno kaznenim djelom protiv imovine. Iako je poslovao u ime trgovačkog društva okrivljenik je predmetno vozilo kupio na ulici usred Njemačke, platio ga, ne bankovnim prijenosom, već u gotovini, platio ga je nepoznatom Ž 50.000,00 eura u gotovini, Ž kojeg je vidio prvi put u životu i za kojeg je izvršenim provjerama dokazano da ne postoji. Taj nepoznati Ž kojem je u ruke na ulici dao 50.000,00 eura nije mu dao potrebne papire za vozilo, niti rezervni originalni ključ već mu ih je obećao naknadno poslati poštom. U prometnoj dozvoli koju mu je taj Ž dao, taj Ž nije naveden kao vlasnik već je vlasnik pravna osoba. Sve što okrivljenik i njegov branitelj tijekom postupka tvrde da je uobičajen način kupovine vozila odnosno njihove tvrdnje o vlasniku vozila vrijedi isključivo ukoliko je krajnji prodavatelj trgovac ovlašten za prodaju vozila, dakle ako se vozilo kupuje preko registriranih auto kuća. Tada nije važno tko je upisani vlasnik u prometnoj dozvoli i okrivljenik to jako dobro zna jer se upravo time bavi dugi niz godina. Na način kako okrivljenik opisuje da je kupio predmetno auto nitko u Splitu ne bi na tržnici kupio mobitel za 500,00 eura misleći da ga kupuje od legitimnog vlasnika, već bi znao ili barem morao pretpostavljati da je riječ o ukradenoj robi, a kamoli da bi netko tko se 20 godina profesionalno bavi uvozom i prodajom vozila kupio na takav način luksuzno vozilo na ulici u Njemačkoj od nepoznatog muškarca, pri čemu zna da ne kupuje od registrirane auto kuće i vidi da ne kupuje od upisanog vlasnika, a pri tom se nada da će mu nepoznati Ž EŽ nakon što mu je na ulici u gotovini predao 50.000,00 eura doista poslati poštom dokumentaciju potrebnu za prijenos prava vlasništva i urednu registraciju vozila kako mu je obećao. Svakako valja naglasiti i činjenicu da je od strane Centra za vozila Hrvatske razvidno da je okrivljenik predmetno luksuzno vozilo pratio praktički u pola cijene (i to ne kupoprodajne cijene novog takvog vozila) nego od tadašnje realne vrijednosti tog vozila, te marke i modela, tih karakteristika, godine proizvodnje i dodatne opreme. Ponavlja da okrivljenik sigurno kao osoba koja se dugi niz godina bavi upravo uvozom i prodajom vozila zna procijeniti kolika je realna cijena koju na ulici u gotovini plaća nepoznatoj osobi. Možda nije naodmet napomenuti i da se inkriminirano postupanje okrivljenika događa u vrijeme kada je okrivljeniku otišla u stečaj njegova tvrtka kroz koju je poslovao, te je upravo otvarao drugu firmu za obavljanje istog posla. Smatra da je u postupku nedvojbeno dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti i stoga predlažem da ga sud osudi sukladno zakonu.

