Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-421/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Fridrih, odvjetnica iz Siska, Frankopanska 10, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa i uprave, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Ferde Hefelea 57, Sisak, radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 16. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, 28. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RO koji glasi: "Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa da isplati tužitelju RO na ime troškova puta-javnog prijevoza vlakom braniteljice tužitelja RO u kaznenom predmetu Županijskog suda u Osijeku K-Rz-3/2011, odvjetnici GO, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 2.704,49 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena to na iznos od

- 38.09 eur od 21. lipnja 2011. do isplate

- 38.09 eur od 7. srpnja 2011. do isplate

- 38.09 eur od 8. srpnja 2011. do isplate

- 38.09 eur od 11. srpnja 2011. do isplate

- 38.09 eur od 12. srpnja 2011. do isplate

- 38.09 eur od 13. srpnja 2011. do isplate

- 38.09 eur od 14. srpnja 2011. do isplate

- 38.09 eur od 21. srpnja 2011. do isplate

- 38.09 eur od 16. kolovoza 2011. do isplate

- 38.09 eur od 17. kolovoza 2011. do isplate

- 38.09 eur od 18. kolovoza 2011. do isplate

- 38.09 eur od 23. kolovoza 2011. do isplate

- 38.09 eur od 24. kolovoza 2011. do isplate

- 38.09 eur od 25. kolovoza 2011. do isplate

- 38.09 eur od 29. kolovoza 2011. do isplate

- 38.09 eur od 30. kolovoza 2011. do isplate

- 38.09 eur od 9. rujna 2011. do isplate

- 38.09 eur od 14. rujna 2011. do isplate

- 38.09 eur od 22. rujna 2011. do isplate

- 38.09 eur od 29. rujna 2011. do isplate

- 38.09 eur od 30. rujna 2011. do isplate

- 38.09 eur od 10. listopada 2011. do isplate

- 38.09 eur od 20. listopada 2011. do isplate

- 38.09 eur od 21. listopada 2011. do isplate

- 38.09 eur od 26. listopada 2011. do isplate

- 38.09 eur od 27. listopada 2011. do isplate

- 38.09 eur od 28. listopada 2011. do isplate

- 38.09 eur od 4. studenog 2011. do isplate

- 38.09 eur od 11. studenog 2011. do isplate

- 38.09 eur od 24. studenog 2011. do isplate

- 38.09 eur od 30. studenog 2011. do isplate

- 38.09 eur od 19. prosinca 2011. do isplate

- 38.09 eur od 19. prosinca 2011. do isplate

- 38.09 eur od 27. siječnja 2012. do isplate

- 38.09 eur od 18. svibnja 2012. do isplate

- 38.09 eur od 21. svibnja 2012. do isplate

- 38.09 eur od 11. lipnja 2012. do isplate

- 38.09 eur od 12. lipnja 2012. do isplate

- 38.09 eur od 13. lipnja 2012. do isplate

- 38.09 eur od 2. srpnja 2012. do isplate

- 38.09 eur od 3. srpnja 2012. do isplate

- 38.09 eur od 9. srpnja 2012. do isplate

- 38.09 eur od 17. rujna 2012. do isplate

- 38.09 eur od 18. rujna 2012. do isplate

- 38.09 eur od 19. rujna 2012. do isplate

- 38.09 eur od 10. listopada 2012. do isplate

- 38.09 eur od 15. listopada 2012. do isplate

- 38.09 eur od 5. studeni 2012. do isplate

- 38.09 eur od 7. studeni 2012. do isplate

- 38.09 eur od 19. studeni 2012. do isplate

- 38.09 eur od 11. prosinca 2012. do isplate

- 38.09 eur od 12. prosinca 2012. do isplate

- 38.09 eur od 4. veljače 2013. do isplate

- 38.09 eur od 5. veljače 2013. do isplate

- 38.09 eur od 19. veljače 2013. do isplate

- 38.09 eur od 20. veljače 2013. do isplate

- 38.09 eur od 18. ožujka 2013. do isplate

- 38.09 eur od 19. ožujka 2013. do isplate

- 38.09 eur od 28. travnja 2013. do isplate

- 38.09 eur od 28. lipnja 2013. do isplate

- 38.09 eur od 23. rujna 2013. do isplate

- 38.09 eur od 14. listopada 2013. do isplate

- 38.09 eur od 16. listopada 2013. do isplate

- 38.09 eur od 6. studenog 2013. do isplate

- 38.09 eur od 7. studenog 2013. do isplate

- 38.09 eur od 8. studenog 2013. do isplate

- 38.09 eur od 13. studenog 2013. do isplate

- 38.09 eur od 20. studenog 2013. do isplate

- 38.09 eur od 2. prosinca 2013. do isplate

- 38.09 eur od 9. prosinca 2013. do isplate.

