Poslovni broj: P-2063/2024-14

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženih - protutužitelja 1. ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Vladimiru Kvaterniku i mr. sc. Anamariji Kvaternik, odvjetnicima u Rijeci, 2. LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, 3. ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Vladimiru Kvaterniku i mr. sc. Anamariji Kvaternik, odvjetnicima u Rijeci, radi namirenja potraživanja iz založene stvari i utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 7. studenog 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja - protutuženog Nikole Karduma, odvjetnika u Rijeci, punomoćnice 1. i 3. tuženika – protutužitelja, te punomoćnika 2. tuženog – protutužitelja, 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženog koji glasi:

"1. Tuženici, i to ĐŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MŽ s prebivalištem u [adresa], dužni su trpjeti namirenje tražbine tužitelja i to ŽŽ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 129.351,45 KN, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika i to 1/3 + 1/3 + 1/3 dijela zk. č. br. 2189/1, broj D.L. 21, u naravi Njivina, površine 1160 m2, u naravi dvorište, površine 500 m2, u naravi livada, površine 572 m2, u naravi gospodarska zgrada, Njivina, površine 10 m2, u naravi kuća, Njivina, površine 46 m2, u naravi gospodarska zgrada, Njivina, površine 32 m2; zk. č. br. 2192, broj D.L. 21, u naravi Njivina, površine 1294, u naravi livada, površine 1294, sveukupne površine 2454 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženo pri Općinskom sudu u Rijeci, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o zajmu broj 100217MM sklopljen između UŽ, [adresa], SI-1000 Ljubljana OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmodavca i LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca i založnog dužnika, u Rijeci dana 17. veljače 2010. u formi ovršne isprave potvrđene kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke, A. Starčevića 4, pod br.OV-3870/2010.

2. Temeljem utvrđenja pod I., ovlašćuju se protutužitelji 1. ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. MŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po pravomoćnosti presude, zatražiti i ishoditi brisanje uknjižbe prava zaloga na temelju ugovora o zajmu broj 100217 MM od 17. veljače 2010. radi osiguranja tražbine u iznosu od 8.898,64 EUR s godišnjim kamatama od 5,35% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, rok otplate 17. listopada 2012. te s eventualnim ovršnim troškovima za korist protutuženika ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim je uknjiženo pravo zaloga na k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 21 označenoj kao Njivina u ukupnoj površini od 1160m2 i kč. br. [katastarska čestica] broj D.L. 21 označenoj kao Njivina u ukupnoj površini od 1294m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa izvršenog pod br. Z-2856/10 temeljem tog ugovora.

III. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi:

„Ovlašćuju se protutužitelji 1. ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. MŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po pravomoćnosti presude, zatražiti i ishoditi brisanje uknjižbe prava zaloga na temelju ugovora o zajmu broj 100217 MM od 17. veljače 2010. radi osiguranja tražbine u iznosu od 8.898,64 EUR s godišnjim kamatama od 5,35% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, rok otplate 17. listopada 2012. te s eventualnim ovršnim troškovima za korist protutuženika ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim je uknjiženo pravo zaloga na k. č. br. [katastarska čestica] broj D.L. 21 označenoj kao Njivina u ukupnoj površini od 1160m2 i kč. br. [katastarska čestica] broj D.L. 21 označenoj kao Njivina u ukupnoj površini od 1294m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa izvršenog pod Z-2856/10 temeljem tog ugovora.“

IV. Svaka stranaka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj – protutuženik (dalje: tužitelj) u tužbi navodi kako su zajmodavac TŽ iz [adresa] i zajmoprimac LŽ iz [adresa] (osoba različita od tuženika – protutužitelja pod 2.) 17. veljače 2010. sklopili Ugovor o zajmu koji je potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod poslovnim brojem OV-3870/2010 (dalje: Ugovor o zajmu). Tužitelj da je 13. lipnja 2016. otkupio potraživanje iz predmetnog Ugovora o zajmu i to Ugovorom o ustupu tražbine. Temeljem Ugovora o zajmu da je u korist zajmodavca u nadležnim zemljišnim knjigama upisana hipoteka na nekretninama tuženika – protutužitelja (dalje: tuženika), pobliže označena u izreci rješenja, u visini od 8.898,64 EUR u kunskoj protuvrijednosti od 65.000,00 KN s godišnjim kamatama od 5,35% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, s rokom otplate 17. listopada 2012. te s eventualnim ovršnim troškovima. Temeljem rješenja o nasljeđivanju od 17. svibnja 2011. poslovni broj O-385/11 da je uknjiženo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist ovdje tuženih. Temeljem Ugovora o ustupu tražbine hipoteka da je prenesena u korist tužitelja. Do dana podnošenja tužbe zajmoprimac da je uplatio iznose navedene u izvatku iz otvorenih stavki, umjesto ugovorenih rata zajma. Tuženi, iako nisu osobni dužnici, da kao vlasnici založene stvari moraju trpjeti namirenje potraživanja tužitelja iz vrijednosti predmeta zaloga, a omogućuje im se oslobođenje od trpljenja prodaje založene stvari na način da tužitelju plate iznos od 129.351,45 KN s pripadajućom zateznom kamatom. Čl. 11. Ugovora o zajmu da je ugovoreno da tražbina tužitelja dospijeva u slučaju neplaćanja bilo koje rate za više od 8 dana, a iz izvatka iz otvorenih stavki da je razvidno kako zakupoprimac nije ispunio svoju obvezu prema zajmodavcu odnosno kasnije tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu 1. i 3. tuženi navode kako je tužitelj otkupio nepostojeće potraživanje jer da je supruga pok. LŽ namirila potraživanje. Predlažu da tužitelj sukladno čl. 108. Zakona o parničnom postupku dostavi dokaz da je pok. LŽ primio iznos iz Ugovora o zajmu od 17. 2. 2010. te da dostavi izvornik izvatka otvorenih stavki na koji se poziva. Ističe da se radi o ništetnom pravnom poslu te eventualno imovini stečenoj kaznenim djelom.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženi osporava vjerodostojnost izvatka iz otvorenih stavki budući da je na izvatku navedeno samo ime 2. tuženika i s njim je u tom izvatku povezan cjelokupni navodni dug, iako je tužba podnesena protiv triju tuženika. 2. tuženik da nije zajmoprimac jer on nije sklopio Ugovor o zajmu. Tužitelj da nema pravo na namirenje iz predmetne nekretnine s obzirom da nije točno da zajmoprimac (ostavitelj) ne bi vršio plaćanja prema zajmodavcu.

4. Dalje tijekom postupka, tužitelj ističe kako ne raspolaže izvornikom predmetnog Ugovora o zajmu temeljem kojeg bi bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tuženika jer kada bi ga posjedovao tada da bi zasigurno i pokrenuo upravo taj postupak. Budući da je tužitelj u posjedu samo preslike predmetnog Ugovora o zajmu, to da je jasno kako ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom postupku. Ističe kako tužitelj nije stranka Ugovora o zajmu jer je on potvrđen (solemniziran) samo u odnosu tuženika kao zajmoprimca. Navedeno da proizlazi i iz očitovanja Hrvatske javnobilježničke komore pa da stoga tužitelj nije ovlašten za pribavu izvornika niti ovjerene preslike predmetnog Ugovora o zajmu temeljem kojeg bi podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika. U odnosu na navode 2. tuženika u pogledu vjerodostojnosti izvatka iz poslovnih knjiga navodi kako 2. tuženik i ostavitelj (zakupoprimac) imaju isto ime i prezime ali da se izvadak odnosi na LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s kojim je zajmodavac i sklopio predmetni ugovor. Sve uplate tuženika da su uredno proknjižene te da je razmjerno uplatama i umanjeno dugovanje tužitelja. S obzirom na to da tražbina tužitelja iz predmetnog Ugovora o zajmu iznosi ne manje od 65.000,00 KN da je razvidno kako zajmoprimac nije ispunio svoje obveze iz predmetnog ugovora. Na sve dospjele, a neplaćene iznose da je obračunata kamata do 30. 12. 2016., slijedom čega da ukupno dugovanje iznosi ne manje od 129.351,45 KN od čega 65.000,00 KN glavnice te 64.351,45 KN kamata. Zajmoprimcu da je isplaćen cjelokupan iznos temeljem predmetnog Ugovora o zajmu, a eventualna neisplata cjelokupnog iznosa da nije razlog ništetnosti ugovora. Predmetni Ugovor o zajmu da je solemniziran od strane javnog bilježnika koji je zajmoprimcu pročitao sadržaj Ugovora o zajmu te je utvrdio postojanje tražbine (primitak iznosa) u iznosu od 65.000,00 KN. Sporni ugovor da ima pravnu snagu javne isprave. TŽ da je bio ovlašten svoje potraživanje prema zajmoprimcu prenijeti na treću osobu. Okolnost što je tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv tuženika radi prisilne naplate obavještavanjem dužnika o ustupanju tražbine, iako za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika te neobavještavanje dužnika o ustupanju ne utječe na valjanost samog ustupa potraživanja.

5. Dalje tijekom postupka tuženi ističu kako je tužba prvenstveno podesna za odbacivanje s obzirom na ovlaštenje iz Ugovora o zajmu, koji ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, pokrene ovršni postupak, a ne parnični slijedom čega da se ukazuje nedostatak pravnog interesa tužitelja za vođenjem ovog postupka. Podredno, ističe kako izvadak iz otvorenih stavki nije vjerodostojna isprava u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona pa i kod činjenice da navodni zajmodavac kao fizička osoba uopće nije ovlašten za vođenje poslovnih knjiga. Čin solemnizacije predmetnog Ugovora o zajmu da istodobno ne znači da je time javni bilježnik potvrdio da je stvarno primljen iznos novca istovjetan onom iznosu koji se navodi u Ugovoru. Tužitelj da svoju tužbu temelji na preslikama i nevjerodostojnim ispravama. Pok. LŽ i njegova supruga ovdje 1. tužena, da su namirili potraživanje sukladno Ugovoru o zajmu kako to proizlazi iz dokaza o plaćanju u razdoblju od 16. ožujka 2010. do 13. lipnja 2012. Uzimajući u obzir minimalno odstupanje plaćenog u odnosu na iznos koji je formalno naveden u Ugovoru o zajmu kao predmet zajma, a s obzirom na opće poznate okolnosti na strani vjerovnika na koje predmet tuženika nije utjecao niti je mogao utjecati u smislu (pred) kazneni postupci protiv zajmodavca i prestanak poslovanja "kreditnih ureda" posredstvom kojih se vršilo plaćanje sukladno uputama, pozivaju se i na zaštitu prava na dom. Predmetni Ugovor o zajmu da, s jedne strane predstavlja zelenaški ugovor, te da se radi o ugovoru koji je sklopljen suprotno prisilnim propisima i moralu društva. Iskorištavajući položaj slabije ugovorne strane, konkretno prednika tuženika, prednik tužitelja da je uz pomoć trgovačkih društava osnovanih u tu svrhu, zaključivao s građanima pravne poslove putem hipotekarnih kredita (zajma) kako bi se domogli njihove imovine. Za takve financijske transakcije da nisu imala potrebno odobrenje HNB iako su znali da takvo odobrenje moraju ishoditi pa su koristili identitet fizičkih osoba kako bi izbjegli obveze prema prisilnim propisima Republike Hrvatske čime su ugrozili pravo na dom pogođenih građana. U konkretnom slučaju da se radi i o prividnim pravnim poslovima koji ne proizvode pravne učinke pa su stoga i ništavi. Pok. LŽ da je novac nužno bio potreban radi zatvaranja kredita

– zajma te je zbog toga pristao na sve uvjete koji su mu nametnuti, a ni na koji način da nije sudjelovao u sastavljanju spornog ugovora. Također, činjenica da je pristao na uknjižbu založnog prava na nekretninama koje su višestruko vrednije od novčanog iznosa u visini od 16.950,00 kn, da jasno pokazuje da se radi o osobi s nedovoljnim iskustvom. Zajmoprimac je u cijelosti založio svoje nekretnine koje se nalaze na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koje sudeći prema približnim cijenama nekretnina danas vrijede višestruko više od dotičnog iznosa. Nerazmjerna korist ugovorena za zajmodavca da je vidljiva iz niza uglavaka spornog ugovora: ugovoren je zajam od 8.898,64 EUR što odgovara kunskoj protuvrijednosti od 65.000,00 kn, a predaja upravo tog iznosa nikada nije dokazana, već je zajmoprimac s iznosom od 16.950,00 zatvorio dugovanje po ranijem zajmu; ugovoreno je vraćanje zajma u 32 mjesečnih anuiteta od po 299,00EUR, dakle u konačnici zajmodavac je za sebe ugovorio isplatu 9.568,00 EUR, iako iz ugovora proizlazi da je zajam ugovoren u iznosu od 8.898,64 EUR; ugovorena je isplata niza iznosa zajmodavcu na ime troškova i to: trošak javnobilježničke ovjere od 738,80 kn, trošak uknjižbe založnog prava na nekretninama, pa i prebacivanje ovih troškova u cijelosti na zajmoprimca također predstavlja nerazmjernu korist ugovorenu za zajmodavca. Zajmoprimac i 1. tužena da su redovito i u dobroj vjeri uplaćivali ugovorene rate u ispunjenju obveze iz ništetnog pravnog posla, pa je s tim u vezi potpuno neprihvatljivo da bi Izvatkom tužitelj teretio tuženike kao nasljednike pokojnog LŽ cjelokupnom glavnicom od 65.000,00 kn. Tim više, tužitelj je pritom na taj iznos glavnice uglavničio dodatno kamate (nejasno po kojoj kamatnoj stopi) na iznos od 64.351,45 kn (129.351,45 kn - 65.000,00 kn) te potom na ukupnu svotu od 129.351,45 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu od podnošenja tužbe. Ugovor da je zelenaški i ništetan i iz razloga jer su stvarni iznos zajma, uvjeti vraćanja kredita-zajma i kamate koji su obvezivali prednika tuženika posve drugačiji od uvjeta prikazanih u pisanom ugovoru. Pođe li se od toga da: a) prednik tužitelja nije dao ugovoreni iznos zajma; b) je prednik tuženika potpisao obvezu jer je bio u nuždi zbog postojećih dugovanja pri čemu je prijevarno uvjeren da će kroz predmetni zajam isključivo zatvoriti raniju obvezu; c)je prednik tužitelja (osobe iz tzv. kreditnih ureda NŽ i BŽ) znao za krajnje nepovoljni položaj prednika tuženika u tom periodu i to iskoristio što je i bio smisao cjelokupnog djelovanja tužitelja i s njim povezanih pravnih i fizičkih osoba na području cijele Republike Hrvatske, a koju formaciju, primjerice u presudi br. Gž-2813/2017 od 30.siječnja 2018. Županijski sud u Zagrebu naziva.: „ilegalnom kriminalnom organizacijom koja je javno djelovala pod imenima trgovačkih društava P. svjetlost d.o.o., T. N. d.o.o., OMH R. d.o.o., O. artis d.o.o., i drugim“, ... za zaključiti je da se radi o ništetnom pravnom poslu. Iz presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-US-16/16, KOV-US-36/14, KOV-US-52/14, K-US-36/15, KOV US-35/14, K-US-22/16, KOV-US-38/14. kao i iz podataka sa servisa Poslovna hrvatska, da su TD putem kojih su rate isplaćivane brisana iz sudskog registra. U presudama da su detaljno opisani načini počinjenja kao i trgovačka društva koja su sudjelovale u počinjenju kaznenih djela, uključujući i Stratosferu d.o.o. i Zapata usluge d.o.o., Morski Leut d.o.o., što sve prati i način postupanja u konkretnom slučaju, a predmetni parnični postupak kroz cediranje nepostojećeg potraživanja da je samo nastavak instrumentaliziranja sustava na štetu građana.

6. Dalje tijekom postupka tužitelj ističe prigovor mjesne nenadležnosti za odlučivanje po protutužbenom zahtjevu budući da je ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Također ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženi nisu stranke Ugovora o zajmu pa da nisu niti ovlašteni zahtijevati utvrđenje njegove ništetnosti, te navodi kako su cedent i tužitelju jedinstveni i nužni suparničari pa da se stoga tužba nepodobna za odlučivanje. Protiv tužitelja da se ne vodi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj. Okolnost da predniku tuženih eventualno ne bi bio isplaćen iznos iz ugovora o zajmu da bi bio razlogom ništetnosti ugovora već bi tada u primjenu došla odredba čl. 360. Zakona o obveznim odnosima.

7. Ovaj sud je 19. siječnja 2024. donio presudu pod posl. br. P-304/2018-43 kojom je usvojen protutužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu te su tuženici temeljem navedenog utvrđenja ovlašteni zatražiti i ishoditi brisanje uknjižbe prava zaloga na temelju spornog Ugovora o zajmu. Također odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na trpljenje namirenja tražbine u iznosu od 129.351,45 kn zajedno sa zateznim kamatama sudskom prodajom založene nekretnine.

7.1. Županijski sud u Šibeniku je rješenjem od 26. studenog 2024. posl. br. Gž- 279/2024-2 ukinuo presudu prvostupanjskog suda i vratio predmet na ponovno odlučivanje.

8. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u Ugovor o zajmu broj 100217MM (list 6-10 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 11-18 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci, Z-489/17 od 17. siječnja 2017. (list 18-19 spisa), zemljišnoknjižni izvadak, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 20-22 spisa), otplatni plan (list 23-24 spisa), dopis Hrvatske javnobilježničke komore od 21. studenog 2016. (list 45 spisa), zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-4731/16 od 6.6.2017. (list 46-47 spisa), uplatnice (list 72-94 spisa), račun javnog bilježnika Velibora Panjkovića (list 95-97 spisa), dopis ODO Rijeka od 26. srpnja 2012. (list 98 spisa), dopis ODO Rijeka od 7. kolovoza 2012. (list 99 spisa), dopis Morski Leut d.o.o. (list 100 spisa), izvod po kreditu (list 144 spis), krediti fizičkim osobama od 10.9.2010. (list 145 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. K-Us-16/16 od 29. travnja 2016. (list 150-521 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku Usavršavanje d.o.o. (list 589-593 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku Linija razvoja d.o.o. (list 594-599 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku Aristotel d.o.o. (list 600-606 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku Instanter d.o.o. (list 607-609 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku Agmen d.o.o. (list 610-612 spisa), rješenje Općinskog suda u Rijeci, posl. br. Z- 17503/21 od 8.6.2021. (list 657-658 spisa), saslušani su svjedoci VŽ (list 672-673 spisa) i RŽ (list 684-687 spisa), te prvotužena kao stranka (list 678-680 spisa i 941-942 spisa).

8.1 S obzirom da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno sud je odbio provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Nadalje, iako je sud odredio provođenje dokaza saslušanjem predloženog svjedoka, javnog bilježnika Velibora Panjkovića, sud je odustao od provođenja ovog dokaza budući da je uvidom u predmetni Ugovor o zajmu utvrđeno da je solemnizaciju izvršila javnobilježnička prisjednica GŽ, a ne Javni bilježnik Velibor Panjković, dok su tužitelji tek na ročištu 9. svibnja 2025., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, predložili njezino saslušanje, pa je stoga sud odbio provođenje ovog dokaza.

9. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, te da su neosnovani i protutužbeni zahtjevi tuženika.

10. Prije svega valja istaći da je neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda za odlučivanje po protutužbenom zahtjevu tuženih. Kako u smislu odredbe čl. 189. st.2. ZPP-a za odlučivanje po protutužbenom zahtjevu nije nadležan viši sud ili sud druge vrste, to je za odlučivanje po protutužbenom zahtjevu nadležan isti sud pred kojim se vodi predmet i po tužbenom zahtjevu, kako to proizlazi iz smisla odredbe čl. 189. ZPP-a u vezi s čl. 15. st.3. ZPP-a.

11. Nadalje, neosnovan je i prigovor tuženika za pomanjkanjem pravnog interesa tužitelja za naplatom potraživanja podnošenjem hipotekarne tužbe kod postojanja Ugovora o zajmu kao solemnizirane privatne isprave odnosno javnobilježničkog akta (na temelju kojeg je izvršen upis hipoteke na predmetnim nekretninama u korist zajmodavca, a potom i prijenos u korist tužitelja ŽŽ). Naime, tužitelj je tijekom postupka istaknuo kako ne raspolaže izvornikom predmetnog Ugovora o zajmu, a temeljem kojeg bi bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tuženika. Uvidom u predmetni ugovor o zajmu utvrđeno je da tužitelj nije bio sudionik predmetnog pravnog posla kojeg su zaključili prednik tužitelja TŽ i prednik tuženika LŽ, pri čemu je samo prednik tuženika LŽ podnio predmetnu ispravu na potvrdu Javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću (list 10 spisa). Slijedom navedenog, kako tužitelj nije bio stranka u postupku solemnizacije, to javni bilježnik nije ovlašten izdati mu ovjerenu presliku niti prijepis ugovora, a time niti izdati klauzulu ovršnosti koja se stavlja samo na izvornik, kako to proizlazi iz smisla odredbi čl. 1. a, 54. i 59. Zakon o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16., 57/22.) Iz navedenog je razvidno kako tužitelj ima pravni interes podnijeti hipotekarnu tužbu radi ostvarenja svojeg prava budući da mu drugi pravni put, osim onog temeljem čl. 336. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), nije dostupan.

12. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije valja ponoviti, a što je potvrdio i drugostupanjski sud u svojem rješenju od 26. studenog 2024., da je uvidom u Ugovor o ustupu tražbine (list 11-17 spisa) utvrđeno da je navedeni ugovor zaključen između UŽ, kao cedenta i tužitelja, kao cesionara, 21. lipnja 2016. te da je predmet navedenog ugovora bio prijenos tražbine iz predmetnog ugovora o zajmu s instrumentima osiguranja, a kojim se utvrđuje i da je prednik tuženika u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Na temelju ugovora o ustupu tražbine upisana je promjena založnog vjerovnika u korist tužitelja.

12.1. Sukladno čl. 84. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/2011 i 78/2015,dalje: ZOO) dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. Stoga je neosnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije jer dužnik, ustupom tražbine ne može biti stavljen u lošiju pravnu poziciju od one u kojoj bi bio da do ustupa nije ni došlo, pa stoga može i protutužbom tražiti utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu iz kojeg izvire prenesena tražbina, kao i tražiti sva ostala prava koja bi eventualno proizlazila iz ustupljenog pravnog posla.

13. S tim u svezi ističe se da nisu osnovani ni navodi tužitelja da su tužitelj i TŽ nužni i jedinstveni suparničari. Naime, TŽ je kao cedent prenio potraživanje, dok je tužitelj u ovom sporu ujedno i hipotekarni vjerovnik, pa tuženi mogu prema njemu isticati sve one prigovore koje mogu isticati prema cedentu, kako je to ranije navedeno, pa i onaj da je glavni pravni posao koji je temelj za zasnivanje založnog prava na nekretnini tuženika ništetan. Nadalje, pravilno tuženi navode da je tužba i kada je naznačena samo jedna ugovorna strana Ugovora za koji se tvrdi da je ništetan, dopuštena u smislu procesnopravne legitimacije tuženika, a obzirom da je u protutužbi jasno naznačen tuženik sukladno čl.106. st.2 ZPP-a. Svi nužni suparničari ujedno jesu i jedinstveni suparničari no jedinstveni suparničari ne moraju uvijek biti i nužni suparničari (vidi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 1802/99-2 i Rev-1276/02-3).

14. Nadalje, u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenjem ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu valja istaći slijedeće.

14.1. Sud je uvidom u Ugovor o zajmu broj 100217MM (list 6-10 spisa) utvrdio da:

- su predmetni ugovor o zajmu zaključili TŽ kao zajmodavac i prednik tuženika LŽ, kao zajmoprimac i založni dužnik 17. veljače 2010.;

- je ugovoren zajam u iznosu od 8.898,64 EUR odnosno 65.000,00 kn kunske protuvrijednosti (članak 1.),

- je ugovoreno vraćanje zajma u 32 mjesečna anuiteta od po 299,00 eura, kamatna stopa od 5,35% godišnje (članak 3.)

- se zajmoprimac obvezuje plaćati dospjele mjesečne anuitete na tekući račun zajmodavca ili na žiro-račun druge pravne osobe po pismenom nalogu zajmodavca (članak 2.),

-je ugovorena isplata niza iznosa zajmodavcu na ime troškova kredita sukladno cjeniku koji nije dostavljen u spis (članak 3. i članak 4.),

- je čl. 12. Ugovora navedeno da zajmoprimac „neosporivo izjavljuje i garantira da će u pisanom obliku obavijestiti zajmodavca i kreditni ured u slučaju osporavanja, žalbi i primjedbi ili bilo kojih zahtjeva tako da će preporučeno poslati dopis na adresu kreditnog ureda i na adresu zajmodavca. Zajmoprimac je svjestan da bilo koja radnja bez poštivanja gore navedenih koraka, uključujući podnošenje žalbi bilo kojoj državnoj instituciji, može rezultirati prijavom zbog krive prijave ili protiv zajmodavca ili protiv kreditnog ureda što je kažnjivo prema KZ RH čl. 302. Takav postupak može dovesti do trenutnog raskida ugovora na licu mjesta s potpunom naplatom elemenata garancije“.

14.2. Nadalje, uvidom u Ugovor o ustupu tražbine (list 11-17 spisa) utvrđeno je da je ovaj ugovor zaključen između UŽ, kao cedenta i tužitelja, kao cesionara, 21. lipnja 2016. te da je predmet navedenog ugovora bio prijenos tražbine iz predmetnog ugovora o zajmu s instrumentima osiguranja, a kojim se utvrđuje i da je prednik tuženika u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Na temelju ugovora o ustupu tražbine upisana je promjena založnog vjerovnika u korist tužitelja.

14.3. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. Z-489/2017 od 17. siječnja 2017. (list 18 spisa) utvrđeno je da je radi osiguranja tražbine u iznosu od 8.898,64 EUR sa godišnjom kamatnom stopom od 5,35% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i sa rokom otplate do 17. listopada 2012. uknjižen prijenos prava zaloga sa TŽ [adresa] na ovdje tužitelja, a na nekretninama prednika tuženih i tuženih i to kčbr. [katastarska čestica] njivina 1160 m2 (livada, dvorište, kuća, njivina i gospodarska zgrada) i kčbr. [katastarska čestica] njivina 1294 m2, sve k. o. [katastarska općina]-Lucija.

14.4. Nadalje, u svojem iskazu 1-tužena je navela kako ona nije znala da se njezin suprug zadužio već da je to saznala tek kada je umro u siječnju 2011. Par mjeseci prije smrti da je bio jako zabrinut ali da joj ništa nije htio govoriti. Njoj da je u 10. mjesecu 2009. dijagnosticiran karcinom te je njezin suprug odlučio kupiti auto Hyundai jer su do tada imali staru krntiju, kako bi ju mogao voziti na kemoterapije. Nakon smrti da je u jednoj torbi u autu našla Ugovor koji je njezin suprug zaključio sa Stratosferom i ugovor o kreditu s Hypo bankom. Sjeća se da joj je jednom došao i rekao kako je sretan jer je otplatio u potpunosti auto, ali onda je odjednom pao u depresiju i bio jako zabrinut, ali joj ništa nije htio govoriti zato da ju ne opterećuje. Sjeća se da se u tom ugovoru sa Stratosferom spominjalo ime TŽ i njezina kćerka i zet da su čak pokušavali naći tu osobu kako bi otplatili dugovanje, međutim do njega da nisu uspjeli doći, čak da im je pokazivalo kako ne postoji. Nakon smrti supruga da se zaposlila u Italiji te je po povratku u [adresa] mjesečno odlazila u ured otplaćivati anuitete, i to redovito sa sestričnom od njezinog pokojnog muža koja se zove VŽ. Ured da im se nalazio kod Radio Rijeke, ali kasnije da je bio zatvoren te su čak išli i u Zagreb, međutim niti tamo da ih nije uspjela pronaći kako bi otplatila zadnje dvije rate. Navela je kako je i dalje voljna platiti te zaostale dvije rate. Zna da je prvo otplaćivala Stratosferi, kasnije da su plaćali firmi Leut i onda toj nekoj trećoj osobi u Zagrebu. Navela je kako ju je bila nazvala neka gospođa i prijetila joj da će joj kuću uzeti ako ne plati te zadnje dvije rate. Ona da joj je odgovorila kako je bila u Zagrebu i da na toj adresi nije bilo nikoga i da ne može platiti nekome koga ne znam. Njezin suprug da je imao mirovinu od oko 2.000,00 – 2.300,00 kn, a ona da nije imala primanja već su živjeli od njegove mirovine. Misli da je po ovom ugovoru njezin suprug bio dobio oko 16.000,00 kn, te je navela kako je pronašla još jedan ugovor s Hypo bankom na iznos od 3.000,00 ili 4.000,00 kn. Ona da je bila dogledala tri starije osobe te je dobila staru kamenu kuću veličine 42 m2, u kojoj nije bilo ništa unutra, ni voda, ni kupaonica. Njezin suprug da je bio lošeg zdravlja, imao je problema s šećerom, srcem, visokim tlakom, te je preminuo sa 68 godina. Nakon što više nije bilo nikoga kome bi mogla plaćati da je podnijela prijavu Državnom odvjetništvu kako bi se zaštitila i kako ne bi ostala bez kuće. U početku da je dobila dopis na kojem je pisalo gdje mora doći platiti ratu, visina rate i koliko je još rata preostalo. Misli da je u tom uredu radio BŽ ili Ž i njemu bi dala novac i on bi potpisao da je primio. U torbi među papirima da je našla i jednu isplatnicu na iznos od oko 16.500,00 kn po čemu zaključuje da je toliko novaca njezin suprug primio. Osim ove založene nekretnine ni suprug, a ni ona nemaju drugih nekretnina u vlasništvu. 1. tužena je nadalje, tijekom dopunsko saslušanja navela da su prema njezinoj računici ostale još dvije rate na samom kraju koje nije podmirila. Sjeća se da je uplatnice slala na kraju i Zapati, a jednu uplatu je napravila jednoj ženskoj osobi iz Zagreba koja ju je bila zvala i prijetila će joj uzeti kuću, izbaciti na ulicu i saviti joj policiju za „vrat“. Do tada da je sve redovito plaćala, a može biti da se jedna uplatnica iz ranijeg razdoblja ne nalazi u spisu jer je jednu uplatu napravio njezin posinak, ovdje 2.tuženik LŽ. Tužitelja ŽŽ da nije nikada upoznala niti je ikada prije ove tužbe čula za njega niti ju je ikada obavijestio da bi njemu bila dužna ili da bi mu išta trebala platiti. Ona da je voljna platiti ono što je ostalo jer ne želi izgubiti kuću za tako malo novaca. Čak da je jedne prilike bila otišla u Zagreb na adresu te firme Zapata i jedna gospođa je bila izašla iz portuna te zgrade te ju je pitala je li taj ured ovdje. Gospođa da joj je rekla da su na toj adresi bili, međutim sada da su svi pozatvarani. U Zagreb da je išla jer je željela platiti rate. Nitko ju nakon toga nije kontaktirao za plaćanje, niti je ona ikoga tražila jer nije imala gdje tražiti niti koga pitati. Do gospodina UŽ da su čak preko kompjutera pokušali doći do njega, i to preko OIB [osobni identifikacijski broj]a koji je bio napisan u ugovoru, ali da je sve izbacivalo da ta osoba ne postoji. Suprug i ona u to vrijeme kada je zaključivan ugovor da su imali jako težak period u životu, ona da je tri puta bila operirana, išla je na kemoterapije i trebalo im je puno novaca. Njezin suprug da je prvo imao kredit u jednoj banci, pa onda u drugoj banci i govorio je kako ima nekih problema ali da ju ne želi s time opterećivati. Pretpostavlja da se na kraju obratio tim lihvarima ali ona to tada nije znala već je nakon njegove smrti pronašla papire.

14.5. U svojem iskazu svjedokinja VŽ je navela kako su pokojni Đ i njegova supruga ĐŽ bili dogledali od LŽ brata i dvije sestre, te su zbog toga i naslijedili predmetnu nekretninu. Đ da je bio jako boležljiv, bolova je od šećerne bolesti još od mladosti i imao je visoki tlak. Kada je otišao u penziju da je kupio automobil da može voziti okolo te se zadužio kako bi mogao kupiti taj automobil u ovom kreditnom uredu. Nakon toga da joj je počeo govoriti kako je u problemu. Zna da je koristio i minus na računu, a ne zna je li imao nekih drugih kredita. Prije da je imao stari auto, međutim, kako mu se žena razboljela da je morao kupiti novi automobil (marke Hyundai) kako bi ju mogao voziti na preglede i na terapije jer mu je supruga bila onkološki bolesnik. Nakon njegove smrti njegova supruga i ona da su u tom autu ispod sjedala pronašle dokumente o kreditu jer on da uopće nije ĐŽ rekao da se zadužio kako ju ne bi uznemiravao. Nakon toga da se ĐŽ, koja je inače bila domaćica, zaposlila u Italiji jer je znala da mora vraćati taj kredit kako ne bi ostala bez kuće. Svaki mjesec kada bi dolazila doma, svjedokinji da bi dala novac i ona bi fizički odlazila u ured, koji se nalazio negdje kod Radio Rijeke, te je uredno, bez kašnjenja, plaćala mjesečne rate. Sjeća se da je u tom uredu radio neki BŽ, često da su se tamo mijenjali, a neke da još i danas vidi kako šeću po Korzu. Kada su ostale za otplatiti dvije rate, kreditni ured da se u Rijeci zatvorio i ĐŽ da je dobila obavijest da se javi na adresu u [adresa]. Ona i kćer da su otišle u Zagreb na tu adresu, međutim na toj adresi nije bilo nikoga. Navela je kako su htjele platiti zadnje dvije rate, međutim nisu mogle jer nisu mogle stupiti u kontakt sa njima. Čak misli da su bili išli na poštu probati uplatiti preko računa, ali nisu mogle jer je bilo nekih problema. Nakon toga da su počele dobivati prijeteće pozive da neka se isele iz kuće i da je to njihova kuća te je ona sugerirala ĐŽ da ode na Državno odvjetništvo i da angažira odvjetnika. Đ da je uvijek bio tajnovit, u razgovoru bi rekao da je u problemima, imao je nisku penziju, možda 2.000,00 kn te da je prije mirovine radio na željeznici kao mehaničar. Poznato joj je ime NŽ, a nije joj poznato ime RŽ. Tek poslije smrti da su saznali za koji iznos se Đ zadužio. Sjeća se da je Đ u jednom trenutku bio veseo i rekao joj je kako je sada konačno otplatio taj auto. Nadalje je navela kako je sigurna da taj novac nije bio isplaćen jer da bi ga ĐŽ bila negdje pronašla. Pojasnila je da je Đ podignuo prvi kredit za kupnju auta isto u ovom kreditnom uredu i sa tim kreditom je kupio automobil. Nakon toga je bio sretan jer je mislio da će dobiti još novaca od kreditnog ureda kako bi zatvorio taj kredit za auto, međutim taj novac za drugi kredit da nije nikada dobio i taj iznos joj se čini da je bio oko 80.000,00 kuna. Ne zna je li plaćao kakvu proviziju za posredovanje, niti tko je platio procjenu nekretnine, niti račun javnog bilježnika.

14.6. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima 1-tužene i svjedokinje budući da su vrlo uvjerljivo i detaljno iskazivale, njihovi iskazi nisu u međusobnim kontradikcijama, niti su kontradiktorni materijalnoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

14.7. U svojem iskazu svjedok RŽ ja naveo kako mu nije poznata osoba pod imenom LŽ, ali mu je poznato ime TŽ, jer da je prije nekih 13 godina radio u jednom kreditnom uredu gdje je ta osoba možda bila investitor. Isto tako mu je poznata i osoba ŽŽ. Taj kreditni ured u kojem je radio da se zvao Poslovne staze, a da je radio i u kreditnom uredom Optimus artis. Poslovanje u tim kreditnim uredima je bilo napravljeno na način da bi stranka došla do nas ili putem oglasa jer su se oglašavali u burzi i butigi ili bi usmeno čuli za nas ili bi vidjeli oglas ispred ureda koji se nalazio na adresi [adresa]. Nakon toga bi stranka ispunila jedan upitnik, navela bi koliko joj je novaca potrebno, u kojem roku može vratiti i kolike anuitete može vraćati, nakon čega bi on taj upitnik zajedno s dokumentacijom slao elektroničkom poštom u Zagreb u sjedište, koji je na adresi [adresa]. Nakon 2-3 dana bi dobili povratnu informaciju je li kredit odobren ili nije. Ako kredit ne bi bio odobren onda bi kontaktirali investitora koji bi došao te bi investitor zajedno sa strankom kod javnog bilježnika potpisao ugovor. Otplata anuiteta, visina kamatne stope i ostalo da bi investitor dogovarao zajedno s upravom, a oni da bi dobili samo gotove ugovore. Navodi kako su postojali i ugovori o poslovnoj suradnji između ovih investitora i firmi. Gospodin TŽ da je bio jedan od tih investitora. Oni da bi za stranku dobili tri ili četiri ponude u smislu razlike u anuitetima, vremenskom roku otplate i slično i kada bi stranka prihvatila jednu od tih ponuda onda su im oni prezentirali strankama taj ugovor u firmi. Firma Optimus artis je ugašena negdje 2012., a ova druga firma negdje i ranije. 90% anuiteta da se plaćalo u uredu, a ostalih 10% preko računa ili poštanskom uplatnicom. To se odnosilo na sve Ugovore o zajmu pa i ove koji su zaključeni sa investitorima. U početku su se sredstva osiguranja vraćanja zajma odnosila na čekove, kasnije na automobile, mirovinu, plaću, a kasnije i na nekretninu. Bilo je i kratkoročnih pozajmica bez garancije. Potvrdio je da je Ugovor o zajmu na listu 6-10 spisa šprancirani ugovor kakav su nudili klijentima. Ne sjeća se o kakvim se cjenicima govori u čl. 3 i 4 predmetnog ugovora. Nitko nikada da nije tražio promjenu ugovornih odredbi. Ne zna kako i gdje se vršila uplata anuiteta nakon što je kreditni ured zatvoren. On da je sa strankama odlazio kod javnog bilježnika. Ovaj ugovor o zajmu je sa osiguranjem zalogom na nekretnini i solemniziran je pa ga je javni bilježnik morao pročitati pred strankama. Kada sam ja bio prisutan nikada se nije dogodilo da bi netko zajmoprimca onemogućio u čitanju ugovora. Bilo je i situacija kada ne bi bilo odobreno sklapanje ugovora. Npr. kada bi u upitniku stranaka napisala da joj novac treba zbog bolesti ili zbog luksuza takav kredit se ne bi odobravao, a bilo je situacija i kada bi stranaka došla pred javnog bilježnika u pripitom stanju i tada bi ju javni bilježnik poslao doma. Ja sam radio za kreditni ured, a kreditni ured je bio posrednik između stranke i investitora. Svu papirologiju je obavljao kreditni ured. Nisam dobivao upute od investitora. Kada sam ja sudjelovao u sklapanju tih ugovora nikada nisam ni prije, ni za vrijeme, niti nakon sklapanja tih ugovora prijetio zajmoprimcima. Stranke da su imale mogućnost uložiti prigovor na ugovor. Zajmoprimcima da je ugovoreni iznos isplaćen u cijelosti i to gotovinom zato jer je većina stranaka imala ili neku ovrhu ili su same stranke tražile da im se isplaćuje u gotovini pa je to tako postalo i normalno. Neke stranke da su imale kredite u drugim bankama pa bi se dio ugovorenog zajma uplatio za zatvaranje tog kredita, a ostatak u gotovini. Postojala praksa da se novac broji i stranka je mogla prigovoriti visini isplaćenog iznosa, ali to da se nije dešavalo. Kreditnom uredu da se plaćala provizija za posredovanje, javnog bilježnika da bi platila stranka, a i procjenu nekretnine kod hipotekarnog kredita da je platila stranka. Misli da je provizija bila ugovorena u ugovoru u zajmu, ali nije siguran. Misli da su kreditni uredi poslije plaćali investitorima iz dobivenih anuiteta. Misli da su u Rijeci poslovala dva kreditna ureda. Poznati su mu kreditni uredi pod nazivom Stratosfera, Morski leut, Zapata usluge. Uredi su zatvoreni uslijed USKOK-ove akcije. S materijalnim prilikama stranaka da je bio malo upoznat jer su stranke ispunjavale taj upitnik i tek onda bi, ako bi zadovoljile podatke iz tog upitnika, išla njihova procjena. Ne zna od čega se sastojala ta procjena, vjerojatno se radila procjena kuće, koliko vrijedi, je li opterećena teretom i slično. Prilikom sklapanja ugovora da je uvijek bio prisutan i investitor te bi on fizički donio novac. Ako stranka ne bi imala novaca za platiti, na primjer, procjenu onda bi se napravila kratkoročna pozajmica te bi stranka tu kratkoročnu pozajmicu platila po dobivanju kredita. Znači isplatio bi joj se cjelokupni iznos zajma umanjeno za tu kratkoročnu pozajmicu koju bi odmah platila. Misli da je investitor plaćao jedino brisovno očitovanje. Nakon što mu je predočena uplatnica od 17.2.2010. na kojoj piše "za zatvaranje zajma" (list 143 spisa) odgovara da je stranka vjerojatno imala dva kredita što znači da je sa ovim kreditom koji je podignut istog dana zatvorila ovaj raniji kredit. Ne zna točno kako je završio ovaj postupak USKOK-ove akcije, mislim da još nije niti počeo, a njih 30-ak da su dobili rad za opće dobro jer su se nagodili. Zna da je uz ovaj ugovor postojao još jedan dokument s pravima i dužnostima, no ne zna što je točno u njemu pisalo, a i ne zna točno što je pisalo u tom cjeniku. Mislim da su se ugovori o zajmu koji su bili sklapani kod Poslovnih staza, nakon što su Poslovne staze ugašene, nastavili plaćati kod njih u Optimus artis. Ne zna u korist koga su se vršile uplate. Svjedok je potvrdio da su uplatnice na listu 72-94 spisa potvrde koje su izdavali kao potvrda da je uplata izvršena. Ne zna zbog čega u čl. 2. stavku 2. Ugovora o zajmu nije naveden tekući račun zajmodavca ili žiro račun na koje bi se vršile uplate. Žiro račun da je postojao, ali ne zna koliko se na njega plaćalo, nešto sitno. Poznati su mu NŽ i osoba pod imenom BŽ, oni su radili u drugom uredu Morski Leut.

14.8. Sud je poklonio vjeru i iskazu svjedoka RŽ jer je isto tako detaljno i prema svojim saznanjima izlagao.

14.9. Uvidom u uplatnicu broj 759670 od 17.2.2010. (list 143 spisa) utvrđeno je da je kao uplatitelj naveden LŽ za iznos od 16.950,00 kn, a kao svrha uplate je navedeno „za zatvaranje zajma“.

15. Sukladno čl. 322. st.1. ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, sukladno odredbi članka 329. stavka 1. ZOO, ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, a stavkom 2. toga članka je propisano da se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOO o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

15.1. Prema tome, za postojanje zelenaškog ugovora tuženi trebaju dokazati da su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:

- očiti nesrazmjer uzajamnih davanja;

- postojanje posebnog stanja oštećenika (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnosti);

- svjesno iskorištavanje takvog stanja od strane druge ugovorne strane;

- postojanje navedenih okolnosti u trenutku sklapanja ugovora.

15.2. U odnosu na očigledan nesrazmjer uzajamnih davanja sud je utvrdio da ugovorena kamatna stopa od 5,35% godišnje ne odstupa od tržišnih kamatnih stopa za nenamjenske i rizičnije zajmove. Činjenica da je dio zajma isplaćen radi zatvaranja prethodnog zajma (prema uplatnici na listu 143 spisa) dodatno potvrđuje da ugovorena obveza nije bila bez protučinidbe. Međutim, iz utvrđenja u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2016., posl. br. 15 K-Us-16/16 (list 150- 521 spisa) proizlazi da je prednik tuženika u više navrata sklopio ugovore kojima mu je stvarno dana pozajmica od ukupno 30.000,00 kn, dok je od njega pribavljeno 123.968,00 kn što, prema mišljenju ovog suda, upućuje na nesrazmjer uzajamnih davanja.

15.3. Nadalje, činjenica da je prednik tuženika imao skromna primanja i zdravstvene probleme, kao i da je zajam djelomično korišten za kupnju vozila radi zdravstvenih potreba supruge, ne može se samo po sebi smatrati stanjem nužde u smislu čl. 329. ZOO. Naime, stanje nužde mora biti takvo da ugovaratelja prisiljava da prihvati uvjete koji bi inače bili neprihvatljivi. Iz iskaza 1-tužene i svjedokinje proizlazi da je zajmoprimac kredit zatražio svjesno i dobrovoljno, radi kupovine automobila, te ne proizlazi da je zbog toga bio u položaju da ne može birati među drugim mogućim rješenjima. Eventualno neznanje o detaljima otplate, kao ni činjenica da supruzi nije govorio o ugovoru, ne predstavlja nedostatak iskustva ili lakomislenost već osobnu odluku. Međutim, valja istaći da je, prema mišljenju ovoga suda, prednik tuženika bio osoba s nedovoljnim iskustvom budući da je pristao na uknjižbu založnog prava radi osiguranja zajma iznosu od 8.898,64 EUR, na nekretnini, kući u [adresa] koja znatno premašuje iznos glavnice iz ugovora.

15.4. Konačno, ističe se da se prema čl. 329. ZOO traži aktivna svijest i namjera zajmodavca da iskoristi stanje nužde ili slabosti zajmoprimca. Tijekom dokaznog postupka nije dokazano da bi zajmodavac želio iskoristiti niti da mu je eventualno bilo poznati zajmoprimčevo stanje nužde. Naime, svjedok RŽ, koji je radio u kreditnom uredu, iskazao je da su svi ugovori bili sastavljeni unaprijed, da je postupak bio standardiziran, te da se korisnike nije dovodilo u zabludu ili prisiljavalo. On je potvrdio da su se ugovori solemnizirali pred javnim bilježnikom, koji je bio dužan strankama pročitati sadržaj ugovora i upozoriti ih na pravne posljedice (što pretpostavlja pravilnost postupanja u trenutku sklapanja). Iz iskaza ili kojeg drugog dokaza ne proizlazi da je zajmodavac znao za zdravstvene prilike zajmoprimca ili za njegova kućna primanja na način da bi ih mogao svjesno iskoristiti.

15.5. Ovdje valja istaći da je sud uvidom u pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2016., posl. br. 15 K-Us-16/16 (list 150–521 spisa), utvrdio da je da u razdoblju od 2007. do 17. svibnja 2012. optuženi ČŽ, zajedno sa više osoba, među kojima i svjedokom RŽ te AŽ i PŽ, bio dio zločinačkog udruženja koje je organizirano radi sklapanja ugovora pod lihvarskim uvjetima, iskorištavanja teških životnih i materijalnih prilika pojedinih osoba i pribavljanja imovinske koristi. Iz činjeničnih utvrđenja kaznenog suda proizlazi da je takva skupina ugovarala zajmove u iznosima većim od stvarno isplaćenih, obračunavala kamate na veće, ugovorene, a ne na stvarno isplaćene iznose, osiguravala potraživanja instrumentima osiguranja nerazmjernim stvarno danim iznosima, koristila trgovačka društva (među kojima i Stratosfera d.o.o., Morski Leut d.o.o., Zapata usluge d.o.o.) radi prikrivanja prave naravi pravnog posla, te je, prema navodima presude, s LŽ, prednikom tuženika, u više navrata sklopila ugovore kojima mu je stvarno dana pozajmica od ukupno 30.000,00 kn, dok je od njega pribavljeno najmanje 123.968,00 kn. Navedena kaznena presuda postala je pravomoćna 27. svibnja 2016.

15.6. Kaznena presuda ima učinke u parničnom postupku samo u granicama čl. 12. ZPP-a, odnosno u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, ali ne zamjenjuje obvezno utvrđivanje svih pretpostavki za ništetnost konkretnog građanskopravnog ugovora. Drugim riječima kaznena presuda ne utvrđuje ništetnost pojedinih ugovora, niti se iz nje automatski može izvesti zaključak da je svaki ugovor zaključen s određenim subjektima nužno i zelenaški u smislu čl. 329. ZOO-a, jer se ocjena ništetnosti odnosi na konkretan ugovor i njegove elemente u trenutku njegova sklapanja. Stoga sud mora samostalno utvrditi jesu li u ovom predmetu kumulativno ostvareni uvjeti za postojanje zelenaškog ugovora, kako je to već ranije navedeno. Tijekom provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno stanje nužde, teško materijalno stanja, lakomislenost ili zavisnost, pa i nedovoljnog iskustva u onoj mjeri koja je potrebna da bi se ugovor mogao kvalificirati kao lihvarski u smislu ZOO-a, ali što je najvažnije nije dokazano da je zajmodavac bio upoznat sa osobnim, zdravstvenim ili financijskim prilikama prednika tuženika u trenutku zaključenja spornog ugovora.

15.7 Slijedom svega navedenog, unatoč postojanju pravomoćne kaznene presude koja se odnosi na nezakonitu praksu određenih osoba i društava, za ovaj konkretni ugovor, prema mišljenju ovog suda, nije dokazano postojanje zakonom propisanih obilježja zelenaškog ugovora iz čl. 329. ZOO-a.