4.2. U završnom govoru branitelj navodi da za razliku od zastupnice optužbe, smatra da je dokazivanje krivnje upravo na strani optužbe, a ne dokazivanje nevinosti na strani okrivljenika. U ono u čemu se slažu optužba i obrana jest činjenica da je okrivljenik od Ž kupio BMW za iznos od 55.000,00 eura. To znači da je okrivljenik svjesno platio iznos u ime trgovačkog društva čiji je bio osnivač i direktor iznos od 55.000,00 eura. Napominje da po tada a i sada važećim propisima gotovina u ime društva od strane direktora se može koristiti za kupoprodaju, dapače zastupnica optužbe ničim ne bi dokazala da bi to bilo nezakonito, a iako je dokazni postupak izveden branitelj će dostaviti u spis čisto informativno zakonske odredbe. U situaciji kad okrivljenik kupuje vozilo i plaća iznos za koje su se složile stranke u ovom postupku, on preuzima vozila pri tom se ne ponaša kao počinitelj kaznenog djela, tj. uobičajen počinitelj kaznenog djela da bi prikrio navodno vozilo koje potječe od počinjenja kaznenog djela. U spisu postoje dokazi da je upravo osoba, koji je usput budi rečeno korisnik leasinga za predmetni automobil izvjesni dr. DŽ osoba protiv koje su poduzete istražne radnje od strane istražnog tijela u Njemačkoj što znači da je za pretpostaviti da u trenutku kada okrivljenik kupuje taj automobil, a i kasnije iza toga taj automobil nije predmet kaznenog djela, točnije tijela kaznenog gonjenja nisu imali saznanja da bi stvarni korisnik točnije stvarni vlasnik automobila počinio kazneno djelo. Ovo potvrđuje činjenica da okrivljenik nije zaustavljen od strane policije prešavši preko nekoliko graničnih prijelaza već tek sa zakašnjenjem. Još jednu stvar na koju upućuje, a iz koje je jasno da je obrana vjerodostojna jest napomena u kupoprodajnom ugovoru u kojem evidentno stoji da se registracijske isprave i drugi ključ vozila dostavljaju poštom. Sve je bilo u potpunosti transparentno i bez ikakvog prikrivanja činjenica od strane okrivljenika. U konačnici okrivljenik je oštećen za iznos od 55.000,00 eura, a tijela kaznenog gonjenja RH nisu imale druge metode oduzeti vozilo, već isključivo da progone okrivljenika za kazneno djelo koje nije počinio. Potrebno se osvrnuti i na vrijednost vozila i kako tužiteljstvo prikazuje vrijednost vozila iako nije tako. Uistinu, u potvrdi a napominjem da nije riječ o vještačenju Centra za vozila Hrvatske jasno stoji da bi predmetno vozilo po tom broju šasije [broj šasije] 566.387,00 kuna, ali međutim, riječ je o vrijednosti vozila u RH i do te brojke dolazimo kada se plate davanja 2016. na to isto vozilo koje je bilo vrijednosti 55.000,00 eura. Upravo iz vrijednosti vozila je jasno da ničim apsolutno okrivljenik nije mogao niti naslutiti da bi vozilo bilo predmet kaznenog djela. Okrivljenik je žrtva sofisticirane prevare i to od strane stvarnoga vlasnika vozila koji je lažno prijavio krađu, da bi se kasnije ispostavilo da nije počinjena krađa, već da je taj isti stvarni vlasnik prevario osiguranje zbog čega je protiv njega pokrenut postupak. Tužiteljstvo, a moram se usuditi reći uz dužno poštovanje i ovaj sud nema i ne raspolaže saznanjima na koji se način kupuju osobni automobili u Njemačkoj, ma koliko se o tome trudilo tužiteljstvo. Previše je činjenica koje upućuju da je okrivljeni postupao na uobičajen poslovni način i u dobroj vjeri jer zasigurno ne bi dao 55.000,00 eura i sigurno bi se trudio prikriti tragove da se vozilo nalazi kod njega što je bio u mogućnosti a nije to učinio kako je i sam kazao. Stoga jedini je prijedlog da ga se osloboditi optužbe.

4.3. U završnom govoru optuženik se složio sa završnim govorom svoga branitelja, nadodao je da ne bi dobio originalan ključ od vozila da je ono bilo ukradeno. Taj ključ ima serijski broj i ne može se nigdje na svijetu napraviti kopija. U njemu je broj šasije i sl. Krađa je prijavljena iza njegove kupovine. Da je krađa prijavljena prije, oni ne bi prešli granicu, "pali" bi na prvoj granici. Prodao je par tisuća auta i ovo mu je prvi problem kojeg je imao. Ovo nije bio prvi put da daje novac u gotovini za auto. Davao je i više od 55.000,00 eura. Nije imao nikakve sumnje jer auto nije bilo oštećeno nigdje od nikakve provale. Njega jedino čudi što se njemačka policija nije "pozabavila" sa tim kamerama i što njega (prodavatelja) nije uspjela naći preko tih kamera.

5.1. Optuženik je u svojoj obrani naveo da nije kriv za djelo koje mi se stavlja na teret. Naveo je da se bavi trgovinom auta od svoje 19 godine i to je jedino što zna raditi. Predmetno vozilo kupio je u dobroj vjeri kao i sva ostala koja je do tada kupio. U Njemačkoj to funkcionira tako da prodavatelj donese knjižicu vozila ili brif nije bitno što piše u tim dokumentima. To je vozilo kupio je po realnoj cijeni, nije bilo ispod cijene da bi mogao u bilo što posumnjati. Još je imao na to vozilo cca 20.000 eura davanja. Sa čovjekom se "našao" na benzinskoj postaji, to nije slučajno, to je praksa okrivljenika jer želi da su tu kamere i to je radi sigurnosti. Ponovio je da su to auto vozili, prolazili su kroz kontrole na granicama, on je od čovjeka dobio njemačke tablice, te su platili sve trošarine ceste na registraciju tog vozila, to je bitno. Da je auto imalo problem, to bi bilo lako popratiti, na benzinskoj su bile kamere, po gradu su bile kamere, prošli su autoput Austrije, Slovenije i Hrvatske. Tada su na granicama bile još kontrole. Na svakoj granici ima skener koji skenira registracije vozila. Temeljem toga se vide svi podaci vezano za vozilo.

5.2. To vozilo je vozio 3-4 dana. Kada je došao kući zvao je prodavatelja koji mu je rekao da će ostatak papira poslati danas ili sutra, a nakon čega je prodavatelj isključio mobitel. Auto je imalo GPS i pokazivalo je drugačiju lokaciju, pokazivalo je lokaciju da se nalazi 300-400 metara dalje od mjesta gdje se uistinu nalazilo. Zvale su ga kolege iz krim policije i pitali su ga poznaje li to vozilo, na što im je on odgovorio da je to vozilo kod njega ispred kuće, da je htio sakriti vozilo uklonio bi taj GPS koje imaju sva nova vozila. On je dobio originalan ključ od automobila, originalan je po serijskom broju, taj se ključ ne može napraviti, nema šanse da nije originalan. Kada su iz krim policije došli po vozilo zamolili su ga može li ga on s njima odvesti u Split i ostavili su ga u policijskoj upravi. Nakon toga ispitivan je u krim policiji, kod njih je bila prometna i originalan ključ od vozila koje im je on dao. Što se tiče njemačke policije oni nemaju nikakvu potragu u odnosu na njega. On ima prijavljen boravak u Njemačkoj, ima registrirano vozilo u Njemačkoj i nekakvu prikolicu koja je također registrirana u [adresa]. Može pokazati dokumente da ima osobnu i zdravstveno osiguranje u Njemačkoj, i dokumente vozila koje je prijavljeno na njegovo ime u Njemačkoj.

5.3. Na upit branitelja optuženika optuženik navodi da se ne može točno sjetiti koliko je vozilo imalo prijeđenih kilometara, da je bilo oko 100 000 km, možda 102 000 ili 103 000 km. Nije mogao prijaviti vozilo na carinu dok ne dobije originalne dokumente. Ovo je bio uobičajen način kupoprodaje vozila i dan danas radi na ovakav način. Može pokazati e-mail gdje su mu ljudi za drugo vozilo poslali taj brif koji nedostaje u ovom slučaju. Vlasnički dokumenti se sastoji od dva dijela.

6. Nesporno je da se optuženik optuženik bavi prodajom vozila, sporno je li prilikom kupnje vozila koje je predmet optužnice počinjeno kazneno djelo.

7.1. Svjedok ĐŽ naveo je da je bio s optuženikom Njemačkoj, zajedno su preuzeli to auto od Ž. Preuzeli su ga u Düsseldorfu. Tog su Ž pronašli preko oglasa, s njim su se našli na benzinskoj stanici, tu je bio kafić ili pumpa, ne može se točno sjetiti jer je to bilo davno. Tamo je bio i nekakav nadvožnjak. Pregledali su vozilo te su isplatili kupoprodajnu cijenu tom prodavatelju. Pregledali su "papire" od vozila, predao im je ključ, to su vozilo vozili pola dana, isplatili su 50.000,00 ili 60.000,00 eura, to se točno ne može sjetiti.

