Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-1545/2022-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja FJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., zastupan po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika ĆJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Hrvoju Braliću, odvjetniku u Splitu, radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave, zaključene 30. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika EJ, odvjetničke vježbenice te punomoćnika tuženika odvjetnika Hrvoja Bralića, na ročištu za objavu presude, 28. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da tuženika uznemirava tužitelja u korištenju njegovih suvlasničkih ovlaštenja na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] Starina;

a) na način da mu prijeći ulazak u dvor čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] sa ulice ex SJ [adresa] koja se nalazi južno od predmetne nekretnine, a koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Dario Blažević dipl.ing.geod. „Split, 03.02.2025.g.“ označen kao lik omeđen slovima A-B-C-D-I-G-H-A ukupne površine 6 m2, a koje vještvo je sastavni dio ove presude.

b) na način da mu brani korištenje prostora u dvoru naprijed navedne nekretnine a koji je u nalazu i mišljenju stanog sudskog vještaka za geodeziju Dario Blažević dipl.ing.geod. „Split, 03.02.2025.g.“ označen kao lik omeđen slovima A-B-C-D-I-G-H- A ukupne površine 6 m2 te mu brani prolaz preko stepeništa koje vodi od dvora do prvog kata naprijed navedene nekretnine, a koji prolaz je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Dario Blažević dipl.ing.geod. „Split, 03.02.2025.g.“ označen kao lik omeđen slovima B-C-D-E-FG-I-B ukupne površine 4 m2, a koje vještvo je sastavni dio ove presude.

Nalaže se tuženiku, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe i izricanja novčane kazne, prestane uznemiravati tužitelja u korištenju njegovih suvlasničkih ovlaštenja na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] na način da mu prijeći ulazak u dvor čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] sa ulice ex SJ [adresa] koja se nalazi južno od predmetne nekretnine. a koji je u nalazu i mišljenju stanog sudskog vještaka za geodeziju Dario Blažević dipl.ing.geod. „Split, 03.02.2025.g.“ označen kao lik omeđen slovima A-B-C-D-I-G-H-A ukupne površine 6 m2, a koje vještvo je sastavni dio ove presude.

Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u korištenju njegovih suvlasničkih ovlaštenja na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] na način da mu brani korištenje prostora koji je u nalazu i mišljenju stanog sudskog vještaka za geodeziju Dario Blažević dipl.ing.geod. „Split, 03.02.2025.g.“ označen kao lik omeđen slovima A- B-C-D-I-GH- A ukupne površine 6 m2 i brani mu prolaz preko stepeništa koje vodi od dvora do prvog kata naprijed navedne nekretnine a koji prolaz je u nalazu i mišljenju stanog sudskog vještaka za geodeziju Dario Blažević dipl.ing.geod. „Split, 03.02.2025.g.“ označen kao lik omeđen slovima B-C-D-E-F-G-I-B ukupne površine 4 m2, a koje vještvo je sastavni dio ove presude.

[katastarska općina]

II. Dužen je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. "

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da tuženika uznemirava tužitelja u korištenju njegovih suvlasničkih ovlaštenja na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] Starina na način što je zatvorio ulaz u naprijed navedenu nekretninu sa sjeverne strane postavljanjem željezne ograde na sjeverni ulaz u dvor.

III Nalaže se tužitelju FJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u roku od 15 dana tuženiku ĆJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 eura, dok se za više traženih 600,00 eura (od odmjerenih 1.600,00 eura do zatraženih 2.200,00 eura) zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je 20. travnja 2022. podnio tužbu radi zabrane uznemiravanja prava vlasništva navodeći da su stranke suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] i to tužitelj za 1/4 dijela cjeline, a tuženik za 3/4 dijela cjeline.

1.2. Zajednički prednik stranaka je Piplica F, majka tužitelja. Piplica F kupila je od strane RJ ud. Ć, RJ KJ p. Ć, ZJ r. RJ ZJ ž. PJ te E r. RJ BJ ž. PJ čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] za cijelo temeljem kupoprodajnog ugovora „Split dana 25 listopada 1977 godine“. Predmet kupoprodaje je u naravi predstavljao staru i jako trošnu zgradu djelomično bez krova, te dio šupe pred pomenutom zgradom, kao i mali dvor sa zatrpanim i presušenim bunarom. Dvorište i zgrada čine jednu cjelinu sa glavnim izlazom na slijepu ulicu, koja vodi iz Filip Babina ulice (južna strana), ali sama zgrada ima ulazna vrata i sa sjeverne strane, te prema tome ima ulaz i sa sjevera. Prodavateljice su jamčile kupcu da su se tim ulazom nekada koristile, te ista služnost da stoji kupcu na raspolaganju i danas, a što je sve ugovoreno točkom I. citiranog kupoprodajnog ugovora.