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa da isplati, tužitelju RO na ime izbivanja iz pisarnice braniteljice tužitelja RO u kaznenom predmetu Županijskog suda u Osijeku, K- Rz-3/2011, odvjetnici GO, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] novčani iznos od 25.914,13 eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja 9. prosinca 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena do konačne isplate.

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa da naknadi tužitelju RO troškove ovog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena do konačne isplate."

II. Nalaže se tužitelju RO da tuženici Republici Hrvatskoj naknadi parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj RO podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-1223/10 od 15. studenog 2010. prihvaćen prijedlog glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, te je u kaznenom predmetu zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1 OKZRH počinjenog na štetu LO, obitelji R i dr. na području Grada Sisak 1991. i 1992. prenesena nadležnost s mjesno nadležnog Županijskog suda u Sisku na mjesto nadležan Županijski sud u Osijeku. Kazneni postupak za navedena kaznena djela protiv I. okr. RO i dr. pravomoćno je okončan presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj K-Rz-3/2011 Republike Hrvatske poslovni broj: I Kž 282/14 od 10. lipnja 2014. Člankom 11. st. 4. u svezi sa člankom 11. st. 2. Zakona o sudovima propisano da u slučaju delegacije "odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeno Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje od drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata." Nakon pravomoćne presude, braniteljica okr. RO podnijela je zahtjev za naknadu troškova prijevoza i izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja sukladno odvjetničkoj tarifi, jer je sjedište ureda braniteljice okrivljenika RO odvjetnice GO u [adresa], a putovanje na relaciji [adresa] nedvojbeno traje dulje od tri sata. Rješenjem poslovni broj K-Rz-3/2011-1200 od 4. studenoga 2014. odbijeni su zahtjevi branitelja GO i Milenka Umičevića za naknadu troškova, kao neosnovani. U bitnome sud (predsjednik vijeća) se u obrazloženju odbijajućeg rješenja poziva na članak 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku iako branitelji isti trošak nisu niti zatražili temeljem odredaba Zakona o kaznenom postupku. Već kako je nedvojbeno u zahtjevu naznačeno, na temelju Zakona o sudovima. Na navedeno rješenje pravodobno su podnesene žalbe i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Osijeku rješenjem poslovni broj: Kv-Rz-18/2014-3 (K-Rz-3/2011-1220) od 4. studenog 2014. koje je braniteljica I. okrivljenika RO zaprimila 26. siječnja 2015. odbijaju se žalbe branitelja. Izvanraspravno vijeće prihvaća stav predsjednika vijeća koji je odlučivao u prvom stupnju. Izvanraspravno vijeće ne odgovara na žalbene navode branitelja u svezi primjene članka 11. Zakona o sudovima. Nema obrazloženja zašto Županijski sud u Osijeku odbija primijeniti izričitu odredbu Zakona o sudovima. Troškovi prijevoza osobnim automobilom (budući da nema prikladne veze [adresa]) i troškovi izbivanja iz pisarnice za vrijeme tog putovanja za 71. pristup istražnom ročištu ili ročištu za glavnu raspravu ili sjednicu za određivanje ili produljivanje pritvora, za odvjetnicu GO, dakle na relaciji [adresa] iznose kako je to navedeno u zahtjevu za naknadu troška od 27. prosinca 2013.-256.274,50 kn uvećano za zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos troška prijevoza počevši od dana kada je učinjen taj trošak do konačne isplate, a u odnosu na troškove izbivanja iz pisarnice od dana pravomoćnosti presude pa do konačne isplate. Braniteljica GO dostavila i je i obračun prijevoza i izbivanja iz pisarnice za slučaj korištenja vlaka u iznosu 244.062,50 kn uvećano za zakonske kamate na svaki pojedinačni iznos troška prijevoza počevši od dana kada je učinjen taj trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do konačne isplate, a u odnosu na troškove izbivanja iz pisarnice od dana pravomoćnosti presude pa do konačne isplate. Braniteljica GO dostavila i je i obračun prijevoza i izbivanja iz pisarnice za slučaj korištenja autobusa u iznosu 268.344,50 kn uvećano za zakonske kamate na svaki pojedinačni iznos troška prijevoza počevši od odana kada je učinjen taj trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do isplate do konačne isplate, a u odnosu na troškove izbivanja iz pisarnice od dana pravomoćnosti presude pa do konačne isplate. Braniteljica RO **.**.2015. podnijela je temeljem članka 186. a Zakona o parničnom postupku Zahtjev za mirno rješenje spora Državnom odvjetništvu RH koje je predmetni zahtjev na nadležno postupanje proslijedilo Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku dana 27. veljače 2015. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku dopisom broj N-DO-20/2015 od 22. svibnja 2015. odgovorilo je na prijedlog navodima" cijenimo ovaj zahtjev za mirno rješenje spora u cijelosti neosnovanim", ne obrazlažući zašto se u ovom slučaju odbija primjena članka 11 Zakona o sudovima. Opisanim postupcima nadležni sudovi, koji su pogrešnom primjenom materijalnog prava i poglavito Zakona o sudovima. Opisanim postupcima nadležni sudovi, koji su pogrešnom primjenom materijalnog prava i to poglavito Zakona o sudovima nanijeli su štetu tužitelju (izmakla dobit), a koji je u obvezi navedene troškove puta i izbivanja iz pisarnice isplatiti braniteljici, temeljem njezinog ispostavljenog transakcijskog računa.

3. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženica ističe da je o zahtjevu za naknadu troškova prijevoza i izbivanja iz pisarnice odvjetnice GO odlučeno rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz-3/2011-1200 od 4. studenog 2014. na koje rješenje odvjetnica GO uložila žalbu 10. studenog 2014., a da je ista odbije rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kv-Rz-18/2014-3 8K- Rz-3/2011). U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj K-Rz- 3/2011-1200 od 4. studenog 2014. istaknuto je da je odredbom čl. 123. st. 1 Zakona o kaznenom postupku propisano da u slučaju kad sud donese presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. t.1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava. Nadalje se ističe da je kazneni postupak protiv okr. RO pravomoćno okončan osuđujućom presudom, te optuženom RO i njegovim izabranim braniteljima GO, odvjetnici iz [adresa] i Milenku Umićeviću, odvjetniku iz Zagreba, ne pripada pravo na naknadu troškova iz čl. 123. st. 1 ZKP/97, a među kojima su i troškovi prijevoza i naknada troškova izbivanja iz pisarnice izabranih branitelja sukladno odvjetničkoj tarifi. Obzirom na činjenicu da je okr. RO pravomoćnom presudom proglašen krivim, predsjednik vijeća je u pobijenom rješenju pravilno zaključio da zahtjevi izabranih branitelja i imenovanog okrivljenika za naknadu troškova putovanja i izbivanja iz pisarnice nisu osnovani i da ih kao takve valja odbiti. Navedene troškove branitelji imaju pravo potraživati od njihovog branitelja, okr. RO, i zbog toga što je odredbom čl. 149. st. 1 ZKP/08 propisano da nužni izdaci branitelja koji predstavljaju između ostalog i troškove putovanja i izbivanja iz pisarnice, padaju na teret proračunskih sredstava suda, kada se obustavi kazneni postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužba odbija. Nadalje se ističe kako je u istom kaznenom predmetu kazneni postupak pravomoćno okončan osuđujućom presudom u odnosu na okrivljenog RO te njegovim braniteljima ne pripada pravo na naknadu troškova kaznenog postupka među kojima su troškovi prijevoza i izbivanja iz pisarnice. Tuženica također ističe da se u ovoj pravnoj stvari ne može primjenjivati članak 11. Zakona o sudovima. Naime, odredbom članka 11. st. 1. ZS određeno je da će predsjednik zajedničkog neposredno višeg suda odrediti da u pojedinoj vrsti predmeta postupa drugi stvarno i mjesno nadležno sud, a koji sud koji je po zakonu stvarno i mjesno nadležan zbog velikog broja predmeta koje ima u rad ne može u razumnom roku raspraviti te predmete i donijeti odluku, zbog postizanja ravnomjerne opterećenosti sudova ili zbog promjena u stvarnoj i mjesnoj nadležnosti sudova. Tuženica ističe da je u ovoj pravnoj stvari nadležnost suda određena člankom 12. Zakona o promjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progona za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Člankom 12. st. 1. naprijed navedenog Zakona određeno je da je za vođenje kaznenih postupaka za kaznena djela navedena u članku 1. ovog Zakona stvarno i mjesno su nadležni županijski sudovi u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, osim ako ovim zakonom nije propisano drugačije. Nadalje tuženica ističe da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj SU IV-1223/10 od 15. studenog 2010. riješeno da se prihvaća prijedlog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i daje se suglasnost da se istražne radnje, istraga i kazneni postupak protiv nepoznato počinitelja zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1 OKZ RH-a počinjenog na štetu LO, obitelji G i drugih na području grada Siska 1991. i 19292. vodi pred Županijskim sudom u Osijeku kao stvarno i mjesno nadležnim sudom. Nadalje, tuženica ističe da tužitelj RO nije odvjetnik iz kojeg razloga mu ne pripada naknada troškova za izbivanje iz pisarnice niti mu propada naknada troškova javnog prijevoza obzirom da je utuženo razdoblje prove u pritvoru (od 20. lipnja 2011- K-Rz-9/2011-1119). Tuženica ističe da nije dostavljen dokaz iz kojeg proizlazi da je odvjetnica GO bila braniteljica tužitelja u utuženom razdoblju u kaznenom predmetu K-Rz-3/2011. Naime, RO je tijekom lipnja 2011. zastupan po odvjetniku Milenku Umićević podnio zahtjev da mu se odobri pravna pomoć na teret Ministarstva unutarnjih poslova u kaznenom postupku koji se vodio protiv RO pred Županijskim sudom u Osijeku, pod broj Kio-Rz-6/11. Tijekom kolovoza 2011. Ministarstvo unutarnjih poslova obavijestio je Milanka Umićevića, branitelja podnositelja zahtjeva da RO ima pravo na pravnu pomoć na teret Ministarstva za vrijeme spomenutog kaznenog postupka. Ističe se da podnositelj zahtjeva RO nije uputio zahtjev za odobrenje pravne pomoći na teret Ministarstva u odnosu na odvjetniku GO. Tužitelj nije u tužbi dostavio dokaze temeljem kojih bi se moglo utvrditi da li su putovanja za koja se traži naknada uistinu ostvarena i opravdana. Isto tako iz naprijed navedenog Zakona o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava iz čl. 12. st. 1. razvidno je da je za vođenje kaznenog postupka za kazneno djelo za koje je osuđen RO presudom Županijskog suda u Osijeku, broj K.Rz-3/2011, stvarno i mjesno nadležan Županijski sud u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, a da je čl. 11. st. 5. ZS-a navedeno da će se naknada troškova iz st. 4 istog Zakona isplatiti na teret Državnog proračuna u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranka imala da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom. Dakle, sukladno naprijed navedenom Zakonu o primjeni statuta međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava mjesno nadležni sud za odlučivanje u naprijed navedenom kaznenom postupku, da nije doneseno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj SU IV-1223/10 od 15. studenog 2010. ne bi bio Županijski sud u Sisku već Županijski sud u Zagrebu, iz kojeg razloga ni u kojem slučaju tužitelju ne bi pripala naknada troškova na relaciji [adresa], već eventualno Zagreb-Osijek. Tuženica osporava i zatraženi tijek zateznih kamata te se ističe i prigovor zastare potraživanja. Slijedom navedenog tuženika predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje od 19.11.2007. (str. 8-9 spisa), nalaz i mišljenje (str. 10-11 spisa), rješenje od 15.11.2010. (str. 12-13 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (str. 14-19 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku (str. 21-22 spisa), zahtjev za naknadu troškova (str.24-27 spisa), požurnicu (str. 28-30 spisa), izračun cijene karte vlaka i autobusa (str. 31-36 spisa), rješenja Županijskog suda u Osijeku (str. 38-40 spisa), žalba (str. 42-43 spisa), presudu Vrhovnog suda RH (str. 44-92 spisa),

zahtjev za besplatnu pravnu pomoć (str. 106 spisa), rješenje od 4. studenog 2014. (str. 107-108), rješenje (str. 109-110 spisa), rješenje (str. 111-112 spisa), Odluku Ustavnog suda RH (str.124-193 spisa), presudu i rješenje (str. 213-229 spisa).

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Nije sporno između stranaka, a proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-1223/10 od 15 studenog 2010., da je prihvaćen prijedlog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i daje se suglasnost da se istražne radnje, istraga i kazneni postupka protiv nepoznatog počinitelja zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH počinjenog na štetu LO, obitelji G i dr. na području Grada Siska 1991. i 1992. vodi pred Županijskim sudom u Osijeku kao stvarno i mjesno nadležnim sudom.

7. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je prijedlog Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske prihvaćen, jer su razlozi navedeni u prijedlogu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske da se istražne radnje, istraga i kazneni postupak provedu pred drugim stvarno nadležnim sudom na temelju odredaba čl. 12. st. 1. i 2. Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava i zbog koji se predlaže određivanje i postupanje Županijskog suda u Osijeku, umjesto Županijskog suda u Sisku nadležnog prema općim propisima o mjesnoj nadležnosti, primjereni okolnostima predmetnog kaznenog djela i potrebama vođenja postupka zbog čega je ocijenjeno da opravdavaju osnovanost prijedloga.

8. Dakle, suprotno navodima tuženice, iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-1223/10 od 15 studenog 2010. proizlazi da se, kod određivanja nadležnosti da se istražne radnje, istraga i kazneni postupak protiv nepoznatog počinitelja zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. OKZRH počinjenog na štetu LO, obitelji G i dr. na području Grada Siska 1991. i 1992., vode pred Županijskim sudom u Osijeku, radi upravo o delegaciji odnosno određivanju mjesne nadležnosti drugog stvarno nadležnog suda od strane zajedničkog neposredno višeg suda, sukladno odredbama čl. 28. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09).

9. Nije sporno niti da je presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013. tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodno prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. u vezi s čl. 28. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. OKZRH, zatim, da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-282/14-8 od 10. lipnja 2014. djelomično prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-Rz-3/2011-1119 od 9. prosinca 2013., u odluci o kazni izrečenoj ovdje tužitelju, dok je u preostalom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda te da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-4951/2014 od 10. ožujka 2020. odbijena je ustavna tužba tužitelja RO, podnesena u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-282/14-8 od 10. lipnja 2014.

10. Iz presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-Rz-3/2011- 1119 od 9. prosinca 2013. i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-282/14-8 od 10. lipnja 2014. proizlazi da su branitelji tužitelja u tim postupcima odvjetnici Milenko Umičević i GO.

11. Nadalje, nije sporno između stranaka niti da je presudom i rješenjem ovog suda br. P-369/2021-22 od 1. 9. 2022. naloženo tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju policijskom službeniku u mirovini RO na ime 1/2 troškova obrane u kaznenom predmetu pred Županijskim sudom u Osijeku, poslovni broj K-Rz-3/11, isplati na žiro račun odvjetnice Sandre Fridrih iz Siska ukupan novčani iznos od 484.375,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, zatim, da na ime 1/2 troškova obrane u kaznenom predmetu pred Županijskim sudom u Osijeku, poslovni broj: K-Rz-3/11, isplati na žiro račun odvjetnice Ljiljane Planinić iz Zagreba iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ljiljana Planinić i Igor Umićević, ukupan novčani iznos od 484.375,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, zatim, da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev RO kojim potražuje isplatu preko novčanog iznosa od 484.375,00 kn za rad svakog branitelja (dosuđenog točkama I/ i II/ izreke presude), pa do ukupnog iznosa od 489.375,00 kn za svakog branitelja, kao neosnovan, da se utvrđuje nepostojanje tražbine radi prebijanja istaknutog od strane tuženika u predmetnom parničnom postupku, te da se nalaže tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju RO nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 167.078,12 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen tužitelj RO sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 167.078,12 kn, kao neosnovanim. Konačno, riješeno je da se odbacuje tužba tužitelja RO u dijelu u kojem potražuje od tuženika isplatu novčanih iznosa od 9.375,00 kn za rad svakog branitelja ( razlikom između ukupnog zahtjeva od 498.750,00 kn za svakog branitelja te zahtjeva o kojem se meritorno odlučivalo u visini od 489.375,00 kn ), s pripadajućim zateznim kamatama.

12. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4044/2022- 4 od 28. 11. 2023. odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-369/2021-22 od 1. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, kao i pod točkom IV. izreke, preinačena je presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P- 369/2021-22 od 1. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke u kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa navedenih pod točkama I/1. i I/2. izreke ove presude te pod točkom V. izreke, i odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu 1/2 troškova obrane u kaznenom predmetu pred Županijskim sudom u Osijeku poslovni broj K-Rz-3/11, na žiro račun odvjetnice Sandre Fridrih u ukupnom iznosu od 244.937,50 kuna/ 32.508,79 eura sa zatraženom zateznim kamatom, kao neosnovan, odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu 1/2 troškova obrane u kaznenom predmetu pred Županijskim sudom u Osijeku poslovni broj K-Rz-3/11 na žiro račun odvjetnice Ljiljane Planinić iz Zagreba iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ljiljana Planinić i Igor Umićević, u ukupnom iznosu od 244.937,50 kuna/ 32.508,79 eura sa zatraženom zateznim kamatom, kao neosnovan, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 167.078,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2022. pa do isplate, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, zatim, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 6.305,45 kuna/ 836,88 eura, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, te je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-369/2021-22 od 1. rujna 2022. u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

13. Dakle, predmet spora u predmetu ovog suda br. P-369/2021 je zahtjev tužitelja RO da mu tuženica Republika Hrvatska isplati troškove obrane u kaznenom postupku Županijskog suda u Osijeku koji se vodio pod brojem spisa K-RZ-3/11 (ranije Kio-RZ-6/11 i Kir Rz-14/11) i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod brojem Kž-282/14, a koji troškovi se odnose izabrane branitelje odvjetnicu iz [adresa] GO i odvjetnika iz [adresa] Milenka Umičevića, temeljem dopisa Ministarstva unutarnjih poslova od 4. kolovoza 2011. br. 511-01-152-43350/2-2011, u kojem je izneseno mišljenje da RO, sukladno odredbi čl. 98. st. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, pripada pravo na pravnu pomoć na teret Ministarstva, za vrijeme trajanja kaznenog postupka koji se protiv istoga vodi kod Županijskog suda u Osijeku pod brojem KIO – Rz-6/2011, za kazneno djelo opisano i kažnjivo u članku 120. st. 1. i dr. OKZRH. Iz navedenog predmeta proizlazi da se radilo o troškovima obrane - zastupanja na ročištima za glavnu raspravu, zastupanja na sjednicama vijeća, za sastav ustavnih tužbi, za sastav zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava, za sastave žalbi protiv rješenja o produljenju pritvora, te za sastav prigovora protiv optužnice, sve prema izdanim računima od strane odvjetnika Milenka Umičevića i odvjetnice GO.

14. Nadalje, nije između stranaka sporno niti da su rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. K-Rz-3/2011-1200 od 4. 11. 2014. odbijeni zahtjevi izabranih branitelja GO, odvjetnice iz [adresa] i Milenka Umičevića, odvjetnika iz Zagreba, za naknadu troškova, kao neosnovani, a iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je odredbom čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku propisano da u slučaju kada sud donese presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. do 5. tog zakona te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, a obzirom da je u tom kaznenom predmetu kazneni postupak protiv opt. RO pravomoćno okončan osuđujućom presudom, optuženiku RO i njegovim izabranim braniteljima, odvjetnicima GO i Milenku Umičeviću ne pripada prava na naknadu troškova iz čl. 123. st. 1. ZKP/97, a među kojima su i troškovi prijevoza i naknada troškova izbivanja iz pisarnice izabranih branitelja.

15. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. KV-Rz-18/2014-3 od 11. 12. 2014. odbijene su žalbe izabranih branitelja GO, odvjetnice iz [adresa] i Milenka Umičevića, odvjetnika iz Zagreba, podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku br. K-Rz-3/2011-1200 od 4. 11. 2014., kao neosnovane.

16. Odredbom čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22; dalje ZS) propisano je da u slučaju delegacije sudskog spisa punomoćnicima stranaka pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od 3 sata.

17. Dakle, sukladno odredbi čl. 11. st. 4. ZS, naknada troškova javnog prijevoza i naknada troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, su prava na koja u slučaju delegacije sudskog spisa ima pravo zahtijevati punomoćnik stranke, a ne stranka koju navedeni punomoćnik zastupa, te je o navedenim pravima punomoćnika (branitelja) tužitelja u predmetu Županijskog suda u Osijeku K-Rz-3/2011 odlučeno pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. K-Rz-3/2011-1200 od 4. 11. 2014. na način da je odbijen njihov zahtjev za naknadom tih troškova, dok je presudom i rješenjem ovog suda br. P-369/2021-22 od 1. 9. 2022., djelomično potvrđenom, a djelomično preinačenom presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 4044/2022-4 od 28. 11. 2023. pravomoćno odlučeno o zahtjevu ovdje tužitelja za naknadom troškova obrane u navedenom kaznenom postupku.

18. Tužitelj stoga, temeljem odredbe čl. 11. st. 4. ZS nema pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i naknada troškova izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određenih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pri čemu je za istaknuti da tužitelj nikakve troškove prijevoza nije niti imao jer nije sporno da se tužitelj tijekom cijelog vođenja istražnog i kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Osijeku pod br. K-Rz-3/2011, nalazio u pritvoru (na ročišta je dovođen putem djelatnika ustanove u kojoj je tijekom pritvora bio smješten).

19. Nadalje, iz materijalnih dokaza priloženih spisu ne proizlazi da je tužitelj svojim izabranim braniteljima u predmetu K-Rz-3/2011, i to GO, odvjetnici iz [adresa] i Milenku Umičeviću, odvjetniku iz Zagreba, doista i platio trošak javnog prijevoza kao i trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika već tužitelj isključivo dokazuje visinu tužbenog zahtjeva po osnovi troška javnog prijevoza i naknade za izbivanje iz pisarnice priloženim okvirnim izračunom cijene prijevozne karte odnosno izlistom podataka javnog prijevoznika o prometnim relacijama i cijenom karte te pozivajući se na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dakle, bez ikakvih dokaza da je sukladno odredbi čl. 1054. st. 1. ZOO, u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO, pretrpio kakvu štetu u vidu izmakle koristi (sprečavanje povećanja imovne tužitelja), zbog čega je u konačnici za zaključiti, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), da tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, te je isti u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Prijedlog tužitelja radi pribave radi uvida predmeta Županijskog suda u Osijeku br. K-Rz-3/2011 odbijen je kao nepotreban obzirom da su spisu priloženi presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-Rz-3/2011- 1119 od 9. prosinca 2013., presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-282/14-8 od 10. lipnja 2014. kao i presuda i rješenje ovog suda br. P- 369/2021-22 od 1. 9. 2022. iz koje je razvidan i broj ročišta i drugih radnji odvjetnice GO, kao braniteljice tužitelja u kaznenom postupku pred Županijskim sudom u Osijeku br. K-Rz-3/2011, a ujedno i iz razloga što po ocjeni suda nema mjesta osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

21.1. Odbijeni su i dokazni prijedlozi tužitelja radi izvođenja dokaza financijskim vješanjem na okolnost izračuna visine po utuženim osnovama kao i saslušanjem svjedokinje GO, obzirom da su isti predloženi nakon više od četiri godine od zaključenja prethodnog postupka (ne uzimajući u obzir period u kojem je postupak bio u prekidu), a tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da ih bez svoje krivnje nije mogao istaknuti i prije zaključenja prethodnog postupka, sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP.

21.2. Sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP, sud ne uzima u obzir dokaze koje su stranke predložile tijekom glavne rasprave protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP, a navedeni dokazi prijedlozi ujedno su i nepotrebni jer po ocjeni suda nema mjesta osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pa stoga niti izvođenju dokaza na okolnost visine tužbenog zahtjeva tužitelja.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženici nadoknaditi parnični trošak u cijelosti, a koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za zastupanja na ročištima 19. 1. 2017., 20. 3. 2018. i 16. 10. 2025. u iznosu od 500,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za zastupanje na ročištu 10. 11. 2016. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st. 5.), za sastav podneska od 22. 10. 2020. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4.), te za zastupanje na ročištu za objavu u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st. 3.), ukupno 2.250,00 eur.

23. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 28. studenog 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženici po zakonskom zastupniku