Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa], A 14

Poslovni broj: P-886/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupane po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici iz Križevaca, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320, zastupan po punomoćnicima Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretninama u suvlasništvu ovršenica svake u ½ dijela određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-992/2022 od 3. lipnja 2022. po prijedlogu ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische banka d.d. [adresa], OIB 23057039320, protiv ovršenica AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu od 17. 02. 2015. broj 2402006-1031262160.

II Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"2. Utvrđuje se da je ovrha nedopuštena iz razloga što je ugovor o kreditu ovrhovoditelj otkazao radi pogrešnog i netočnog obračunavanja otplate kredita i to na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102245495, sklopljenog 17. veljače 2005. između tužiteljice AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnice kredita i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 23057039320, a koji je osiguran Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) 21. Veljače 2005. Potvrđen kod javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca pod brojem OU-62/05, na nekretninama protivnika osiguranja OR iz [adresa] i ŠR iz [adresa] kao protivnika osiguranja za kredit AR iz [adresa] na nekretninama koje su upisane kod Općinskog suda u Križevcima u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] oranica jama konopljišće površine 572 čhv, kčbr. [katastarska čestica] kuća u [adresa] površine 28 čhv, dio kuće u [adresa] površine 27 čhv, dio zgrade u [adresa] površine 3 čhv, voćnjak u [adresa] površine 383 čhv, u dijelu ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se može promijeniti kao I način obračuna I naplate u skladu s važećim odlukama Banke, dakle jednostrano, kao I u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula u CHF valuti." kao nedopušten.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak ovog parničnog postupka u iznosu 2.953,09 eura (dvije tisuće devetsto pedeset tri eura devet centi) od u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, tj. od dana 28. studenog 2025. pa do potpune isplate po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima upućen na pokretanje parnice protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga određenih člankom 50. stavkom 1 točkama, 7. i 9. i 10. Ovršnog zakona.

1.1. Obrazlažući činjenične navode tužbe, tužitelj ističe kako tuženik nije ovlašten provoditi ovrhu protiv ovdje tužitelja na temelju Ugovora o kreditu od 17. 02. 2005. broj 2402006-1031262160 čije odredbe su ništetne, kao i iz razloga što je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenica koje su nastale u vrijeme kada je ovršenik bio u nemogućnosti istaknuti ih u postupku zasnivanja založnog prava jer je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena 2013. godine postala pravomoćna u pogledu utvrđenja ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi 13. lipnja 2014. godine, a u pogledu valutne klauzule 14. lipnja 2018..

1.2. Slijedom gore iznesenog, tužitelji predlažu utvrditi ovrhu nedopuštenom, s obzirom da dugovanje ovrhovoditelja ne postoji, slijedom čega je i otkaz ugovora o kreditu bio neosnovan pa posljedično tomu i provođenje ovrhe. No osim navedenog, tužitelji predlažu sudu, u okviru ove tužbe za proglašenje ovrhe nedopuštenom, utvrditi nedopuštenom ovrhu iz razloga ništetnosti ugovora o kreditu na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene 2013. godine i pravomoćne 13. lipnja 2014.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti, osporava tužiteljima status potrošača te nadalje u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se imalo smatrati da je cijeli Ugovor o kreditu ništetan. Također dodaje da su tužiteljice dužne dokazati u ovom postupku svoj status potrošača, a u pogledu naknade za obradu kredita ističe kako je ona jasno i razumljivo navedena u ugovoru te u promocijskim i službenim dokumentima banke, stoga se kao takva ne može smatrati ništetnom. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

3. Tijekom postupka radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je pročitao karticu uplaćenih obustava (list 10-13 spisa), zaključak Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-992/2022 od 13. listopada 2022. (list 14-15 spisa), Ugovor o kreditu od 17. 02. 2005. broj 2402006-1031262160 (list 16-20 spisa), Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini (list 21-25 spisa), žalbu od 21. lipnja 2022. (list 26-29 spisa), dokumentaciju banke vezanu uz kredit-obavijest o usklađenju kamatne stope i otplatni plan (list 56-64 spisa), obračun naknade za bankarske usluge (list 74 spisa), Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe (list 75-79 spisa), preslike mrežne stranice Erste banke te priložene tablice i letci vezani uz kredite s ugovorenom valutnom klauzulom (list 97-147 spisa), pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 21.02.2005. do 01.03.2021.(list 186-201 spisa), nalaz i mišljenje vještaka uz naknadno dostavljenu dokumentaciju radi izrade nalaza i mišljenja (list 311-384 spisa), očitovanje vještaka na prigovore tuženika (list 407-409 spisa), očitovanje vještaka na prigovore tužitelja s priloženom dokumentacijom (list 410-436 spisa), saslušao stranke (list 440-441 spisa), izvod iz poslovnih knjiga, izračun kamate, pregled prometa po kreditu i obračun naknade za bankarske usluge (list 453- 461), dopunu nalaza i mišljenja (list 462-495 spisa).

