REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3259/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Branku Karamanu u pravnoj stvari tužiteljice KI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tužene OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ANIĆ&ANIĆ d.o.o., nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 070220448951-SP od 20. veljače 2007.g., zaključenog između tužitelja i OTP BANKA HRVATSKA d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, sada OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako se kredit odobrava u iznosu od 79.000,00 CHF, , te u dijelu u kojem je ugovoreno da će se svaki povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 3. Ugovora o kreditu broj 070220448951-SP od 20. veljače 2007.g., zaključenog između tužitelja i OTP BANKA HRVATSKA d.d., Zadar, Domovinskog rata 3, sada OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 16.364,56 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

4,72 eura od 15.3.2008.

2,75 eura od 15.4.2008.

4,47 eura od 15.10.2008.

12,29 eura od 15.11.2008.

1,18 eura od 15.12.2008.

32,67 eura od 15.1.2009.

33,00 eura od 15.2.2009.

22,42 eura od 15.3.2009.

24,85 eura od 15.4.2009.

25,33 eura od 15.5.2009.

21,13 eura od 15.6.2009.

22,26 eura od 15.7.2009.

18,73 eura od 15.8.2009.

23,23 eura od 15.9.2009.

18,23 eura od 15.10.2009.

21,46 eura od 15.11.2009.

20,94 eura od 15.12.2009.

29,68 eura od 15.1.2010.

35,29 eura od 15.2.2010.

34,07 eura od 15.3.2010.

39,64 eura od 15.4.2010.

49,85 eura od 15.5.2010.

52,04 eura od 15.6.2010.

64,04 eura od 15.7.2010.

63,64 eura od 15.8.2010.

88,51 eura od 15.9.2010.

74,02 eura od 15.10.2010.

77,37 eura od 15.11.2010.

93,11 eura od 15.12.2010.

94,51 eura od 15.1.2011.

87,45 eura od 15.2.2011.

87,81 eura od 15.3.2011.

87,97 eura od 15.4.2011.

97,81 eura od 15.5.2011.

118,72 eura od 15.6.2011.

142,52 eura od 15.7.2011.

168,49 eura od 15.8.2011.

127,48 eura od 15.9.2011.

14.340,88 eura od 22.9.2011.

sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose i to po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja koji glasi: "Utvrđuje se da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od 121,35 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose i to:

2,70 EUR od 15.4.2007. pa do isplate,

8,56 EUR od 15.5.2007. pa do isplate,

8,88 EUR od 15.6.2007. pa do isplate,

10,86 EUR od 15.7.2007. pa do isplate,

7,37 EUR od 15.8.2007. pa do isplate,

7,40 EUR od 15.9.2007. pa do isplate,

13,34 EUR od 15.10.2007. pa do isplate,

6,41 EUR od 15.11.2007. pa do isplate,

11,67 EUR od 15.12.2007. pa do isplate,

2,55 EUR od 15.1.2008. pa do isplate,

4,36 EUR od 15.2.2008. pa do isplate,

8,40 EUR od 15.5.2008. pa do isplate,

4,20 EUR od 15.6.2008. pa do isplate,

7,69 EUR od 15.7.2008. pa do isplate,

8,42 EUR od 15.8.2008. pa do isplate,

8,54 EUR od 15.9.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.912,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 28. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu radi isplate podnesenoj ovom sudu 14. lipnja 2023. navodi se kako je tužiteljica s prednikom tuženika SPLITSKA BANKA d.d. sklopila Ugovor o kreditu 20. veljače 2007. br. 070220448951-SP s rokom otplate od 240 mjeseci, te da je tužiteljici stavljeno na raspolaganje 79.000,00 CHF što joj je isplaćeno u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa s tim da je početna iznosila 4,89%, a tuženik je samoinicijativno od dana zaključenja ugovora u više navrata mijenjao kamatne stope povećavši ih i za nekoliko postotnih poena. Takva ugovorna odredba je ništetna jer iz sadržaja ugovora nije jasno naznačen kriterij o kojima će ovisi promjena te kamatne stope što je protivno načelu savjesnosti i poštenja jer promjena kamatne stope ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja. Ujedno je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli temeljem koje zbog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu zbog čega da su tužitelji platili više glavnice nego što su bili obvezni u odnosu na kunu.

