Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-89/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja Grad Karlovac, Karlovac, Banjavčićeva 9, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivi Zlatić, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika JG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rožman & Oredić iz Karlovca, radi isplate regresa, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnica stranaka, 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku JG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Grad Karlovac, Karlovac, Banjavčićeva 9, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 24.058,75 EUR sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2013. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II.Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 24.058,74 EUR sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2013. do isplate.

III.Nalaže se tuženiku JG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Grad Karlovac, Karlovac, Banjavčićeva 9, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 2.061,72 EUR sa zateznom kamatom od 28. studenog 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog suda u Karlovcu od 2. rujna 2008., broj P-1647/01 naloženo tuženicima [adresa] i JG, vlasniku obrta [obrt], da plate tužitelju ČG iznos od 123.546,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2008. pa do isplate, kao i da mu naknade parnični trošak u iznosu od 15.436,34 kn. Presudom Županijskog suda u Karlovcu od 26. rujna 2012. poslovni broj Gž-695/09-6 odbijena je žalba tuženika [adresa] i ŽG, vl. obrta [obrt] kao neosnovane, a usvojena je žalba tužitelja BG i presuda Općinskog suda u Karlovcu od 2. rujna 2008. broj P-1647/01 preinačena i sudi se da su tuženici dužni solidarno platiti tužitelju iznos od 208.157,90 kn sa zateznom kamatom od 2. rujna 2008. pa do isplate, kao i da mu solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 37.121,84 km. Tužitelj dalje navodi da je 15. studenog 2012. isplatio ČG, temeljem navedenih presuda, na ime glavnice iznos od 208.157,90 kn, zakonske zatezne kamate na glavnicu u iznosu o 116.665,10 kn, na ime troškova parničnog postupka iznos od 37.121,84 kn i na ime zakonskih zateznih kamata na ove troškove iznos od 596,38 kn, dakle ukupan iznos od 362.541,22 kn. Tužitelj obrazlaže da je pod poslovnim brojem P-1647/01 vođen parnični postupak po tužbi tužitelja ČG protiv tuženika [adresa] i SG, vlasnika obrta građevinske mehanizacije " [obrt]" iz [adresa], radi naknade štete, koja je nastala na obiteljskoj kući ČG zbog nestručnog rušenja objekta susjedne zgrade br. 11 u Masarikovoj ulici. Tijekom postupka provedena su građevinska vještačenja po građevinskim vještacima ZG, HG i KG. Temeljem nalaza i mišljenja navedenih vještaka, te drugih dokaza provedenih tijekom postupka, sudovi su utvrdili da nije sporno da je Grad Karlovac, kao investitor, angažirao JG, vlasnika obrta građevinske mehanizacije " [obrt]" iz [adresa], radi uklanjanja objekta u [adresa], u [adresa], i da je tom prilikom došlo do oštećenja kuće ČG koja se nalazi neposredno uz kuću koja se uklanja. Sudovi prvoga i drugoga stupnja utvrdili da Grad Karlovac, kao naručitelj radova, i JG, kao vlasnik obrta građevinske mehanizacije " [obrt]" iz [adresa], kao izvođač radova, a prema odredbi članka 206. Zakona o obveznim odnosima, solidarno odgovaraju za štetu koja nastane u vezi s izvođenjem tih radova. Obzirom na citiranu zakonsku odredbu, po utvrđenju sudova, odgovornost [adresa] i JG nije sporna. Tužitelj navodi da je u navedenom postupku utvrđeno na koji način je JG, vlasnik obrta građevinske mehanizacije " [obrt]", iz [adresa], obavljao radove za naručitelja Grad Karlovac, te je nesporno utvrđeno da nije poduzeo sve mjere radi zaštite susjednog objekta koji je neposredno uz objekt koji se uklanjao teškom mehanizacijom. Dakle, temeljem nalaza i mišljenja građevinskih vještaka, nesporno je utvrđeno da je na kući u vlasništvu ČG došlo do oštećenja zbog nestručno izvedenih radova uklanjanja i rušenja susjednog objekta od strane JG, vlasnika obrta građevinske