4. Predmet spora je proglašenje ovrhe nedopuštenom u ovršnom predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima broj Ovr-992/2022, koji se postupak vodi povodom prijedloga ovrhovoditelja Erste&Steiermarkische bank d.d., kao tuženika i tužitelja AR i ZR, kao ovršenika i to na nekretnini tužitelja kao ovršenika, radi naplate potraživanja tuženika kao ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave Ugovora o kreditu od 17. 02. 2005. broj 2402006-1031262160.

5. Među strankama nije sporno da je u tijeku ovršni postupak između stranaka kod ovoga suda, Stalne službe u Križevcima, a koji se postupak vodi pod brojem Ovr- 992/2022, odnosno nije sporno da je ovrhovoditelj pred ovim sudom zatražio provođenje ovrhe na nekretnini temeljem Ugovora o kreditu povodom prijedloga tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika.

5.1. Sporno je je li tuženik pogrešno obračunavao otplatu kredita zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa posljedično tomu pokrenuo provođenje ovršnog postupka za dug koji više ne postoji, konačno sporno je li iz prethodno navedenih razloga ovrha dopuštena.

6. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu dana 17.02.2005. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača /"Narodne novine" br. 93/03 – dalje ZZP/03 čiji sadržaj su činile odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima pa je tako člankom 81. st. 2. i 3. bilo propisano da se nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje člankom 83. ovog zakona propisano je da se prilikom ocjene da li je neka odredba poštena ili nije uzima u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe. Također čl. 87. propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

6.1. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu od 17. 02. 2015. broj 2402006-1031262160 i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini utvrđeno je da su isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljalo već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.

6.2. Sud je na temelju iskaza tužiteljice AR utvrdio da je ona podigla kredit za adaptaciju stana te je iznos kredita u cijelosti korišten u stambene svrhe, kao i da joj je prilikom podizanja kredita u banci kredit vezan za švicarske franke predočen kao povoljniji u odnosu na druge. Nadalje je utvrđeno da se radilo o ugovorima na obrascima o kojim odredbama ugovora nije pregovarala s bankom te da joj prilikom sklapanja ugovora bankarica nije objasnila posljedice uzimanja kredita u CHF niti u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu niti vezanost kredita uz valutu CHF. Ovakav iskaz tužiteljice, sud je ocijenio vjerodostojnim i istinitim, s obzirom da je on i u suglasnosti s isprava koje prileže spisu.

6.3. Dakle na temelju priloženog ugovora te iskaza tužiteljice sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužiteljica prihvatila uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je ona, kao prosječni potrošač, imala znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspolagala stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima promjenjive kamatne stope ni valutne klauzule, u potpunosti se oslanjala na tvrdnje zaposlenika banke da je švicarski franak stabilna valuta. Tužiteljici nije na valjan i razumljiv način bilo objašnjeno da postoji rizik da će tečaj tijekom trajanja otplate kredita rasti, a ona kao prosječni građanin to nije mogla predvidjeti, što je posljedično dovelo do znatnog povećanja mjesečnog anuiteta, stoga su odredbe o pretvaranju glavnice u CHF bile su za nju neodređene i nejasne pa nije bila upoznata s mogućnošću rasta tečaja i posljedičnog povećanja anuiteta.

6.4. Visoki trgovački sud RH presudom Pž-7129/13-4 od 13. 6. 2014. potvrdio je presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. 7. 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. 4. 2005. do 31. 12. 2008. koristio u potrošačkim kreditima ništetne i nepoštene odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu koju je mijenjao jednostranim odlukama i internim aktima banke bez jasnih parametara i metode izračuna te valutnu klauzulu vezanu uz švicarski franak, pri čemu potrošači nisu bili u potpunosti informirani o svim relevantnim rizicima. Taj je dio presude potvrđen je i rješenjem Vrhovnog suda RH Revt-249/14-2 od 9. 4. 2015. Nadalje, u postupku P-1401/12 Visoki trgovački sud (Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018.), a potom i Vrhovni sud (Rev-2221/2018-11 od 3. 9. 2019.), potvrdili su da su valutne klauzule u CHF ništetne jer banka nije osigurala potpunu i razumljivu informaciju o parametrima nužnim za donošenje odluke. Prema odredbama čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15), čl. 138.a ZZP/07 i čl. 502.c ZPP, ta pravomoćna utvrđenja o povredi kolektivnih interesa i prava potrošača imaju obvezujući učinak i u pojedinačnim potrošačkim parnicama, što ovdje vezuje sud na istu pravnu kvalifikaciju. Stoga je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

6.5. Budući da se o nijednoj odredbi ugovora nije pregovaralo, tužiteljica kao potrošač nije imala mogućnost ni dogovoriti uvjete o naknadi za obradu kredita. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga se također utvrđuje da je također ništetna odredba ugovora o naknadi za obradu kredita, budući da one čine cjelinu ugovora čiji je ona stranka.

