Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europske avenije 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Pn-218/2022-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Eroru, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupan po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te punomoćnika tuženika, uz javnu objavu dana 28. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 32.000,00 kn / 4.247,13 EUR na ime osigurnine za trajnu invalidnost zajedno sa zateznim kamatama uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 25. lipnja 2020., pa sve do konačne i potpune isplate, a sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 80.000,00 kn / 10.617,82 EUR na ime osigurnine za trajni invaliditet, iznos od 15.000,00 kn / 1.990,84 EUR na ime osigurnine za dnevnu naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad, iznos od 975,00 kn / 129,40 EUR na ime osigurnine za dnevnu naknadu za liječenje u bolnici, iznos od 5.000,00 kn / 663,61 EUR na ime osigurnine za lom kosti, sve zajedno sa zateznim kamatama uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 06. srpnja 2020., pa sve do konačne i potpune isplate, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976 nadoknaditi troškove parničnog postupka tužitelju ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zajedno sa zateznim kamatama uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke, pa sve do konačne i potpune isplate, a sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.375,00 eura (tritisućetristosedamdesetpeteura) sa zateznom kamatom tekućom od dana 28. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadu troška od 611,47 eura
(šestojedanaesteuračetrdesetsedamcenti) s pripadajućom zateznom kamatom, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika dana 22.12.2022. podnio tužbu s tužbenim zahtjevom koji glasi kao u izreci pod I. točka I. i III., koju obrazlaže navodeći da je dana 22. ožujka 2019. kao putnik u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Saveznoj Republici Njemačkoj, 94560 Offenberg, A3 u pravcu Passau/Linza, dionica 1240, te je prigodom slijetanja automobila sa kolnika zadobio teške tjelesne ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, slijedom koje činjenice je kod njega zaostala trajna invalidnost. Osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] je upravljao njegov brat blizanac UZ, a vozilo je u trenutku nastanka prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068300746916. Dana 25. lipnja 2020. podnio je tuženiku Zahtjev za isplatu osigurnine prema toč. 4.2. police osiguranja br. [broj police osiguranja] u mirnom postupku, a koji je zahtjev tuženik odbio dana 30. srpnja 2020. kao pravno neosnovan iz razloga što postojeća dokumentacija priložena uz odštetni zahtjev ne sadrži podatak o alkotestu. Prilikom predmetne prometne nezgode je pretrpio teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog kojih je kod njega zaostala trajna invalidnost. Potraživanje osigurnine po navedenom kriteriju će konačno specificirati nakon provedbe medicinskog vještačenja, a potražuje za trajnu invalidnost iznos od 32.000,00 kn / 4.247,13 eura. Stoga sukladno čl. 943. Zakona o obveznim odnosima, predlaže naslovnom sudu nakon provedene glavne rasprave donijeti presudu s tužbenim zahtjevom kao u izreci pod I. točka I. i III..
1.1. Tužitelj je protiv tuženika također dana 22.12.2022. podnio tužbu u predmetu broj Pn-219/2022 s tužbenim zahtjevom koji glasi kao u izreci pod I. točka II. i III., koju obrazlaže činjenično navodeći isti štetni događaj, te da je na dan nastanka prometne nezgode bio osiguran kao djelatnik Unikom d.o.o. Iz Osijeka, Ružina 11A, kod tuženika policom grupnog kombiniranog osiguranja djelatnika br. 0683014802. Dana 06. srpnja 2020. podnio je tuženiku Zahtjev za isplatu osigurnine prema toč. 3., 4., 5. i 6. police osiguranja br. [broj police osiguranja] kao i sukladno čl. 14. toč. 1., 7. i 8. ugovorenih Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) UNO 2 u mirnom postupku, a njegov zahtjev je tuženik odbio dana 31. srpnja 2020. kao pravno neosnovan iz razloga što postojeća dokumentacija priložena uz odštetni zahtjev ne sadrži podatak o alkotestu. Prilikom predmetne prometne nezgode, pretrpio je teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a zbog kojih je kod njega zaostao trajni invaliditet. Privremena nesposobnost za rad trajala je od 25. ožujka 2019. do 02. travnja 2021., a dio liječenja je proveo i boravkom u bolnici. Potražuje za trajni invaliditet iznos od 80.000,00 kn / 10.617,82 EUR, za dnevnu naknadu iznos od 15.000,00 kn / 1.990,84 EUR, za dnevnu naknadu za liječenje u bolnici 975,00 kn / 129,40 EUR, za lom kosti iznos od 5.000,00 kn / 663,61 EUR. Nakon provedenog vještačenja na okolnost određivanja stupnja invaliditeta i duljine boravka na bolničkom liječenju, postaviti će konačni tužbeni zahtjev. Stoga sukladno čl. 943. Zakona o obveznim odnosima, predlaže naslovnom sudu nakon provedene glavne rasprave donijeti presudu s tužbenim zahtjevom kao u izreci pod I. točka II. i III..
2. U odgovoru na tužbu od dana 23. ožujka 2023. tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, ističe prigovor zastare i prigovor isključenja odgovornosti. Osporava tvrdnju tužitelja da je stradao kao putnik u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] dana 22. ožujka 2019., jer u sudski spis tužitelj nije priložio, niti je predočio bilo kakav relevantan dokaz koji bi potvrdio takvu tvrdnju. Naprotiv, prema saznanjima tuženika, kritične zgode tužitelj je bio vozač vozila koje se prilikom slijetanja s kolnika prevrnulo na krov, te završilo u jarku pokraj ceste, pri čemu tužitelj kao vozač vozila nije bio vezan sigurnosnim pojasom, pa je radi toga ispao iz vozila što je pridonijelo težini i posljedicama ozljeđivanja. Štetni događaj se dogodio u Republici Njemačkoj, te ima saznanja da se protiv tužitelja ČZ vodio kazneni postupak na Općinskom sudu u Deggendorfu, Republika Njemačka, pod oznakom spisa Cs 6 Js 2363/19 i u tom postupku već je bio izdan kazneni nalog protiv tužitelja, budući je izvedenim dokazima u Republici Njemačkoj, nakon policijskog očevida, utvrđeno da je tužitelj kao vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] prouzročio nastanak prometne nesreće u kojoj je pretrpio štetu. Tužitelj također zna da je on bio okrivljenik na Općinskom sudu u Deggendorfu, Republika Njemačka, jer je taj sud tražio pravnu pomoć od pravosudnih tijela RH, te je po tom pitanju postupalo Ministarstvo pravosuđa RH ali i Općinski sud u Osijeku kod uručenja razne dokumentacije tužitelju kao okrivljeniku, a koju mu je putem međunarodne uzajamne sudske pomoć uručio Općinski sud u Deggendorfu, SR Njemačka. Dakle, tužitelj zna da je on vozio i da je radi toga protiv njega kao okrivljenika vođen kazneni postupak u SR Njemačkoj, međutim, tužitelj svojom tužbom u ovom postupku za naknadu štete i to u točki 2. tužbe pokušava krivo prikazati činjenice i dovesti sud u zabludu. Naime, izvedenim dokazima u SR Njemačkoj, nakon policijskog očevida, utvrđeno je da je tužitelj kao vozač osobnog automobila prouzročio nastanak prometne nesreće u kojoj je i sam pretrpio štetu. Jedan od tih dokaza je i vještačenje vlakana koje upućuje da je vozač vozila u trenutku nesreće bio upravo tužitelj ČZ, te se u Izvješću Ureda Bavarske Državne kriminalističke policije, navodi da izuzeta vlakna snažno upućuju na to da je tužitelj vozio automobil u vrijeme nesreće, te da isti nema vozačku dozvolu. Da je tužitelj u trenutku prometne nesreće bio vozač, a ne putnik, pokazuje i dokumentacija iz SR Njemačke. Naime, sam tužitelj je u bolnici u Republici Njemačkoj po hospitalizaciji nakon štetnog događaja izjavio liječnicima da je upravo on bio vozač u trenutku štetnog događaja, a što je i registrirano u medicinskoj dokumentaciji iz SR Njemačke. Tužitelj ČZ i njegov brat UZ, krenuli su put Hrvatske i na početku putovanja automobilom je upravljao UZ, međutim, očito su se u jednom trenutku zamijenili na mjestu vozača na način da je tužitelj ČZ sjeo za upravljač osobnog automobila i da je on bio vozač u trenutku štetnog događaja, a što je tužitelj izjavio po hospitalizaciji u bolnici u Straubingu, kada je dao izjavu da je on bio vozač vozila u trenutku nesreće, a što je potvrdio i dežurni liječnik na odjelu intenzivne njege u Bolnici u Straubingu. Brat tužitelja UZ (koji je kritične zgode bio u osobnom automobilu sa tužiteljem) tvrdi da je upravo tužitelj ČZ bio vozač, pa je radi toga UZ podnio Odštetni zahtjev tuženiku potražujući naknadu svoje štete navodeći da je on bio putnik, a da je osobnim vozilom upravljao njegov brat ČZ, ovdje tužitelj i da se protiv njegovog brata ČZ, ovdje tužitelja, kao vozača vodi u Republici Njemačkoj kazneni postupak radi izazivanja prometne nezgode iz nehaja. Dakle, to u odštetnom zahtjevu podnesenom tuženiku navodi tužiteljev brat UZ. Iako je prema odredbi E.1. Uvjeta osiguranja imao obvezu nakon nastanka osiguranog slučaja istinito i potpuno odgovoriti o svim pitanjima koja se tiču okolnosti osiguranog slučaja (odredba E.1.2.), tužitelj to nije učinio, već naprotiv, tužitelj je neistinito prikazao činjenice tuženiku. Radi toga tužitelj nema pravo na osigurateljnu zaštitu (odredba E.2.1.), jer je očito namjerno prekršio svoju obvezu iz Uvjeta osiguranja, jer je neistinito tuženiku kao osiguratelju odgovorio na pitanja o okolnostima osiguranog slučaja, pa je stoga njegov tužbeni zahtjev neosnovan i iz tog razloga, pa se predlaže sudu isti odbiti u cijelosti. Nadalje, po Polici osiguranja po kojoj u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži naknadu štete – isplatu osigurnine od tuženika, tužitelj nema pravo na naknadu utuženog potraživanja i iz razloga što je isti bio Neovlašteni vozač u smislu odredbe D.1. Uvjeta osiguranja. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete po Polici za osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima (autonezgoda) broj 068300746916, a sastavni dio tog ugovora o osiguranju su i Uvjeti osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima - autonezgoda (i ANexclusive) od 28. ožujka 2014. koje su stupile na snagu 31. ožujka 2014. Odredbom D.1. tih Uvjeta ugovoreno je što nije osigurano po predmetnoj polici, te je odredbom D.1.1. Uvjeta jasno ugovoreno da Neovlašteni vozač nije osiguran, jer osigurateljna zaštita ne postoji ako je do osiguranog slučaja došlo za vrijeme vožnje bez znanja i odobrenja vlasnika vozila odnosno korisnika motornog vozila, a što se upravo dogodila u konkretnom slučaju budući je tužitelj bio neovlašteni vozača vozila kojim je prouzročen osigurani slučaj. Tužitelj nije imao odobrenje vlasnika vozila, te je bez znanja vlasnika vozila istim upravljao, nije imao niti vozačku dozvolu, te u konačnici prouzročio nastanak štetnog događaja kojeg opisuje u tužbi. Dapače, tužitelj nema položen vozački ispit i nema vozačku dozvolu, te isti uopće nije smio upravljati osobnim automobilom, jer ne poznaje prometne propise, nije obučen i nema potrebne vještine za upravljanje motornim vozilom. Stoga je očito da je tužitelj neovlašteni vozač u smislu odredbi Uvjeta osiguranja, jer nije imao suglasnost vlasnika da upravlja motornim vozilom i nije posjedovao odgovarajuću dozvolu za upravljanje tim vozilom u kojem je stradao. Predlaže se tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan iz razloga i što tužitelj kako neovlašteni vozač nije bio osiguran ugovorom o osiguranju po kojem traži naknadu štete – isplatu osigurnine odnosno nije bio osiguran po Polici za osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima (autonezgoda) broj 068300746916 čiji sastavni dio su i Uvjeti osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima - autonezgoda (i ANexclusive) na koje ukazuje tuženik. Prigovor zastare obrazlaže navodeći da su stranke iz ugovora o osiguranju po Polici za osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima (autonezgoda) broj 068300746916 čiji sastavni dio su i Uvjeti osiguranja su odredbom F.1. ugovorile rokove za zastaru, te je odredbom F.1.1. ugovoreno da tražbina osiguranika i tražbina korisnika osiguranja iz predmetnog ugovora o osiguranju, po Uvjetima osiguranja, zastarijeva za dvije godine računajući od prvog dana kada je osiguranik ili korisnik osiguranja saznao za opseg i visinu nastale štete. Odredbom F.1.2. stranke su ugovorile da je u okviru navedenih Uvjeta osiguranja kod isplate naknade za trajnu invalidnost ili trajni funkcijski deficit za slučaj tjelesne ozljede odlučna okolnost za opseg i visinu nastale obveze: F.1.2.1. dan kada je završeno liječenje i rehabilitacija i kada je trajno (definitivno) nastupila invalidnost ili trajni funkcijski deficit koji se javlja kao rezultat tjelesne ozljede. Stanje zdravlja je stabilizirano s posljedicama i nije podložno poboljšanju niti pogoršanju. Stranke su u odredbi F.1.4. ugovorile da se i za tuženika kao osiguratelja svaka radnja vezana za izvršenje ugovora može pravovaljano poduzeti samo u roku od dvije godine od događaja zbog kojeg je ona poduzeta. Kako se štetni događaj prema tvrdnji iz tužbe dogodio 22. ožujka 2019., te kako je tužitelj svoj odštetni zahtjev tuženiku podnio 25. lipnja 2020., dok je tužba podnesena 23. prosinca 2022., utuženo potraživanje je u zastari u smislu odredbe F.1. Uvjeta osiguranja, pa se predlaže tužbeni zahtjev odbiti i radi zastare. Visinu štete osporava navodeći da u ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje naknadu štete po Polici za osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima (autonezgoda) broj 068300746916, po kojoj obveza tuženika može biti isključivo plaćanje iznosa osiguranja za slučaj smrti ako je smrt osiguranika nastupila zbog osiguranog slučaja, te naknada za trajnu invalidnost ili trajni funkcijski deficit utvrđen u postotku od osigurane svote primjenom Medicinske tablice (u Dodatku 1.) – na temelju koje se određuje postotak trajne invalidnosti ili trajnog funkcijskog deficita kao posljedice tjelesne ozljede (članak B.1.4. Uvjeta osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima - autonezgoda (i ANexclusive). Člankom E.5.1. je ugovorno da se pravo na osigurninu odnosno naknadu za štetu utvrđuje na temelju. E.3.3.1. tih Uvjeta, te E.3.3.2. Medicinskih tablica (Dodatak 1.). Dakle, navedena Polica osiguranja čiji sastavi dio su i navedeni Uvjeti, te Medicinske tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) su osnova temeljem koje tužitelj potražuje naknadu štete – isplatu osigurnine od tuženika. Iz police osiguranja je razvidno da je osigurana svota za trajni (100%) invaliditet 80.000,00 kn. Osporava da bi se kod tužitelja radilo o postotku djelomičnog invaliditeta koji bi opravdavao zatraženi novčani iznos od 4.247,13 EUR / 32.000,00 kn. Osporava zahtjev tužitelja s naslova zateznih kamata, budući je odštetni zahtjev od 25. lipnja 2020. bio preuranjen i nedokumentiran, a podnoseći odštetni zahtjev na taj dan tužitelj uz isti nije dostavio dokaze potrebne za utvrđivanje postojanja obveze tuženika odnosno visine eventualne obveze tuženika, pri tome je neistinito tuženiku naveo da je stradao kao putnik u vozilu iako je bio vozač, štetni događaj se dogodio u Republici Njemačkoj radi čega je tuženiku bilo otežano pribavljanje potrebnih materijalnih dokaza, a sam tužitelj ih nije dostavio tuženiku, pa zbog svega toga tuženik nije pao u zakašnjenje prije nego je uopće dobio mogućnost utvrditi sve činjenice od čijeg pravilnog i potpunog utvrđenja ovisi postojanje odnosno visina eventualne obveze, pa stoga osporava potraživanje kamata kako je to zatraženo u petitu tužbe, te predlaže odbiti tužitelja sa zahtjevom da mu plati zateznu kamatu do 25. lipnja 2020. godine.