mehanizacije " [obrt]", iz [adresa], da šteta iznosi 208.157,90 kn, time da se iznos od 123.546,90 kn odnosi na vrijednost nužnih radova sanacije otklanjanja oštećenja koja se mogu otkloniti, a iznos od 84.611,00 kn odnosi se na umanjenje vrijednosti objekta zbog nemogućnosti otklanjanja trajnih oštećenja na objektu. Isplatom iznosa od 208.157,90 kn sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena počam od 2. rujna 2008. pa do isplate, na ime naknade štete, kao i iznosa od 37.121,84 kn na ime parničnih troškova, ukupno 362.541,22 kn, tužitelj smatra da je stekao pravo na naknadu isplaćenog iznosa. Obzirom je u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-1647/01 nesporno utvrđeno da je na kući u vlasništvu ČG došlo do oštećenja, isključivo krivnjom tuženika, zbog nestručno izvedenih radova uklanjanja i rušenja susjednog objekta od strane SG, vlasnika obrta građevinske mehanizacije " [obrt]", iz [adresa], tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa pa od tuženika potražuje iznos od 362.541,22 kn, sada iznos od 48.117,49 EUR sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da su donesene navedene presude u predmetu ovog suda pod poslovnim brojem. P-1647/01 radi naknade štete i da su tijekom postupka provedena građevinska vještačenja, ali se poriče da bi za nastalu štetu bio kriv tuženik. Tuženik navodi da je izvršio sve radove na tom objektu potpuno u skladu s pravilima struke i zahtjevima tužitelja, kao naručitelja radova te je poduzeo sve potrebne mjere radi zaštite susjednog objekta. Tužitelj je kod naručivanja radova i uvođenja u posao od izvođača zahtijevao upotrebu stroja prilikom rušenja zgrade, pa je zbog toga angažirao tužiteljevu građevinsku mehanizaciju. Tražio je da tuženik o rušenju zgrade obavijesti HEP Elektru Karlovac i HT, kako bi se pravovremeno uklonile instalacije električne energije i telefona, što je tuženik i učinio. Tuženik je pravovremeno obavijestio i susjeda ČG o namjeri rušenja. Tužitelj je izričito tvrdio tuženiku da nikakve druge mjere osiguranja ne treba poduzeti, osim obavijestiti HEP i HT da se otklone instalacije, što je tuženik i učinio. Tuženik je tražio od tužitelja uvid u projekt rušenja, kojeg je Grad Karlovac inače uvijek izrađivao, kao što je to bilo npr. kod rušenja objekta u Masarikovoj 5 i na drugim lokacijama u gradu, ali tužitelj je tvrdio da projekt uklanjanja građevine u Masarikovoj 11 nije potreban, jer se ruši drveni objekt po nalogu inspekcije te da nisu potrebne nikakve posebne pripreme i organizacija osiguranja za zaštitu gradilišta. Tuženik je usprkos tome poduzeo mjere osiguranja, koje tužitelj od njega nije zahtijevao, pa je tako između nekretnine ČG i objekta rušenja postavio drvenu otplatu – skelu koja se sastojala od drvenih greda, koje su ublažavale udarce, kako ne bi došlo do nikakvih štetnih utjecaja na susjedno zemljište i objekte. U tu svrhu tuženik je iznajmio od RG njegovu skelu i upravo je vlasnik skele postavio istu radi zaštite susjedne nekretnine od rušenja zgrade duž objekta. Zgrada koja se rušila bila je drvena i uklanjala se potpuno u skladu s pravilima struke i to dijelom ručno, a dijelom strojem od 18t bez vibracija, a ne strojem od 30t, koji izaziva vibracije. Tuženik je pri izvedbi radova postupao pažnjom dobrog gospodarstvenika i u njegovom postupanju nema krivnje za štetu nastalu trećoj osobi, pa zbog toga nije osnovan regresni zahtjev tužitelja. Jedina odgovornost tuženika odnosila se na lokalno oštećenje žbuke na rubu fasade, koje je on odmah htio ČG sanirati, ali je to ovaj odbio. Tužitelj je kod uvođenja u posao dao konkretne upute tuženiku na koji način treba rušiti objekt prema kojima je tuženik postupao. Kao što je već rečeno tuženik je poduzeo je i dodatne mjere osiguranja, koje tužitelj od nije zahtijevao (umjesto bagera od 30 tona koristio bager od 18 tona bez vibracija, postavio je cijelom dužinom i visinom gradilišta drvenu oplatu). Sve te dodatne mjere poduzeo je kako se ni na koji način ne bi nanijela šteta trećim osobama. Ako su bile potrebne dodatne mjere osiguranja, tada je tužitelj o tome trebao obavijestiti tuženika