7.2. Prilikom pregledavanja dokumentacije, nisu pronašli nedostatke. Na upit jesu li dobili oba "brifa" (vlasnička knjižica koja se sastoji od dva dijela prometne dozvole - mali brif/brif 1 i knjižice vozila – veliki brif/brif 2) svjedok odgovara da jesu, tamo je bio i veliki i mali brif, a čak misli da su preuzeli i tablice od prijašnjeg vlasnika.

7.3. Dugi niz godina odlazi sa optuženikom u Njemačku po vozila i nikada nisu imali nikakvih problema.

7.4. Na upit branitelja sjeća li se koje je godište bio taj BMW svjedok odgovara da je bio 2015. ili 2016., odnosno misli da je bio i stariji 2013. ili 2014. godište, imao je prijeđenih već 100 000 km. Optuženik je Ž platio kupoprodajnu cijenu za vozilo i to gotovinom. Na daljnji upit je li vozilo vrijedilo tih novaca koliko je plaćeno, svjedok odgovara da je to vozilo u to vrijeme toliko vrijedilo. S optuženikom je išao u Njemačku kao pomoć, kada treba voziti više vozila. Već 15-20 godina odlazi s optuženikom kupovati vozila u Njemačku a možda su koji put bili i u Italiji. Ž je trebao poslati još jedan ključ, ne zna je li koji papir još nedostajao. Nije primijetio oštećenja na bravi ili bilo što sumnjivo na autu, auto je bio "praktički nov". Cijeli dan su se vozili s tim autom, s došli su do austrijske granice.

7.5. Na upit suda je li prilikom preuzimanja ovog BMW-a preuzeto još koje auto, isti odgovara da su taj put išli samo on i optuženik, gledaju više auta, a ponekad ide i šleper služba, uvijek kada idu u Njemačku pogledaju još koje auto. Ne sjeća se je li kupljen samo predmetni BMW ili još neko auto uz ovog BMW.

7.6. U to vrijeme policija je kontrolirala prelazak granice. BMW je kupljen na uobičajen način, onako kakva je uobičajena praksa prilikom kupnje vozila, Kad dođu do "čovjeka" oni sami ispune papire, čudio se kako je procedura jednostavna, mogu se preuzeti tablice od prijašnjeg vlasnika ili se mogu preuzeti ZOLL tablice, to su carinske tablice koje vrijede nekoliko dana.

7.7. Na upit zastupnice optužbe, a s obzirom da je rekao da su auto našli preko oglasa koliko je prije kupoprodaje pronađen oglas, svjedok odgovara da to ne zna, obično optuženik traži te oglase i njemu kaže kad treba ići. Misli da je ranije od tog dana pronađen oglas, a nekada se zna dogoditi da i tokom dana pronađu oglas sa vozilo koje ih interesira. Na daljnji upit jesu li išli ciljano taj dan radi ovog vozila isti odgovara da jesu

8. Iz preslika kupoprodajnog ugovora utvrđeno je da je dana 20. listopada 2016., u Njemačkoj, Dusseldorf sklopljen ugovor između Leko grupa d.o.o. zastupanog po optuženiku kao kupcu i PŽ kao privatnog prodavatelja. Optuženik ne spori sklapanje navedenog ugovora. Predmet kupoprodajnog ugovora je BMW X5 a kupoprodajna cijena je 55.000,00 eura. Prema ugovoru prodavatelj je trebao dostaviti poštom kupcu originalnu potvrdu o registraciji (knjižicu vozila) te drugi originalni ključ.

9. Iz dopisa Interpola vidljivo je da prilikom prodaje vozila se u pravilu ne predaje samo jedan ključ. Uobičajeno je da se preda i originalna potvrda o registraciji II (knjižica vozila – veliki brif ili brif 2) koja je u ovom slučaju trebala biti dostavljena poštom.

10.1. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je optuženik postupao upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke ove presude, a iz kojeg činjeničnog opisa proizlaze zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela protiv imovine – prikrivanjem, opisanog u članku 244. stavak 1. KZ/11.