2.1. Nadalje tuženik navodi da tužitelj nije nastradao kao putnik već kao vozač osobnog automobila, pa stoga tužitelj nije nastradao u svojstvu treće osobe i nema pravo na naknadu štete iz police grupnog kombiniranog osiguranja djelatnika broj OV 0683014802. Radi se o Polici grupnog kombiniranog osiguranja djelatnika ugovaratelja Unikom d.o.o. Osijek, a sastavni dio tog ugovor o osiguranju, pored ostalog, su i Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaju (nezgode) UNO 2. Prema odredbi čl. 9. st. 1. toč. 4. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaju (nezgode) UNO 2, koji su sastavni do police osiguranja broj OV 0683014802, isključene su u cijelosti sve obveze osiguratelja ako je nesretni slučaj nastao pri upravljanju motornim vozilom bez propisane službene isprave koja daje ovlaštenje vozaču za upravljanje i vožnju tom vrstom i tipom motornog vozila. Tužitelj nije imao vozačku dozvolu, pa stoga nije imao ovlaštenje za upravljanje i vožnju motornim vozilom. Uz to, tužitelj je bio vozač vozila i sam je sebi prouzročio štetu skrivivši nastanak prometne nesreće upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], pa tužitelj uopće nema pravo na naknadu štete iz police osiguranja broj OV 0683014802. Dakle, tužitelj je upravljao motornim vozilom
– osobnim automobilom bez položenog vozačkog ispita, te je prouzročio nastanak svoje štete budući vozilom nije upravljao sredinom obilježenog prometnog traka već ga je usmjerio izvan kolnika pa je došlo do slijetanja vozila i prevrtanja istog na krov, a što je vjerojatno posljedica činjenice da tužitelj ČZ nema položen vozački ispit i nema vozačku dozvolu, te isti uopće nije smio upravljati osobnim automobilom, jer ne poznaje prometne propise, nije obučen i nema potrebne vještine za upravljanje motornim vozilom; ali i iz razloga što tužitelj za vrijeme vožnje nije bio vezan sigurnosnim pojasom, što je dovelo do nastanak utužene štete. Tužitelj je bio neovlašteni vozač i sam je prouzročio svoju štetu. Stoga su sukladno ugovornim uvjetima osiguranja u cijelosti isključene sve eventualne obveze tuženika prema tužitelju, jer to proizlazi iz čl. 9. st. 1. toč. 4. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaju (nezgode) UNO 2, koji su dio Ugovora o osiguranju broj OV 0683014802. Nadalje, tužitelj je isključivi krivac za nastanak svoje štete i iz razloga što nije bio vezan sigurnosnim pojasom tijekom vožnje radi čega je ispao iz vozila u putni jarak i zadobivanja teških tjelesnih ozljeda koje bi bile izbjegnute ili bitno manje u slučaju da je on bio vezan sigurnosnim pojasom, jer bi sigurnosni pojas spriječio pomicanje tijela tužitelja, pa i radi toga ističe prigovor isključenja odgovornosti tuženika. Osporava visinu tužbenog zahtjeva s osnova trajnog invaliditeta, jer je invaliditet tužitelja daleko manji pa je i šteta daleko manja od onoga što se traži u tužbi, dapače, tužitelj neosnovano potražuje iznos od čak 80.000,00 kn / 10.617,82 EUR po tom osnovu. Isto tako, previsoko je zatražen iznos na ime dnevne naknade i dnevne naknade za liječenje u bolnici jer isto nije zatraženo sukladno ugovoru o osiguranju s pripadajućim uvjetima temeljem kojih se potražuje utužena šteta. Također ukazuje da priložena liječnička dokumentacija nema kontinuitet i da je ista nepotpuna u smislu utvrđenja činjenica u vezi tijeka liječenja i kako bi se mogle razdvojiti posljedice ozljeđivanja iz ovog štetnog događaja od posljedica ozljeđivanja ili stanja zdravlja tužitelja koje nemaju veze s predmetnim štetnim događajem. Ovo tim više što je tužitelj i ranije imao najmanje jednu tešku prometnu nesreću, a tuženik zna za onu koje se dogodila dana 10. lipnja 2007. oko 4:40 sati kada je tužitelj u alkoholiziranom stanju (1,57 g/kg alkohola u krvi) upravljao osobnim automobilom u Osijeku, Državna cesta br. 518 kojom prilikom je vozilom sletio s ceste u polje (obradiva površina) i kojom prilikom je također zadobio teške tjelesne ozljede. Osporava zahtjev tužitelja s naslova zateznih kamata, te se protivi početku tijeka zateznih kamata, budući je Odštetni zahtjev od 06. srpnja 2020. bio preuranjen i nedokumentiran. Napominje da niti uz tužbu nije dostavljena sva medicinska dokumentacija koja mora postojati, a niti materijalna dokumentacija vezano za kazneni postupak koji se protiv tužitelja vodio u Republici Njemačkoj, pa je zbog takvog ponašanja tužitelja i danas onemogućen da na kvalitetan način utvrditi obim štete koju je pretrpio tužitelj. Zatezne kamate na zahtijevane iznose naknade stoga ne mogu početi teći prije dostave cjelovite liječničke dokumentacije ali i materijalna dokumentacija vezano za kazneni postupak koji se protiv tužitelja vodio u Republici Njemačkoj.
3. Tužitelj osporava u cijelosti navode tuženika iz odgovora na tužbu, te ističe da navodni njegov iskaz po hospitalizaciji nije preveden na hrvatski jezik, niti je priložen cjelovit dokument kako bi se shvatio kontekst izrečenoga, no i neovisno o tome ključno je njegovo psihičko stanje u trenucima nakon prometne nezgode i ozljeđivanja u istoj, da bi se mogla ocijeniti vjerodostojnost njegovog eventualnog anamnestičkog iznošenja sjećanja. Dežurni liječnik na odjelu intenzivne njege u bolnici u Straubingu, na kojega se poziva tuženik, nije nadležan za utvrđivanje činjenica o tome tko je u ovom osiguranom slučaju bio u ulozi vozača ili putnika. Ako je točno što tvrdi tuženik da su obojica braće vozila predmetni automobil, onda je za pretpostaviti da bi vještačenjem vlakana bila pronađena i vlakna koja bi upućivala da je vozilom u trenutku nastanka štetnog događaja upravljao UZ, jer nije životno da bi osoba bez vozačke dozvole i kao stranac u Republici Njemačkoj upravljao osobnim automobilom autocestom koja vodi prema graničnom prijelazu, a u kojim okolnostima je realno očekivati moguće zaustavljanje od strane prometne policije radi rutinske kontrole dokumenata. On nema motiv upravljati vozilom bez vozačke dozvole i izlagati se plaćanju visokih kazni za prometne prekršaje, tim više jer se nalazi u vozilu sa bratom ŽZ koji ima vozačku dozvolu i ovlašten je upravljati predmetnim osobnim automobilom. Osim toga Općina Swearzach i Autocesta južne Bavarske u svojim zahtjevima za naknadom štete i nastalih troškova od vlasnice vozila povodom intervencije nadležnih službi nakon nastanka ovog osiguranog slučaja, kao osobu koja je prouzročila štetu navode UZ. Odštetni zahtjev UZ na koji se kao dokaz da je vozilom upravljao tužitelj poziva tuženik, nije vjerodostojan dokaz tvrdnji tuženika. Svjedok UZ je pretrpio teške ozljede u ovom štetnom događaju i razumljivo je pokušati ishoditi naknadu štete od osiguratelja (ovdje tuženika). Dakle, aktivna legitimacija tužitelja je nesporna, jer vlakna na vozačkom mjestu se mogu pronaći i od osobe koja je sjela na isto mjesto u parkiranom automobilu i izašla iz automobila bez pokretanja istog, što znači da pronađena vlakna ne mogu biti dokaz da je netko upravljao automobilom, već da je eventualno sjedio na istom mjestu. Tuženik ne nudi niti jedan dokaz da je on bio vozač kritične zgode u smislu naprijed navedenog. On je apsolutno istinito prikazao činjenice i ima pravo na osigurateljnu zaštitu unatoč tuženikovom neosnovanom imputiranju o namjernom kršenju obveze iz Uvjeta osiguranja. Tuženik neosnovano tvrdi da je on bio neovlašteni vozač u konkretnom slučaju, pa da iz tog razloga nema pravo na utuženo potraživanje, a sve u smislu navedenih odredbi Uvjeta osiguranja. Naime, on uopće nije bio vozač u konkretnom slučaju, pa samim time nije bio niti neovlašteni vozač, već putnik u osobnom automobilu i osiguran po polici osiguranja kako je navedeno u toč. 2. tužbe. Prigovor zastare tuženika je neosnovan u cijelosti i protivan čl. 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, odredba iz Uvjeta osiguranja na koju se tuženik u ovom kontekstu poziva da je pravovaljana samo ona radnja stranke koja prema osiguratelju bude poduzeta u roku od dvije godine od događaja zbog kojeg je ona poduzeta, je ništavna, jer umanjuje zakonsko pravo stranke iz čl. 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji regulira rokove zastare kod ugovora o osiguranju. Ugovorom se ne mogu umanjivati prava koja stranka ima po zakonu i ako se to dogodi primjenjuje se zakon. Tim više jer se ovdje radi o pristupnom ili adhezijskom ugovoru koji sastavlja jedna strana (ovdje tuženik) i na koji sadržaj druga strana (ovdje tužitelj) nema mogućnost utjecaja. Štoviše, nije niti imao kontakt sa tuženikom u trenutku zaključenja police jer nije vlasnik vozila, pa nije niti mogao imati status ugovaratelja osiguranja, a status osiguranika je stekao u trenutku kada je postao putnik u osiguranom vozilu. Također, sporna odredba Uvjeta osiguranja suprotna je i čl. 942. Zakona o obveznim odnosima iz poglavlja ništetnost odredaba o gubitku prava, pa je i po toj osnovi ništavna. Protivi se tuženikovom prigovoru visine tužbenog zahtjeva, kao i osporavanju zahtjeva za zateznim kamatama kao neosnovanima. Odštetni zahtjev od 25. lipnja 2020. i 6. srpnja 2020. su pravovremeni i dokumentirani dostatno da bi tuženik mogao objektivno utvrditi visinu štete, ali je nezakonito otklonio svoju obvezu na isplatu, jer nije bilo podatka o alkotestu za osiguranika, čime je postupio protivno čl. 942. Zakona o obveznim odnosima. Nastavno na to tuženik neosnovano tvrdi da je tužitelj bio neovlašteni vozač u konkretnom slučaju pa da iz tog razloga nema pravo na utuženo potraživanje, a sve u smislu navedenih odredbi Uvjeta osiguranja. Tuženikovi navodi u vezi vezivanja ili nevezivanja sigurnosnim pojasom od strane tužitelja su potpuno irelevantni u postupcima za isplatu osigurane svote, te tuženik iznosi prigovore koji mogu biti relevantni u postupcima za naknadu štete kod izvanugovorne odgovornosti za štetu, a to u ovom postupku nije slučaj i pravna priroda ovog postupka je isplata osigurane svote temeljem ugovornog osiguranja, dakle ispunjenje ugovora.
3.1. Tužitelj tijekom postupka navodi da je u vezi obustave kaznenog postupka u Njemačkoj njegovo stajalište da je tijekom kaznenog postupka tužiteljstvo ili državno odvjetništvo SR Njemačke, postalo svjesno da on nije upravljao osobnim automobilom kritične zgode, pa su iz toga razloga našli komforno rješenje da to prikažu kao nedostatak pravnog interesa SR Njemačke za nastavkom postupka. Dakle, zbog nedostatka dokaza i činjenice da su postali svjesni kako je predmetnim vozilom u danom trenutku vrlo vjerojatno upravljao UZ, obustavili su postupak, a sam nedostatak interesa SR Njemačke na način kako ga oni u predmetnom rješenju opisuju nije se mijenjao od samog početka. Dakle, ništa se u dinamici nastanka prometne nezgode nije dogodilo ili utvrdilo nešto drugačije od toga da je osobni automobil sletio s ceste, probio zaštitnu ogradu, prevrnuo se nekoliko puta i da su u toj situaciji vozač i suvozač pretrpjeli tjelesne ozljede. Daleki je put između osnova sumnje i krivice, a u ovom postupku kaznene krivice za tužitelja nema.
4. Tuženik tijekom postupka navodi da ako se pažljivo pročita sadržaj rješenja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu, Savezna Republika Njemačka br. 1 Cs 6 Js 2363/19 od 20. srpnja 2022. može se zaključiti da je tužitelj počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret, ali kako se krivnja čini neznatnom, ne postoji javni interes za progon, pa se kazneni postupak obustavlja prema § 153. stavak 2. Uredbe o kaznenom postupku s pristankom državnog odvjetništva i optuženika (rješenje suda u Deggendorfu, SR Njemačka br. 1 Cs 6 Js 2363/19 od 20. srpnja 2022.). Dakle, OPTUŽENIK JE DOSTATNO SUMNJIV DA JE POČINIO KAZNENO DJELO nehotične tjelesne ozljede prema § 229. Kaznenog zakonika. Prema tome, nije obustavljen postupak protiv optuženika ČZ (ovdje tužitelja) zato što isti nije kriv ili zato što nije bilo dokaza o njegovoj kaznenoj odgovornosti, već je kazneni postupak obustavljen kod dokazane krivnje ČZ da je počinio kazneno djelo nehotične tjelesne ozljede druge osobe iz § 229 Kaznenog zakonika SR Njemačke. Međutim, njemački Zakon je dao mogućnost obustavljanja postupka ako bi se, u slučaju osude zbog kaznenog dijela nehotične tjelesne ozljede druge osobe krivnja činila neznatnom, a radi se o situaciji kada ne postoji javni interes za progon, pa se postupak može obustaviti prema § 153. st. 2. Uredbe o kaznenom progonu SR Njemačke. Prema tome, tužitelj je počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret, te je stoga nedvojbeno da je upravo tužitelj bio vozač, a ne putnik, u vrijeme nastanka štetnog događaja. Zato i dalje osporava tvrdnju tužitelja da je stradao kao putnik u osobnom automobilu registarske oznake [registarska oznaka] dana 22. ožujka 2019. jer u sudskom spisu nema dokaza koji bi potvrdio takvu tvrdnju. Naprotiv, upravo suprotno proizlazi iz rješenja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu, Savezna Republika Njemačka br. 1 Cs 6 Js 2363/19 od 20. srpnja 2022. na koje se poziva tužitelj u pisanom očitovanju od 8. listopada 2024., te se iz odluke njemačkog suda jedino može zaključiti da je tužitelj bio vozač i da je tužitelj počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret. Tužitelj nije nastradao u svojstvu treće osobe, nije bio putnik, već je bio vozač. Tužitelj nema pravo na naknadu štete iz police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068300746916, ali ni po polici osiguranja osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima (autonezgoda broj 068300746916) čiji sastavni dio su i Uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima – autonezgoda (i ANexclusive) na što je ukazao još u odgovoru na tužbu i kod svih tih navoda ostaje. Podredno, dodaje da prema odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema vozač vozila kojim je prouzročena šteta, te njegovi srodnici i druge fizičke i pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača. Stoga tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, jer tužitelj nije bio putnik u vozilu, već vozač, a teret dokaza da nije bio vozač, je na tužitelju, a ne na tuženiku, jer tužitelj treba dokazati svoje tvrdnje iz tužbe. Napominje da sadržaj rješenja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu, Savezna Republika Njemačka br. 1 Cs 6 Js 2363/19 od 20. srpnja 2022. jasno upućuje na zaključak da je tužitelj bio vozač kritične zgode, jer je prema tom rješenju tužitelj počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret. Glede navoda u svezi s vozačkom dozvolom, ističe da to što tužitelj nema položen vozački ispit, nije i ne može biti dokaz da tužitelj kritične zgode nije upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], niti ta činjenica dokazuje da je tužitelj nastradao kao putnik u vozilu. Po toj logici tužitelja nikada nitko ne bi upravljao motornim vozilom bez položenog vozačkog ispita iako smo svi gotovo svakodnevno svjedoci suprotnog, dakle, da osobe bez položenog vozačkog ispita upravljaju motornim vozilom nakon čega dolazi do prometnih nesreća često s teškim posljedicama. Iz Izvješća o vještačenju iz područja analize tekstilnih vlakana od 02.10.2019. iz Savezne Republike Njemačke u kojem su vještačena vlakna izuzeta s mjesta prometne nesreće, samo dodatno potvrđuje da je tužitelj nastradao u svojstvu vozača automobila koji je doživio prometnu nesreću dana 22.03.2019. u Saveznoj Republici Njemačkoj. Iz priloženog ovjerenog po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik, rješenja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu, Savezna Republika Njemačka br. 1 Cs 6 Js 2363/19 od 20. srpnja 2022. razvidno je da je tužitelj ČZ počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret, ali kako se radilo o maloj krivnji ne postoji javni interes za progon (obzirom da je u prometnoj nezgodi i sam teško stradao, a drugi oštećenik je njegov brat UZ). Upravo radi toga, iako kriv protiv tužitelja kao optuženika ČZ se kazneni postupak obustavlja prema § 153. stavak 2. Uredbe o kaznenom postupku s pristankom državnog odvjetništva i optuženika. Tužitelj je bio vozač, a ne putnik u vrijeme nastanka štetnog događaja, nije nastradao u svojstvu treće osobe, te stoga nema pravo na naknadu štete iz police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 068300746916, ali ni po polici osiguranja osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima (auto nezgoda broj 068300746916) čiji sastavni dio su i Uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima
– autonezgoda (i ANexclusive).
5. Na temelju odredbe čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.) sud je na pripremnom ročištu održanom dana 15. listopada 2024. spojio parnice broj Pn-218/2022 i Pn-219/2022, radi zajedničkoga raspravljanja, jer se time ubrzava raspravljanje i smanjuju troškovi, te se postupak nastavio voditi pod brojem Pn-218/2022.
6. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja i svjedoka UZ, te pročitao i izvršio uvid u dokumentaciju u:
- Pn-218/2022 i to policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj:068300746916 (list 5. spisa), Odštetni zahtjev od 17.06.2020. s povratnicom (list 6.-8.), odgovor tuženika na Odštetni zahtjev (list 9.), medicinsku dokumentaciju (list 10.-133.), Odštetni zahtjev UZ od 8.7.2021. (list 146. -147.), podatke Policijske uprave osječko-baranjske od 28.01.201. (list 148.), Uvjete osiguranja osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima – autonezgoda (i Anexclusive) (list 150. - 158.), Dodatak 1. (Medicinska tablica) (list 159. -173.), ovjerene prijevode sa njemačkog jezika: rješenja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu (list 179. -183.), Izvješća o vještačenju (list 210.-215.), Očitovanja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu uz predmet broj Cs 6 Js 2363/19 uz dokumentaciju (list 471. -520.), Očitovanja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu ovome sudu uz predmet broj Cs 6
Js 2363/19 (list 530.-584.); te u
- Pn-219/2022 i to policu i kopiju police grupnog kombiniranog osiguranja djelatnika broj OV0683014802 (Iist 5. i 148.-149.) ), Odštetni zahtjev sa povratnicom od 2.07.2020. (list 6.-8.), medicinsku dokumentaciju (list 9.-109.), Opće uvjete za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) UNO 2 (list 110. -114. i 150.-154.), Tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) (list 115.-124. i 155.-164.), Dopunske uvjete za kombinirano grupno osiguranje djelatnika od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (list 125.-126.), dopis Općinskog suda u Osijeku broj 22-Su-311/2020-3 od 28.05.2020. (list 144.), Tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) (1.01.-1.06.01.99.) Dodatak Tablici invaliditeta br. 1. (list 165.), UNKG 1 Dopunski uvjeti za kombinirano grupno osiguranje djelatnika od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (list 166. -167.), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika: prijave štete Direkcije autoceste južna Bavarska (list 186. -188.) i rješenja o troškovima Upravne zajednice Schwarzach od 26.11.2019. (list 191. -193.).
6.1. Sud je službenim putem od Prvostupanjskog suda u Deggendorfu, SR Njemačka, zatražio očitovanje o predmetnom štetnom događaju od 22.03.2019. i kazneni predmet broj 1 Cs 6 Js 2363/19 koji se vodio radi predmetnog štetnog događaja, a u svrhu utvrđenja da li je tužitelj bio vozač ili putnik u trenutku štetnog događaja, te tuženiku naložio da priloži spisu ovjereni prijevod prikupljene dokumentacije sa njemačkog jezika, po stalnom sudskom tumaču, a što je isti i učinio.
7 . Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine za trajnu invalidnost sa zateznim kamatama od 25.06.2020. pa do isplate, temeljem Police osiguranja od automobilske odgovornosti broj:068300746916, te za isplatu osigurnine za trajni invaliditet, dnevnu naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad, dnevnu naknadu za liječenje u bolnici i za lom kosti s pripadajućim zateznim kamatama od 6.07.2020. pa do isplate, temeljem Police grupnog kombiniranog osiguranja djelatnika broj: OV 0683014802 i čl. 14. točka 1., 7. i 8. ugovorenih Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) UNO 2.
9. Između stranaka nije sporno:
- da tužitelj ne posjeduje vozačku dozvolu i nema položen vozački ispit;
- da UZ - brat blizanac tužitelja, posjeduje vozačku dozvolu;
- da se dana 22.03.2019. u SR Njemačkoj, 94560 Offenberg, desila prometna nezgoda, na dionici 1240, A3 u pravcu Passau/Linza,;
- da su tužitelj i njegov brat blizanac UZ u trenutku štetnog događaja bili u osobnom vozilu u vlasništvu njihove tete RZ, marke Opel
Astra, reg. oznaka [registarska oznaka];
- da je vlasnica vozila RZ dala UZ punomoć da upravlja vozilom;
- da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano Policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj:068300746916;
- da je na dan nastanka prometne nezgode tužitelj ČZ bio osiguran kod tuženika kao djelatnik tvrtke Unikom d.o.o. Osijek, Policom grupnog kombiniranog osiguranja djelatnika broj:OV 0683014802;
- da su tužitelj i njegov brat UZ u štetnom događaju zadobili teške tjelesne ozljede;
- da se na Prvostupanjskom sudu u Deggendorfu protiv tužitelja vodio i obustavljen je kazneni postupak zbog predmetne prometne nezgode pod brojem 1 Cs 6 Js 2363/19 zbog kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz nehaja po čl. 229.
Kaznenog zakonika SR Njemačke ;
- da se UZ putem punomoćnika odvjetnika dana 8.07.2021. obratio tuženiku sa Odštetnim zahtjevom vezano za predmetnu prometnu nezgodu od dana 22.03.2019. u kojem navodi da je sudjelovao kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] koje je osigurano Policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj:068300746916;
- da UZ u Odštetnom zahtjevu navodi da je za prometnu nezgodu odgovoran njegov brat, ovdje tužitelj ČZ, koji je tom prilikom upravljao vozilom, radi čega se protiv istog u Republici Njemačkoj vodi kazneni postupak radi izazivanja prometne nezgode iz nehaja;
- da se tužitelj ČZ obratio tuženiku sa Odštetnim zahtjevom dana 17.06.2020. temeljem Police osiguranja od automobilske odgovornosti broj:068300746916; te Odštetnim zahtjevom od dana 2.07.2020. temeljem Police grupnog kombiniranog osiguranja djelatnika broj: OV 0683014802; u kojima navodi da je sudjelovao u predmetnoj prometnoj nezgodi kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka].
10. Među strankama je sporno:
- aktivna legitimacija, ima li tužitelj status osiguranika;
- da li je nastao osigurani slučaj;
- da li postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika;
- da li je nastupila zastara potraživanja po Polici broj: [broj police];
- da li su nastale medicinske posljedice ugovorene u policama osiguranja;
- visina tužbenog zahtjeva.
11. Tužitelj ČZ u svom iskazu navodi da se sjeća prometne nezgode koja se dogodila 22.03.2019. na Auto cesti u blizini austrijske granice. Nema vozačku dozvolu i njegov brat blizanac UZ je za to znao, te je ŽZ upravljao vozilom cijelim putem, nisu se mijenjali, a nakon što se desila prometna nesreća prvo je protiv brata ŽZ bio pokretnut kazneni postupak, a nakon godinu dana kada su našli određena vlakna u vozilu, onda je kazneni postupak protiv njega pokrenut. Nije osuđen u tom kaznenom postupku, a što je bilo u odnosu na brata ŽZ mu nije poznato, jer sa istim nije u kontaktu unazad pet godina, odnosno godinu dana nakon prometne nesreće su još komunicirali, a nakon toga više ne. Auto je bio u vlasništvu njihove tete koja je dala njegovo bratu ŽZ punomoć da upravlja tim vozilom. Uslijed prometne nesreće on i brat ŽZ su zadobili teške tjelesne ozljede, međutim kod brata ŽZ su ostale teže posljedice nego kod njega, jer je on zadobio udarac u glavu, od čega su mu ostale trajne posljedice. Nije mu poznato da je brat ŽZ podnosio bilo kakav odštetni zahtjev protiv osiguravajućeg društva vezano za tu prometnu nesreću. Prije prometne nesreće su on i Č išli kod trećeg brata U u posjetu u Njemačku, a punica od U je vidjela kada je njega i ŽZ ispraćala nazad na put u Hrvatsku, da ŽZ sjeda za volan auta, a prometna nesreća se desila kada su išli nazad u Hrvatsku. Ne može se izjasniti zašto je liječnicima u bolnici u Straumbingu nakon prometne nezgode izjavio da je on upravljao predmetnim vozilom prilikom štetnog događaja, te napominje da je bio u teškom stanju nakon nesreće. Ne može se izjasniti zašto u rješenju prvostupanjskog suda u Degendorfu od 20. srpnja 2022. kojim se obustavlja postupak protiv njega stoji da je on kao optuženik počinio kazneno djelo uzrokovanja predmetne prometne nesreće, odnosno zato što Njemačka nije više imala interes protiv njega dalje voditi kazneni postupak. Prije prometne nesreće kao i sada je zaposlen u Unikomu, međutim, još uvijek je zbog posljedica prometne nesreće na bolovanju, a pokušavao se u par navrata vratiti na rad, međutim nije mu bilo dobro, nakon čega je i dalje na bolovanju. Sada je trenutno na godišnjem i ne zna koliko još dugo njegovo bolovanje može trajati. Sjeća se da nije bio vezan prilikom štetnog događaja.
11.1. Sud iskaz svjedoka UZ nije cijenio u konkretnom slučaju, jer je isti izjavio da se ne sjeća ničega vezano za predmetni štetni događaj, kao niti za Odštetni zahtjev koji je podnio tuženiku vezano za predmetni štetni događaj.
12. Iz ovjerenog prijevoda sa njemačkog jezika Očitovanja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu uz predmet Cs 6 Js 2363/19 po stalnom sudskom tumaču Jasni Špiranović, mag.iur. (list 530.-584. spisa) proizlazi da je povodom predmetne prometne nezgode Državno tužiteljstvo u Deggendorfu (list 551.-553.) provelo istražni postupak protiv UZ u kojem je utvrđeno da oba putnika u predmetnom vozilu, tužitelj i UZ, nisu bili vezani sigurnosnim pojasom i da su izbačeni iz vozila prilikom prevrtanja vozila, da se vozilo u trenutku kontakta sa zaštitnom ogradom kretalo brzinom između 142 – 165 km/h, te da je uzrok nesreće bio privremeni nedostatak pozornosti od strane vozača (pojava „mikrosna“), zbog čega vozač nije slijedio prometne znakove i ušao u pretjecajnu traku, već je postupno skrenuo s ceste pod izrazito oštrim kutom ulijevo, te kao rezultat toga, došao u kontakt sa središnjom barijerom.
12.1. Iz ocjene rezultata Državnog ureda kriminalističke policije Bavarske od 2.10.2019. (list 210.-215.) kod analize izvora vlakana u provedenoj u istrazi radi utvrđenja je li automobilom reg. oznaka [registarska oznaka] u trenutku nesreće upravljao ČZ ili UZ, proizlazi da rezultati izvora vlakana sa odjeće ČZ i odjeća UZ, snažno upućuju na to da je ČZ upravljao vozilom u vrijeme nesreće, a ne UZ, da se procjena temelji na tragu topljenja vlakana na vozačevim vratima, potkrijepljenom izgledom traga na bočnim zračnim jastucima, uz napomenu da je vjerojatno pri izvlačenju iz vozila putnički prostor ispunjen dijelovima vozila i drugom predmetima bez uzimanja u obzir zračnih jastuka, tako da se ne može isključiti kontaminacija dokaza. Osim toga, da se ta procjena temelji na okolnostima slučaja poznatim u vrijeme izrade Izvješća, a ako se važni aspekti promijene npr. zbog nalaza dinamike nesreće, mora će se ponovno procijeniti rezultati analize izvora vlakana.
12.2. Iz rješenja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu broj 1 Cs 6 Js 2363/19 (list 572.-573.) od 20.07.2022. proizlazi da je doneseno u kaznenom postupku protiv optuženika ČZ koji je optužen zbog kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz nehaja, kojim se postupak obustavlja uz suglasnost Državnog odvjetnika i optuženika ČZ, sukladno čl. 153. st. 2. Zakona o kaznenom postupku SR Njemačke, te da optuženik ČZ snosi troškove postupka, kao i svoje nužne izdatke, iz razloga jer je optuženik ČZ dovoljno osumnjičen da je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz nehaja, prema čl. 229. njemačkog Kaznenog zakona. Međutim, ako bude osuđen, čini se da je krivnja manja, pa nema javnog intresa za tužiteljstvo, te da je tuženik pristao podmiriti troškove.
12.3. Iz Očitovanja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu pod brojem 2 AR 38/24 ovome sudu, od dana 24.11.2024. (list 580.-581.), proizlazi da je u prometnoj nesreći na federalnoj cesti A3 2203.2019. oko 6,55h automobil Opel Astra reg. oznaka (HR) [registarska oznaka] izletio udesno s kolnika i prevrnuo se, da su u vozilu bili blizanci ČZ i UZ, koji su u nesreći teško ozlijeđeni, da je ČZ na ispitivanju 3.04.2019. izjavio da je u trenutku nesreće bio suvozač u automobilu, dok UZ nije mogao biti ispitan u policiji, jer jer nakon nesreće bio u vegetativnom stanju, da su obojica braće imala 0,00 promila alkohola u krvi, da oboje nisu bili vezani sigurnosnim pojasom u trenu nesreće, da na vozilu nije bilo naznaka tehničkog kvara. Prema Izvješću Ureda kriminalističke policije Bavarske od 10.2.2019. koji je pregledao odjeću dvoje putnika i tragove u vozilu, rezultati vještačenja tekstila jasno upućuju na to da je automobilom u trenutku nesreće upravljao ČZ, a ne UZ. Da je Prvostupanjski sud u Deggendorfu izdao dana 18.12.2019. kazneni nalog protiv optuženika ČZ zbog nehaja, na koji je branitelj istog uložio žalbu, navodeći da je u trenutku nesreće vozilom upravljao brat UZ. Odlukom Prvostupanjskog suda u Deggendorfu od 20.07.2022. obustavljen je postupak protiv ČZ po čl. 153. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, uz suglasnost Državnog odvjetnika, zbog male krivnje, a okrivljeniku ČZ je naloženo da plati troškove postupka kao i vlastite troškove.
12.4. Iz žalbe punomoćnika tužitelja kao okrivljenika od dana 29.05.2020. izjavljene protiv kaznenog naloga Općinskog suda u Deggendorfu pod brojem Cs 6 Js 2363/19 od 27.12.2019. (list 560. -562.) proizlazi da tužitelj kao okrivljenik osporava sve navode iz kaznenog naloga, navodeći da nije točno da je upravljao vozilom u trenutku štetnog događaja, već je vozilom upravljao njegov brat UZ, a u prilog navoda prilaže kao dokaz rješenje o naknadi troškova radi intervencije vatrogasaca i prijavu štete direkcije Autoceste južna Bavarska, Službe za održavanje autoceste. Navodi da okrivljenom nisu dostavljena na uvid dokazna sredstva na temelju kojih je protiv njega izrečen kazneni nalog, pa mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, te predlaže da se kazneni nalog stavi izvan snage.
12.5. Uvidom u Odštetni zahtjev UZ kojim se putem punomoćnika odvjetnika obratio tuženiku dana 9.07.2021. (list 146.-147.) vezano za predmetnu prometnu nezgodu od dana 22.03.2019. je utvrđeno da isti navodi da je u prometnoj nezgodi sudjelovao kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] koje je osigurano Policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj:068300746916, a da je vozilom upravljao njegov brat ČZ, protiv kojeg se radi navedene prometne nezgode u SR Njemačkoj vodi kazneni postupak radi izazivanja prometne nesreće iz nehaja.
12.6. Iz Uvjeta osiguranja osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima – autonezgoda (i Anexclusive) (list 150.-158.) i Dodatka 1. (Medicinska tablica) (list 159.-173.), koji su sukladno A.2. sastavni dio police osiguranja od automobilske odgovornosti broj:068300746916, uz Medicinsku tablicu (kao Dodatak 1.), proizlazi da se pod D.1. navodi šta nije osigurano, odnosno pod D.1.1. (Neovlašteni vozač) da osigurateljna zaštita ne postoji ako je do osiguranog slučaja došlo za vrijeme vožnje bez znanja i odobrenja vlasnika odnosno korisnika motornog vozila ili ako je vozilom upravljala osoba koja je na protupravan način došla u posjed vozila. Osigurateljnu zaštitu nema osiguranik ako kao putnik dobrovoljno uđe u vozilo kojim je prouzročen osigurani slučaj a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ako osiguravajuće društvo dokaže da je ta okolnost putnika bila poznata. Isto vrijedi i kada je vozilom upravljala osoba bez odgovarajuće dozvole za upravljanje vozilom. Pod E.1. (Obveze osiguranika u slučaju nastanka osiguranog slučaja) odnosno pod E.1.2. dužnost istinitog i potpunog odgovaranja na pitanja o okolnostima osiguranog slučaja, te pod E.2.1. ako osiguranik namjerno prekrši neku od svojih obveza reguliranih pod E.1. nema osigurateljnu zaštitu.
12.7. Iz čl. 9. st. 1. točka 4. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) UNO 2 (list 110.-114. i 150.-154. u Pn-219/2022) koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju-police grupnog kombiniranog osiguranja djelatnika broj:OV 0683014802, proizlazi da su u cijelosti isključenje sve obveze osiguratelja ako je nesretni slučaj nastao između ostalog i pri upravljanju motornim vozilima bez propisane službene isprave koja daje ovlaštenje vozaču za upravljanje i vožnju tom vrstom motornog vozila.
12.8. U prijavi štete Direkcije autoceste južna Bavarska (list 186. -188. u Pn- 219/2022) od 3.04.2019. je navedeno da je nesreću prouzročio UZ u osobnom vozilu marke Opel Astra, vlasnice RZ, reg. oznaka [registarska oznaka].
12.9. Iz rješenja o naknadi troškova Općine Schwarzach od 26.11.2019. (list 191.-193. u Pn-219/2022) zbog intervencije vatrogasaca upućenog vlasnici predmetnog vozila RZ, proizlazi da je navedeno da je uzročnik UZ.
13. Prije svega, sud smatra da prigovor zastare u odnosu na Policu broj: [broj police], nije osnovan.
13.1. Naime, sukladno odredbi čl. 234. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.
13.2. Odredbom čl. 942. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.
13.3. Kako se ugovorom ne mogu umanjivati prava koja stranka ima po zakonu, a pored navedenog, radi se o adhezijskom ugovoru koji sastavlja jedna strana, ovdje tuženik i na koji sadržaj druga strana nema mogućnost utjecaja, to su odredbe o zastari pod F.1. Uvjeta za osiguranja osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima – autonezgoda (i Anexclusive) koji su sukladno A.2. sastavni dio police osiguranja od automobilske odgovornosti broj:068300746916, po mišljenju suda ništetne, te u odnosu na štetni događaj od 22.03.2019., podnošenje Odštetnog zahtjeva dana 25.06.2020., te tužbe dana 23.12.2022., sukladno čl. 234. st. 1. u vezi s čl. 942. Zakona o obveznim odnosima, zastara u konkretnom slučaju nije nastupila.
14. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da su se tužitelj i brat blizanac UZ dana 22. ožujka 2019. vraćali iz SR Njemačke u Republiku Hrvatsku u vozilu Opel Astra reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu njihove tete RZ, koja je opunomoćila UZ za upravljanje vozilom, jer tužitelj ne posjeduje vozačku dozvolu, a niti ima položen vozački ispit, da su na određenoj dionici Autoputa doživjeli prometnu nesreću na način da se tužitelj ČZ kao vozač u trenutku kontakta sa zaštitnom ogradom kretao brzinom između 142 – 165 km/h, te da je uzrok nesreće bio privremeni nedostatak pozornosti od strane vozača (pojava „mikrosna“), zbog čega nije slijedio promjene znakove i ušao u pretjecajnu traku, već je postupno skrenuo s ceste pod izrazito oštrim kutom ulijevo, te kao rezultat toga došao u kontakt sa središnjom barijerom, u kojoj su prometnoj nesreći tužitelj i brat UZ, zadobili teške tjelesne ozljede, zbog kojih je UZ bio u komi, te nakon prometne nesreće nije mogao policiji dati iskaz, dok je tužitelj iskazao da je on bio putnik u vozilu, a da je brat ŽZ bio vozač. Nakon što je Državno tužiteljstvo, Državni ured kriminalističke policije Bavarske u Deggendorfu, dana 2.10.2019. provelo istragu radi utvrđenja je li automobilom reg. oznaka [registarska oznaka] u trenutku prometne nesreće, upravljao ČZ ili UZ, te vještačenjem vlakana u vozilu jasno utvrdilo da je ČZ upravljao automobilom u vrijeme nesreće, a ne UZ, Prvostupanjski sud u Deggendorfu pokreće kazneni postupak protiv optuženog ČZ kojem dana 18.12.2019. izdaje kazneni nalog zbog kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz nehaja, a nakon toga da je rješenjem Prvostupanjskog suda u Deggendorfu u tom kaznenom postupku pod brojem 1 Cs 6 Js 2363/19 od dana 20.07.2022. obustavljen postupak uz suglasnost Državnog odvjetnika i optuženika ČZ, sukladno čl. 153. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, te je optuženom ČZ naloženo da snosi troškove postupka kao i svoje nužne izdatke, a iz razloga jer je optuženik ČZ dovoljno osumnjičen da je počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz nehaja prema Kaznenom zakonu SR Njemačke, te ako bude osuđen, čini se da je krivnja manja, pa nema javnog interesa za tužiteljstvo, te da je optuženik ČZ, pristao podmiriti troškove. Sud također utvrđuje i da se brat tužitelja UZ putem punomoćnika odvjetnika obratio tuženiku dana 9.07.2021. sa Odštetnim zahtjevom vezano za predmetnu prometnu nezgodu od dana 22.03.2019. u kojem on navodi da je u prometnoj nezgodi sudjelovao kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a da je njegov brat, ovdje tužitelj NZ, bio vozač u tom štetnom događaju i zbog čega se protiv ovdje tužitelja, u SR Njemačkoj vodi kazneni postupak radi kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz nehaja, a koje tvrdnje su sukladne rezultatima Državnog tužiteljstva u Deggendorfu prilikom vještačenja vlakana u vozilu, te priloženog Očitovanja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu, ovome sudu o provedenom kaznenom postupku i utvrđenjima vezano za predmetni štetni događaj u SR Njemačkoj. Iako nije odlučno za ovaj spor, sud napominje da tužitelj tijekom postupka nije osporio tvrdnju tuženika da istom ovo nije prvi put da je bez vozačke dozvole i bez položenog vozačkog ispita upravljao osobnim vozilom i tom prilikom skrivio prometnu nesreću u kojoj je sam teško ozlijeđen, jer se ista situacija desila i tijekom 2007. godine, u kojoj je prometnoj nesreći tužitelj također zadobio teške tjelesne ozljede, upravljajući vozilom bez vozačke dozvole, a pri tom i pod utjecajem alkohola, a što iako nije odlučna činjenica u konkretnom slučaju, ipak se ne može zanemariti da tužitelj očito i bez vozačke dozvole, bez poznavanja prometnih propisa i bez potrebnih vještina za upravljanje vozilom, to ipak čini, kao što je i u konkretnom slučaju utvrđeno od strane Državnog tužiteljstva u Deggendorfu, a sukladno i tvrdnjama tužiteljevog brata UZ u Odštetnom zahtjevu. Sud smatra potrebnim napomenuti i to da se iz ocjene rezultata Državnog ureda kriminalističke policije Bavarske od 2.10.2019. koji snažno upućuju na to da je ČZ upravljao vozilom u vrijeme nesreće, procjena temelji na okolnostima slučaja poznatim u vrijeme izrade Izvješća, a ako se važni aspekti promijene npr. zbog nalaza dinamike nesreće, morat će se ponovno procijeniti rezultati analize izvora vlakana; da sam tužitelj u ovom postupku tvrdi da se tijekom kaznenog postupka koji je protiv njega pokrenut u SR Njemačkoj, radi kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz nehaja, a vezano za dinamiku nastanka prometne nezgode, tijekom kaznenog postupka, dakle do obustave, nije dogodilo ili utvrdilo nešto drugačije od početnog utvrđenja u odnosu na nastanak prometne nesreće.
15. Sukladno čl. 943. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio.
15.1. Sukladno čl. 3. st. 1. točka 10., 17. i 35. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013.), korisnik prijevoznog sredstva je fizička ili pravna osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom (točka 10.); odgovorni osiguratelj je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, a kojim je prouzročena šteta, sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama (točka 17.); vozač je osoba koja upravlja prijevoznim sredstvom (točka 35.).
15.2. Sukladno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, putnik kojemu se dogodi nesretni slučaj, odnosno prema uvjetima osiguranja određeni korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojega je sklopljeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju.
15.3. Sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, u skladu s odredbama ovoga Zakona.
15.4. Sukladno odredbi čl. 23. st. 1. točka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema vozač vozila kojim je prouzročena šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača.
16. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice u predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
16.1. U konkretnom slučaju, teret dokaza da je bio putnik u vozilu, a ne vozač prilikom štetnog događaja je na tužitelju, a što isti nije dokazao.
17. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije je osnovan.
17.1. Naime, kako je u ovom postupku utvrđeno da tužitelj u vrijeme nastanka prometne nesreće nije nastradao u svojstvu treće osobe, jer nije bio putnik u osobnom vozilu, već je bio vozač koji je upravljao osobnim vozilom, bez znanja i odobrenja vlasnice vozila (vlasnica RZ je dala punomoć za upravljanje vozilom UZ koji ima vozačku dozvolu), bez vozačke dozvole i bez položenog vozačkog ispita, pa se ima smatrati neovlaštenim vozačem, koji nema osigurateljnu zaštitu po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 068300746916, jer osigurateljna zaštita ne postoji ako je do osiguranog slučaja došlo za vrijeme vožnje bez znanja i odobrenja vlasnice vozila, od strane osobe koja nema vozačku dozvolu i bez položenog vozačkog ispita, dakle neovlaštenog vozača. Stoga u vrijeme nastanka štetnog događaja, tužitelj kao neovlašteni vozač sukladno odredbama D.1. Uvjeta osiguranja osoba od posljedica nezgode u motornim vozilima – autonezgoda (i Anexclusive) koji su sukladno A.2. sastavni dio police osiguranja od automobilske odgovornosti broj:068300746916, nije bio osiguran Ugovorom o osiguranju broj police: [broj police] po kojem u ovom postupku zahtijeva isplatu osigurnine. Stoga tužitelj nema pravo na osigurninu temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 068300746916, jer nije stekao status osiguranika po navedenoj polici i osigurani slučaj nije nastupio, jer nema treće osobe, pa u tom smislu postoji isključenje odgovornosti tuženika u ovom slučaju, te tuženik nema obvezu isplatiti osigurninu tužitelju po čl. 973. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu štete iz Police osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 068300746916, a ni po istoj Polici osiguranja osoba od posljedica nezgode u motornim vozilma. Slijedom navedenog utvrđenja, kako tužitelj nije nastradao kao putnik, odnosno kao treća osoba, već kao vozač, koji je upravljao vozilom bez položenog vozačkog ispita, bez vozačke dozvole (neovlašteni vozač), bez dozvole i znanja vlasnice vozila, te je sam prouzročio svoju štetu, to nema pravo niti na osigurninu temeljem Police grupnog kombiniranog osiguranja djelatnika broj:OV0683014802; budući su u cijelosti isključenje sve obveze osiguratelja-tuženika, jer je nesretni slučaj nastao pri upravljanju motornim vozilima bez propisane službene isprave koja daje ovlaštenje vozaču za upravljanje i vožnju tom vrstom motornog vozila, sukladno čl. 9. st. 1. točka 4. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) UNO 2 koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju-Police grupnog kombiniranog osiguranja djelatnika broj: OV 0683014802.
18. Nije osnovan navod tužitelja da je tužiteljstvo ili Državno odvjetništvo u Deggendorfu postalo svjesno da on nije upravljao vozilom kritičke zgode, pa su iz tog razloga našli komforno rješenje da to prikažu kao nedostatak pravnog interesa Republike Njemačke za nastavkom postupka, jer iz provedenih dokaza – ovjerenih prijevoda priloženih isprava i Očitovanja Prvostupanjskog suda u Deggendorfu, pa i iz tvrdnji tužiteljevog brata UZ u Odštetnom zahtjevu, jasno proizlazi da je tužitelj optužen radi kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz nehaja po čl. 229. Kaznenog zakonika SR Njemačke, a da je postupak obustavljen sukladno čl. 153. st. 2. Uredbe o kaznenom postupku SR Njemačke, ali ne iz razloga jer isti nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, već iz razloga jer su teške tjelesne ozljede u tom štetnom događaju zadobili tužitelj i njegov brat UZ, te radi nedostatka javnog interesa za daljnji progon, a uz nalog tužitelju kao optuženiku da snosi troškove kaznenog postupka. Da je utvrđeno drugačije, odnosno da je kazneni postupak obustavljen jer da je utvrđeno da tužitelj nije kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i zbog kojeg je optužen, logično je da ga Sud ne bi obvezao da snosi troškove kaznenog postupka pri obustavi, već bi bio oslobođen plaćanja troškova postupka u kojem je neosnovano bio optužen. Naime, prema shvaćanju ovoga suda, tužitelj kao optuženik je kriv za kazneno djelo nanošenja tjelesne ozljede iz nehaja, ali je kazneni postupak protiv tužitelja kao okrivljenika obustavljen, jer se radi o slučaju osude zbog kaznenog dijela nehotične tjelesne ozljede druge osobe (tužitelj i brat UZ su zadobili teške tjelesne ozljede sa trajnim invaliditetom), pa se krivnja činila neznatnom, te jer se radi o situaciji kada ne postoji javni interes za progon, jer su dakle samo tužitelj kao vozač i njegov brat kao putnik u vozilu teško stradali, bez trećih osoba, te jer je tužitelj kao okrivljenik pristao na snošenje troškova kaznenog postupka ako se obustavi, a slijedom čega je kazneni postupak obustavljen sukladno čl. 153. st. 2. Zakona o kaznenom postupku SR Njemačke, a ne radi prikrivanja neuspjeha Državnog odvjetništva u Deggenfdorfu kod dokazivanja počinjenja kaznenog djela za koje je tužitelj optužen, kako to tužitelj tvrdi i tumači obustavu kaznenog postupka protiv njega.
19. Nije osnovan navod tužitelja da je Općina Swearzach i Autocesta južne Bavarske u svojim zahtjevima za naknadom štete i nastalih troškova od vlasnice vozila povodom intervencije nadležnih službi nakon nastanka ovog osiguranog slučaja, kao osobu koja je prouzročila štetu navela UZ, pa da je stoga jasno da je vozilom upravljao UZ, a ne tužitelj. Naime, navedene službe nisu nadležne za utvrđivanje činjenica o tome tko je u ovom osiguranom slučaju bio u ulozi vozača ili putnika, pa navedeni zahtjevi nikako ne mogu biti dokaz o tome tko je upravljao vozilom u vrijeme štetnog događaja, te koji se zahtjevi odnose samo na naplatu od vlasnice osobnog vozila nastale štete u štetnom događaju, za razliku od utvrđenja stručnog vještaka prilikom istrage provedene od strane Državnog ureda kriminalističe policije Bavarske, te pokrenutog kaznenog postupka i izdavanja kaznenog naloga radi kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede iz nehaja, upravo protiv tužitelja ČZ kao vozača osobnog automobila koji je prouzročio prometnu nesreću, a temeljem utvrđenja nadležnih tijela u kriminalističkoj istrazi.
20. Slijedom navedenog, a cijeneći sadržaj odredbi Zakona o parničnom postupku, Zakona o obveznim odnosima i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema ocijeni ovog suda, tužitelj kao neovlašteni vozač nije stekao status osiguranika po predmetnim policama osiguranja u konkretnom slučaju, a niti je osigurani slučaj nastupio, pa stoga tuženik po predmetnim policama nije dužan isplatiti tužitelju osigurninu u konkretnom slučaju, radi čega je odlučeno kao u izreci pod I.
20.1. Obzirom na navedeno, sud se nije upuštao u raspravljanje o visini tužbenog zahtjeva.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
20.1. Tuženik zahtijeva naknadu parničnog troška od 3.986,47 eura.
20.2. Zahtjev tuženika za naknadu troška je osnovan do iznosa od 3.375,00 eura i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime odgovora na tužbu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), sastava obrazloženog podneska od dana 24.06.2024. od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), a od 08.03.2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištu od 15.10.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), od dana 11.02.2025. i 27.10.2025. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te od dana 25.09.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.5.), obračunatog PDV-a na te iznose od 550,00 eura (Tbr. 46.) i troška prijevoda sa njemačkog jezika po ovlaštenom sudskom tumaču od 625,00 eura, sukladno izdanom računu (list 598. spisa) kao nužnom trošku, a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.), te vrijednosti predmeta spora (4.247,13 eura do ročišta od 15.10.2024. na kojem su spojeni predmeti Pn-218/2022 i Pn-219/2022, nakon čega je vrijednost predmeta spora 17.648,80 eura), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.
20.3. Preostali zahtjev tuženika za naknadu troška od 611,47 eura nije osnovan, a odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu od dana 25.09.2025. u iznosu od 500,00 eura sa obračunatim PDV-om od 125,00 eura, jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, pa je tuženiku dosuđena naknada od 25% na ime zastupanja sukladno Tbr. 9.t.5. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (ukupno 125,00 eura), dok obveza za plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu koju tuženik zahtijeva u iznosu od 111,47 eura, nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, sukladno čl. 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018., 51/2023.), radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.
U Osijeku, 28. studenog 2025
Sutkinja
Kamelija Matijašević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostaviti:
1.Punomoćniku tužitelja
2.Punomoćniku tuženika