16. U odnosu na navode tuženika da je predmetni ugovor prividan, valja istaći da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost - već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao jer između ugovornih strana takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja (iz čl. 247. ZOO) za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Takav ugovor, jer kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinka među ugovornim stranama, ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2357/15 od 2. veljače 2016. i Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021.).

17. Slijedom svega navedenog, budući da u postupku nije utvrđeno da bi predmetni ugovor o zajmu bio ništetan temeljem kojeg utvrđenja bi tuženici bili ovlašteni zatražiti i ishoditi brisanje založnog prava, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke presude.

18. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži naplatu potraživanja prodajom založene nekretnine, valja istaći slijedeće.

18.1. Sukladno članku 336. stavku 1. ZV-a, ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik ovlašten je ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. Međutim, preduvjet za korištenje tog ovlaštenja jest da je do neispunjenja došlo krivnjom dužnika, odnosno da je dužnik pao u zakašnjenje u smislu čl. 183. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje: ZOO). Ako je, s druge strane, nemogućnost ispunjenja uzrokovana okolnostima na strani vjerovnika, tada se primjenjuju pravila o zakašnjenju vjerovnika iz čl. 184. i 185. ZOO- a.

18.2. Uvidom u uplatnice koje se nalaze u spisu (list 72–94) sud je utvrdio da je 1. - tužena anuitete u iznosu od 2.184,00 kn (što odgovara ugovorenom anuitetu od 299,00 EUR) uredno plaćala, i to redovito, pa čak i prije ugovorenog dospijeća svakog 17-og u mjesecu (čl. 3. Ugovora). Zabilježena su minimalna kašnjenja: uplata 6. rate kasnila je jedan dan, a uplata 8. rate četiri dana. Istodobno je utvrđeno da su u više navrata istoga dana uplaćene dvije rate zajedno (12. i 13.; 14. i 15.; 16. i 17.; 18. i 19. rata), što dodatno potvrđuje kontinuitet i urednost plaćanja. Nadalje, sud je utvrdio da se u spisu ne nalaze potvrde o uplati 10., 29. i 30. rate. Međutim, 1. -tužena je u svom iskazu uvjerljivo navela da je jednu uplatu izvršio njezin posinak, 2. -tuženik, zbog čega se jedna uplatnica možda ne nalazi u spisu, te da su do samoga kraja prema njezinoj računici ostale neplaćene svega dvije rate. Nadalje, pojasnila je da je jednu uplatnicu poslala društvu Zapata, a jednu uplatila osobi koja ju je kontaktirala i prijetila joj ovrhom nad kućom. Sud je poklonio vjeru iskazu 1.-tužene, osobito imajući u vidu da iz postojećih uplatnica jasno proizlazi njezina iznimna urednost i revnost u ispunjavanju obveza, uključujući i plaćanja prije dospijeća. Takav obrazac ponašanja je dosljedan i logičan te nije doveden u pitanje nijednim provedenim dokazom.

18.3. Nadalje, 1.-tužena je tijekom saslušanja, a što je potvrdila i u dopunskom iskazu, navela da tužitelja ŽŽ nikada nije vidjela, da prije podnošenja ove tužbe nije znala za njegovo ime niti ju je on ikada kontaktirao radi plaćanja ili obavijestio da bi prema njemu imala bilo kakvu obvezu. Istaknula je da je spremna podmiriti preostale rate jer ne želi izgubiti kuću za tako mali iznos. Također, 1.-tužena je uvjerljivo opisala svoje pokušaje da izvrši plaćanje: otišla je u Zagreb na adresu društva Zapata, gdje joj je nepoznata žena priopćila da je ured bio na toj adresi, ali da su “svi pozatvarani”. Nakon toga nitko je nije kontaktirao u vezi plaćanja, niti je ona imala mogućnost saznati kome i na koji način uplatiti preostali dug. Navela je i da je bezuspješno pokušavala pronaći osobu TŽ pomoću OIB [osobni identifikacijski broj]a navedenog u ugovoru, ali je sustav pokazivao da takva osoba ne postoji. Sud je ove iskaze ocijenio vjerodostojnima i potkrijepljenima ostalim dokazima, posebice činjenicom da je tužitelj bio potpuno pasivan te nije dokazao da je dužnici dostavio ikakav podatak o računu, adresi ili načinu na koji bi mogla izvršiti svoju obvezu.

18.4. Slijedom svega navedenog ovaj sud je utvrdio da je nemogućnost uplate posljednjih dviju rata nastala isključivo zbog okolnosti na strani vjerovnika odnosno tužitelja i prednika tužitelja i to zbog njihovog nepostupanja iako je 1.-tužena bila voljna i aktivno pokušavala ispuniti obvezu, a nije raspolagala ni jednim podatkom nužnim za izvršenje plaćanja, uslijed čega je bila objektivno spriječena ispuniti obvezu, bez svoje krivnje.

18.5. Sukladno čl. 184. ZOO-a, vjerovnik pada u zakašnjenje kada odbija primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi. U smislu čl. 185. st.1. ZOO-a ako je vjerovnik u zakašnjenju, dužnik ne može pasti u zakašnjenje, ne snosi posljedice neispunjenja i ne može biti izložen zahtjevu za namirenje iz založene stvari. Slijedom navedenog, kako tuženici nisu bili u mogućnosti platiti preostale dvije rate zbog toga što je vjerovnik prestao postojati na adresi, zatvorio poslovne urede i nije osigurao nikakav način za daljnje plaćanje, a niti je tužitelj nakon cesije pozvao tužene na plaćanje, čime su ispunjeni uvjeti za zakašnjenje vjerovnika, ovaj sud je mišljenja da nisu ispunjeni uvjeti za aktiviranjem založnog prava i namirenjem tražbine prodajom založene nekretnine.

18.6. Sud nadalje ističe da je uvidom u otplatne liste tužitelja (list 23–24 spisa) utvrđeno kako tužitelj nije evidentirao niti jednu uplatu koju je 1. -tužena izvršila po predmetnom Ugovoru o zajmu, iako iz dostavljenih uplatnica (list 72–94 spisa) nedvojbeno proizlazi da su navedene uplate stvarno izvršene i uredno podmirivane. Takvo neslaganje između stvarno izvršenih uplata i evidencije koju vodi tužitelj dovodi u sumnju točnost i vjerodostojnost tužiteljevog obračuna, pa je stoga nevjerodostojna i visina preostalog duga u iznosu koji tužitelj tvrdi.

18.7. Slijedom svega navedenog, budući da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 336. ZV-a valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. U odnosu na podredni protutužbeni zahtjev tuženika kojim traže brisanje uknjižbe prava zaloga na temelju ugovora o zajmu broj 100217 MM od 17. veljače 2010., valja istaći da temeljem čl. 346. ZV-a založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno kako nije u cijelosti podmirena tražbina koja je osigurana založnim pravom (preostale su dvije rate za platiti, sukladno iskazu 1.-tužene), to je neosnovan i podredni tužbeni zahtjev tuženika.

19.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st.4. ZPP-a uzimajući u obzir da niti jedna strana u postupku nije uspjela sa svojim zahtjevom.

U Rijeci, 28. studeni 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

-pun. tužitelja putem e-oglasne ploče suda

-pun. 1. i 3. tuženih putem e-oglasne ploče suda

-pun. 2. tuženih putem e-oglasne ploče suda