10.2. Optuženik je kao iskusni trgovac rabljenim vozilima znao ili je mora znati da je vozilo pribavljeno kaznenim djelom. Kupio ga je od osobe koja ne postoji u evidenciji pod imenom navedenim u kupoprodajnom ugovoru (od PŽ) što je sud utvrdio pregledom spisa njemačkog tužiteljstva u Düsseldorfu broj 91 AR 178/19 od 8. svibnja 2019. Stoga sud ocjenjuje obranu u dijelu u kojem optuženik navodi da je pregledao osobnu iskaznicu prodavatelja PŽ kao nevjerodostojnom, s obzirom da utvrđeno da osoba pod imenom PŽ ne postoji pa mu tako sigurno nisu mogli biti pregledani osobni dokumenti na to ime.

10.3. Nadalje, vozilo nije ni upisano kao vlasništvo navedene (nepostojeće) osobe PŽ već je upisano kao vlasništvo firme a optuženik nije zatražio punomoć ili neki drugi dokument iz kojeg je razvidno da bi prodavatelj uopće bio ovlašten prodati navedeno vozilo.

10.4. Za prijenos prava vlasništva dovoljan je originalan ključ i vlasnička knjižica koja se sastoj od dva dijela: prometne dozvole i knjižice vozila. Veliki brif ili brif 2 ili knjižica vozila ili potvrda vlasništva vozila – Zulassungsbescheiningun teil II čuva se izvan vozila, "kod kuće". Bez nje se ne može registrirati vozilo u Republici Hrvatskoj. To je vlasnički dokument vozila. Drugi dio je prometna dozvola – mali brif ili brif 1 ili prometna dozvola – Zulassungsbescheiningun teil I drži se u vozilu. Dakle, da bi se izvršio prijenos vozila s vlasništva jedne osobe na drugu, potrebna su oba "brifa". U predmetnom slučaju, prilikom počinjenja ovog djela, u vozilu se nalazila prometna dozvola (mali brif ili brif 1) dok su se originalni ključ vozila i knjižica vozila ili potvrda o vlasništvu vozila (veliki brif ili brif 2) nalazili u Njemačkoj kod oštećene firme. Optuženik ako iskusni trgovac rabljenih vozila trebao bi znati da se bez oba brifa ne može registrirati vozilo u Republici Hrvatskoj. Kako je navedeno u točki 9. obrazloženja uobičajeno je da se prilikom kupoprodaje preda cjelokupna dokumentacija (veliki i mali brif). Optuženik navodi drugačije, da je uobičajeno da se knjižica vozila – brif 2 dostavlja naknadno (o duplom ključu se ne očituje). Sud smatra iskaz nevjerodostojan u tom dijelu. Naime, nelogično je da bi netko tko se bavi kupoprodajom vozila, tko je iskusan na tom polju kao optuženik, kupio vozilo bez potrebne dokumentacije od fizičke osobe koju nikad prije nije vidio niti će je ikad poslije vidjeti i da će takvoj osobi povjerovati na riječ da će ostatak dokumentacije i ključ poslati poštom. Taj način poslovanja bi eventualno mogao biti uobičajen prilikom sklapanja kupoprodajnih ugovora sa prodavateljem koji je ovlašteni trgovcem rabljenih automobila a nikako ne bi mogao biti uobičajen prilikom sklapanja kupoprodajnih ugovora sa prodavateljem kao fizičkom osobom. I još k tome da ta fizička osoba nije navedena u dokumentaciji vozila kao vlasnik vozila.