6.6. Slijedom gore utvrđenih činjenica, u daljnjem tijeku dokaznog postupka valjalo je utvrditi je li u trenutku pokretanja ovršnog postupka pod poslovnim brojem Ovr- 992/2022 postojalo dugovanje tužiteljica kao ovršenica, a kada se uzme u obzir koliki iznos kredita je tužiteljica u konačnici preplatila zbog ništetnih odredbi ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu i naknadu za obradu kredita.

6.7. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Marinele Vuković kao i svih očitovanja na prigovore stranaka i posljednje dopune nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je tužiteljica kao korisnica kredita temeljem Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 od 17.05.2005. na dan otkaza kredita 17. kolovoza 2021. preplatila sveukupno iznos od 8.447,37 eura na ime tečajnih razlika i uvećane kamatne stope, iznos od 3.450,09 eura na ime zakonskih zateznih kamata zbog tečajnih razlika i uvećane kamatne stope. S druge strane na dan otkaza kredita tuženik je utvrdio da visina dugovanja po kreditu tužiteljice iznosi 11.636,97 CHF/7.455,26 eura, odnosno na temelju gore utvrđenih iznosa sud je utvrdio da na dan otkaza kredita postoji razlika u korist ovdje tužitelja u iznosu od 4.442,20 eura.

6.9. Sud je ovakav nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer smatra da je izrađen nepristrano i objektivno od stručne osobe po pravilima struke na temelju vjerodostojne dokumentacije.

7. Slijedom gore iznesenog, ovaj sud je utvrdio da je u trenutku pokretanja ovrhe na nekretnini ovršenica preplata po kreditu iznosila 11.897,46 eura, a da je obračunati dug od strane ovrhovoditelja iznosio 7.455,26 eura (11.636,97 CHF). Dakle, nakon tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud dolazi do zaključka da u trenutku pokretanja ovrhe ovrhovoditelj nije ispravno obračunao visinu duga, a budući da nije uzeo u obzir preplatu kredita tužiteljice pa je zbog toga neosnovano pokrenut ovršni postupak za dug koji više ne egzistira.

8. Na temelju zaključka Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj Ovr-992/2022 od 13. listopada 2022. i žalbe od 21. lipnja 2022. sud je utvrdio da je tužiteljica upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dakle tužbeni zahtjev tužiteljice u tom smislu ne može se proširiti i na utvrđenje ovrhe nedopuštenom kao što je to tužiteljica tražila točkom 2. svog tužbenog zahtjeva, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude jer ovaj sud smatra da je takav zahtjev tužiteljice nedopušten odnosno podnesen izvan okvira zahtjeva koji se može tražiti u parnicama radi proglašenja ovrha nedopuštenim.

8.1. U odnosu na ostale navedene dokaze, sud nije utvrđivao činjenice niti ulazio u njihovu ocjenu, budući da se radi o dokazima kojima se ne mogu utvrditi odlučne činjenice.

9. Sud je sve dostavljene isprave cijenio kao vjerodostojne jer nemaju očitih nedostataka, a njihova vjerodostojnost tijekom postupka nije dovedena u pitanje, odnosno nije osporena od strane tuženika ni tužitelja.

10. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa).

10.1. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa osporavanjem tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju naložio plaćanje parničnih troškova.

10.2. Tužitelju je stoga, sukladno Tarifi priznat trošak za:

- sastav tužbe uz povećanje od 10% za drugo tuženika u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 7.1. i Tbr. 40.1. Tarife, 100 bodova x 2,00 eura=200,00 eura uvećano za 10%)

- podnesak od 07.06.2024. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife 40.1. Tarife)

- podnesak od 09.05.2024. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife 40.1. Tarife)

- podnesak od 16.09.2025. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife 40.1. Tarife)

- pristup ročištu 28.12.2022. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife 40.1. Tarife)

- pristup ročištu 02.11.2023. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife 40.1. Tarife)

- pristup ročištu 12.06.2024. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife 40.1. Tarife)

- pristup ročištu 10.12.2024. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife 40.1. Tarife)

- pristup ročištu 23.10.2025. u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife 40.1. Tarife)

- pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3. Tarife)

- PDV na gore navedene radnje u iznosu od 520,00 eura (Tbr. 46. Tarife)

- sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura

- predujam za vještačenje u iznosu od 300,00 eura, odnosno sveukupno 2.953,09 eura.

10.3. Sud nije priznao zatraženi trošak za pristup ročištu 07.06.2023. s obzirom da se navedeno ročište nije održalo. Također nije priznat niti materijalni trošak u iznosu 353,09 eura, sve uzimajući u obzir da je stranka dužna postaviti točno određeni zahtjev u pogledu nastalog troška. Iz spisa ovaj sud ne može utvrditi na što se konkretno odnosi navedeni materijalni trošak, kao niti opravdanost visine navedenog troška.

11. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Križevcima 28. studenog 2025.

Sutkinja

Ivana Čolić Bagarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).