1.1. Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje iznos od 15.926,74 eura da bi podneskom prije tuženikovog upuštanja u raspravljanje postavilao tužbeni zahtjev na iznos od 15.510,01 eura, a nakon provedenog vještačenja tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev te potražuje ukupno 16.364,56 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako osporava tužbu u cijelosti, prigovara zastari kao i vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj postavio suviše visoko. Tužitelju nedostaje pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je nastupila zastara na povrat navodno pretplaćene osnove. Nadalje se ističe da je tuženik pregovarao sa tužiteljem o spornoj odredbi i valutnoj klauzuli i da mu o tome nije zatajio nijednu informaciju zbog čega nijedna nije ništetna. Tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe jer je obveznoprvni odnost prestao budući je kredit otplaćen 29. rujna 2011. U trenutku zaključenja ugovora tuženik nije mogao znati buduća kretanja valute CHF. Nije postojao niti jedan zakonski ili podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja prilikom sklapanja ugovora.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije o kreditu, izveo dokaz saslušanjem tužiteljice, te vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.

4.1. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

4.2. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti određenih odredbi i isplata po osnovi Ugovora o kreditu broj 070220448951-SP za potrebe adaptacije stana u kojem tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge, te dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo.

4.3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.4. Prigovor radi prijeboja tuženika je neosnovan.

5. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., ), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

6. Čitanjem priložene dokumentacije i prometa po računu u vlasništvu tužitelja otvorenog kod OTP BANKA d.d., pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije Anisije Bešlić, , sud je utvrdio:

-ugovoreno je da su mjesečni anuiteti izraženi u CHF-valuti ugovora koji se podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća,

-financijskim vještačenjem vještakinje Ines Lozić utvrđeno je da je ukupan iznos preplate, uzevši u obzir rast anuiteta zbog valutne klauzule i to samo pozitivne razlike 16.364,56 eura dok je tužitelj manje platio 121,35 eura u vrijeme kada je tečaj bio niži od početno.

-tužitelj u svojstvu stranke izjavila je da je podignuo kredit za potrebe adaptacije u uređenja stana. Ponuđen joj je ugovor o kreditu s valutnom klauzulom koji joj je prezentiran kao najpovoljniji. Nije očekivala a će doći do toliko značajnog porasta mjesečnog anuiteta i to od početnih 2.500,00 kuna do 3.700,0 kuna. Ugovor joj je predan na potpis i nije imala mogućnost pregovaranja o ijednoj odredbi, a zaposlenici banke nisu joj pojasnili o kojim će parametrima ovisi promjena kamatne stope.

6.1. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka već je do zaključenja prethodnog postupka izjavio prigovor radi prebijanja s onim iznosima koliko je tužiteljica platila manje za vrijeme kada je tečaj CH bio niži od početnog što prema izračunu vještaka iznosi 121,35 eura koliko tuženik potražuje nakon provedenog vještačenja.

7. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

8.2. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

8.3. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

8.4. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

8.5. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

9.1. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

9.2. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika.

10. Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).

10.1. Osim iznesenog o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je temeljem čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom odaje dojam ugovora formuliranog od strane tužitelja. Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/07).

10.2. Posebno treba naglasiti da tuženik nije dokazao da je postojao "valjan, ugovorom predviđen razlog" za promjenu kamatne stope jer je ugovor po tom pitanju sastavljen vrlo šturo.

10.3. U odnosu na prigovor tuženika kako tužitelj nema pravni interes jer je potraživanje s osnove te odredbe u zastari, treba istaknuti da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno.

11. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina.

11.1. Članak 215. st. 1. ZOO propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

11.2. Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

11.3.

Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

11.4.

Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je promjenjivost kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze utemeljena na jednostranoj odluci banke.

11.5. U odnosu na valutnu klauzula presuda je postala pravomoćna 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.6. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena dana 14. lipnja 2023. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je u odnosu na valutnu klauzulu donesena je 14. lipnja 2018., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena nakon unutar zastarnog roka te je prigovor zastare neosnova.

12. Što se tiče visine zahtjeva isti je utvrđenim provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke Ines Lozić, a tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

13. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja kojemu pripada preplaćeni dio s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

14. U odnosu na podnesen prigovor radi prebijanja za navesti je kako tuženik nema status potrošač, a tijekom postupka drži da se radi o poštenoj i valjanoj ugovornoj odredbi, nikako ništetnoj ugovornoj odredbi, pa tuženik i ne može sa uspjehom tražiti da tužitelj bilo što njemu vrati (negativne razlike) temeljem ugovorne odredbe koju tuženik za sebe drži poštenom i valjanom. Jedini pravni osnov koji bi tuženik imao istaknuti vezano za zahtjev da mu tužitelj vrati primljeno na ime negativnih razlika bila bi ništetnost predmetne odredbe, što tuženik nikako ne navodi i ne tvrdi niti ističe taj osnov, predmetna ugovorna odredba za tuženika predstavlja valjanu odredbu, a po pitanju prava na tuženika se i ne primjenjuju rezultati kolektivne tužbe. Dakle, nema pravo s ovog osnova bilo što tražiti od tužitelja kao potrošača, dakle, nema pravo tražiti isplatu ovih negativnih razlika sa kamatama.

15. U odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata ističe se da se tijek kamata prosuđuje po odredbi članka 1115. ZOO-a. Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž- 923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa .

16. Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: OT).

17. U ovom postupku vrijednost predmeta spora iznosi 16.364,56 eura što je određeno točkom 1. izreke rješenja pa vrijednost svake poduzete radnje iznosi 250 bodova.

17.1. Tužitelju je obistinjen trošak po 250 bodova za svaku poduzetu radnju i to po 250 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav tužbe od 14. lipnja 2023., te podnesaka od 22. rujna 2023. i 25. kolovoza 2025. po 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 4. Tarife za sastav podneska od 17. srpnja 2025., po 250 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 15. srpnja 2025. i 30. rujna 2025. po 50 bodova temeljem Tbr. 9. t. 3. Tarife za pristup ročištu radi objave presude od 28. studenog 2025. što ukupno iznosi 1325 bodova, pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 euro iznosi 2.650,00 eura, a s obračunatim PDV-om 3.312,50 eura čemu je potrebno pridodati troškove provedenog vještačenja od 450 eura tijekom parnično postupka, kao i zatraženi iznos od 150,00 sa sastav privatnog vještačenja koji je tužitelju bio nužan radi postavljanja visine tužbenog zahtjeva što sveukupno iznosi 3.912,50 eura.

17.2. Sud nije prihvatio trošak tužiteljice za sastav podneska od 18. kolovoza 2023. kojim uređuje tužbeni zahtjev nakon zaprimljenog privatnog vještva. Naime, iz vještva je razvidno da je izrađeno u lipnju 2023. kada je i podnesena tužba. Osim toga, tužitelju je odmjeren trošak za sastav podneska od 25. kolovoza 2025. kojim uređuje tužbeni zahtjev nakon vještačenja provedenog tijekom postupka. Tužitelju nije odmjeren niti podnesak od 16. lipnja 2025. u kojem nepotrebno ponavlja već iznesene navode o tuženikovom potraživanju s osnova negativnih razlika jer se o tom traženju detaljno očitovao pod točkom 4. podneska od 22. rujna 2023.

17.3. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja , a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zbog navedenog sud je odlučio je kao izreci presude.

U Splitu 28. studenog 2025.

SUDAC

Branko Karaman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

pun. tužitelja

pun tuženika

u spis