10.4. Centar za vozila Hrvatske procijenilo je vozilo na iznos od 566.387,00 kn (75.172,50 eura) što je znatno veći iznos od kupoprodajne cijene vozila. U svojoj obrani optuženik navodi da je riječ o vrijednosti vozila u Republici Hrvatskoj kada se plate sva davanja koja je bilo potrebno platiti prilikom registracije u [adresa] te navodi da je imao još 20.000,00 eura davanja na to vozilo. Sud smatra obranu u tom dijelu nevjerodostojno jer davanja nikako ne mogu doseći skoro 50% kupoprodajne cijene uvezenog rabljenog vozila iz EU (Njemačke) prema tada važećeg Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne Novine br. 15/13., 108/13.) i ostalim propisima. Optuženik vrlo dobro zna kada se plaća poseban porez na motorna vozila i kako se izračunava te koliki su ostali troškovi, posebno jer se deklarira kao osoba koja se bavi prodajom rabljenih vozila od svoje 19 godine Prilikom izračuna vrijednosti vozila i emisje CO2 kao i činjenice da se radi o polovnom vozilu, visina poreza za predmetno vozilo i ostala davanja (pristojbe, tehnički pregled, homologacija i dr.) nikako ne može biti 20.000,00 eura.

11. Iskaz svjedoka sud ocjenjuje nevjerodostojnim. On je dugogodišnji suradnik optuženika te je usmjerio iskaza prema stvaranju bolje pozicije optuženika u ovom postupku. Nije siguran jesu li uz ovo vozilo kupili i još neko vozilo, nije siguran ni jesu li uz vozilo dobili kompletnu dokumentaciju, naveo je da se čudi kako je u Njemačkoj ovaj proces kupovine jednostavan i da nikad nisu imali problema prilikom nabave vozila.

12. Iz svega navedenog sud smatra da djelo počinjeno onako kako je opisano u optužnici.

13. Optuženik je ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, nije bio u zabludi o protupravnosti djela, njegovom biću i okolnostima koje isključuju protupravnost, pa ga je sud proglasio krivim. Motiv za počinjenje djela je je zarada na preprodaji vozila. Bio je svjestan je da je vozilo koje kupuje pribavljeno kaznenim djelom.

14. Prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne sud je optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu da ona po vrsti odnosno mjeri bude teža ili blaža za optuženika, a posebno je cijenio stupanj krivnje okrivljenika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, posljedice koje su kaznenim djelom prouzročene te ponašanje okrivljenika prije i nakon počinjenja kaznenog djela kao i njegove osobne i materijalne prilike.

15. Olakotna je kazneno neosuđivan optuženika. Otegotnih okolnosti nema.

16. Slijedom naprijed navedenih okolnosti optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, nakon čega je izrečena uvjetna osuda na način da se neće izvršiti kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, na koju je optuženik osuđen, ako optuženik u roku od 2 (dvije) od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će se ovom kaznom ostvarit svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u vidu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na optuženika i sve druge da ne čine kaznene djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

17. Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika se trajno oduzima osobno vozilo marke "BMW X5" registarskih oznaka [registarska oznaka] broja šasije:

WBAKS410700H56885 te pripadajući ključ i prometna dozvola tog vozila, koji predmeti su od okrivljenika privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 910738 od 5. studenog 2016. godine. Oduzeto vozilo postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

18. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1 i stavka 2. točke 6. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 950,00 EUR od kojih je iznos od 201,90 EUR trošak prevođenja europskog istražnog naloga od 18. ožujka 2019., iznos od 47.40 EUR trošak prevođenja dokumentacije, iznos od 19.90 EUR trošak prevođenja dokumentacije, iznos od 388,20 EUR trošak prevođenja dokumentacije, a iznos od 292,60 EUR je paušalni svota s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupaka. Paušalna svota pokriva dio troškova koji su nastali povodom ovog postupka a cilj joj je da uz pokrivanje dijela troška ne predstavlja pretjerano financijsko opterećenje za optuženika, treba biti pravična i razmjerna. Dakle, kriterij za određivanje paušalne svote su složenost i trajanje postupka s jedne strane i imovinsko stanje optuženika s druge strane. Plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u egzistencija optuženika s obzirom da nije u obvezi skrbiti se za druge osobe – njegova su djeca punoljetna, radno je sposoban i zaposlen je.

Split, 28. studenog 2025.

Sutkinja

Lovrenka Kovačić Bućan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. optuženik

3. branitelj

3. PU SD, Služba organiziranog kriminaliteta (nakon pravomoćnosti)

4. u spis