Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2203/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja „Contrada“ d.o.o. iz Vodnjana Trg Slobode 2, OIB: 67506743047, protiv tuženika ŠR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Povrv -199/2024 -14 od 18. ožujka 2025., dana 28. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Povrv - 199/2024 -14 od 18. ožujka 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu slijedećeg sadržaja:

„ I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alide Crljenica, poslovni broj: Ovrv- 1130/2024 od 6. ožujka 2024. te se odbija tužbeni zahtjev kojim se traži da tuženik isplati tužitelju iznos od 114,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

II. Ukida se odluka o trošku sadržana u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alide Crljenica, poslovni broj: Ovrv - 1130/2024 od 6. ožujka 2024. te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak u iznosu 13,27 EUR u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja kao davatelja usluge da mu tuženik kao korisnik usluge isplati s osnova naknade radi pružanja javne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada – smeća, u odnosu na objekt tuženika u Vodnjanu (za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 30. travnja 2023.) iznos od 144,18 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika nisu bile sporne. Tužitelj svoj zahtjev temelji na ugovornom odnosu sa tuženikom te s tim u svezi i sa odgovarajućim odredbama Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj: 84/21. i 142/23.) te odredbama Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada donesene od strane Gradskog vijeća Grada Vodnjana – Dignano, a koja je u predmetnom razdoblju bila na snazi.

6. Javni bilježnik Alida Crljenica je dana 6. ožujka 2024. pod poslovnim brojem Ovrv- 1130/2024 (broj sudskog predmeta) odnosno UPP/OS - Ovrv - 103/2024 (broj javnobilježničkog predmeta) donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 144,18 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i trošak postupka. Odlučujući o prigovoru tuženika protiv navedenog rješenja, Općinski je sud u Puli - Pola dana 6. rujna 2024. pod poslovnim brojem: Povrv - 199/2024 donio rješenje kojim je stavio van snage predmetno rješenje o ovrsi od 6. ožujka 2024., te je ukinuo sve provedene radnje. Postupak je dalje nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Za primijetiti je kako prvostupanjski sud u izreci i obrazloženju pobijane presude kao potraživanja tužitelja navodi iznos od 114,18 eura sa pripadajućim zateznim kamatama umjesto pravilno 144,18 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, no ova okolnost nije bila od utjecaja prilikom donošenja ove drugostupanjske odluke.

7. Prvostupanjski je sud potom, nakon provedenog dokaznog postupka donio u izreci već citiranu presudu. U sporu male vrijednosti kakav je ovaj, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467 st. 1. i 2. ZPP-a). Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome navodi kako korisnik javne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada – smeća (što bi u predmetnom slučaju trebao biti tuženik) nije dužan plaćati uslugu koja nije stvarno pružena. U tom smislu dalje navodi kako tužitelj nije dokazao da je zaista pružio ugovorenu uslugu tuženiku te kako nije dokazao da je uopće „izvršio pražnjenje kante sukladno ugovoru“. Također da nije dostavio ni vlastitu evidenciju o izvršenoj usluzi, a što da bi bio prihvatljiv dokaz u smislu utvrđivanja činjenice da je usluga skupljanja i odvoza komunalnog otpada – smeća u odnosu na tuženika zaista i izvršena.

9. Nakon razmatranja žalbe tužitelja, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

10. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova koji je održan 4. prosinca 2017., donesen je pod poslovnim brojem: Su- IV-204/17-5 slijedeći zaključak:

„U situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.“

11. Slijedom navedenog pravnog shvaćanja, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, na tuženiku je teret dokazivanja istinitosti tvrdnje kako javnu uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada – smeća, nije koristio iz razloga što je davatelj usluge – tužitelj nije ni pružio, a ne na tužitelju kao davatelju usluge, kako to pogrešno smatra i u obrazloženju pobijane presude navodi prvostupanjski sud.

12. Na ovaj je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka i to baš onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju povredu tužitelj opisno sugerira u žalbi. Ovo stoga jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati.

13. Slijedom navedenog trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka na što je ukazano u ovoj drugostupanjskoj odluci. Potom će uz pravilnu primjenu materijalnog prava vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka. Na kraju svrnuti je pozornost prvostupanjskom sud da po potrebi razmotri pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev – 101/23 od 14. veljače 2023 u kojoj odluci Vrhovni sud odgovara na postavljeno pitanje kako slijedi: „Vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge, tzv. „fiksni dio cijene“ za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec.“

U Splitu 28. studenog 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi