REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Broj: Pp-9194/2025-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vlatkici Jurić, uz sudjelovanje Štefice Meštrović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika KONZUM PLUS d.o.o. i II okrivljenice OT, zbog djela prekršaja opisanog i kažnjivog po članku 20. stavak 1. podstavak 3. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena ("Narodne novine" broj 73/97, 128/99 i 66/01) i djela prekršaja opisanog i kažnjivog po članku 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22), pokrenutog optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, broj: Klasa: 336-02/25-01/1664, Urbroj: 443-02-05-01-25-5 od 27. svibnja 2025. godine, nakon glavne i javne rasprave završene dana 26. studenoga 2025. godine u nazočnosti branitelja okrivljenika, odsutnosti I i II okrivljenika i tužitelja, 28. studenog 2025. dana objavio je da
p r e s u d i o j e
I Temeljem odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
I okrivljenika: KONZUM PLUS d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 62226620908, MB [matični broj], osuđivanog, kao pravnu osobu
i
II okrivljenicu OT, kći O, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenu **.**.1969. u Karlovcu, državljanku RH, prodavača – poslovođu, neosuđivanu, kao odgovorna osoba,
oslobađa se optužbe
(citat): "a) zbog toga što su dana 14. 02.2025. u poslovnim prostorijama prodavaonice br 3221 na adresi [adresa] a) protivno odredbama članka 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena (NN br. 73/97, 128/99 i 66/01), zaračunavali potrošačima maloprodajnu cijenu iznad najviše razine cijene propisane Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo (NN br. 17/2025 godine – dalje u tekstu – Odluka) i to za niže navedenu vrstu artikla koji artikli su jedini zatečeni u prodaji iz kategorije proizvoda, hamburger slanina, po kg (članak II tč. 15. Odluke) i to bez vizualne identifikacijske oznake, odnosno bez da su odredili artikal koji će biti predmet ograničenja cijena, a za koji je Odlukom određena najviša razina cijene do 6,99 eura/kg; - pakiranje 350 g HAMBURGER SLANINA VAK PIK za koju su zaračunali maloprodajnu cijenu 6,79 €/pak tj. 19,40 eura/kg, dok u skladu s Odlukom najviša razina maloprodajne cijene preračunata za pakiranje od 350 g iznosi do 2,45 eura, odnosno potrošačima su više zaračunali ukupno 4,34 eura iznad propisane cijene, čime su počinili prekršaj iz članka 14. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena, za koji je u članku 14. stavak 1. navedenog Zakona, propisana novčana kazna za pravnu osobu, dok je novčana kazna za odgovornu osobu propisana u stavku 2. istog članka Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena."
(citat): "b) protivno odredbama članka 33., 34. i 36. stavka 1. i stavka 2. podstavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 19/22, 59/23), koristili nepoštenu zavaravajuću poslovnu praksu i to zavaravajuće propuštanje na način da su – propustili potrošačima dati važnu obavijest da se radi o proizvodu za koje je Odlukom određena najviša razina cijene, kako bi potrošač donio odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti, propuštajući uz maloprodajnu cijenu, uz proizvod čokolada JIMMY FANTASTIC CHOCOLATE 80 g, jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti vizualnu identifikacijsku oznaku, kako je to propisano člankom VII stavkom 1. Odluke, za proizvod iz članka II točka 21. Odluke: "mliječna čokolada, tabla, bez dodataka, u pakiranju od 80 g – 100 g", pri čemu skrivanjem takve obavijesti, odnosno neisticanjem vizualne identifikacijske oznake uz proizvod čokolada JIMMY FANTASTIC CHOCOLATE 80 g, potrošačima nisu dali važnu obavijest da se radi o proizvodu za koji je ograničena cijena, a koja obavijest je upravo potrebna prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti, te ga time navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi dobio, čime čini zavaravajuća propuštanja,"
(citat): "c) protivno odredbama članka 33., 34. i 35. stavka 1. i stavka 2. podstavka 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 19/22, 59/23) prilikom isticanja maloprodajnih cijena za proizvode za koje je Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda (NN br. 17/2025 – dalje u tekstu Odluka) propisana najviša razina cijene, koristili nepoštenu poslovnu praksu – zavaravajuće radnje na način da su pri pozivu na kupnju odnosno prilikom izlaganja prodaji, odnosno isticanja cijena i prodaje artikla SMRZNUTI FILE OSLIĆA 400 GRAMA LEDO po istaknutoj maloprodajnoj cijeni od 5,29 €, te artikla SMRZNUTI OSLIĆ BEZ GLAVE 400 GRAMA HUBSI LEDO po istaknutoj maloprodajnoj cijeni od 4,09 €, koristili nepoštenu, zavaravajuću poslovnu praksu navodeći netočne informacije o maloprodajnoj cijeni za artikl smrznuti file oslića 400-500 g iz točke 16. članka III Odluke za koji je Odlukom određena najviša razina cijene do 4,80 €, odnosno zavaravajuću poslovnu praksu navodeći netočne informacije o maloprodajnoj cijeni za artikl smrznuti oslić bez glave 400 g, iz točke 17. članka III Odluke, za koji je Odlukom određena najviša razina cijene do 3,90 €, iako je znao ili je trebao znati da mora za najmanje jednu vrstu artikla iz točke 16. i 17. članka III Odluke odrediti maloprodajnu cijenu najviše do razine određene Odlukom, odnosno da maloprodajna cijena artikla smrznuti osli file 400 do 500 g ne smije prelaziti cijenu od 4,80 €, tj. cijena artikla smrznuti oslić bez glave 400 g ne smije prelaziti cijenu od 3,90 €, dakle, pri pozivu na kupnju su zavaravali prosječnog potrošača o maloprodajnoj cijeni navedenih artikla čime su postupili suprotno profesionalnoj pažnji i zavarali su prosječnog potrošača o maloprodajnoj cijeni artikla, te time naveli potrošače ili vjerojatno naveli potrošače da donesu odluku o kupnji, a koja se odnosi na to hoće li i po kojoj cijeni kupiti taj proizvod, bez obzira je li se potrošač odlučio djelovati kupnjom tog proizvoda ili se suzdržati od djelovanja, odnosno odustati od kupnje zbog netočnih informacija,"
(citat): "d) protivno odredbama članka 33., 34. i 36. stavka 1. i stavka 2. podstavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 19/22, 59/23), koristili nepoštenu zavaravajuću poslovnu praksu i to zavaravajuće propuštanje, na način da su – propustili potrošačima dati važnu obavijest da se radi o proizvodu za koje je Odlukom određena najviša razina cijene, kako bi potrošač donio odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti, propuštajući uz maloprodajnu cijenu, uz proizvod VRHNJE KISELO 12 % mm, 200 grama, DUKAT, jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti vizualnu identifikacijsku oznaku, kako je to propisano člankom VII stavkom 1. Odluke, za proizvod iz članka 3. točka 19. Odluke: "kiselo vrhnje, čašica, 12 % mm. 180 g – 200 g – do 0,94 eura", pri čemu skrivanjem takve obavijesti, odnosno ne isticanjem vizualne identifikacijske oznake, uz proizvod VRHNJE KISELO 12 % mm, 200 grama DUKAT, potrošačima nisu dali važnu obavijest da se radi o proizvodu za koji je ograničena cijena, a koja obavijest je upravo potrebna prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljeno na potpunoj obavijesti, te ga time navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi dobio, čime čini zavaravajuća propuštanja, dakle, okr. su u svojem poslovanju koristili nepoštenu poslovnu praksu – zavaravajuće radnje i zavaravajuće propuštanje, čime su počinili prekršaj iz članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača za koji je propisana novčana kazna u članku 149. stavku 1. za pravnu osobu, u članku 149. stavku 2. Zakona o zaštiti potrošača za odgovornu osobu u pravnoj osobi, u članku 149. stavku 3. Zakona o zaštiti potrošača – za fizičku osobu trgovca."
II Temeljem odredbe članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu pada na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.
Obrazloženje
1. Tužitelj, Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, podnio je optužni prijedlog protiv I i II okrivljenika, a zbog djela prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih u izreci ove presude.
2. Rješenjem predsjednika Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske broj 31- Su-711/2025-2 od 08. srpnja 2025. godine u ovom predmetu određen je Općinski prekršajni sud u Zagrebu "kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u prekršajnim predmetima Općinskog suda u Karlovcu".
3. Primjenom odredbe članka 167. stavak 3. Prekršajnog zakona, u svezi članka 128. stavak 2. točka 7. Prekršajnog zakona, glavna rasprava provedena je bez uredno pozvanih okrivljenika. Obzirom da su okrivljenici uredno primili obavijest o počinjenom prekršaju u smislu članka 109.a Prekršajnog zakona i dostavili pisane obrane, to im je poznato što im se stavlja na teret i zbog čega se protiv njih vodi postupak pa je smislenom primjenom članka 85. stavak 1. Prekršajnog zakona osigurano pravo na obranu okrivljenika.
4. U pisanoj obrani okrivljenici ne spore činjenice iz optužnog prijedloga, ali u bitnome ističu da djelo prekršaja na način kako je to optužnim prijedlogom okrivljenicama stavljeno na teret nije djelo prekršaja prema zakonskom opisu djela prekršaja iz Zakona o zaštiti potrošača, dok se Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena u kontekstu primjene Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo ( N/N 17/25), ne može primijeniti jer je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja.
5. Uspoređujući obranu I i II okrivljenika s činjeničnim navodima optužnog akta nesporno je da je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno činjenično stanje kao što je opisano u optužnom prijedlogu, a u dokaznom postupku je, kao sporno, valjalo utvrditi jesu li pri tom okrivljenici povrijedili odredbe članka 149. stavak 1. točka 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22, 59/23) i odredbe članka 14. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena (Narodne novine 73/97, 128/99, 66/01) te jesu li prekršajno odgovorni i krivi za počinjenje citiranih djela prekršaja.
6. Radi utvrđivanja spornih činjenica u dokaznom postupku pročitan je Zapisnik Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, Klasa 336-02/25-01/1664; Urbroj 443-02-05-01-25-1 od 14. veljače 2025. godine (list 7 do 12 spisa predmeta); pročitani su računi Konzuma (list 13 do 19 spisa predmeta), kontrolna lista Državnog inspektorata (list 20 do 26 spisa predmeta), podnesak upućen elektroničkom poštom inspektorici AT od 19. veljače 2025. godine (list 27 do 35 spisa predmeta) te izvršen uvid u Potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije od 15. srpnja 2025. godine.
6.1. Izvršenim uvidom u Potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije od 15. srpnja 2025. godine utvrđeno je da je I okrivljenik do sada prekršajno osuđivan, dok II okrivljenica nije do sada prekršajno pravomoćno osuđivana.
7. Razmotrivši navode iz optužnog prijedloga, cijeneći i analizirajući provedene dokaze, pri tome uzimajući u obzir svaki dokaz posebno, kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti te uspoređujući ih s iznesenom obranom okrivljenika, utvrđeno je da djela prekršaja iz točke a), b), c) i d) izreke presude nije djelo prekršaja u odnosu na okrivljenike.
8. Činjeničnim opisom djela prekršaja iz točke a) optužnog prijedloga okrivljenicima se stavlja na teret da su protivno odredbama članka 5. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena ("Narodne novine" broj 73/97, 128/99 i 66/01) dana 14. veljače 2025. godine u poslovnim prostorijama prodavaonice broj 3221 u [adresa], zaračunavali potrošačima maloprodajnu cijenu iznad najviše razine cijene propisane Odlukom o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo ("Narodne novine" broj 17/2025) i to za artikl – hamburger slanina po kg i to bez vizualne identifikacijske oznake, odnosno bez da su odredili artikl koji će biti predmet ograničenja cijena, a za koji je odlukom određena najviša razina cijena do 6,99 eura/kg, odnosno hamburger slanina pakiranje od 350 grama zaračunali maloprodajnu cijenu 6,79 eura, dok bi sukladno navedenoj Odluci najviša razina maloprodajne cijene citiranog proizvoda trebala iznositi 2,45 eura, odnosno potrošačima su zaračunali ukupno 4,34 eura više iznad propisane cijene, pa da su time počinili prekršaj opisan i kažnjiv iz članka 14. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena ("Narodne novine" broj 73/97, 128/99 i 66/01). Iz navedenog je razvidno da je tužitelj kao vrijeme počinjenja prekršaja postavio dan 14. veljače 2025. godine, dok je sam optužni prijedlog u pisanom obliku pisan 27. svibnja 2025. godine, dakle, u vrijeme kada je Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena ("Narodne novine" broj 73/97, 128/99 i 66/01) već prestao važiti s danom 07. ožujka 2025. godine, slijedom čega je tužitelj bio u obvezi u vrijeme pisanja optužnog prijedloga, zbog promjene zakona provjeriti postoji li pravni kontinuitet glede djela koje se okrivljenicima stavlja na teret u novom zakonu i sukladno tome sastaviti činjenični opis tog djela prekršaja sukladno izmjeni zakona. Međutim, tužitelj se u točci a) optužnog prijedloga i nadalje poziva na Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena ("Narodne novine" broj 73/97, 128/99 i 66/01) uz pozivanje na Odluku o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo ("Narodne novine" broj 17/2025). Primjenom članka 3. Prekršajnog zakona zbog izmjene zakona od trenutka počinjenja prekršaja pa do donošenja pravomoćne presude, ovaj Sud je utvrdio da u odnosu na materijalno pravne odredbe izmijenjenog zakona postoji pravni kontinuitet u članku 6. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena ("Narodne novine" broj 40/2025), ali ne postoji pravni kontinuitet u kažnjivim odredbama citiranog Zakona. Ovo stoga što novi Zakon ne poznaje termin počinjenja prekršaja "zaračunavali potrošačima maloprodajnu cijenu iznad najviše razine cijene…". Nadalje, u novom Zakonu veći dio prekršaja koji su taksativno pobrojani u odredbama članka 20. sadrži pozivanje na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, a koje odredbe se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti na činjenični opis djela prekršaja iz točke a) presude, odnosno navedeni činjenični opis ne može se podvesti, ne samo pod niti jedan prekršaj iz Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena ("Narodne novine" broj 40/2025), već i pod zakonske opise prekršaja iz Zakona o zaštiti potrošača. Pri tome valja istaknuti da izričaj iz činjeničnog opisa djela prekršaja koji glasi: "i to bez vizualne identifikacijske oznake, odnosno bez da su odredili artikal koji će biti predmet ograničenja cijena…" u vrijeme počinjenja prekršaja nije bio propisan kao protupravan i kažnjiv.
9. Naime, odredbom točke 7. podtočke 1. Odluke o izravnim mjerama kontrole cijena određenih proizvoda i određenih kategorija proizvoda u trgovini na malo propisano je da su trgovci dužni uz maloprodajnu cijenu vidljivo i čitljivo istaknuti vizualnu identifikacijsku oznaku. Međutim, Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena koji je prestao važiti, takav propis ne poznaje, a tužitelj se poziva na članak II točku 15. Odluke u svezi sa starim Zakonom, dakle, poziva se na Odluku, kao podzakonski akt o počinjenju prekršaja koji Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena ("Narodne novine" broj 73/97, 128/99 i 66/01) ne poznaje. Nadalje, iz članka 1. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena ("Narodne novine" broj 40/2025) proizlazi da se tim Zakonom propisuju mjere izravne kontrole cijena, način provedbe mjera izravne kontrole cijena, određivanje nadležnih tijela za nadzor nad provedbom ovog Zakona, inspekcijski nadzor i prekršajne odredbe za slučaj kršenja ovog Zakona. Međutim, citirani Zakon je stupio na snagu 08. ožujka 2025. godine, dakle, nakon vremena utvrđenog kao vrijeme počinjenja prekršaja u optužnom aktu, ali u odnosu na kažnjive odredbe ne postoji pravni kontinuitet.
9.1. Nadalje, valja ponovno istaknuti da odredbe članka 20. Zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena ("Narodne novine" broj 40/2025) sadrži pozivanje na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, slijedom čega djelo kako je to opisano u točki a) optužnog prijedloga ne može biti podvedeno pod citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača te tako činjenično opisano nije prekršaj. Da bi djelo bilo prekršaj potrebno je da su se u radnji okrivljenika ispunila kumulativno 2 uvjeta: 1. isticanje netočne informacije ili činjenično točne ako zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača i 2. da se takvom informacijom potrošač navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
10. Slijedom navedenog, činjenični opis djela prekršaja iz točke a) izreke presude u odnosu na okrivljenike nije prekršaj pa je na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona odlučeno kao u točci I izreke presude.
11. Okrivljenicima se točkom b), c) i d) optužnog prijedloga stavlja na teret da su protivno odredbama čl. 33., čl. 34. čl. 35., čl. 36. Zakona o zaštiti potrošača u inkriminirano vrijeme počinili prekršaj opisan i kažnjiv po članku 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, konkretno koristili nepoštenu zavaravajuću poslovnu praksu, zavaravajuće propuštanje i zavaravajuće radnje neisticanjem vizualnih identifikacijskih oznaka uz proizvode citirane u navedenim točkama optužnog prijedloga, odnosno da su pri pozivu na kupnju zavaravali prosječnog potrošača o maloprodajnoj cijeni artikla i time naveli potrošače ili ih vjerojatno naveli da donesu odluku o kupnji. Polazeći od citiranih zakonskih odredbi iz Zakona o zaštiti potrošača uz primjenu odredbi Direktive 2005/29 EZ Europskog parlametna i Vijeća od 11. svibnja 2005 o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, Direktive 97/7/ EZ, 98//27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br.2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Sirektiva o nepoštenoj poslovnoj praksi od 11.lipnja 2005. koja je implementirana u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o zaštiti potrošača utvrđeno je da se činjenični opis djela prekršaja iz točke b), c) i d) optužnog prijedloga ne mogu podvesti pod zakonske odredbe članka 33., članka 34., članka 35. stavak 1. i 2. i 36. Zakona o zaštiti potrošača, te kažnjive odredbe iz članka 149. stavak 1. točka 49. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, slijedom čega se utvrđuje da djela opisana činjeničnim opisom prekršaja iz citiranih točaka nisu prekršaj.
12. Odredbom članka 33. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj:19/22) propisano je da je nepoštena poslovna praksa zabranjena.
13. Odredbom članka 34. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj:19/22) propisano je:
(1) Poslovna praksa je nepoštena:
- ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i
- ako, u smislu određenog proizvoda, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega ona dopire odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je ta praksa usmjerena.
(2) Poslovna praksa koja će vjerojatno bitno utjecati na ekonomsko ponašanje samo jasno odredive skupine potrošača koji su zbog tjelesnih ili duševnih mana, dobi ili lakomislenosti posebno osjetljivi na određenu poslovnu praksu ili određeni proizvod, i to na način koji je trgovac mogao razumno predvidjeti, procjenjivat će se iz perspektive prosječnog člana te skupine potrošača.
(3) Odredba stavka 2. ovoga članka ne utječe na dopuštenost korištenja uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno.
(4) Nepoštenom poslovnom praksom posebno se smatra:
- zavaravajuća poslovna praksa i
- agresivna poslovna praksa.
14. Odredbom članka 35. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj:19/22) propisano je:
(1) Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
(2) Okolnosti iz stavka 1. ovoga članka na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi jesu:
1. postojanje ili priroda proizvoda
2. osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu
3. opseg obveza trgovca, motivi poslovne prakse te priroda postupka prodaje, bilo koja izjava ili simbol koji se odnosi na izravno ili neizravno sponzorstvo ili odobrenje trgovca ili proizvoda
4. cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene pogodnosti u odnosu na cijenu
5. potreba servisiranja, rezervnih dijelova, zamjene ili popravka
6. priroda, obilježja i prava trgovca ili njegova zastupnika, kao što su njegov identitet, imovina, kvalifikacije, status, odobrenja, članstvo u određenim udruženjima ili povezanost s nekim drugim subjektima, njegovo industrijsko, komercijalno ili drugo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja
7. prava potrošača, uključujući prava koja potrošač ima na temelju pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke
8. rizici kojima potrošač može biti izložen.
(3) Poslovna praksa se smatra zavaravajućom ako, u konkretnom slučaju uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, prosječnog potrošača navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, a uključuje: 1. bilo koji oblik stavljanja proizvoda na tržište, uključujući i usporedno oglašavanje koje dovodi do poistovjećivanja tog proizvoda s nekim drugim proizvodom, žigom, zaštićenim imenom ili drugim znakom raspoznavanja konkurenta na tržištu 2. nepoštivanje obveza, od strane trgovca, koje proizlazi iz pravila postupanja trgovaca koja ga obvezuju, uz pretpostavku da ta obveza ne predstavlja tek namjeru, već je riječ o čvrstoj obvezi koju je moguće provjeriti te uz pretpostavku da je trgovac u okviru poslovne prakse naznačio da je vezan tim pravilima postupanja
3. svako stavljanje robe na tržište Republike Hrvatske uz tvrdnju da je identična robi stavljenoj na tržište u drugim državama članicama iako se ta roba značajno razlikuje po sastavu ili obilježjima, osim ako je to opravdano legitimnim i objektivnim kriterijima.
15. Prema članku 6. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (»Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi«), poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio.
16. Prema gore citiranim propisima poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u članku 35. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
17. Dakle, poslovna praksa će se smatrati zavaravajućom ako:
- sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita
- ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u članku 35. stavku 2. Zakona o zaštiti potrošača
- čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.
18. Či njenični opis izvršenja prekršaja ne sadrži navedene činjenice, a posebno ne navodi koje su to okolnosti i na koji način su te okolnosti narušile potrošačevo prosuđivanje, na način da ga navode ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio, kao i činjenicu da je trgovac bio svjestan da će te okolnosti utjecati na odluku potrošača u odnosu na proizvod.
19. Da su gore navedene činjenice bitan sadržaj optuženja potvrđuju i Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu (2021/C 526/01), u daljnjem tekstu Smjernice, u kojoj je između ostalog navedeno: 2. Glavni pojmovi iz direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi,12.1. Funkcioniranje Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi – dijagram Direktive.
20. Prema priloženom dijagramu Direktive, ispunjava li poslovna praksa slijedeće uvjete:
1. je li praksa zavaravajuća (članci 6. i 7) ili agresivna (članci 8. i 9) praksa…
2. kojom će se vjerojatno narušiti odluka o poslu prosječnog potrošača
21. Ukoliko su ispunjeni navedeni uvjeti praksa je zabranjena, a ukoliko nisu ispunjeni navedeni uvjeti praksa nije zabranjena. Dakle, odlučna činjenica za zabranjenost prakse je narušavanje odluke o poslu prosječnog potrošača (što potrošača navodi ili bi ga moglo navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio) , koja činjenica mora biti navedena u činjeničnom opisu izvršenja prekršaja.
22. Navedeno potvrđuje i nastavak navoda u Smjernicama u kojima je navedeno:
Općim odredbama Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi (članci od 5. do 9.) obuhvaćene su nepoštene, zavaravajuće i agresivne poslovne prakse kojima se može narušiti gospodarsko ponašanje potrošača, što potrošača navodi ili bi ga moglo navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.
23. U skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovna je praksa nepoštena ako je u suprotnosti sa zahtjevima u pogledu profesionalne pažnje i ako „bitno narušava ili je vjerojatno da će bitno narušiti” gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača. No člancima 6., 7. i 8. zabranjuje se zavaravajuća ili agresivna poslovna praksa ako navodi ili je vjerojatno da će prosječnog potrošača navesti „da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio”.
24. Zahtjev da se poslovnom praksom mora moći narušiti gospodarsko ponašanje potrošača kako bi se smatrala nepoštenom drugačije je formuliran u članku 5. stavku 2. nego u člancima 6., 7. i 8. U početku bi ta navodna proturječnost mogla predstavljati problem pri tumačenju. No članak 5. stavak 2. trebao bi se tumačiti u vezi s člankom 2. točkom (e), koja glasi: Članak 2. točka (e) „bitno narušavanje gospodarskog ponašanja potrošača” znači korištenje poslovne prakse s ciljem bitnog narušavanja potrošačeve sposobnosti da donese informiranu odluku, što potrošača navodi na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio. Stoga na temelju članka 5. stavka 2. ono što određuje narušava li bitno poslovna praksa gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača ili je vjerojatno da će ga bitno narušiti jest navodi li poslovna praksa ili je vjerojatno da će navesti potrošača „da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio”. To je ocjena jednaka onoj koju je potrebno dati u skladu s člancima 6., 7. i 8. Iz toga proizlazi da je jezična formulacija članka 5. stavka 2. različita od jezične formulacije navedenih članaka, dok je zahtjev u pogledu bitnog narušavanja ponašanja potrošača istovjetan.
25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
26. Obzirom da su okrivljenici oslobođeni optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava Suda, a temeljem zakonske odredbe citirane u izreci presude.
Zagreb, 28. studenoga 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Štefica Meštrović
Vlatkica Jurić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom sudu, u roku od 8 dana, nakon primitka presude. Žalba se podnosi pismeno u 2 (dva) istovjetna primjerka, putem Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu.
Dostavna naredba:
1. I okrivljeniku – KONZUM PLUS d.o.o., [adresa]
2. II okrivljenici – OT, [adresa]
3. branitelju – Odvjetničko društvo Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d., Jordanovac 15,
Zagreb
4. Tužitelju – Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača
5. Pismohrana – ovdje.
