REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-1766/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja pod 1 HV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-2E5, pod 2 HVK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Whyalla South Austalia 5608, pod 3 ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj], pod 4 IV, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz Kanade, 4935 Parker street, V5C 3C6 [adresa], BC i pod 5 ZV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], V7L-1N6 North Vancouver, koje zastupa BV iz Odvjetničkog društva Vaić i Dvorničić u Puli te Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, kao punomoćnik tužitelja pod 1 i 3, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Ivana Čizmića, odvjetnika u Splitu i punomoćnice zakonskog zastupnika tužene AV, na ročištu radi objave dana 28. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Utvrđuje se da je pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Split, od 11. svibnja 2021. poslovnog broja Z-19550/2019, stoga se nalaže ispravak pogrešnog upisa na način da se u zemljišnoj knjizi izvrši povrat u prijašnje stanje uknjižbom prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u korist tužitelja HV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 7/100 dijela, HVK, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 3/10 dijela, ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj] za 7/100 dijela, IV, OIB [osobni identifikacijski broj] za 7/100 dijela i ZV, OIB [osobni identifikacijski broj] za 7/100 dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, što je tužena dužna trpjeti, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od kuna… sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 eur.

Obrazloženje

1. Dana 5. svibnja 2022. zaprimljena je tužba kojom su tužitelji ustali protiv tužene radi ispravka upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], prema kojem bi valjalo vratiti prijašnje upisano stanje u korist tužitelja pod 1 za 7/100 dijela i tužiteljice pod 2 za 3/10 dijela. U bitnom navode kako je nakon okončanog pojedinačnog ispravnog postupka zemljišnoknjižni odjel ovog suda rješenjem broj Z-19550/2019 od 11. svibnja 2021. prihvatio prijavu i odredio ispravak na označenoj nekretnini, tako što je tužena upisanog prava vlasništva uz istodobno brisanje tog prava s upisanih tužitelja za označene suvlasničke dijelove. Ova odluka donesena je uz obrazloženje kako bi sporna nekretnina predstavljala bivšu vojnu građevinu na lokaciji "Barjaci" na otoku Visu te da su vojne građevine postale vlasništvo tužene u skladu s Uredbom o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju RH. Dodaju kako je dokazni postupak proveden površno, bez pregleda isprava o prijenosu ili osnivanju knjižnih prava u korist podnositelja prijedloga, povijesnog izvatka iz zemljišne knjige ili povijesti promjena u katastru za predmetnu nekretninu te kako tužiteljima nije omogućeno sudjelovanje, jer bi u suprotnom bilo lako utvrditi kako je upis u zemljišnim knjigama istinit, a onaj u katastarskom operatu neažuriran. Na tu okolnost navode kako je predmetna nekretnina prilikom osnivanja katastra na otoku Visu 1953. upisana u posjedovnom listu 991 kao "Opće narodna imovina JNA, posjed Republike Hrvatske", a sud nije obavio uvid i usporedbu tih podataka sa povijesti zemljišnoknjižnih promjena. Također navode kako se prilikom osnivanja zemljišnoknjižnog operata 1953. navodi vlasništvo RV. H i to temeljem presude Sreskog suda u Visu broj Agr-570/39 od 15. studenog 1940. kojom je razriješen težački odnos, tako da je RV utvrđen vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nakon čega se u zemljišnim knjigama uredno prati upis prava vlasništva u korist njegovih nasljednika, sve do krajnjeg upisa tužitelja. S tim u vezi ističu kako je sporna nekretnina 1953. upisana u zemljišnim knjigama i kao vlasništvo Općine Komiža, tako da je taj zastarjeli upis prenesen u posjedovni list označavanjem predmetne nekretnine kao Općenarodne imovine u posjedu JNA.