1.3. U tužbi navodi da je ŽJ kupila nekretninu opisanu u točki 2) činjeničnog opisa tužbe, ista je prodala predniku tuženika, Roguljić Roku Ante 3/4 dijela predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora „U [adresa]. 3. VIII. 1980.“ i dodataka već sklopljenom kupoprodajnom ugovoru od 3. VIII. 1980. g. „dana 11.lipnja 1981.g.“. U točki I. stav 1. kupoprodajnog ugovora od 3.VIII.1980.g. prodavateljica je opisala čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] na način kako je to navedeno i u kupoprodajnom ugovoru od 25.listopada 1977.g. kada je istu nekretninu kupovala, a kako je to navedeno u točki 2) činjeničnog opisa ove tužbe.

U točki I. stav 2. kupoprodajnog ugovora od 3.VIII.1980.g. preciziran je pravo nadogradnje nad predmetnom nekretninom te je navedeno da Prodavateljica tvrdi da ima pravo nadogradnje nad starom zgradom te nadalje da je prodavateljica izgradila terasu iznad sobe i WC-a te kupac nema pravo nadogradnje iznad te terase, ali na drugim dijelovima kupljene nekretnine ima pravo nadogradnje. Terasa je veličine 4,20 x 6 m. U dodatku kupoprodajnom ugovoru od 3. VIII. 1980. g. preciziran je idealni dio prodane nekretnine te predmet kupoprodaje pa je u točki 2. navedeno da je prodavateljica kupoprodajnim ugovorom od 3.kolovoza 1980 prodala kupcu čest. zgr. [katastarska čestica] u naravi mirina i na istoj dograđenu sobu dimenzija 2,9 x 3,6 metara, Prodavateljica je ostala vlasnik betonske ploče nad sobom i stepeništa za kat kao i prostora 2 x 3,3 odnosno 6,5 pa je prema tome prodavateljica ostala vlasnikom ¼ idealnog djela čest. zgr. [katastarska čestica], a kupac za ¾ dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.4. Tužitelj navodi da je tuženik 3/4 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] stekao temeljem presude zbog izostanka Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem II P 315/84 od 4. V 1984.g. u pravnoj stvari ovdje tuženika kao tužitelja protiv tuženika FJČ, a tužitelj je 1/4 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] stekao temeljem rješenja o naknadno pronađenoj imovini donesenog iza smrti majke ŽJ od strane javnog bilježnika Krešimira Milas iz Osijeka kao povjerenika Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem O-1516/09 UPP/OS-178/19 16.01.01.2020.g.

1.5. U tužbi se dalje navodi da tuženik uznemirava tužitelja u korištenju njegovih suvlasničkih ovlaštenja na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] na način da mu prijeći ulazak u dvor čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] sa ulice ex SJ koja se nalazi južno od predmetne nekretnine. Tuženik uznemirava tužitelja u korištenju njegovih suvlasničkih ovlaštenja na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] na način što je zatvorio ulaz u predmetnu nekretninu sa sjeverne strane postavljanjem željezne ograde na sjeverni ulaz u dvor. Tuženik uznemirava tužitelja u korištenju njegovih suvlasničkih ovlaštenja na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 870 k. o. [katastarska općina] na način da mu brani korištenje prostora 2 m x 3,3 m odnosno 6,5 m2 u dvoru predmetne nekretnine, a koji prostor nije bio predmet kupoprodaje između tuženika i njegovog prednika, a brani mu i prolaz preko stepeništa koje vodi do prvog kata.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik osporava postavljanje željezne ograde sa sjeverne strane čime i zatvorio ulaz na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa sjeverne strane navodeći da s tim nema nikakve veze. Također osporava navode navode o tome da bi tužitelj polagao bilo kakva suvlasnička prava na dvor čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da bi imao prava na prostor na kojeg se poziva te na stepenište od dvora do prvog kata.