prije uvođenja u posao. Tužitelj je kao naručitelj, a ne tuženik kao izvođač, bio dužan i imao ovlasti ispitati kakvo je stanje susjednih objekata te utvrditi posebne uvjete rušenja objekta i sačiniti projekt rušenja. Da je tako postupljeno, tada bi se utvrdilo da susjedna zgrada nema vertikalnu serklažu te da je pogođena granatom tijekom Domovinskog rata, što bi ukazivalo na potrebnu poduzimanja i drugih mjera osiguranja upravo na tom susjednom objektu. Da je tužitelj sačinio elaborat potreban za rušenje i dao posebne uvjete za izvođenje radova tuženiku izvan uobičajenih tehničkih pravila, tuženik bi postupio po tim uputama. Tužitelj nije imenovao niti nadzorno tijelo, koje bi nadziralo radove tuženika i upozorilo na slučaj potrebe odstupanja od narudžbe te poduzimanje dodatnih mjera osiguranja, koje premašuju okvire redovite djelatnosti naručene od tuženika. Prilikom i nakon izvođenja radova na rušenju objekta u Masarikovoj ulici ovlašteni predstavnici tužitelja nisu imali nikakve primjedbe na rad tuženika, priznajući da je on postupao pažnjom dobrog gospodarstvenika i u skladu s njihovim uputama. Niti tijekom sudskog postupka tužitelj nije tvrdio da je tuženik odgovoran za štetu nastalu na objektu ČG, već naprotiv, svi ovlašteni predstavnici tužitelja izričito su iskazivali da je tuženik postupao u skladu s pravilima struke i uputama naručitelja. Tužitelj niti nakon vještačenja u citiranoj parnici i saznavanja za navode "nedostatke" u izvođenju radova nije pozvao tužitelja na odgovornost zbog eventualnih nedostataka, tako da su prošli svi prekluzivni rokovi za isplatu naknade štete tužitelju po toj osnovi. Tuženik je za tužitelja izvodio radove na rušenju više od 70 objekata i upravo zbog stručnosti i profesionalnosti u toj vrsti djelatnosti tužitelj je stalno upućivao tuženiku zahtjeve za dostavu ponuda za rušenje različitih objekata. Zbog velike preciznosti u radu upravo je tuženik angažiran za rušenje vrlo složenih objekata, a pri tom se nikada nikome nije nanijela nikakva šteta. U svim tim slučajevima tuženik je od tužitelja dobivao mogućnost uvida u projekt uklanjanja građevine. I drugi naručitelji, kao npr. Potkivački čavli ŽEČE d.o.o., naručivali su od tuženika rušenje starih građevina i dostavljali su tuženiku na uvid projektnu dokumentaciju i specifične upute. Poriče se pravo tužitelja na naknadu isplaćenog iznosa. Prije svega, prema odredbi članka 423. Zakona o obveznim odnosima, koji se primjenjivao u vrijeme nastanka štete (Narodne novine br. 53/91, 73/13/94 – dalje: stari ZOO) kod solidarnih obveza, dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da mu naknadi dio obveze koji pada na njega, a ne potpunu isplatu. Sukladno članku 424. stavak 1. istog zakona, ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio, što bi značilo da naručitelj treba nadoknaditi ½ iznosa, a izvođač ½. U internom odnosu između tužitelja i tuženika nije ništa ugovoreno među njima kao solidarnim dužnicima, tako da tužitelj nema pravo tražiti regres cjelokupno isplaćenog iznosa. Štoviše iz internog odnosa stranaka u ovom pravnom poslu proizlazi da je cjelokupna odgovornost za nastalu štetu na tužitelju, koji u konkretnom slučaju nije sačinio projekt uklanjanja građevine, niti dao posebne upute tuženiku glede osiguranja susjednog objekta za kojeg tuženik nije mogao znati da je na bilo koji način ugrožen redovnim izvođenjem radova na rušenju objekta. Kako je tužitelj uveo tuženika u posao pod uvjetima koje je tuženik u potpunosti ispunio i nije imao nikakve prigovore na tuženika kod preuzimanja izvršenih radova, tužitelj sada ne može krivnju prebacivati na tuženika i potraživati od njega isplatu isplaćenog iznosa. Konačno, tužitelj je prekludiran u pravu pozivanja na nedostatke prema čl. 614., 615., 641., 645. ZOO-a, jer je za tužbeni zahtjev prekluzivni rok godinu dana od saznanja za nedostatke. I novi Zakon o obveznim odnosima na sličan način regulira pitanje regresa u članku 52. i 53. ZOO-a. Nadalje, s obzirom da se ovdje radilo o isplati po osnovi naknade štete, tuženik smatra da je potrebno primijeniti i članak. ZOO, koji propisuje sljedeće:

"(1) Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može tražiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

(2) Koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika sud određuje s obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja. (3) Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drugačije odluči."

U konkretnom slučaju težina krivnje i razlozi pravičnosti zahtijevaju da odgovornost za nastalu štetu snosi isključivo Grad Karlovac, kao naručitelj radova, koji nije dovoljno pozorno pristupio postupku uklanjanja predmetne građevine, jer nije sačinio projekt rušenja, nije utvrdio posebne uvjete prilagođene za osiguranje gradilišta te nije imenovao nadzorno tijelo. Tuženik je u cijelosti postupao po uputama naručitelja te i izvan tih zahtjeva samoinicijativno poduzeo mjere osiguranja, koje tužitelj nije naručio, niti platio, ali ga tužitelj nije informirao o statici susjednog objekta i nedostacima na tom objektu, jer bi u tom slučaju ugovorio ručno rušenje, a ne strojno. Dakle, ukoliko se uzme u obzir odredba članka 1109. ZOO-a, odnosno članak 208. starog ZOO-a, tada sud u ovom konkretnom obveznopravnom odnosu treba odrediti težinu krivnje svakog od solidarnih dužnika i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja. Ako to nije moguće, na svakog dužnika pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drugačije odredi. Ponavljamo, u konkretnom slučaju tuženik je postupio u potpunosti prema pravilima struke i tehničkim zahtjevima naručitelja, koji na njegov rada nije imao niti jednu primjedbu. U međuvremenu, on više nije obrtnik, već umirovljenik s mirovinom od 2.404,35 kn. Ozbiljno je bolestan, jer je operirao srce. Pogoršano imovno i zdravstveno stanje nastupilo je prije isplate solidarnog duga, pa tako u internom odnosu regresa između sudužnika nastaje modifikacija njihovog odnosa, jer njegov dio štete na sebe moraju preuzeti drugi sudužnici (tako i J: "Građansko pravo, XII izdanje, str. 393). Tuženik je u parničnom postupku kod ovog suda br. P-1647/01 odgovarao solidarno s tužiteljem za naknadu štete prema načelu objektivno odgovornosti iz čl. 207. starog ZOO-a, jer je izvođač radova i bez krivnje solidarno s naručiteljem odgovara za štetu koja je trećoj osobi nanesena u vezi s izvođenjem tih radova. Međutim, u internom regresnom pravnom odnosu izvođač radova ne odgovara po objektivnoj odgovornosti već samo po prema načelu krivnje, a to znači ako je učinio takve propuste u organizaciji rada i načinu izvođenja radova da se može smatrati kako je isključivo njegovom krivnjom došlo do štete. (tako i Vs, Gž- 567/79 od 28.6.1979.godine). Zbog toga tuženik smatra da u konkretnom odnosu postoji isključiva odgovornost za štetu na strani tužitelja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmet ovog suda P-1647/01, kamatni list na listu 13-14, dokumentaciju na listu 22 i 23, narudžbenicu na listu 24, račun na listu 25, zahtjev za dostavu ponude na listu 26 i 27, Ugovor broj: 01/05 od 14. studenog 2005., dokumentaciju na listu 30-32, izvadak iz sudskog registra na listu 33- 36, rješenje o imenovanju projektanta na listu 37-38, dokumentaciju na listu 39-82, Ugovor o prijenosu obrt na listu 87-89, rješenja Službe za gospodarstvo, Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji od 29. ožujka 2011., 30. ožujka 2011., 4. lipnja 2012., fotografije na listu 103-108, proveo građevinsko vještačenje po KANOVA d.o.o. [adresa], dok su obzirom na utvrđeno činjenično stanje i pravnu ocjenu spora odbijeni daljnji dokazni prijedlozi, posebno saslušanje predloženih svjedoka.

4. Neosnovano tuženik smatra da se radi o subjektivnoj preinaci kada je tužitelj, u okolnostima kada je vlasnik obrta [obrt] umirovljen, te isti više nije vlasnik obrta, tijekom postupka, naznačio JG, kao fizičku osobu. Tužitelj je samo uredio tužbu, ispravno označujući tuženika samo kao fizičku osobu, obzirom isti više nije vlasnik obrta, što ne utječe na legitimaciju na pasivnoj strani.

5. Nadalje, prestankom obavljanja obrtničke djelatnosti, nije prestala obveza nastala za vrijeme trajanja obavljanja obrtničke djelatnosti za koju tuženik da odgovara svom svojom imovinom, sukladno odredbi članka 36. stavka 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj 143/13, 127/19 i 41/20 – dalje: ZO) pa kako se, u konkretnom slučaju, radi o istoj fizičkoj osobi, čiji identitet da nije ni sporan, to tužitelj, označavajući kao tuženika JG kao fizičku osobu, samo je uklonio procesni nedostatak za postupanje u konkretnom slučaju.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Općinskog suda u Karlovcu od 2. rujna 2008., broj P-1647/01 preinačena je presudom Županijskog suda u Karlovcu od 26. rujna 2012. poslovni broj Gž-695/09-6 tako da je pravomoćno presuđeno da su tuženici [adresa] i JG dužni solidarno platiti tužitelju iznos od 208.157,90 kn sa zateznom kamatom od 2. rujna 2008. pa do isplate, kao i da mu solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 37.121,84 kn.

8. Pravomoćna presuda u predmetu P-1647/01 donesena je po tužbi tužitelja ČG protiv tuženika [adresa] i SG, vlasnika obrta građevinske mehanizacije " [obrt]" iz [adresa], radi naknade štete, koja je nastala na obiteljskoj kući ČG zbog nestručnog rušenja objekta susjedne zgrade br. 11 u Masarikovoj ulici. Utvrđeno je da su Grad Karlovac, kao naručitelj radova, i JG, kao vlasnik obrta građevinske mehanizacije " [obrt]" iz [adresa], kao izvođač radova, solidarno odgovorni za štetu koja je nastala na kući ČG prema odredbama Zakona o obveznim odnosima o solidarnoj odgovornosti naručitelja i izvođača radova.

9. Nije sporno da je tužitelj Grad Karlovac 15. studenog 2012. isplatio ČG, po pravomoćnoj presudi, isplatio (strana 12 do 14 spisa):

- na ime glavnice iznos od 208.157,90 kn

- zatezne kamate na glavnicu u iznosu o 116.665,10 kn

- na ime troškova parničnog postupka iznos od 37.121,84 kn

- na ime zateznih kamata na ove troškove iznos od 596,38 kn,

dakle ukupan iznos od 362.541,22 kn, koji tužitelj u cijelosti potražuje od tuženika na ime regresa.

10. U odnosu na regres, mjerodavne su odredbe članka 208. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, u daljnjem tekstu: ZOO) koji zakon treba primijeniti obzirom se štetni događaj (oštećenje kuće ČG uslijed nestručnog rušenja susjedne zgrade kbr.11. u [adresa] u [adresa]) zbio 27. rujna 2000.

11. Odredbom članka 208. stavak 1. ZOO propisano je da solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegovu dio u šteti može tražiti od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega. Stavkom 2. određeno je da sud određuje koliko iznosi udio svakog pojedinog dužnika obzirom na težinu njegove krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, dok je stavkom 3. propisano da ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drugačije odluči.

12. Obzirom je tužitelj Grad Karlovac kao jedan od solidarnih dužnika isplatio cjelokupan iznos štete koja je nastala ČG, to Grad Karlovac (naručitelj radova) može tražiti od drugog solidarnog dužnika, JG (izvođača radova) da mu naknadi ono što je platio za njega time da u konkretnom slučaju udio svakog pojedinog dužnika treba u ovom postupku utvrditi sud obzirom na težinu krivnje i posljedica.

13. Radi utvrđenja odlučnih okolnosti na temelju kojih je moguće zaključiti o krivnji i posljedicama provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku KANOVA d.o.o. [adresa] u osobi CG o tome koje je radnje i mjere trebao u konkretnom slučaju provesti Grad Karlovac kao naručitelj radova, a koje JG kao izvođač radova.

14. Obzirom je lice mjesta zbog proteka vremena od štetnog događaja bilo izmijenjeno, to nije proveden očevid na licu mjesta obzirom ne bi pridonio utvrđenju činjeničnog stanja već je korištena dokumentacija iz predmeta P-1647/01.

15. Na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka sud je utvrdio sljedeće:

16. Grad Karlovac je narudžbenicom br. 60/2000 od 22.08.2000. naručio radove uklanjanja kuće od obrta [obrt] iz [adresa], građevinskog obrta za pružanje usluga građevinskom mehanizacijom i autoprijevozništvo.

17. U trenutku naručivanja radova na uklanjanju kuće, na snazi je bio Zakon o gradnji (NN 52/99), u kojem je, u odnosu na uklanjanje građevina propisano:

X. UKLANJANJE GRAÐEVINE

Dozvola za uklanjanje

Članak 77.

(1) Uklanjanju građevine ili njezina dijela, ako se ne radi o uklanjanju na temelju inspekcijskog rješenja, može se pristupiti samo na temelju dozvole za uklanjanje. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka uklanjanju građevina za koje nije potrebna građevna dozvola može se pristupiti bez dozvole za uklanjanje.

Članak 78.

(1) Dozvolu za uklanjanje izdaje županijski ured, odnosno ured Grada Zagreba nadležan za poslove graditeljstva na čijem se području građevina nalazi. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka za građevine iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona dozvolu za uklanjanje izdaje Ministarstvo.

Članak 79.

(1) Zahtjevu za uklanjanje građevine prilaže se:

1. dokaz o pravu vlasništva građevine,

2. projekt uklanjanja građevine,

3. suglasnosti nadležnih tijela ako se tim uklanjanjem može ugroziti javni interes (npr. zaštita spomenika kulture, zaštita komunalnih i drugih instalacija i dr.). (2) Projekt uklanjanja građevine sadrži:

1. nacrte,

2. tehnički opis uklanjanja građevine i način zbrinjavanja građevnog otpada, 3. proračune stabilnosti konstrukcije ili njezinih djelovanja tijekom uklanjanja, odnosno demontaže.

18. Vještak je stoga mišljenja prema navedenim odredbama Grad nije trebao ishoditi dozvolu za uklanjanje budući da se radilo o uklanjanju na temelju inspekcijskog rješenja. Činjenica da ne treba dozvola za uklanjanje ne isključuje činjenicu da nije potreban projekt uklanjanja. Obzirom je kuća bila objekt dužine cca. 16 m', širine cca. 7 m', a visine u sljemenu tj. najvišoj točci zgrade cca. 9 m', dakle, radilo se o objektu veće površine i volumena, vještak smatra da nema nikakve sumnje da je projekt uklanjanja bilo potrebno izraditi, a pogotovo jer je na jednom kraju bio u neposrednoj blizini susjedne obiteljske kuće (cca. 30 cm). Kroz projektno rješenje bi se definirao način tj. tehnologija uklanjanja, način zbrinjavanja otpada, način osiguranja zaštite ljudi i imovine, sigurnosne mjere tijekom izvođenja, a ono što je naročito bitno u ovom predmetu stabilnost konstrukcije i njezino djelovanje tijekom uklanjanja.

19. Građevinski vještak je bio mišljenja da je Grad Karlovac trebao osigurati nadzor nad uklanjanjem kuće. Stručni bi nadzor mogao pravovremeno reagirati, čak niti ne dopustiti početak radova bez projekta uklanjanja, odnosno upozoriti Grad da je isti potrebno naručiti prije nego započnu radovi, tijekom radova inzistirati na poduzimanju odgovarajućih mjera zaštite, pažljivije izvođenje radova, itd.

20. U odnosu na ovlaštenja za izvođenje radova Grad Karlovac je trebao provjeriti ima li pravo tvrtka s kojom se planiralo sklopiti posao uklanjanja tj. obrt [obrt], potrebna ovlaštenja za izvođenje predmetnog posla. Vještak je utvrdio da je [obrt], u trenutku naručivanja radova, bio ovlašten za posao koji je izveo, dakle za rušenje objekata obzirom je u izvatku iz obrtnog registra eksplicite navedeno da je ovlašten za rušenje građevinskih objekata od 19.04.1999. što znači da Grad nije učinio propust kad je predmetne radove naručio od obrta [obrt].

21. U odnosu na reagiranje na pritužbe građana, vještak je utvrdio da je Grad Karlovac dobio pritužbu vlasnika susjednog objekta na način rušenja kuće. Formirao je tročlano povjerenstvo u kojem je jedan od članova bio i sudski vještak za graditeljstvo, gosp. Čordašev, koji je izradio mišljenje u kojem stoji da nisu utvrđena oštećenja na susjednoj kući na adresi [adresa] kao posljedica rušenja kuće. Povjerenstvo se temeljem tog mišljenja odbilo nagoditi sa vlasnikom susjedne kuće što je bilo ispravno budući da su imali mišljenje sudskog vještaka koje je za jedinicu lokalne samouprave obvezujuće. Vještak je zaključio da je Grad Karlovac po pitanju reagiranja na pritužbe građana postupio ispravno.

22. U odnosu na obrt [obrt], vještak je utvrdio da je u trenutku podnošenja ponude za uklanjanje kuće, obrt [obrt] trebao biti svjestan da bi takav zahvat trebao izvoditi na temelju projekta uklanjanja. Obzirom se radilo o zgradi relativno većih dimenzija, vrlo blizu susjednog objekta za koji je bilo razvidno da nije u pretjerano dobrom stanju, vještak smatra da je mogao od Grada zatražiti projekt uklanjanja, a u slučaju da isti ne postoji i da ga Grad ne želi naručiti, odustati od nuđenja ili u svoju ponudu uvrstiti i uslugu dobave projekta uklanjanja te, u slučaju dobivanja posla, angažirati neki projektni biro da izradi isti. U svakom slučaju, nije trebao započinjati radove bez projekta uklanjanja pa je vještak zaključio da je obrt [obrt] učinio propust što je započeo radove bez projekta uklanjanja.

23. Nadalje je vještak utvrdio da kada je obrt [obrt] već krenuo u izvršenje naručenih radova uklanjanja bez projektne dokumentacije, trebao je poduzeti sve mjere kako ne bi došlo do štete na susjednoj kući što je propustio učiniti, a za što je već odlukama raznih sudova proglašen odgovornim. Stoga je vještak zaključio da je obrt [obrt] učinio propust što prilikom uklanjanja kuće nije učinio sve potrebne mjere za sigurnije uklanjanje čime bi spriječio štetu na susjednoj kući na adresi [adresa].

24. Na glavnoj raspravi 8. listopada 2025. građevinski vještak je usmeno obrazložio nalaz i mišljenje te stručno i objektivno otklonio prigovore stranaka te ostao kod mišljenja:

- bez obzira što je postojala inspekcijsko rješenje o uklanjanju objekta, trebalo je napraviti projekt uklanjanja kojim bi se definirala tehnologija uklanjanja, znači zbrinjavanja otpada itd.

- projekt je trebalo izraditi baš zato što se radilo o objektu nemalih dimenzija, objektu koji je bio star, i objektu koji je bio na svega 30 cm dalje od susjednog objekta. Stoga je bez obzira na dozvole i obaveze koje proizlaze iz zakona, ipak trebalo napraviti projekt uklanjanja temeljem kojeg bi onda i izvođač bio dužan izvoditi radove. Da je to učinio i da je izvođač postupao u skladu s projektom možda ne bi došlo do ove situacije.

- u konkretizaciji propusta Grada Karlovca vezano za stručni nadzor vještak je objasnio da bi stručni nadzor na gradilištu bila osoba koja bi mogla i možda donijela u tom trenutku ključnu odluku da se ne ide u uklanjanje bez projekta uklanjanja. Dakle, vještak smatra da su u ovom projektu trebali biti zastupljeni svi "uobičajeni" sudionici u gradnji, što znači da je trebao biti još jedan sudionik u gradnji i to vrlo bitan, kao što je stručni nadzor jer, čak i da su Grad i izvođač htjeli ukloniti objekt, možda on to ne bi dozvolio. Zbog toga smatra da je stručni nadzor tu bio potreban.

- i naručitelj i izvođač bili su dužni provjeriti gradilište i okolne objekte te napraviti analizu stanja na gradilištu prije izvođenja radova. Naručitelj u trenutku kada kreće u posao mora sagledati svu situaciju na gradilištu, a ako nije dovoljno sposoban konzultirati se sa stručnjacima iz područja građevine i ovisno o potrebi i situaciji koju vidi donijeti odluku, u ovom slučaju to bi značilo naručiti projekt uklanjanja. A izvođač radova je također dužan pregledati situaciju koja je na gradilištu, uputno je to učiniti i prije nuđenja posla, a svakako prije samog početka radova, i ocijeniti da li postoje svi zadovoljeni elementi da pristupi samom činu izvedbe radova, u ovom slučaju, uklanjanja objekta.

- u odnosu na postavljenu skelu koja je trebala zaštiti susjedni objekt, vještak je bio mišljenja da nije nije mogla spriječiti rušenje do kojeg je očito došlo. Vještak pretpostavlja da je stavljena iz razloga da se objekt ruši ručno, što je bila dobra namjera i vjeruje da je i dio rušen ručno, ali očito je u prizemnom dijelu došlo do urušavanja objekta zbog čega se dio zida objekta koji se rušio naslonio na susjedni objekt.

- u odnosu na pitanje punomoćnika tuženika je li Grad Karlovac za potrebe rušenja naručio od izvođača građevinsku mehanizaciju za strojno rušenje, vještak je odgovorio da nije, ali to nije ni uobičajeno. Grad naručuje projekt uklanjanja, da je imao projekt uklanjanja, onda bi bilo definirano na koji način se objekt ruši, ali budući nije imao projekt uklanjanja dao je na izbor izvođaču da ga ukloni na način kako izvođač smatra da je to potrebno, a u svakom slučaju da se podrazumijeva da je objekt trebao biti uklonjen na siguran način.

25. Prihvaćajući nalaz i mišljenje građevinskog vještaka koji se stručno i objektivno očitovao o svim okolnostima, ovaj sud utvrđuje da je, Grad Karlovac kao naručitelj radova trebao prije početka radova na uklanjanju kuće, naručiti projekt uklanjanja kuće što je propustio učiniti te da je Grad Karlovac učinio propust što nije angažirao stručni nadzor na uklanjanju kuće, dok je obrt [obrt] učinio propust što je započeo radove bez projekta uklanjanja te da je učinio propust što prilikom uklanjanja kuće nije učinio sve potrebne mjere za sigurnije uklanjanje čime bi spriječio štetu na susjednoj kući na adresi [adresa].

26. Dakle, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, prije rušenja kuće bilo je potrebno izraditi projekt uklanjanja kuće, što je tužitelj Grad Karlovac, kao naručitelj radova, propustio učiniti, dok je tuženik JG, kao izvođač radova, trebao zahtijevati izradu projekta uklanjanja kuće, a slučaju da naručitelj radova propusti to učiniti, odustati od posla ili u svoju ponudu uvrstiti i uslugu dobave projekta uklanjanja, to u ovakvim okolnostima, ovaj sud ocjenjuje jednaku razinu krivnje na obje strane. Osim toga, ista razina krivnje očituje se i zbog okolnosti da je Grad Karlovac propustio angažirati stručni nadzor na uklanjanju kuće, dok je tuženik kao izvođač radova propustio poduzeti i druge mjere za sigurnije uklanjanje kuće kojima bi se spriječila šteta na susjednoj kući. Obzirom su njihovi udjeli u odgovornosti jednaki (50%:50%), a tužitelj je platio cjelokupan iznos štete i troškova postupka, to mu je tuženik dužan naknaditi polovinu plaćenih iznosa pa je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 24.058,75 EUR sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe (a kako je to tužitelj tražio), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

27. Iz svega navedenog jasno je da se radi o pravnoj ocjeni spora, što je svaka strana propustila učiniti prema pravilima struke pa je, radi ekonomičnosti postupka, sud odbio dokazne prijedloge da se saslušaju svjedoci na okolnost što je svaka strana poduzela u izvršenju radnje, uklanjanja kuće. Nije odlučno što je svaka strana poduzela, nego što je propustila učiniti.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP obzirom na djelomičan uspjeh stranaka, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, sud ocijenio na razini od 25% (50% kvantitatvni uspjeh tužitelja – 100% osnov = 150%:2= 75% - 50% kvantitativni uspjeh tuženika = 25%), u kojem omjeru mu je tuženik dužan naknaditi troškove zastupanja po punomoćniku-odvjetniku i troškove sudske pristojbe.

29. Troškovi tužitelja sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe iznos od 663,61 EUR prema Tbr.7.t.1. (što je protuvrijednost zatraženih 5.000,00 kn), za zastupanje na ročištima 8.4.2021. i 22.4.2021. u iznosu od 663,61 EUR (zatraženo 5.000,00 kn) prema Tbr.9.t.1. za svaku raspravu, za sastav podneska od 19.9.2013. u iznosu od 663,61 EUR (zatraženo 5.000,00 kn) prema Tbr.8.t.1., zatim za zastupanje na ročištima 8.4.2025. i 8.10.2025. u iznosu od 1.000,0 EUR prema Tbr.9.t.1. za svako ročište, za sastav podneska od 10.7.2025. iznos od 1.000,00 EUR prema Tbr.8.t.1., za pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.3., što sve uvećano za PDV 25% prema Tbr.46. zatim za trošak sudske pristojbe na tužbu 526,91 EUR i na presudu 526,91 EUR, iznosi 8.246,87 EUR, što prema uspjehu u sporu od 25% iznosi 2.061,72 EUR, koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.

30. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15.10.2013., i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

31. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe protiv presude obzirom konačno nije pridonijela njegovom uspjehu u sporu.

32. U odnosu na zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu 4.860,00 kn i na presudu 4.860,00 kn (strana 116 spisa) obzirom na vrijednost predmeta spora od tadašnjih 362.541,22 kn, radi se o obvezi plaćanja pristojbe u iznosu od 3.970,00 kn, sada 526,91 EUR na tužbu te u istom iznosu na presudu.

33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 28. studenog 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9.ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca

2. OD Rožman & Oredić iz Karlovcu