2. Dana 9. svibnja 2024. zaprimljena je pod poslovnim brojem P-1728/2024 tužba označenih tužitelja pod 3-5 protiv tužene radi ispravka upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama u odnosu na nekretninu iste katastarske oznake, sve po istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, stoga je sud izvanraspravnim rješenjem od 16. svibnja 2024. spis broj P-1728/2024 pripojio ovom spisu radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

3. U svom odgovoru od 10. lipnja 2022. tužena je prigovorila nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, a tužbi se usprotivila uz obrazloženje kako se tužitelji pozivaju na presudu Sreskog suda u Visu broj Agr-570/39 od 15. studenog 1940. iako čest. zem. [katastarska čestica] nije navedena u izreci te odluke, već čest. zem. [katastarska čestica] za koju iz povijesnog vlasničkog lista ne proizlazi da bi se cijepala nakon razrješenja agrarnog odnosa. Dodaje kako je opće poznato da je otok Vis u prošlom stoljeću imao značajne vojne utvrde s većim brojem vojnih objekata i predstavljao stratešku vojnu bazu, tako da je bivša država preuzela cjelokupno područje "Barjaci" i provela upis posjeda u katastru 1953., a na tom predjelu izgradila vojarnu, dok su u južnom dijelu podignute četiri topovske baterije kao prva linija obrane od morskog napada.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom odgovora tužene na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora od 11. travnja 2022., spisa ovog suda broj Z- 19550/2019, povijesti promjena na katastarskoj čestici zemlje Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 7. listopada 2021. i izvoda iz posjedovnog lista broj 4021 od 6. listopada 2021. te povijesti promjena na katastarskim česticama od 14. siječnja 2022., povijesnih vlasničkih listova od 3. studenog 2021. i 14. siječnja 2022., presude Sreskog suda u Visu broj Agr-570/39 od 15. studenog 1940., uvjerenja o statusu čestice Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Pododsjeka u Visu od 25. rujna 2023., očevidom održanim na licu mjesta 10. listopada 2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju UV i pregledom njegovog nalaza od 28. studenog 2024. te očitovanja od 30. rujna 2025., pregledom obavijesti Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet od 30. lipnja 2025. i Uredbe Vlade Republike Hrvatske o proglašenju posebnog rezervata od 5. svibnja 2025., saslušanjem svjedoka ĐV i čitanjem ovjerovljene izjave tužiteljice pod 4 IV od 3. travnja 2024. Isprave i pismena koje je tužena priložila na ročištu održanom 8. travnja 2025. nisu uzeti u obzir, jer su tužitelji opravdano prigovorili njihovom zaprimanju nakon zaključenog prethodnog postupka. Radi se o Zapisniku Ministarstva obrane i Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom o primopredaji vojarne "Barjaška" od 10. srpnja 2014. s prilozima koji su bili poznati i dostupni tuženoj u vrijeme zaprimanja predmetne tužbe, stoga su prema predmetu spora stranka i njezin zakonski zastupnik znali i morali znati za tu dokumentaciju i potrebu njezinog pravodobnog prilaganja spisu. U svakom slučaju, tužena nije imala valjanog obrazloženja zbog naknadno priloženih dokaza, radi čega je sud postupio prema odredbi iz čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) i nije uzeo u obzir ta pismena.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. U ovom slučaju je kao sporno valjalo utvrditi jesu li tužitelji aktivno legitimirani i imaju li valjanu pravnu osnovu za brisanje postojećeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno imaju li osnovu za upis svog prava vlasništva.

8. Odredbom iz članka 186.a st. 1. ZPP propisano je kako se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije toga obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

9. Odredbom iz članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/2019, 128/2022, 155/2023 i 127/2024, dalje ZZK), propisano je kako pravo na ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom imaju osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišno knjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku. Odredbom iz članka 205. st. 1. ZZK, propisano je kako pravo zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja, odnosno osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Tužba za ispravak podnesena u ovoj pravnoj stvari je pravno sredstvo koje ima stranka nezadovoljna rezultatom ispravnog postupka jer protiv odluke u pojedinačnom zemljišnoknjižnom postupku nije dopuštena žalba tako da osoba čijoj prijavi ili prigovoru zemljišnoknjižni sud nije udovoljio u ispravnom postupku ima na raspolaganju samo to pravno sredstvo radi eventualne zaštite svojih prava.

10. Pregledom spisa ovog suda broj Z-19550/2019 razvidno je kako je predlagatelj Republika Hrvatska protiv predloženika Ž, I i LV svi pok. RV te MV i EV, obje rođ. LV, kao upisanih suvlasnika nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], šuma površine 5517 m2, pokrenula zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak radi uknjižbe prava vlasništva označene nekretnine. Nakon provedenog postupka sud je rješenjem broj Z- 19550/2019 od 11. svibnja 2021. prihvatio prijavu i odredio ispravak upisa prava vlasništva na ime predlagatelja Republike Hrvatske uz prethodno brisanje tog prava s imena ovdje tužitelja i drugih upisanih suvlasnika. Prema raspoloživoj dostavnici, ova odluka dostavljena je neposredno ovdje tužiteljici pod 2 HVK dana 10. kolovoza 2021. na označenu adresu u Australiji, dok za ostale suvlasnike nema traga uručenja, stoga im je rješenje izvješeno na oglasnu ploču suda dana 2. rujna 2021.

11. Pregledom vlasničkog lista od 3. lipnja 2019. (priloženog spisu broj Z- 19550/2019) razvidno je kako je predmetna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], šuma površine 5517 m2, u tijeku pojedinačnog ispravnog postupka bila upisana kao suvlasnička zajednica ovdje tužitelja HV za 7/100 dijela, HVK za 3/10 dijela, ŽV za 7/100 dijela, IV za 7/100 dijela i ZV za 7/100 dijela te označenih predloženika i trećih osoba. Nakon okončanog pojedinačnog ispravnog postupka tužena Republika Hrvatska upisana je vlasnica čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] za cijelo, kako proizlazi iz vlasničkog lista od 9. travnja 2025. (priloženog spisu broj Z-19550/2019).

12. Pregledom presude Sreskog suda u Visu broj Agr-570/39 od 15. studenog 1940. razvidno je kako je razriješen postojeći težački odnos RV u odnosu na ovdje spornu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i odobreno njegov upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz prethodno brisanje tog prava s dotadašnjih vlasnika, dok iz povijesnih vlasničkih listova od 3. studenog 2021. i 14. siječnja 2022. proizlazi kako se vlasništvo predmetne nekretnine prenosilo nasljeđivanjem označenog težaka i njegovih nasljednika, sve do upisa tužitelja i trećih osoba prema gore navedenom vlasničkom listu od 3. lipnja 2019.

13. Pregledom povijesti promjena na katastarskoj čestici zemlje Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 7. listopada 2021. i 14. siječnja 2022., te izvoda iz posjedovnog lista broj 4021 od 6. listopada 2021. razvidno je kako je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od osnutka katastra na otoku Visu 1953. bila upisana u posjedovnom listu broj 991 naslovnika Opće narodne imovine JNA, kao nekretnina u društvenom vlasništvu s pravom raspolaganja i korištenja u korist Saveznog sekretarijata za narodnu obranu SFRJ, a danas kao posjed Republike Hrvatske. Ispostava ne posjeduje isprave na temelju kojih je proveden upis iz 1953.

14. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 10. listopada 2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju UV, tužitelji su kao predmet spora pokazali zemljište položeno iznad uvale "Barjoška" na otoku Visu do koje je sud pristupio plovilom. Ovo zemljište u cijelosti je zapušteno, obraslo borovom šumom, makijom i visokom travom. Oblika je nepravilnog četverokuta, a položeno niz padinu brda u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Ova nekretnina omeđena je sa jugoistočne strane starim poljskim putem, dio sjeverozapadne granice predstavlja kameni suhozid, dok preostale granice nisu materijalizirane ali su odredive. Na granicama sporne nekretnine nisu uočeni građevinski objekti niti ograda od bodljikave žice, a iznad njezine sjeverne međe uz padinu brda i to u smjeru sjeveroistoka, nalazi se trafostanica i ostaci bivšeg vojnog objekta.

15. Sudski vještak za geodeziju UV u svom je nalazu od 28. studenog. 2024. utvrdio kako je pokazana nekretnina položena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] uz napomenu kako na njezinoj površini i na rubovima nije vidio nadzemnih objekata niti stupova ili žičanih ograda. Dodao je kako se u smjeru sjeveroistoka, na udaljenosti od 220m vide ostatci vojarne bivše JNA, dok su fortifikacijski objekti (bitnica) položeni oko 300m u smjeru zapada. Stranke nisu iznijele primjedbe kojima bi osporile ili dovele u sumnju geodetsku identifikaciju, stoga sud prihvaća vještvo kao stručno i objektivno.

16. Na okolnost posjeda predmetne nekretnine, načina njezinog korištenja i korisnika, govorio je svjedok ĐV. Njegova saznanja na odlučne činjenice datiraju nakon 1974. kada je sklopio brak s prvom rodicom tužitelja IV, nakon čega je počeo posjećivati nekretnine obitelji IV, uključujući i zemljište koje je predmet spora i na koje je po vlastitim tvrdnjama pristupao barem dva puta godišnje uz svog punca OV, koji je u to vrijeme održavao stari vinograd i brao plodove nekoliko stabala rogača koji su u međuvremenu propali i danas ih se ne možete vidjeti. Navodi kako su zemlji pristupali pješice iz [adresa] poljskim putovima kojima su se svakodnevno kretali težaci sa svojim radnim životinjama, a njegov punac je za potrebe pristupa licu mjesta imao dozvolu tadašnje JNA, čiji su se objekti nalazili iznad spornog zemljišta. Tvrdi kako je OV koristio zemljište samostalno, neometano i neosporavano, kako od fizičkih osoba tako od bilo koje lokalne ili državne vlasti, a preminuo je 1999., tako da je posjećivao zemlju i nakon Domovinskog rata. Na kraju navodi kako je OV imao braću Ž (pravni prednik tužiteljice pod 2,) I (pravni prednik tužitelja pod 1,3-5) te sestre MV i EV, koji su diobom podijelili naslijeđenu imovinu, tako da je njegov punac ustupio svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine kako bi i dalje ostvarivao pravo na dječji doplatak, dok je njemu pripala nesporna kuća u [adresa] za cijelo.

17. Kako je tužena prigovorila nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, prije svega je za navesti da su tužitelji prije pokretanja zemljišnoknjižnog pojedinačnog ispravnog postupka bili upisani suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ali nisu bili njegovi aktivni sudionici, stoga nisu bili u mogućnosti prigovarati prijedlogu tužene, tako da nije bilo osnove da ih sud u zemljišnoknjižnom postupku uputi na pokretanje parnice. Kod takvog stanja stvari, tužitelji su radi zaštite vlasničkih prava postupili prema citiranoj odredbi iz članka 186.a st. 1. ZPP i obratili se zakonskom zastupniku tužene radi mirnog rješenja spora i time ispunili procesne pretpostavke za pokretanje parničnog postupka. Slijedom toga, a uzimajući u obzir da su odlukom suda u ispravnom postupku izbrisani kao suvlasnici uz upis tužene kao vlasnice, tužitelji su aktivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari.

18. Što se tiče osnovanosti tužbe, na temelju ovako provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je predmetna nekretnina od 1951. bila upisana kao isključivo vlasništvo pravnog prednika tužitelja RV i to na temelju presude Sreskog suda u Visu broj Agr-570/39 od 15. studenog 1940. kojom je razriješen njegov dotadašnji težački odnos s Općinom Komižom kao dotadašnjim vlasnikom. U odnosu na tako upisano stanje tužena neutemeljeno prigovara izostanku oznake katastarske čestice, jer je čest. zem. [katastarska čestica] označena u izreci presude kao jedna od nekretnina koje su bile predmet raspravljanja i odlučivanja u tom postupku, stoga je upis RV imao valjanu zakonsku osnovu, a isto tako su se temeljem nasljeđivanja na pravno valjan način upisivali kao suvlasnici njegovi nasljednici. Međutim, prema shvaćanju ovog suda tužitelji nisu postupili u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP i dostavili dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazila osnovanost tužbe, odnosno zaključak o pogrešnoj promjeni upisa u korist tužene.

19. Prije svega je za navesti kako je predmetno zemljište položeno iznad uvale "Barjoška" na otoku Visu, a opće je poznata činjenica da je nakon Drugog svjetskog rata do odlaska bivše JNA 30. svibnja 1992., ovaj otok desetljećima predstavljao stratešku vojnu bazu, kako to točno navodi tužena, jer je u tijeku prethodnih desetljeća na njemu izgrađen veliki broj vojarni, utvrda, tunela i drugih vojnih objekata, tako da su i na predjelu "Barjoška" bile ukopane topovske bitnice koje su posluživale i održavale vojne osobe smještene u obližnjoj vojarni. Tužitelji tvrde kako predmetna nekretnina nije bila dio tog kompleksa i kako se nalazi dalje od vojnih objekata, ističući dugogodišnji posjed obitelji RV, koji prema presudi Sreskog suda u Visu kontinuirano traje od 11. siječnja 1878., tako da bi se sve vrijeme radilo o faktičkoj vlasti njihovih pravnih prednika. Također ustraju u navodima kako je promjeni u zemljišnim knjigama i upisu prava vlasništva tužene prethodio površno proveden zemljišnoknjižni ispravni postupak, jer nisu bili njegovi sudionici, a sud je rješenje temeljio na neažuriranoj i pogrešnoj katastarskoj evidenciji. Takav zaključak ne proizlazi iz raspoložive dokazne građe, a posebno se treba očitovati na tvrdnje o nedostatcima službene katastarske evidencije. Naime, čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od osnutka je katastra na otoku Visu 1953. upisana u posjedovnom listu broj 991 kao nekretnina u društvenom vlasništvu i posjedu Opće narodne imovine JNA, s pravom raspolaganja i korištenja u korist Saveznog sekretarijata za narodnu obranu SFRJ, a danas kao posjed tužene Republike Hrvatske. Prema povijesti promjena na katastarskim česticama razvidno je kako Ispostava za katastar nekretnina Vis ne posjeduje isprave na temelju kojih je proveden prvi upis predmetne nekretnine, ali isto tako i svih ostalih nekretnina upisanih u posjedovnom listu broj 991, što je i sasvim razumljivo. Ovo iz razloga što je tome prethodila provedena revizija katastra i njegovo osnivanje na otoku Visu, kada je u skladu s Uredbom o organizaciji katastarske službe (Vlada FNRJ- 1948.), Naredbom o reviziji katastra i dovođenju katastarskih operata u suglasnost sa stvarnim stanjem (1948. godine) te Uredbom o katastru zemljišta (Službeni list FNRJ broj 43/53, izmjene i dopune broj 23/56), proveden postupak utvrđenja stvarnog posjedovnog stanja na terenu, kako svih nekretnina, tako i njihovih posjednika, nakon čega je u katastarskim knjigama proveden upis evidentiranih nekretnina i posjednika. Pregled su na terenu provele ovlaštene komisije, a utvrđeno činjenično stanje izloženo je javnosti, tako da su predstavnici domaćinstava pozvani obaviti uvid u utvrđene podatke, a nezadovoljne stranke obaviještene kako su ovlaštene staviti prigovor, odnosno uložiti žalbu, ukoliko se nisu slagale s podatcima koji su na temelju komisijski utvrđenog činjeničnog stanja upisani u katastarskom operatu. Kod takvog stanja stvari, jasno je kako je službena katastarska evidencija svih nekretnina pa i predmetne, bila u potpunom skladu sa stvarnom faktičkom vlašću upisanih naslovnika, a notorna je činjenica kako je za težake i posjednike upis u katastru bio prioritet, zbog čega je njegova evidencija bila pouzdanija od stanja u zemljišnim knjigama. Izneseno dodatno potvrđuje ovjera naknadne revizije posjeda nekretnina bivše JNA upisanih u posjedovnom listu broj 991 (list 92 spisa) od 25. srpnja 1962. koju je za tadašnju Vojnu poštu Komiža potpisao ovlašteni pukovnik, a za precrtavanja upisa "Nekretnine u društvenoj svojini-nosilac prava raspolaganja i korištenja SFRJ-Savezni sekretarijat za narodnu obranu", valja navesti kako se radi o označavanju promjene naslovnika posjeda nekretnine, odnosno brisanju starog i upisu Republike Hrvatske kao univerzalnog posjedovnog slijednika bivše države, a ne o kakvoj grešci u evidenciji. Uzimajući u obzir velike površine koje su 1953. trebale biti pregledane i komisijski obrađene, za očekivati je da je u postupku osnivanja katastra bilo i pojedinih propusta ili grešaka u odnosu na neke nekretnine. Međutim, isprave iz katastra su javne isprave, stoga su tužitelji trebali dokazati da njihov sadržaj nije točan i da je službena evidencija u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u neskladu sa stvarnim posjedom predmetnog zemljišta. Dakle, trebali su dokazati da ono nije bilo društveno vlasništvo i da su njegovi faktički vlasnici sve vrijeme bili članovi obitelji RV, odnosno nasljednici težaka RV pok. H, ali o tome nema gotovo nikakvih dokaza. Doduše, o tome je govorio svjedok ĐV, potvrđujući u osnovi tužbene navode, ali njegov iskaz ne može biti uvjerljiv pored prethodno iznesenog o službenoj katastarskoj evidenciji, ali i drugih okolnosti. Tako je za navesti kako je svjedok s prebivalištem izvan otoka, a saznanja o predmetu spora ima tek od 1974. kada je nakon sklapanja braka s rodicom tužitelja navodno dva puta godišnje posjećivao sporno zemljište uz punca OV (brata pravnih prednika tužitelja). Dakle, nema neposredna saznanja o ranijem stanju nekretnine, stoga je o tom razdoblju mogao govoriti isključivo na temelju kazivanja članova obitelji OV. U odnosu na vrijeme nakon 1974. tvrdi kako je s puncem pristupao licu mjesta pješice, kako je OV održavao stari vinograd i brao plodove nekoliko stabala rogača koji su u međuvremenu propali, a tim prilikama viđao je težake koji su se do svojih zemljišta kretali s radnim životinjama. Suprotno tome, prilikom očevida na licu mjesta i pregleda sporne nekretnine ni sud ni vještak za geodeziju UV nisu zatekli pregradne suhozide ("pristave"), gomile kamenja nastale krčenjem zemljišta, ostatke loze i rogača te druge dokaze ili tragove bilo kakvog poljoprivrednog rada na kakve dugi niz godina redovito nailaze u parničnim spisima iz tzv. viške referade prilikom očevida i pregleda zemljišta istovjetne ili slične konfiguracije i položenih poput spornog niz padinu brda. Pored dijelova i ostataka ogradnih zidova nema nikakva traga težačkog rada i dokaza o načinu korištenja zemljišta na način kako to spominje svjedok, a njegovi navodi kako je OV održavao stabla rogača koji su u međuvremenu propali, jednostavno su neuvjerljivi pa i nelogični, iako ovaj sud nema stručna poljoprivredna znanja. Naime, neshvatljivo je da nema ostataka tih stabala pored činjenice da u gradu [adresa] i njezinoj okolici raste doista veliki broj uglavnom starih rogača (50-70 i više godina), a vidljivi su i njihovi ostatci, odnosno panjevi i suho granje. Također je za dodati kako su prema ovjerovljenoj izjavi tužiteljice pod 4 IV od **.**.2024. OV i njegov otac Z u tijeku 50. -tih, 60.-tih, 70.-tih i 80.-godina prošlog stoljeća vodili na spornu zemlju radne životinje radi ispaše, a kao poljoprivrednici živjeli od obrade vinograda. Evidentno je kako se u izjavi tužiteljice ne spominju rogači, a nasuprot tome svjedok govori kako je od 1974. s puncem do sporne nekretnine pristupao pješice, bez spomena radnih životinja, što jasno ukazuje na međusobni nesklad njihovih izjava u odnosu na bitne činjenice. Nadalje, svjedok govori o svakodnevnim prolascima drugih težaka i njihovih radnih životinja, ali ne spominje o kojim bi se ljudima radilo i gdje su se nalazila njihova zemljišta, pri čemu je ponovno za istaknuti kako se radi o predjelu koji je desetljećima bio nedostupan i pod strogim nadzorom vojnih vlasti. Unatoč tako dvojbenim okolnostima, tužitelji nisu predložili saslušanje članova obitelji težaka ili njihovih nasljednika, koji bi na temelju susjednih i obližnjih zemljišta imali neposredna ili barem pouzdana saznanja o stanju predmetne čestice, načinu njezina korištenja i korisnicima prethodnih desetljeća. Konačno, prema svim priloženim vlasničkim i posjedovnim listovima čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] formalno je upisana kao šuma ili pašnjak, a ne poljoprivredno zemljište, što dodatno ukazuje na neuvjerljive navode svjedoka, koji i ne spominje da bi OV bio vlasnik životinja i da bi zemlju koristio za njihovu ispašu U svakom slučaju, njegov iskaz ne može se prihvatiti kao objektivan, a svakako je trebalo cijeniti da se radi o suprugu rodice tužitelja, stoga je izvjestan njegov subjektivni pristup odlučnim činjenicama, ali i interes za ishodom spora. Slijedom toga, a sve i pod pretpostavkom da su točne tvrdnje da je OV doista pristupao na predio "Barjoška" u označenom vremenu, iako nema traga da je imao dozvolu ili barem neformalno i prešutno odobrenje vojnih organa, od presudnog je značaja kako nema valjanog dokaza da je pristupao na upravo ovdje spornu zemlju i da je na njoj kontinuirano obrađivao vinograd ili obavljao kakva druga posjedovna ovlaštenja. Kod donošenja odluke sud nije zanemario kako na spornom zemljištu nema vojnih objekata ili ograde, koja je zbog proteka vremena i nakon odlaska bivše vojske s otoka mogla biti i uklonjena, ali je cijenio kako se ono prostire praktički između objekta nekadašnje vojarne i topovske bitnice, što potvrđuje i nalaz vještaka za geodeziju prema kojem su ostatci bivše vojarne udaljeni od prijepora oko 220m u smjeru sjeveroistoka, a bitnica oko 300m u smjeru zapada.

20. Nadalje je za navesti kako tužitelji ne spominju izrijekom dosjelost kao osnovu stjecanja prava vlasništva nekretnine, ali sve vrijeme ističu kontinuirani samostalni posjed. Kako je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe, prilikom odlučivanja nije zanemarena ova zakonska osnova stjecanja, ali se iz prethodno navedenih razloga u ovom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću. Naime, prema tužbenim navodima, ali i presudi Sreskog suda u Visu, proizlazilo bi kako posjed obitelji OV datira od kraja 19. stoljeća, stoga je u skladu s odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) u ovom slučaju valjalo cijeniti pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio u primjeni do 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 9/92 i 77/92). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452. -1477. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, dok je za izvanrednu dosjelost dovoljno da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira, osim ako se dokaže suprotno.

21. Uzimajući u obzir položaj predmetnog zemljišta u odnosu na evidentirane vojne objekte, njegovu zapuštenost i površinu, jasno je kako desetljećima nije korišten u poljoprivredne ili druge svrhe, a prema prethodno iznesenom utvrđenju, nema dokaza da je nakon težaka RV pok. H ta nekretnina bila u faktičkoj vlasti njegovih nasljednika, što je i logično jer su živjeli i rođeni izvan otoka Visa. Tako su tužitelji s prebivalištima u [adresa] i Australiji, a prema stanju u spisu nema dokaza da je posjedovne ovlasti obavljao njihov rođak iz [adresa] OV i da bi se radilo o samostalnom posjedu koji je u vrijeme osnutka katastra na otoku Visu i nakon 1953. trajao kontinuirano barem dvadeset godina. Dakle, nedostaje posjed kao osnovno obilježje stjecanja prava vlasništva dosjelošću u skladu s citiranim pravnim pravilima OGZ, tako da predmetna tužba ni po ovoj osnovi nema zakonsko uporište.

22. U skladu s iznesenim, tužitelji nisu dokazali osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, jer iz svega nedvojbeno proizlazi kako je predmetna nekretnina barem od 1953. postala isključivi posjed bivše JNA, stoga je prema odredbi iz čl. 1. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske (Narodne novine broj 52/91) osnovano postala vlasništvo tužene. Slijedom toga, tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja pogrešnog upisa čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i povrata u prijašnje stanje uknjižbom prava vlasništva u korist tužitelja, odbijen je u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 10. lipnja 2022., obrazloženih podnesaka od 16. svibnja 2024. i 29. rujna 2025., kao i zastupanja na ročištima održanim 19. rujna 2024., 12. lipnja i 30. rujna 2025. u zatraženoj vrijednosti od 100 bodova za svaku označenu radnju, odnosno u iznosu od 200,00 eur, za svaku, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9 toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT). Također joj je priznat trošak zastupanja na ročištu 16. svibnja 2024. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima i to u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 eur te zastupanja na ročištu 12. prosinca 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja i to u vrijednosti od 25 bodova, odnosno u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9 toč. 2. i 5. i Tbr. 54. OT), dok se u više zatraženom za te radnje zahtjev za naknadom drži neosnovan. Na kraju je tuženoj priznat trošak u vrijednosti od 675 bodova, odnosno u iznosu od 1.350,00 eur, čiju je naknadu valjalo naložiti tužiteljima, kako je odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 28. studenog 2025.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-zz tužene

.