2.2. Nadalje tuženik navodi da je činjenica da su tužitelj i tuženik samo formalno upisani kao suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], ali su navedene nekretnine u naravi realno podijeljene preko 35 godina i do trenutka podnošenja ove tužbe nikada nitko nije smetao niti bilo šta potraživao od tuženika bilo koji dio predmetnog realnog dijela koji mu je pripao. Naime, tužitelj je upisan kao suvlasnik 1/4 idealnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer na dijelu te nekretnine ima jedan manji realni dio svoje nekretnine. Isto je tako tuženik suvlasnik 1/5 idealnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je ostali većinski dio u suvlasništvu tužitelj, a to opet zbog činjenice što tuženik ima jedan realni dio u predmetnoj nekretnini koja je u preostalom realnom dijelu u vlasništvu tužitelja. Dakle, realni dio tuženika jasno je odvojen od realnog dijela tužitelja. Sporni dvor, skale i prostorija o kojima govori tužitelj naprosto predstavljaju jednu realnu jedinstvenu cjelinu na kojima tuženik polaže isključiva prava.

3.1. U tijeku postupka na ročištu održanom uviđajem predmeta spora 11. listopada 2024. tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u dijelu pod toč. I b. tužbenog zahtjeva (utvrđenje da je tuženik zatvorio ulaz u naprijed navedenu nekretninu sa sjeverne strane postavljanjem željezne ograde na sjeverni ulaz u dvor) te u dijelu kojim se tuženiku nalaže uklanjanje željezne ograde. Budući da je za povlačenje tužbe nakon upuštanja u raspravljanje na temelju odredbe članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) potreban pristanak tuženika, a tuženik se odmah povlačenju protivio, sud je dužan meritorno odlučiti i o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

3.2. Tužbeni zahtjev uređen je podneskom od 15. listopada 2025., kako glasi u točki I izreke presude, dok je o povučenom dijelu tužbe sud odlučio prema tužbenom zahtjevu iz tužbe, kako glasi u točki II izreke presude.

4.1. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjam izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa), prijepisa posjedovnog lista br. 1538 k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa), izvod iz katastarskog plana za kčbr. *167 k. o. [katastarska općina] (list 6 spisa), čitanjem Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 25. listopada 1977. (list 7- 9 spisa), čitanjem Kupoprodajnog ugovora od 3. kolovoza 1980. (list 10-12 spisa), Dodatka već sklopljenom Kupoprodajnom ugovoru od 11. lipnja 1981. (list 13-15 spisa), čitanjem Presude zbog izostanka Općinskog suda u Splitu pod posl. br. II P- 315/84 od 4. svibnja 1984. (list 16-17 spisa), Rješenja javnog bilježnika Krešimira Milasa iz Osijeka pod posl. br, O-1516/09-11, UPP/OS-179/19 od 16. siječnja 2020. u ostavinskom postupku iza pok. ŽJ (list 19-20 spisa), Rješenje Općinskog suda u Splitu, Posebnog zemljišnoknjižnog odjela u Kaštel Lukšiću pod posl. br. Z- 9035/2020 od 12. ožujka 2020. (list 21 spisa), fotografije predmeta spora (list 23-26 spisa), uviđajem predmeta spora uz sudjelovanje vještaka geodetske struke (list 51- 55 spisa), čitanjem i pregledom pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Luke Vrdoljaka (list 62-73 spisa), saslušanje parničnih stranaka (list 86-89 spisa), saslušanjem svjedoka GJ (list 91 spisa), ČJ (list 91-92 spisa), TJ (list 92-93 spisa), UJ (list 93-94 spisa) te čitanjem zapisnika i službene bilješke Policijske postaje Kaštela (list 101-103 spisa).

4.2. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka MJ i JJ, dok je tuženik odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka PJ i CJ. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za dopunom geodetskog vještačenja radi utvrđenja postojanja drugog stepeništa na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da je tužitelj tu činjenicu svojim iskazom učinio nespornom.

5. Stranke su popisale trošak parničnog postupka.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.1. Predmet tužbenog zahtjeva jest zaštita od uznemiravanja prava suvlasništva tužitelja zahtjevom da se utvrdi da tuženik sprječava ulazak u dvor čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa ulice ex SJ [adresa] te onemogućava korištenje prostora u dvoru čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 6 m2 te prolazak preko stepeništa koje vodi od dvora do prvog kata čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.2.Predmet tužbenog zahtjeva je i zabrana uznemiravanja prava suvlasništva tužitelja postavljanjem željezne ograde na čest. 1886/1 k. o. [katastarska općina] i nalaganjem njena uklanjanja, u kojem dijelu je tužitelj povukao tužbu, što predstavlja djelomično povlačenje tužbe kojem se tuženik usprotivio, pa je sud dužan i o tom dijelu tužbenog zahtjeva meritorno odlučiti.

8. Među strankama nije sporno da su isti suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženik za 3/4 suvlasničkog dijela, a tužitelj za 1/4 suvlasničkog dijela te suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženik za 1/5 dijela, a tužitelj za 4/5 dijela. Nije sporno da se dio nekretnine tuženika nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dio nekretnine tužitelja na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Među strankama nije sporno da predmet spora (dvor površine 6 m2) koristi tuženik od kada je sagrađen stan u prizemlju, te da je tuženik na stepenište postavio pitare (posude, tegle) za cvijeće.

9. Među strankama je sporno tko je stvarni vlasnik predmeta spora (dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), odnosno je li između prednika tuženika FJČ i prednice tužitelja ŽJ u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] provedena realna dioba na način da predmet spora u cijelosti pripada tuženiku, kako to tvrdi tuženik ili je predmet spora ostao u vlasništvu prednice tužitelja LJ koju je tužitelj naslijedio, kako suprotno tvrdi tužitelj. Sporno je da li tuženik na bilo koji način prijeći ulaz u dvor (površine 6m2) sa [adresa], tko koristi stepenište i je li tuženik svojim radnjama ili zabranama vrši uznemiravanje prava suvlasništva tužitelja.

10.1. Odredbom članka 167. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

10.2. U tom slučaju vlasnik treba dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede te stvari. Ako ta druga osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Pravo na zaštitu ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik).

10.3. Prema odredbi članka 42. stavak 1 ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva

11. Predmet spora (dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] identificiran je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka za geodeziju Daria Blaževića od 3. veljače 2025. i to: a) likom A-B-C-D-I-G-H-A- predmet spora pokazan od strane tužitelja, ukupne površine 6 m2 koji po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju odgovara dijelu kat. čest. zgr. *167, K. O. [katastarska općina], u naravi dvor, prikazan na fotografiji br. 1 (list 71 spisa) i skici (list 73 spisa)

b) lik B-C-D-E-F-G-I-B - predmet spora pokazan od strane tužitelja, ukupne površine 4 m2 koji po katastarskom i zemljišnoknjižnom stanju odgovara dijelu kat. čest. zgr. *167, K. O. [katastarska općina], u naravi stepenište, prikazano na fotografiji 1 i 2 spisa) i skici (list 73 spisa)

c) linija J-K- željezna vrata dužine 1.78 m i visine 2.35 m, koja se nalaze na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], prikazana na fotografiji br. 3 (list 72 spisa) i skici (list 73 spisa)

12. Odredbom članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

13.1. Čitanjem Kupoprodajnog ugovora od 25. listopada 1977. godine (list 7-9 spisa) utvrđeno je da je ŽJ kao kupac od RJ, KJ, ZJ i BJ kao prodavatelja kupila cijelu čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja staru i jako trošnu zgradu, djelomično bez krova, te dio šupe nad pomenutom (spomenutom) zgradom, kao i mali dvor sa zatrpanim i presušenim bunarom. Dvorište i zgrada čine jednu cjelinu s glavnim izlazom na slijepu ulicu koja vodi iz Filip Babine ulice, a sama zgrada ima ulazna vrata i sa sjeverne strane te prema tome ulaz i sa sjevera.

13.2. Čitanjem Kupoprodajnog ugovora od 3. kolovoza 1980. (list 10-12 spisa) utvrđeno je da je ŽJ kao prodavateljica prodala IJ kao kupcu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što predstavlja staru i jako trošnu zgradu, djelomično bez krova, te jednu sobu pod terasom i presušeni bunar. Dvorište i zgrada čine jednu cjelinu sa glavnim izlazom na slijepu ulicu koja vodi iz ulice Filipa Babina, ali sama zgrada ima ulazna vrata i sa sjeverne strane te prema tome ima ulaz i sa sjeverne strane. U ugovoru se konstatira da prodavateljica ima pravo nadogradnje nad starom zgradom te da je prodavateljica izgradila terasu iznad sobe i WC-a te kupac nema pravo nadogradnje iznad te terase, ali na drugim dijelovima ima pravo nadogradnje. Terasa je veličine 4,20 m x 6m. Kupoprodajni ugovor sadržavao je klauzulu intabuladni.

13.3. ŽJ i IJ zaključili su 26. lipnja 1981. Dodatak već sklopljenom Kupopordajnom ugovoru (list 13-14 spisa) u kojem konstatiraju da je ŽJ IJ prodala dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a Dodatkom određuju idelani udio prodane nekretnine od 3/4 dijela, te utvrđuju da se prodani dio nekretnine odnosi na mirinu i na istoj sagrađenu sobu dimenzija 2,9 x 3,6 metara, a prodavateljica je ostala vlasnicom betonske ploče nad sobom i stepeništa za kat, kao i prostora 2 x 3,3, odnosno 6,6 m2.

13.4. Tuženik ĆJ kao kupac od IJ kao prodavatelja 20. veljače 1984. kupio je 1/5 suvlasničkog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te 3/4 čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Kupoprodajnim ugovorom (list 111-112 spisa, izvornik list 115- 116 spisa), a što je vidljivo iz prvog odlomka članka I ugovora. Drugi odlomak članka I ugovora nije čitak, dok je trećim odlomkom konstatirano da je među suvlasnicima izvršena materijalna dioba nekretnina i da po toj diobi nekretnina prodavatelju pripada u isključivu vlasnost naprijed opisano prizemlje (koji opis je u ugovoru nečitak) i kat sa jednom sobom od 10 m2. Dakle, iako je nečitak drugi odlomak članka I ugovora, u trećem odlomku je vidljivo da je IJ materijalnom diobom pripalo cijelo prizemlju sa sobom na prvom katu, a koji dijelovi nekretnine i na terenu (u naravi) čine povezanu cjelinu, što je sud utvrdio uviđajem predmeta spora.

13.5. Tužitelj se kao suvlasnik čest. zgr. [katastarska čestica], za 1/5 suvlasničkog dijela te čest. zgr. [katastarska čestica], za 3/4 suvlasničkog dijela, sve k. o. [katastarska općina] upisao na temelju Presude zbog izostanka Općinskog suda u Splitu pod posl. br. II P-315/84 od 4. svibnja 1984. (list 16-17 spisa).

14.1. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je 1/4 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao nasljeđivanjem od majke LJ, što je sud utvrdio čitanjem Rješenja javnog bilježnika Krešimira Milasa pod posl. br. O-1516/09, UPP/OS-178/19 od 16. siječnja 2020. (list 19-20 spisa). U svom iskazu tužitelj je naveo da je naknadno 2012. ili 2013. godine pregledom katastra saznao da majka nije prodala cijelu nekretninu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to kada je oblagao kamenom druge skale (stepenište) na predmetnoj nekretnini i od tada da mu tuženik brani da prolazi stepeništem koje vodi na kat iz [adresa] (radi se o predmetu spora iz točke 11. b) obrazloženja), na stepenište je stavio pitare kako ne mogu prolaziti niti spustiti bicikl kako je to prije radio. Što se tiče dvora (predmet spora iz točke 11. a) obrazloženja, tužitelj navodi da je prije tim dvorom prolazio do dvorišta i to dok tu nije napravljen stan, od tad taj predmet spora ne koristi. U odnosu na željezna vrata (predmet spora iz točke 11. c) obrazloženja tužitelj navodi da se nalaze na javnom putu, ne zna tko ih je postavio, ali zna da tuženik ima ključ i da na tom dijelu mete i čisti.

U svom iskazu tužitelj je naveo da je tuženik u dva navrata postavio kapiju (željezna vrata) na prolaz [adresa], prvu koju je on mogao otvoriti i drugu koja je imala cilindričnu bravu s ključem pa ju on nije mogao otvoriti, a koju je tuženik je tuženik na zahtjev komunalnih redara uklonio, ali je to trajalo do uklanjanja trajalo 3-4 godine.

Dalje u svom iskazu tužitelj je naveo da je tuženik 3/4 nekretnine kupio od IJ koji ju je prodao kada je shvatio da nije kupio cijelu nekretninu i da ne može koristiti dvorište i skale. Navodi da 1979. kada je otišao na školovanje u Zagreb ništa nije bilo prodano, a dvije godine kasnije, kada se vratio, zatekao je takvo stanje da je IJ započeo gradnju i to da je na postojećoj ruševini sagradio kat i stepenište koje je predmet spora, ranije nije bilo stepeništa nego se u dvorište ulazilo kroz dvor koji je predmet ovog spora. Pojašnjava sudu da je IJ prilikom gradnje kata zatvorio njegovoj majci DJ ventilacijske otvore za WC (kupaonicu), nakon čega je ona od njega tražila da zatvori otvor u prizemlju (na mjestu gdje se sada nalaze ulazna vrata tuženikovog stana u prizemlju) jer je to njen ulaz u dovrište, a da IJ ima ulaz sa sjeverne strane i to je razlog što je IJ, vidjevši što je napravio, prodao nekretninu tuženiku koji je tu došao 1984. ili1985. godine, a stanje nekretnine je još uvijek bilo u gradnji, stepenište je bilo napravljeno, a stanovi u prizemlju i nadograđeni stan u gradnji, nisu imali struju i vodu.

Tužitelj navodi da na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji još jedno stepenište napravljeno 1975. na balkonu na prvom katu, koje vodi na drugi kat, a koje koristi on (tužitelj). Ispod tog drugog stepeništa se sada nalazi sprema, a prije kupaonica čije je ventilacijske otvore zatvorio IJ prilikom gradnje kata, pa se kupaonica dislocirala u kuću.

Tužitelj u iskazu potvrđuje navode tuženika da tuženik ima dio svog prizemlja na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te navodi da tuženik do svog prvog kata dolazi njegovim stepeništem koji je predmet spora od kad je završio izgradnju tog stana 1986.

14.2. Tuženik u svom iskazu navodi da je nekretninu kupio od Roka Roguljića 1984. godine, da se radilo o kući staroj 200 godina, a da je kuća danas u istim gabaritima od kad ju je kupio. IJ mu je rekao da mu je ŽJ dozvolila da na katu digne sobu, s čime se suglasila susjeda TJ, dok je za izgradnju skala (stepeništa) IJ tražio dozvolu časnih sestara koje su živjele u zgradi na koje se naslanja stepenište.

U odnosu na kapiju (željezna vrata) na prilazu s [adresa] navodi da su željezna vrata postavila obitelj TJ zbog djece da ne idu na ulic,u ta vrata su bila postavljena kada je on došao 1984., nikada nisu bila zaključana, imao je ključ, ali nikada nije zaključavao. Kasnije je on tijekom rata željezna vrata promijenio jer su ranija propada u dogovoru s NJ, ali ista nikada nisu bila zaključana.

Tuženik navodi da stepeništem osim njega nitko nije prolazio osim ponekad tužitelj, njegova supruga i djeca te mu on nikada nije prigovorio zašto prolazi stepeništem. Na svoj prvi kat, na kojemu se nalazi soba sa WC-om pristupa s južne strane isključivo stepeništem koje je predmet spora te napominje da je 1985. gradska komisija od njega tražila da na sobu stavi krovište smjera istok-zapad, a prije se obratio tužitelju koji mu je to odobrio.

14.3. Svjedokinja TJ, susjeda koja je u susjednoj zgradi živjela od 1972. do 1989. kada je otišla živjeti u [adresa], a u [adresa] dolazi svako ljeto, 2 ili 3 mjeseca, u iskazu navodi da je sada pok. IJ od LJ kupio štalu te je tu napravio stepenište, sobu i uz suglasnost VJ (susjede) terasu iznad stepeništa, ispod prozora VJ, uz uvjet da se po toj terasi ne šeta. Ta terasa je bila ograđena, a ogradu je skinuo tužitelj FJ unatrag par godina. Navodi da je ŽJ imala psihičkih problema, proganjala je IJ i tražila da joj vrati kupljeno, nije mu dala mira zbog čega je IJ odlučio prodati kuću i tražio od nje da mu pronađe kupca, što je ona i učinila i našla tuženika ĆJ kao kupca. Navodi da je IJ sagradio sobu, stepenište i terasu ispod prozora VJ. Navodi da dvor i stepenište koje je predmet spora koristi tuženik ĆJ.

14.4. Svjedokinja UJ, susjeda stranaka od 1978., navodi da tužitelj stepeništem nikada nije prolazio, već da ima ulaz s ulice s druge strane. Navodi da je tužitelj, dok je njegova majka bila živa tražio od tuženika u par navrata da prođe stepeništem, budući da je tužitelju socijalna služba zabranila ulaz u kuću jer su oni preuzeli brigu o majci i promijenili bravu na vratima tužitelja i tada bi preskakao ogradu na terasi iznad stepeništa te svoju ogradu kako bi ušao u kuću.

14.5. Svjedok GJ nije imao saznanja o predmetu spora, dok je svjedok ČJ u svom iskazu izjavio da je prolazio predmetom spora kada je tužitelju pomagao prenositi stvari i kamenja kada mu je pomagao stavljati preklopnice na terasi prije 2 godine, više puta je pomogao tužitelju, prolazili su stepeništem koje je predmet spora te ih nitko nije ometao.

15. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da su djelatnici Policijske postaje Kaštela uredovali na predmetnoj nekretnini 2. lipnja 2025. po njegovoj prijavi, iz razloga što je tuženik na stepenište postavio nekoliko pitara sa cvijećem, a u dvoru razne predmete namještaja. Iz dostavljene dokumentacije policijske postaje razvidno je da je policija na predmet spora uredovala po zamolbi kćeri tuženika CJ jer je u njenom dvoru ostavljena i lancem vezan bicikl probušene gume, a ne po prijavi tužitelja. Tužitelj je pak 1. lipnja 2025. nepozvan otišao u i policiji prijavio uznemiravanje od strane obitelji CJ njegovih suvlasničkih prava na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to nakon što je tog dana u 6,00 ujutro vidio na stepeništu postavljena 3 pitara, pa se po savjetu odvjetnika obratio policiji, kojoj je ustupio i dokumentaciju i fotografije navodnog uznemiravanja. Policija, suprotno navodima tužitelja, nije uredovala po toj prijavi, već je tužitelj od policije upućen imovinsko pravni spor riješiti tužbom, a navodnu prijetnju kćeri tuženika CJ kao kazneno djelo privatnom tužbom.

16.1. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je prednica tužitelja Mara Piplica 1977. kupila cijelu nekretninu zemljišnoknjižne oznake 167 k. o. [katastarska općina], a IJ je tu nekretninu prodala 1980. i to cijelu nekretninu izuzev betonske ploče nad sobom i stepeništa za kat, kao i prostora 2 x 3,3, odnosno 6,6 m2, odnosno zgradu sa dvorom sa glavnim izlazom na slijepu ulicu koja vodi iz ulice Filipa Babina (sada S [adresa]) i sobu na katu, koja je povezana stepeništem koje je naknadno izgradio IJ. Dakle, idealni dio čest. zgr. [katastarska čestica] od 1/4 dijela, koji prema dogovoru LJ i IJ predstavlja betonsku ploču nad sobom i stepeništa za kat, kao i prostora 2 x 3,3, odnosno 6,6 m2 ne odnosi se na predmet spora, odnosno dvor u prizemlju površine 6 m2 i stepenište identificirano u točki 11. a) i c) obrazloženja presude.

16.2. Shodno navedenom, sud utvrđuje da je tuženik ĆJ isključivi vlasnik predmeta spora, dvora i stepeništa identificiranog u točki 11. a) i b) obrazloženja, koje se nalaze na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje vlasništvo je zajedno sa cjelokupnim prizemljem i sobom na prvom katu tuženik stekao pravnim poslom, odnosno kupoprodajnim ugovorom od prodavatelja IJ, te predmet spora neometano koristi od 1984., a tužitelj je, iako navodi da mu tuženik prolazak stepeništem brani od 2012. ili 2013. godine, tužbu pokrenuo tek 2022. godine.

16.3.Materijalna dioba čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], osim što je utvrđena Kupoprodajnim ugovorom sklopljenim između IJ i tuženika od 20. veljače 1984., utvrđena je i Dodatkom kupoprodajnog ugovora od 11. lipnja 1981. i to utvrđenjem da je Piplica F u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] ostala vlasnicom betonske ploče nad sobom, stepeništa koje vodi na kat i prostora 2 x 3,3 m2, što predstavlja ¼ idealnog dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, suprotno navodima tužitelja „stepenište koje vodi na kat“ ne može se odnositi na stepenište koje je izgradio IJ za pristup kupljenoj sobi na prvom katu, već jedino na drugo stepenište izgrađeno prema navodima tužitelja 1975. koje se također nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje vodi na drugi kat tužiteljeve kuće. Također, „prostor 2 x 3,3 m2“ ne može se odnositi na dvor u prizemlju, budući da je cjelokupno prizemlje kupoprodajom pripalo IJ, a potom tuženiku. To posebno proizlazi iz iskaza svjedokinja TJ i UJ koje o tome kao susjede u vrijeme kupnje nekretnine od IJ, izgradnje kata, stepeništa, i kupnje od strane tuženika imaju neposredna saznanja, a koje tvrde da predmet spora od kupoprodaje, dakle od 1984. koristi isključivo tuženik. Osim toga, navedene svjedokinje u svojim iskazima tvrde, što tužitelj nije osporio, da je na vrhu stepeništa postojala ograda koja se trebala preskočiti da bi se došlo do tuženikove kuće, što znači da se predmetno stepenište, koje je sagradio IJ nakon kupnje od LJ, koristilo isključivo za dolazak u sobu na katu tuženika. Da je materijalna dioba između IJ i LJ izvršena na način da je ŠJ pripao predmet spora, kako tvrdi tužitelj, sigurno tuženik ne bi mogao samostalno preko 30 godina, dakle od 1984. do podnošenja tužbe koristiti predmet spora, jer bi se tomu suprostavila prednica tužitelja ŽJ, za koju nije dokazano da je na bilo koji način tuženiku osporavala pravo vlasništva na predmetu spora.

16.4. Drugim riječima, iako su stranke formalno upisane u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], njihovo suvlasništvo su još 1981. godine realno podijelili njihovi pravni prednici, pa je na tuženika pravnim poslom prenesen u isključivo vlasništvo predmet spora, zajedno sa prizemljem i sobom na prvom katu. Stoga tužitelju ne pripada pravo na zaštitu prava vlasništva niti suvlasništva na predmetu spora u odnosu na tuženika. Tužitelj nije dokazao da je na predmetu spora ikada vršio kakva vlasnička ovlaštenja, u iskazu navodi da dvor u prizemlju nije koristio od kada je tu izgrađen stan, dok navodi da mu tuženik od 2012. ili 2013. brani prolaz stepeništem, a prema navodima svjedokinja TJ i UJ stepeništem je tužitelj prolazio po dopuštenju tuženika. To što su tužitelj, njegova supruga i djeca ponekad prolazila stepeništem, čemu se tuženik nije ni protivio, kao i u vrijeme izvođenja građevinskih radova, ne predstavljaju izvršavanje vlasničkih ovlaštenja, koje tužitelj ovom tužbom zapravo nastoji uspostaviti, a što je vidljivo i iz kasnijeg ponašanja tužitelja tijekom ove parnice, ostavljanjem bicikla na dvor tuženika i neosnovanom prijavom tuženika i njegove kćeri policiji.

16.5. Nadalje, tužitelj u parnici nije dokazao da mu tuženik na bilo koji način priječi prolaz u dvor koji je predmet spora javnim putem sa [adresa], jer i sam u iskazu navodi da su željezna vrata sa južne strane sa [adresa] uklonjena, dok nije dokazao da je prije toga tuženik željezna vrata zaključavao. Što se tiče navodnog uznemiravanja zbog postavljanja željeznih vrata na sjevernom dijelu nekretnine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na javnom putu), za koje utvrđenje je tužbeni zahtjev povučen, tuženik u svom iskazu navodi da ne zna tko je vrata postavio, ali da tuženik ima ključ i na tom dijelu nekretnine čisti i mete, pa je jasno da to ne bi predstavljalo nikakvo uznemiravanje od strane tuženika.

16.6. Za nadodati je, da neovisno o prethodnom utvrđenju suda da je predmet spora u isključivom vlasništvu tuženika, da tužitelj tužbenim zahtjevom traži zaštitu od uznemiravanja prava suvlasništva, dok u činjeničnim navodima tužbe i dalje u postupku tvrdi da mu tuženik onemogućava korištenje predmeta spora koje je u njegovom isključivom vlasništvu (nasljeđivanjem od majke), dakle da mu uskraćuje posjed predmeta spora, što ne predstavlja uznemiravanje, već oduzimanje posjeda, koje se štiti drugom tužbom (pravom vlasničkom tužbom) radi predaje u posjed, sukladno odredbama članka 162. ZV-a.

16.7. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u točkama I i II izreke presude.

17.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a). Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužitelj mu je dužan nadoknaditi trošak postupka.

17.2. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 10.100,00 kn / 1.340,50 eura, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT).

17.3. Tuženiku je priznat slijedeći zatraženi trošak: 100 bodova za sastavljanje odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1.OT); po 100 bodova za zastupanje na ročištima od 28. kolovoza 2024., 11. listopada 2024., 27. svibnja 2025., 16. lipnja 2025., 10. rujna 2025. i 30. listopada 2025. (Tbr.9.t.1.OT); po 50 bodova za zastupanje na ročištima od 7. listopada 2025. i 16. listopada 2025. (Tbr. 9.t.2. OT), ukupno 800 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2 eura iznosi 1.600,00 eura.

17.4.Tuženiku nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu 26.ožujka 2025. u iznosu od 200 eura, jer je to ročište odgođeno uz suglasnost parničnih stranaka, zastupanje na ročištima od 7. listopada 2025. i 16. listopada 2025. po Tbr. 9.t.2. OT- 100 bodova (po 200 eura), budući da se na tim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima, kao ni za sastav podneska od 6. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već o dostavi isprave koja nije u odgovarajućem obliku predana u spis na ročištu glasne rasprave 7. listopada 2025.

17.5. Slijedom navedenog, o parničnom trošku odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu, 28. studenog 2025.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte